Poslovni broj: Povrv-342/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja FREKVENDO d.o.o. Karlovac, Izidora Kršnjavog 13 C, OIB: 81713017980, kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik u Zagrebu, Nova Ves 74, protiv tuženika BRODOSPLIT d.d. Zagreb, Ulica Velimira Škopnika 11 (ranija adresa sjedišta: Split, Put Supavla 21), OIB: 18556905592, kojeg zastupa punomoćnik Milan Veić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2a, radi isplate iznosa od 2.494,13 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 22. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Darka Medaka, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Frane Sikirice, odvjetnika u Splitu, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Radoslav Vuković iz Omiša pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-412/2023 (sudski predmet: Ovrv-11621/2023) od 29. svibnja 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 2.494,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 415,69 EUR od 31. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 2.078,44 EUR od 7. rujna 2021. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 31. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2023. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 29. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Radoslav Vuković iz Omiša pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-412/2023 (sudski predmet: Ovrv-11621/2023) od 29. svibnja 2023. u dijelu kojim je nalaženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 415,69 EUR na dan 30. svibnja 2021.,

- na iznos od 2.078,44 EUR na dan 6. rujna 2021.,

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Radoslav Vuković iz Omiša donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-412/2023 (sudski predmet: Ovrv- 11621/2023) od 29. svibnja 2023., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju ukupno iznos od 2.494,13 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 11621/2023-12 od 20. rujna 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem, Općinski sud u Splitu je ujedno odlučio da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio da u cijelosti pobija to rješenje. Tuženik navodi da podneseni prijedlog za ovrhu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da se radi o materijalno-pravnom nedostatku. Naime, račun kao vjerodostojna isprava da ne sadrži pravno relevantne podatke iz kojih bi se moglo zaključiti da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos, jer je tuženik sva svoja dugovanja prema tužitelju i podmirio. Nadalje, tuženik je naveo da nije moguće sa sigurnošću utvrditi suglasnost podataka iz prijedloga za ovrhu s podatcima iz vjerodostojne isprave koja je uz taj prijedlog dostavljena, a sve obzirom da ta isprava nije valjana osnova. U toj vjerodostojnoj ispravi da je naznačeno više novčanih iznosa, a tužitelj da je u istoj naznačen drugačije nego u prijedlogu za ovrhu te u njoj da nije točno označen ni tuženik, zbog čega se prigovora promašenoj pasivnoj legitimaciji. Isto tako, dostavljeni račun da ne može biti vjerodostojan knjigovodstveni dokument kojim se dokazuje da je usluga ili isporuka robe izvršena bez dokumentacije iz koje je to moguće utvrditi. Tužitelj da uz podneseni prijedlog za ovrhu nije dostavio nijednu ispravu koja bi svjedočila o postojanju pravne osnove potraživanja. Također, tuženik je naveo i da je većinu dugovanja prema tužitelju podmirio pa da je stoga nejasno kako je tužitelj utužio predmetni iznos. Dakle, tuženik je naveo da osporava osnov i visinu utužene tražbine te je istakao i prigovor zastare potraživanja.

4. Podneskom od 13. prosinca 2023. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da se njegovo utuženo potraživanje u iznosu od 2.494,13 EUR temelji na računima broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. i broj 296-4700-2 od 8. lipnja 2021. za isporučenu robu i to T.papir neutral 2S 100L 10/1, a koju robu da je tuženik, u količinama navedenim u ispostavljenim računima, preuzeo te isto potvrdio na tužiteljevim otpremnicama naznakom datuma preuzimanja robe, potpisom i pečatom svojeg skladišta – prijema robe. Iz te dokumentacije da nedvojbeno proizlazi da je tuženik robu preuzeo, a istu po dospijeću da nije platio, radi čega je predmetno potraživanje tužitelja u potpunosti osnovano. Navodi iz prigovora tuženika da su paušalni i isključivo usmjereni na odugovlačenje postupka te odgađanje naplate tužiteljeve tražbine. Stoga je tužitelj predložio sudu održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti te obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao u iznesenim navodima i prigovorima kojima osporava potraživanje tužitelja, dodatno navodeći da tužitelj nije dostavio pravovaljanu narudžbenicu, a ni potvrdu o primitku robe s pečatom tuženika, a niti da se osvrnuo na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Predložio je da se od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima tužitelja. Nadalje, tuženik je istakao i prigovor dvostruke litispendencije u ovoj pravoj stvari navodeći da je tužitelj 24. veljače 2022. pred Općinskim sudom u Splitu pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika radi naplate iste novčane tražbine, a koji ovršni postupak da se vodi pod poslovnim brojem Ovrv-4913/2022. U tom predmetu, tuženik da je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi te da je 21. svibnja 2024. doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika te se određuje da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Sukladno tome, a pozivom na odredbe članka 194. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), tuženik je predložio odbaciti tužbu u ovom predmetu, sve obzirom da je postupak u predmetu pod poslovnim brojem Ovrv-4913/2022 započeo ranije od ovog postupka.

