Poslovni broj Psp-15/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice HP-HRVATSKA POŠTA d.d., OIB: 87311810356, Jurišićeva ulica 13, Zagreb, OIB: 87311810356, koju zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAVOSA d.o.o., OIB: 94004898614, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva MAMIĆ PERIĆ REBERSKI RIMAC d.o.o. u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 10. siječnja 2025. javno je objavio i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik GRAVOSA d.o.o., [adresa], OIB: 94004898614 neutvrđenog dana u svibnju 2023.g. samovlasno zasmetao tužiteljicu HP- HRVATSKA POŠTA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 13, OIB: 87311810356, u njenom posljednjem mirnom i neposrednom posjedu prostora (puta i prolaza) koji se nalazi u dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to konkretno u dijelu koji je označen slovima A, B, C, D, E, H, A, u skici iz Stručnog nalaza – vještva za spis suda poslovni broj Psp-15/2023, lipanj 2024., a izrađenog od strane vještaka za geodeziju Ilije Margaretića, mag.ing.geod i geoinf., a koji dio predstavlja pristup ulazu u poslovni prostor koji se nalazi u građevini u [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to time što je prema saznanju tužiteljice samovlasno postavio metalne stupove s lancem te napravio parkirna mjesta i parkirao vozila, te je tužiteljici na taj način onemogućio nesmetan prolazak do nekretnine tužiteljice i to poslovnog prostora koji se nalazi u građevini sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa se nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije samog smetanja te da ukloni lanac, stupove i vozila te napusti prostor te da tužiteljici vrati oduzeti posjed tog prilaza u tužiteljičin poslovni prostor, sve u roku od 15 dana.