6. Tužitelj je osporio naprijed iznesene navode tuženika ističući da je iz spisu priloženih otpremnica vidljivo da je tuženik potpisom, naznakom datuma i žigom skladišta potvrdio preuzimanje robe, a isto tako tužitelj je u spis priložio narudžbenice tuženika broj 572373/V-IS od 23. travnja 2021. i broj 572373/ivica od 1. lipnja 2021., navodeći da se iste odnose na predmetnu robu te da su sastavljene na memorandumu tuženika, potpisane od tuženika i dostavljene tužitelju putem e-maila. U odnosu na istaknuti prigovor dvostruke litispendencije, tužitelj je u podnesku od 11. srpnja 2024. naveo da takav prigovor u ovoj pravnoj stvari, a pozivom na predmet koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem Ovrv-4913/2022, nije osnovan. Naime, u predmetu broj Ovrv-4913/2022, a povodom prijedloga za ovrhu tužitelja, sud da je 24. travnja 2024. donio rješenje o ovrsi u kojem je u dostavnoj naredbi navedeno da se ovršeniku (ovdje tuženiku) predmetno rješenje dostavlja uz prijedlog za ovrhu. Tuženik da je protiv predmetnog rješenja 17. svibnja 2024. izjavio prigovor, slijedom čega da je sud 21. svibnja 2024. donio rješenje kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi od 24. travnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem, Općinski sud u Splitu da se oglasio i stvarno nenadležnim te predmet ustupio Trgovačkom sudu u Splitu pa se sada predmet vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-237/2024. Dakle, u tom postupku, kao i u ovom postupku, da se radi o postupcima nastavljenim kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a u smislu odredbe članka 57. stavak 1. OZ-a, gdje se odlučuje o tome da li se održava na snazi plani nalog sadržan u rješenju o ovrsi ili ne, dakle da se radi o parničnim postupcima glede kojih se ima primijeniti članak 194. ZPP-a. S obzirom da je u ovom predmetu parnica počela teći nesporno u 2023., kada je tuženiku dostavljeno rješenje o ovrsi od 29. svibnja 2023. i na koje je tuženik podnio prigovor 16. lipnja 2023., dok je u predmetu broj Ovrv-4913/2022 parnica počela teći u 2024., kada je tuženiku dostavljeno rješenje o ovrsi od 24. travnja 2024. i sam prijedlog za ovrhu u tom predmetu, a na koje rješenje o ovrsi je tuženik podnio prigovor 17. svibnja 2024., to stoga tužitelj ističe da je parnica u ovom predmetu počela teći prije nego parnica u predmetu posl. br. Ovrv-4913/2022, a radi čega da nema nikakve osnove za odbacivanje tužbe u ovom predmetu pozivom na dvostruku litispendenciju i članak 194. ZPP-a.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račune tužitelja broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. i broj 296- 4700-2 od 8. lipnja 2021. s pripadajućim otpremnicama broj 249-161 od 30. travnja 2021. i broj 332-161 od 8. lipnja 2021. (stranice 8-11, 53-56 i 60-63 spisa), izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja – kartica poslovnog partnera za razdoblje od 1. – 12. mjeseca 2023. i otvorene stavke (stranice 58-59 spisa), tuženikove narudžbenice broj 572373/V-Is od 23. travnja 2021. i broj 572373/ivica od 1. lipnja 2021. (stranice 77-78 spisa), e-mail poruke iz travnja i lipnja 2021. ((stranice 79-81 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 24. veljače 2024. (stranice 84-89 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-4913/2022 od 21. svibnja 2024. (stranice 90-92 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 4913/2022 od 24. travnja 2024. (stranice 101-102 spisa), ispis podataka iz sustava e- predmet (stranice 103-106 spisa), dopis Porezne uprave od 17. rujna 2024. s prilogom (stranice 131-132 spisa) te je pregledana sudska praksa koju su stranke dostavile u spis. Isto tako, pribavljen je i pregledan spis ovog suda pod poslovnim