II. Zabranjuje se tuženiku buduće svako isto ili slično smetanje te uznemiravanje tužiteljice.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred ovim sudom dana 1. lipnja 2023. tužiteljica navodi da je posljednja mirna, neometana, neposredna posjednica poslovnog prostora i prilaza tom poslovnom prostoru koji se nalazi u Dubrovniku, na adresi [adresa]. Predmetni poslovni prostor nalazi se u zgradi koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (u katastru po novoj izmjeri označena kao k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]). Tužiteljica ističe kako je ranija čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] poništena te je njezina površina ušla u sastav novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Predmetni poslovni prostor nalazi se u prizemlju građevine te ima površinu od 74,80 m2 gdje vanjski ulaz u građevinu s jugozapadne strane, predstavlja ujedno i ulaz u predmetni poslovni prostor, a kojeg je poslovnog prostora tužiteljica vlasnica. Dana 10. svibnja 2023. djelatnik tužiteljice zadužen za održavanje VK je neposrednim opažanjem utvrdio, kako ispred ulaza u prije navedeni poslovni prostor tužiteljice stoje stupovi s lancima te da se iza lanaca nalaze parkirana vozila pa je tako pred ulazom u poslovni prostor napravljeno parkiralište. Opisani prostor ispred poslovnog prostora u dijelu predstavlja ulaz u poslovni prostor tužiteljice pa tako i mjesto koje je kako tužiteljica tako i tužiteljičini raniji zakupnici koristili za manipulaciju teretima odnosno za druge potrebe prilikom ulaska u prostor. Ovim postupanjem tuženika, tužiteljici je onemogućeno korištenje ulaza u poslovni prostor te je na taj način tužiteljica smetana u posjedu. Tužiteljica dalje navodi da je posve jasno da je tuženik po svemu bio svjestan da nema ni po kojoj osnovi pravo smetati tužiteljičin posjed, niti je to pravo ikad imao, tuženik je postavljanjem stupića i lanca te kontinuiranim parkiranjem izvršio čin smetanja posjeda tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 17. srpnja 2023. tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti. Ističe da je tužiteljica vlasnik poslovnog prostora, a tuženik je vlasnik nekretnine koja omeđuje gotovo cijelu nekretninu tužiteljice, uključujući i dio preko kojeg se dolazi do ulaza u poslovni prostor tužiteljice, s time da je u vlasništvu tuženika i ulazno stubište ispred predmetnog poslovnog prostora. Tuženik prije svega predlaže sudu odbaciti tužbu kao nepravovremenu, obzirom da je ista, sukladno argumentaciji u nastavku, podnesena ne samo protekom subjektivnog, već potencijalno i objektivnog roka navodnog smetanja posjeda. S obzirom na to da u tužbenom zahtjevu nije precizirano kada je izvršeno smetanje posjeda, tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev neizvršiv. Precizno navođenje vremena u kojem je izvršeno smetanje posjeda je sastavni dio tužbenog zahtjeva u parnicama zbog smetanja posjeda kako bi se moglo utvrditi je li zahtjev podnesen unutar subjektivnog, odnosno objektivnog roka te kako bi se moglo odrediti u koje to prijašnje stanje se traži vraćanje, odnosno kakvo je bilo prijašnje stanje prije nego što je došlo do smetanja. Vlasništvo tuženika na spornoj nekretnini uknjiženo je 2006. Tuženik već dugi niz godina koristi predmetnu nekretninu kao pristupni kolni put i neuređeno (besplatno) parkiralište. Neuređeno besplatno parkiralište znači kako je i bez postavljenih stupića i lanaca kojima je tuženik zaštitio imovinu u svom vlasništvu, a što mu tužiteljica sad stavlja na teret, dolazilo do parkiranja vozila od strane trećih osoba na dijelovima te nekretnine, uključujući i na dijelu ispred ulaza poslovnog prostora tako da, sve i da je tužiteljica smetana u svom posjedu, to smetanje nastupilo je značajno ranije nego što tužiteljica tvrdi tužbom i to od strane trećih osoba, a ne od strane tuženika. Uvažavajući činjenicu kako nije preciziran datum kada je navodno došlo do smetanja posjeda, predmetni tužbeni zahtjev je neizvršiv. Dalje, tuženik osporava činjeničnu i pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, prije svega osporavajući postojanje faktičnog, posljednjeg, mirnog posjeda tužiteljice i navodni čin smetanja. Sukladno odredbama članka 10. ZV-a, posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a isti može biti neposredni ili posredni. Tužiteljica u tužbi nije dokazala da ima posljednji mirni neposredni ili eventualno posredni posjed nekretnine u odnosu na koju se traži utvrđenje čina smetanja posjeda. Štoviše, iz priloženih fotografija vidljivo je kako čak ni poslovni prostor nije u ničijem faktičnom posjedu kroz duže vremensko razdoblje. Ulaz ispred poslovnog prostora je zapušten i neodržavan, a na vratima je izvješen znak „Zatvoreno“. Iz navedenog proizlazi kako isti već dulje vrijeme nije u funkciji niti se koristi od strane tužiteljice ili eventualnih drugih pravnih subjekata po ovlaštenju tužiteljice. Posljednji zakupnik poslovnog prostora bila je HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 koja je prije otprilike 6 godina odselila na drugu lokaciju od kada se predmetni poslovni prostor ne koristi. Dakle, poslovni prostor nije u funkciji već minimalno posljednjih 6 godina. Činjenicu faktičnog nekorištenja poslovnog prostora potvrđuje i okolnost kako je terensku provjeru tužiteljica očito prvi puta nakon niza godina izvršila tek 10.05.2023., što znači da u periodu od zatvaranja poslovnog prostora prije više od 6 godina do sporne terenske provjere od 10.05.2023. tužiteljica nije bila u faktičnom posjedu kako poslovnog prostora tako ni nekretnine u vlasništvu tuženika. Da bi tužiteljica uživala posjedovnu zaštitu kako to ističe tužbom, odnosno da bi se moglo raspravljati o tome da li je došlo do čina smetanja od strane tuženika i onemogućavanja prolaza pješaka i stvari, odnosno zaustavljanja vozila ispred poslovnog prostora, nužna je pretpostavka da se sporni poslovni prostor te pripadajući dio Nekretnine 1 faktično koristi od strane tužiteljice, a što je tužiteljica propustila dokazati. Navodi se i da je tuženik svakako ostavio nesmetan prolaz od širine 1 m, za prolaz do poslovnog prostora tužiteljice. Kao što je navedeno u očitovanju na opomenu pred tužbu od 16.05.2023., u neposrednoj blizini sporne nekretnine se događa poprilična prometna gužva, što rezultira nepropisnim i besplatnim parkiranjem na nekretninama koje se nalaze na tom području pa tako, između ostalog, na nekretninama u vlasništvu tuženika, čime se imovini u vlasništvu tuženika nanosi određena šteta. Upravo i isključivo s ciljem da bi se spriječilo daljnje izlaganje imovine tuženika nenadoknadivoj šteti, isti je bio prisiljen poduzeti odgovarajuće radnje radi zaštite imovine u svom vlasništvu, odnosno radi zaštite svog faktičnog posjeda predmetnih nekretnina u njegovom vlasništvu. No, navodi se da time tuženik nije izvršio čin smetanja posjeda tužiteljice, ne samo zbog toga što tužiteljica nije bio faktični posljednji mirni posjednik spornog prostora, već i zbog činjenice kako je tuženik prilikom zaštite svoje imovine, a uvažavajući interese tužiteljice, na svojoj nekretnini osigurao nesmetani pristup poslovnom prostoru u vlasništvu tužiteljice.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio uvid u: fotografije (list 7-9), dopise (list 10-13), fotografije (list 21 – 25), dokumentaciju o poslovnom prostoru u vlasništvu tužiteljice (list spisa 31-86), e-mail korespondencija (list spisa 91-96), proveden je uviđaj na licu mjesta (109-110), stalni sudski vještak za geodeziju je sačinio nalaz i mišljenje (117-126), a sad je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka PK, ĆK i NK (list spisa 142-146).