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.494,13 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika, po dva utužena računa iz travnja i lipnja 2021., na ime cijene za isporučenu robu.

9. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Prema članku 438. ZOO-a, kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (računu).

10. Iz računa tužitelja broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. razvidno je da se radi o računu kojeg je tužitelj ispostavio tuženiku za isporučenu robu i to T.papir neutral 2S 100L 10/1, u količini od 432 komada, a koji račun je izdan na ukupan iznos od 3.132,00 kn (2.505,60 kn + PDV u iznosu od 626,40 kn), a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) iznosi 415,69 EUR. U računu je naveden datum dospijeća na plaćanje s danom 30. svibnja 2021., naznaka otpremnice broj 249 od 30. travnja 2021., kao i naznaka narudžbe kupca broj 572373/V-Is od 23. travnja 2021. Iz drugog utuženog računa tužitelja broj 296-4700-2 od 8. lipnja 2021. razvidno je da se također radi o računu kojeg je tužitelj ispostavio tuženiku za isporučenu robu i to T.papir neutral 2S 100L 10/1, u količini od 2160 komada, a koji račun je izdan na ukupan iznos od 15.660,00 kn (12.528,00 kn + PDV u iznosu od 3.123,00 kn), a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 2.078,44 EUR. U tom računu je naveden datum dospijeća na plaćanje s danom 6. rujna 2021., kao i naznaka otpremnice broj 332 od 8. lipnja 2021. te naznaka narudžbe kupca broj 572373/ivica od 1. lipnja 2021. Dakle, ukupno potraživanje tužitelja po naprijed navedena dva računa iznosi 2.494,13 EUR, a isplatu kojeg iznosa tužitelj upravo potražuje od tuženika tužbenim zahtjevom u ovom predmetu.

11. Prije svega, a u odnosu na istaknuti prigovor dvostruke litispendencije, navodi se da je taj prigovor tuženika ovaj sud ocijenio neosnovanim.

12. Naime, za potrebe ovog postupka pribavljen je i pregledan spis ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-237/2024. Uvidom u taj predmet utvrđeno je da se radi o parničnom postupku koji se vodi između istih stranaka (u istim stranačkim ulogama) te radi isplate iste novčane tražbine kao i u ovom postupku, koja tražbina se temelji na naprijed navedenim računima tužitelja broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. i broj 296-4700-2 od 8. lipnja 2021., a što između parničnih stranka nije niti bilo sporno. 13. U postupku pod poslovnim brojem Povrv-237/2024 tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika, a koji prijedlog je podnesen 24. veljače 2022. te je isti, prema prijemnom pečatu suda, zaprimljen kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju 11. ožujka 2022. Iz sadržaja tog prijedloga i vjerodostojnih isprava koji su uz prijedlog dostavljene, razvidno je da je prijedlog podnesen radi isplate tražbine u ukupnom iznosu od 18.792,00 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 2.494,13 EUR, te da su kao vjerodostojne isprave na temelju kojih se prijedlog podnosi navedeni i dostavljeni upravo naprijed navedeni računi tužitelja broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. i broj 296-4700-2 od 8. lipnja 2021. Nadalje, razvidno je da je na temelju tog prijedloga Općinski sud u Splitu donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-4913/2022 od 24. travnja 2024., kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditeljevu (tužiteljevu) tražbinu iz prijedloga za ovrhu te je određena predložena ovrha radi naplate te tražbine. Tuženiku je uz rješenje o ovrsi dostavljen i prijedlog za ovrhu, a što je sve tuženik zaprimio 10. svibnja 2024. Tuženik je protiv tog rješenja o ovrsi 17. svibnja 2024. podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-4913/2022 od 21. svibnja 2024. naprijed navedeno rješenje o ovrsi od 24. travnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem, Općinski sud u Splitu se ujedno oglasio stvarno nenadležnim za daljnje postupanje te je odlučeno da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti ovom sudu. To rješenje, tužitelj je zaprimio 21. svibnja 2024., dok ga je tuženik zaprimio 22. svibnja 2024. Nakon toga, Općinski sud u Splitu utvrdio je pravomoćnost rješenja od 21. svibnja 2024. s danom od 31. svibnja 2024. te je predmet dostavljen ovom sudu 7. lipnja 2024. na daljnje nadležno postupanje te se isti nastavio voditi kod ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-237/2024.

14. S druge strane u ovom predmetu su, osim podnošenja prijedloga za ovrhu, a koji je podnesen 3. svibnja 2023. (dakle kasnije u odnosu na prijedlog za ovrhu u predmetu broj Povrv-237/2024), sve ostale radnje poduzete ranije od onih iz predmeta pod poslovnim brojem Povrv-237/2024. Tako je u ovom predmetu tuženik o vođenju ovog postupka obaviješten 24. svibnja 2023. kada mu je dostavljen prijedlog za ovrhu i obavijest javnog bilježnika od 9. svibnja 2023. o tom podnesenom prijedlogu. Isto tako, ranije je doneseno rješenje o ovrsi od 29. svibnja 2023., kojeg je tuženik zaprimio 13. lipnja 2023. Nadalje, tuženik je ranije podnio prigovor u ovom predmetu i to 20. lipnja 2023. te je isto tako ranije, a u odnosu na predmet pod poslovnim brojem Povrv-237/2024, doneseno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-11621/2023-12 od 20. rujna 2023. kojim se rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavlja izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukidaju provedene radnje te se određuje da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a koje rješenje je također ranije postalo pravomoćno i to 17. listopada 2023. Prema tome, u ovom predmetu su sve naprijed navedene radnje poduzete prije nego što je u predmetu broj Povrv-237/2024 (ranije broj Ovrv- 4913/2022) uopće odlučeno o podnesenom prijedlogu za ovrhu odnosno prije nego što je tuženik obaviješten o tom pokrenutom postupku.

15. Tuženik se u prilog istaknutog prigovora dvostruke litispendencije i stava da je tužbu u ovom predmetu potrebno odbaciti pozvao i na odredbe članka 3. OZ-a, navodeći da se ovršni postupak pokreće prijedlogom za ovrhu, a što je točno (članak 3. stavak 1. OZ-a). S tim u svezi potrebno je ukazati tuženiku i da je člankom 185. stavak 1. ZPP-a propisano da se parnični postupak pokreće tužbom. Međutim, samim podnošenjem tužbe parnica još uvijek nije počela teći, već sukladno odredbi članka 194. stavak 1. ZPP-a parnica počinje teći dostavom tužbe na odgovor tuženiku. Isto tako, prema stavku 2. članka 194. ZPP-a, u pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna strana. Odredbom članka 194. stavak 3. ZPP-a propisano je da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.

16. Dakle, samim podnošenjem tužbe (odnosno u konkretnom slučaju prijedloga za ovrhu) parnica još uvijek nije počela teći, već ista počinje teći od trenutka kada je tuženiku dostavljena tužba, odnosno od trenutka kada je tuženik obaviješten o podnesenoj tužbi i pokrenutom postupku. Budući da je u ovom predmetu, a u odnosu na predmet pod poslovnim brojem Povrv-237/2024, tuženik ranije obaviješten o podnesenom prijedlogu za ovrhu, ranije je doneseno rješenje o ovrsi, tuženik je ranije podnio prigovor protiv tog rješenja te je isto tako ranije doneseno rješenje suda o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te nastavljanju postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je stoga, po ocjeni ovog suda, parnica u ovom predmetu počela teći ranije u odnosu na predmet pod poslovnim brojem Povrv-237/2024. Upravo stoga, tuženikov prigovor dvostruke litispendencije u ovoj pravoj stvari i njegov prijedlog za odbacivanje tužbe u ovom predmetu sud je ocijenio neosnovanim.