4. Predmet ovog postupka je utvrđenje smetanja posjeda prostora (puta i prolaza) koji se nalazi u dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji predstavlja pristup ulazu u poslovni prostor na nekretnini 1600 k. o. [katastarska općina], a koje je smetanje posjeda počinjeno od strane tuženika postavljanjem metalnih stupova s lancima, izvođenjem parkirnih mjesta i parkiranjem vozila, kao i uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja vraćanjem oduzetog posjeda prilaza te zabrana takvog i sličnog smetanja posjeda u budućnosti.

4.1. Tužiteljica je tužbeni zahtjev uredila podneskom od 8. srpnja 2024., sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ilije Margaretića, te dopunila na ročištu od 8. listopada 2024., pa je upravo o tome tužbenom zahtjevu u ovom postupku odlučivano.

5. Tužbeni je zahtjev osnovan.

6. Odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

6.1. Odredbom članka 21. stavka 1. i stavka 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV), propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja te koje se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Odredbom, pak, članka 22. stavka 1. ZV-a, propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6.2. Odredbom članka 10. stavka 5. ZV-a propisano je da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Odredbom članka 16. stavka 1. ZV-a propisano je da kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist druge nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

6.3. Odredbom članka 29. stavak 2. propisano je da posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok god ga njegov posjednik može izvršavati, ako to želi, prestaje, međutim, kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno, prestane propuštati što je dotada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svog posjeda.

7. U parnici zbog smetanja posjeda raspravljanje se ograničava samo na dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Pritom treba reći da iz postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da se ovdje radi o posjedu prava stvarne služnosti, a ne o posjedu stvari (dijela nekretnine). Naime, već u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, tužiteljica ističe da se štiti posjed puta odnosno prolaza, a u uređenom tužbenom zahtjevu da se štiti posjed prostora (puta i prolaza) do nekretnine u posjedu i vlasništvu tužiteljice na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je činom smetanja onemogućen nesmetani prolazak do nekretnine tuženika. Da se štiti pravo posjeda stvarne služnosti, razvidno je iz činjeničnih navoda koje tužiteljica iznosi tijekom postupka.