17. Nakon što je sud otklonio naprijed izneseni procesnopravni prigovor tuženika o (ne)dopuštenosti tužbe u ovom predmetu, bilo je potrebno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja te ostalih prigovora i navoda tuženika kojima se isti protivio postavljenom tužbenom zahtjevu.

18. U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, ističe se da je tužitelj, pored naprijed navedena dva računa, u spis dostavio i izvatke iz svojih poslovnih knjiga i to karticu poslovnog partnera za 2023. te otvorene stavke sa stanjem na dan 11. prosinca 2023., a iz kojih isprava je razvidno da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 2.494,13 EUR i to upravo na temelju dva utužena računa u ovom postupku. Nadalje, tužitelj je u spis dostavio i računima pripadajuće otpremnice broj 249-161 od 30. travnja 2021. i broj 332-161 od 8. lipnja 2021., a u kojim otpremnicama je po vrsti i količini navedena upravo ona roba koja je navedena i u izdanim računima tužitelja te je u istima također navedena i oznaka narudžbe kupca, jednaka onoj navedenoj u računima. U obje otpremnice kao kupac odnosno primatelj robe označen je tuženik te iste kod oznake preuzimatelja robe sadrže pečat skladišta za prijem robe sa naznakom datuma primitka i potpisom primatelja, a iz čega proizlazi da je tuženik tu robu i zaprimio. Isto tako, tužitelj je dostavio i narudžbenice tuženika broj 572373/V-Is od 23. travnja 2021. i broj 572373/ivica od 1. lipnja 2021., a koje su sastavljene na memorandumu tuženika te potpisane po direktoru tuženika i koje su ujedno navedene u računima i otpremnicama tužitelja, a iz kojih je razvidno da je tuženik naručio od tužitelja upravo onu robu i po onim cijenama (u narudžbenicama navedene bez obračunatog PDV-a) koje su navedene i u računima tužitelja. Stoga, iz naprijed navedenih isprava proizlazi osnovanost navoda tužitelja da je tuženiku isporučio robu navedenu u utuženim računima i njima pripadajućim otpremnicama, a koju isporuku robe je tuženik očito naručio od tužitelja svojim narudžbenicama. Pri tom se napominje da tuženik nije posebno osporio sadržaj dostavljenih narudžbenica, kao ni navode tužitelja da su mu iste dostavljene putem e-maila (što proizlazi iz e-mail poruka iz travnja i lipnja 2021.).

19. Pored navedenog, ističe se da je tijekom ovog postupka, na prijedlog obiju stranaka, a temeljem odredbi članka 221.b ZPP-a, sud dopisom od 3. rujna 2024. zatražio od nadležne ispostave Porezne uprave podatke o tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza po računu tužitelja broj 296-4700-2 od 8. lipnja 2021., a vrijednost kojeg računa prelazi iznos od 1.320,00 EUR. U odnosu na drugi računa tužitelja broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021., a koji račun ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sud je raspravnim rješenjem od 3. rujna 2024. pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li po tom računu koristio pravo na odbitak pretporeza.

20. Naime, odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema stavku 2. istog članka ZPP-a, sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. tog članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 1.320,00 eura. Odredbom članka 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. tog članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 eura, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

21. Tuženik se u ostavljenom roku od 15 dana, a niti nakon proteka tog roka, nije očitovao na traženje suda odnosno nije dostavio izvadak iz svojih poslovnih knjiga ili bilo koju drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno da isti nije koristio pravo na odbitak pretporeza po računu tužitelja broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. U odnosu na račun tužitelja broj 296-4700-2 od 8. lipnja 2021., Porezna uprava je dopisom od 17. rujna 2024. obavijestila sud da je tuženik taj račun knjižio u svojim poslovnim knjigama te da je po istom koristio pravo na odbitak pretporeza, a što proizlazi i iz knjige primljenih (ulaznih) računa tuženika za mjesec lipanj 2021. koja je dostavljena uz dopis Porezne uprave.