7.1. Prvo valja reći da je predmetna tužba podnesena u roku iz članka 21. stavka 3. ZV-a. Naime, razvidno je da je tužiteljica (putem zaposlenika PK – list spisa 143) saznala za smetanje posjeda dana 10. svibnja 2023., a za počinitelja smetanja primitkom dopisa tuženika od dana 19. svibnja 2023. (list spisa 12), u kojem tuženik izrijekom ističe da je upravo društvo GRAVOSA d.o.o. kao vlasnik tog prostora postavilo stupiće i lance i da će parkirna mjesta davati u zakup. Kako je tužba podnesena dana 1. lipnja 2023., očigledno nije prošao rok od 30 dana koji počinje teći od dana saznanja za čin smetanja i za počinitelja. Suprotno navodima tuženika, nije protekao ni objektivni rok od godine dana, sve imajući u vidu da prokurist tuženika, svjedokinja NK izjavljuje da su stupići postavljeni u travnju ili svibnju 2023. (list spisa 145).

8. U odnosu na prvu odlučnu, a i spornu činjenicu stanja posljednjeg posjeda, valja reći da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica posjednik (i vlasnik) poslovnog prostora u nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetni poslovni prostor je dugi niz godina bio zakupljen, a posljednji zakupnik - HPB d.d., zatvorio je poslovnicu u predmetnom poslovnom prostoru nekoliko godina prije podnošenja ove tužbe i do podnošenja ove tužbe prostor je ostao prazan, odnosno, nije ponovno zakupljen, što proizlazi iz iskaza svjedoka PK (list spisa 143), ĆK (list spisa 144) i NK (list spisa 145). Nije sporno ni da se preko predmetne površine, u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ilije Margaretića označenom kao A,B,C,D,E,H,A, prilazi u ulaz u predmetni poslovni prostor tužiteljice. Preko predmetnog se i spornog dijela nekretnine 485/23 k. o. [katastarska općina] neposredno prilazi s prometne površine u poslovni prostor čiji je posjednik tužiteljica. Štoviše, iz iskaza svjedoka PK (list spisa 142-143) razvidno je da je sporni prostor oduvijek korišten za prilaz jer se tu nalaze skalini kojima se pristupa unutar poslovnog prostora, te da je zaštitar, u vrijeme kad je u tom prostoru zakupnik bio HPB d.d., branio parkiranje vozila, upravo radi nesmetanog prolaza do poslovnog prostora.

8.1. Time je, nedvojbeno, zasnovan posjed prava stvarne služnosti puta i prolaza u korist posjednika poslovnog prostora u nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to ne samo neposrednog posjednika (posljednji zakupnik HPB), već i posrednog posjednika – tužiteljice. Faktična vlast posrednog posjednika postoji kroz njegov odnos s neposrednim posjednikom, pa neposredni posjednik (ovdje zakupnik) neposredno posjeduje pravo stvarne služnosti kroz neko vrijeme (trajanja zakupa), i u okviru više ovlasti posrednog posjednika, te je nakon prestanka tog pravnog odnosa dužan neposredni posjed vratiti posrednom posjedniku.

8.2. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da nakon zatvaranja poslovnice HPB d.d., predmetni poslovni prostor nije bio korišten, odnosno, nije bio zakupljen (do nedavno), a da bi se na spornoj površini ispred ulaza poslovnog prostora tuženika povremeno i privremeno parkirala vozila, pa tako svjedok VK ističe da bi tu parkirali ljudi koji bi skoknuli do obližnje mesnice, ili nešto obaviti. Svjedokinja NK navodi, pak, da je predmetni prostor korišten za besplatno povremeno parkiranje vozila, od strane bilo koga tko bi tuda prolazio. Imajući to u vidu, tuženik ističe da je posjed tužiteljice smetan mnogo ranije od postavljanja stupica i lanca, i to parkiranjem vozila od niza nepoznatih i neimenovanih osoba, pa iz tog razloga osporava bilo kakav posljednji miran posjed tužiteljice nad predmetnom nekretninom na bilo koji način.

8.3. Ovdje se ne radi o posjedu stvari (nekretnine), nego posjedu puta i prolaza, dakle, posjedu prava stvarne služnosti. Posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok god ga njegov posjednik može izvršavati (članak 29. stavak 2. ZV-a), ako to želi, što je tužiteljica mogla da je željela (primjerice, da je predmetni poslovni prostor ranije dan u zakup). I nakon što je poslovnica HPB d.d. zatvorena, zaposlenici tužiteljice su dolazili u obilazak nekretnine, o čemu iskazuje svjedok VK, a što je i životno logično i uvjerljivo, upravo preko predmetnog prostora, izvršavajući (iako znatno rjeđe) sadržaj prava stvarne služnosti. Činjenica da su automobili povremeno i kratko znali stati ili parkirati na tom području, može se podvesti pod niz činova uznemiravanja posjeda prava od strane niza osoba, no posjed stvarne služnosti puta i prolaza tužiteljice time nije prestao. Posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje posjednikove vlasti bilo samo privremeno. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekinuto dalje, a onaj koji tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. U tome se očituje načelo trajnosti posjeda (članak 19. ZV-a), kako posjeda stvari, tako i posjeda prava, o čemu se ovdje radi.

8.4. Tužiteljica je ostala posjednica svog poslovnog prostora, neovisno o tome što je prostor bio zatvoren (naknadno je ponovno dan u zakup), i posjednica prava stvarne služnosti puta i prolaza koji je posjed prava zasnovan u korist predmetnog poslovnog prostora. Činjenica da je poslovni prostor tužiteljice bio zatvoren, odnosno, da nije bio zakupljen u trenutku čina smetanja, ne znači ujedno da je tužiteljici prestao posjed stvari – svog poslovnog prostora, kao i posjed prava stvarne služnosti puta i prolaza preko nekretnine tuženika. Točno je da je takav posjed prava stvarne služnosti uznemiravan svaki put iznova povremenim parkiranjem različitih vozila na predmetnoj površini od strane niza osoba, no posjed prava stvarne služnosti prolaza i puta je konačno oduzet tek nakon postavljanja stupića i lanaca od strane tuženika, te označavanjem parkirnih mjesta i kontinuiranim parkiranjem vozila na tim mjestima (koja su dana u zakup). Tek u tom trenutku postavljanja stupića i lanaca, tužiteljica definitivno više ne može, čak i ako to želi, izvršavati posjed prava stvarne služnosti na onaj način i u onom opsegu u kojem ga je do tada mogla izvršavati.

8.5. Uviđajem na licu mjesta, te iz nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 117-126), a i iz iskaza svjedoka PK i NK, razvidno je da je tuženik, ograđujući predmetni prostor, "ostavio" tužiteljici prilaz prostoru s bočne strane, širine otprilike 1 m. Već i samo postupanje tuženika, koji pri ograđivanju prostora u svom vlasništvu ostavlja tužiteljici neki prolaz, iako je poslovni prostor u tom trenutku "zatvoren", odnosno, nije zakupljen, ukazuje na to da je i tuženik svjestan da tužiteljica na dijelu te nekretnine posjeduje pravo stvarne služnosti puta. Međutim, takvim je "ostavljanjem" prolaza, svakako smetan posjed prava stvarne služnosti, jer je sužen opseg posjeda dotadašnjeg prava stvarne služnosti, imajući u vidu da sada tužiteljica više ne bi mogla prilaziti svojem poslovnom prostoru na način na koji je do sada prilazila - niti u cijeloj širini puta niti na bilo kojem dijelu puta niti iz bilo kojeg smjera kao do sada, već samo bočno u prolazu od metra. Međutim, točno je i to da ne postoje nikakve fizičke prepreke ispred samih skalina na ulazu u poslovni prostor i iznad betonske "gljive" na tlu, koje onemogućavaju vozilima na sada napravljenom parkingu da u potpunosti zagrade pristupne skaline i da se na taj način potpuno onemoguće ili znatno otežaju tužiteljici ikakav pristup do svog poslovnog prostora (kao primjerice, na listu spisa 8, gdje je razvidno da je ostavljeno par centimetara prolaza uslijed parkiranja vozila).

8.6. Dalje se ističe da se ovdje raspravlja samo o posjedu prava stvarne služnosti, ali ne i o tome je li tužiteljica stekla pravo stvarne služnosti i u kojem opsegu, niti se ovim postupkom ulazi u pravo vlasnika da ogradi svoju imovinu i da od svih trećih koji njegovo pravo vlasništva uznemiravaju, traži da to uznemiravanje prestane. Međutim, u ovoj parnici za smetanje posjeda je o pravu na posjed zabranjeno raspravljati, pa sve izneseno može biti predmet drugih parnica. Iako tuženik navodi da ovakvo postupanje (opisano kao čin smetanja) pridonosi smanjenju prometne gužve i "nereda" koji je na tom području vladao, pa čak o tome iskazuje i zaposlenik tužiteljice, svjedok VK, u ovoj parnici ni to nije odlučno, jer sud zaštitu posjeda (prava) pruža bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. ZV-a). Ono što je za ovu parnicu bitno je to da je u korist tužiteljice kao posjednice predmetnog poslovnog prostora zasnovan posjed prava stvarne služnosti puta i prolaza, na način da je tužiteljica neometano izvršavala sadržaj posjeda tog prava uzduž cijele površine označene slovima A,B,C,D,E,H,A, a činjenica da posjed prava nije izvršavala učestalo kao dok je prostor bio u zakupu, već da su u prostor uglavnom dolazili samo djelatnici tužiteljice u obilazak i zainteresirani zakupci, ne utječe na sami posjed tog prava, jer ga je mogla izvršavati učestalije, da je to htjela i da je za tim bilo potrebe. Posjed prava stvarne služnosti puta i prolaza do poslovnog prostora je izvršavala samo tužiteljica u trenutku smetanja posjeda počinjenog od strane tuženika.

9. Stoga je utvrđeno da je tužiteljica posljednja mirna posjednica prava stvarne služnosti puta i prolaza preko nekretnine označene kao 485/23 k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) do poslovnog prostora na čest. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]. (povlasna nekretnina).

10. U odnosu na čin smetanja, ističe se da čin smetanja, onako kako je opisan u tužbi, nije ni sporan. Tuženik ne osporava da su po nalogu upravo društva GRAVOSA d.o.o. postavljeni stupići na koje je postavljen lanac te napravljena parkirna mjesta na kojima su sada kontinuirano parkirana vozila. To proizlazi i iz dopisa na listu spisa 12, a i iz iskaza svjedokinje NK (list spisa 145).

11. Kako je utvrđen posljednji mirni posjed prava stvarne služnosti tužiteljice i čin smetanja počinjen od tuženika, tako je odlučeno kao pod I. i II. izreke ovog rješenja o smetanju posjeda.

12. Tužiteljici koja je u sporu uspjela, pripada i trošak tog postupka temeljem odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22). Tužiteljici pripada trošak postupka sukladno troškovniku predanom usmeno na zapisniku od 28. studenog 2024. u vidu jednokratne nagrade u visini od 200 bodova, odnosno, 400 EUR, temeljem odredbe Tbr. 7 točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022). Naime, odredbom Tbr. 52. stavka 4. trenutno važeće Tarife (NN 138/2023), propisano je da se na postupke iz Tbr. 7. točke 2. i 3. primjenjuje ona Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kad je postupak okončan, a kako je ovaj postupak pokrenut 31. svibnja 2023., u to je vrijeme na snazi bila prethodno važeća Tarifa. Taj iznos od 400,00 EUR valja uvećati za zatraženi PDV u iznosu od 25% kojeg tužiteljica obračunava temeljem Tbr. 42 Tarife, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 500,00 EUR. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod III. izreke rješenja.

U Dubrovniku 10. siječnja 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 8 (osam) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 8 (osam) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka rješenja. Rok za žalbu je 8 (osam) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.