22. S obzirom na naprijed navedeno, a sukladno odredbama članka 221.b stavak 2. i 4. u vezi sa stavkom 1. ZPP-a, ima se smatrati da tražbina tužitelja po utuženim računima u ukupnom iznosu od 2.494,13 EUR postoji.

23. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti kako tužbenog zahtjeva, tako i istaknutog prigovora.

25. Budući da iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji te da je tuženiku isporučio robu navedenu u priloženim računima i otpremnicama, kao i obzirom da je tuženik predmetne račune tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, a što znači da ih je kao valjane i prihvatio, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužitelju bio na tuženiku. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio i/ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode o nepostojanju dugovanja prema tužitelju, a zbog čega takvi navodi tuženika, u kojima je isti ustrajao tijekom cijelog postupka, ostaju nedokazani, a samim time i neosnovani.

26. Vezano za tuženikove navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi o nevaljanosti i neurednosti vjerodostojne isprave koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, ističe se da je tužitelj uz taj prijedlog dostavio naprijed navedena dva računa, a koji računi predstavljaju jednu od vjerodostojnih isprava navedenih u članku 31. OZ-a. S obzirom da dostavljeni računi sadrže sve relevantne podatke potrebne za određivanje ovrhe kao što su podaci o vjerovniku i dužniku, podaci o točno određenom sadržaju tražbine te dospjelosti tražbine, to je stoga očito da se radi o kvalificiranim ispravama u smislu odredbi članka 31. OZ-a na temelju koje se može tražiti ovrha. U tim računima tužitelj je uredno označen, uz navođenje njegovog broja OIB-a, jednako kao i u prijedlogu za ovrhu, dok je tuženik označen kao Brodosplit d.d., a što je prema javno dostupnim podacima iz sudskog registra registrirani skraćeni naziv-tvrtka tuženika, te je uz oznaku tuženika ujedno naveden i njegov broj OIB-a. Pri tom se ponovno napominje da je iz spisu priloženih narudžbenica tuženika razvidno da je upravo tuženik naručio od tužitelja isporuku robe iz utuženih računa. Sukladno tome, sud je naprijed iznesene navode tuženika, kao i njegov prigovor promašene pasivne legitimacije, ocijenio neosnovanim.

27. Isto tako, sud je neosnovanim ocijenio i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine. Naime, u konkretnom slučaju radi se o potraživanju iz trgovačkog ugovora o kupoprodaji robe. Odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Prema stavku 2. tog članka ZOO-a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Nadalje, prema članku 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

28. Iz računa tužitelja broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. i njemu pripadajuće otpremnice broj 249-161 od 30. travnja 2021. razvidno je da je tuženiku roba po tom računu isporučena 30. travnja 2021. te da je sam račun dospio na naplatu 30. svibnja 2021., dok je iz računa tužitelja broj 296-4700-2 od 8. lipnja 2021. i njemu pripadajuće otpremnice broj 332-161 od 8. lipnja 2021. razvidno da je tuženiku roba isporučena 8. lipnja 2021. te da je sam račun dospio na naplatu 6. rujna 2021. Budući da je ovaj postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu, a koji prijedlog je tužitelj podnio nadležnom općinskom sudu odnosno nadležnom javnom bilježniku kao povjereniku suda putem e-komunikacije 3. svibnja 2023., to je samim time očito da u konkretnom slučaju nije protekao trogodišnji rok zastare iz članka 228. ZOO-a. Stoga je i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine ocijenjen kao neosnovan.

29. Slijedom navedenog, a kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno članku 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok navodi iz prigovora tuženika nisu osnovani, jer isti nisu ničim ni dokazani.

30. Kako dakle iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj kao prodavatelj isporučio tuženiku robu navedenu u utuženim računima, a koje račune je tuženik knjižio u svojim poslovnim knjigama te po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, dok s druge strane tuženik kao kupac nije dokazao da je tužitelju platio cijenu za isporučenu robu po tim računima, a niti je dokazao da bi njegova obveza na plaćanje tih računa prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga sud, a sukladno odredbama članka 376. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.494,13 EUR na ime cijene za isporučenu robu.

31. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, duguje i zatezne kamate. S obzirom na to da tuženik kao dužnik nije po dospijeću platio utužene račune tužitelja to je stoga tuženika, pored glavnice tražbine u iznosu od 2.494,13 EUR, trebalo obvezati i na plaćanje tužitelju zateznih kamata na tu glavnicu tražbine, ali ne od datuma od kojih tužitelj to potražuje tužbenim zahtjevom.

32. Prema odredbi članka 183. stavak. 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. U konkretnom slučaju rok za ispunjenje obveze, a koja obveza se sastoji u plaćanju utuženih računa tužitelja naveden je u tim računima kao dan dospijeća na plaćanje računa, što znači da do toga dana (uključujući i taj dan) tuženik nije bio u zakašnjenju s plaćanjem tih računa, već je isti pao u zakašnjenje prvi slijedeći dan nakon dana dospijeća plaćanja koji naveden u svakom pojedinom računu.

33. U računu tužitelja broj 190-4700-2 od 30. travnja 2021. kao datum dospijeća na plaćanje naveden je 30. svibnja 2021., dok je u računu tužitelja broj 296-4700-2 od 8. lipnja 2021. kao datum dospijeća na plaćanje naveden 6. rujna 2021. Budući da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio plaćanje zateznih kamata na pojedine iznose iz tih računa upravo od dana dospijeća naznačenog u svakom od računa, a ne od prvog slijedećeg dana kada je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem istih, to je stoga zahtjev tužitelja za naplatu zakonskih zateznih kamata na neplaćene iznose iz pojedinih računa valjalo odbiti za po jedan dan u odnosu na svaki od tih računa.

34. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u obzir da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni materijalnog prava, navodi se da su tužitelju za razdoblje do 31. prosinca 2022. priznate zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 2. stavak 1. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1. stavak 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23), a sve to obzirom da se u ovom predmetu radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

35. Radi navedenog, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika održan je na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.494,13 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose glavnice tražbine teku kako je to pobliže navedeno u točki. I. izreke ove presude, dok je za više zatražene zatezne kamate (za po jedan dan) na pojedinačne iznose glavnice tražbine platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

36. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR, a koji se sastoje od naknade javnom bilježniku u iznosu od 20,00 EUR s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 5,00 EUR, sukladno člancima 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/22), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO- a za ostale odnose, a kako je to i navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. OZ-a.

37. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tuženik izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

39. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav podneska od 13. prosinca 2023., kojim se tužitelj očitovao na navode iz prigovora tuženika, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav podneska od 23. svibnja 2024. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, za zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2024. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, za sastav obrazloženog podneska od 11. srpnja 2024. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 3. rujna 2024. i 22. studenog 2024. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što dakle ukupno iznosi 475 bodova. Sukladno Tbr. 54. OT-a vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR pa stoga ukupno priznati trošak tužitelju za naprijed navedene radnje iznosi 950,00 EUR, a na koji trošak je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 237,50 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a.

40. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za sastav podneska od 23. svibnja 2024. u visini od 75 bodova, jer se po ocjeni ovog suda radi o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a (25%), odnosno u visini od 25 bodova koliko mu je za taj podnesak i priznato, pri čemu se napominje da je isprave koje su uz taj podnesak dostavljene u spis (narudžbenice i e-mail poruke) tužitelj mogao dostaviti uz već ranije podneseni podnesak. Isto tako, tužitelju nije kao osnovan priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2024. u visini od 50 bodova, jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, te su stranke izjavile da ostaju kod do tada iznesenog, a ročište je odgođeno zbog ostavljenog roka tuženiku za očitovanje na podnesak tužitelja te radi pribave drugog spisa. Stoga tužitelju za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%), odnosno u visini od 50 bodova, koliko mu je za to ročište i priznato, a ne u visini od 100 bodova koliko je tužitelj zatražio. Na naprijed navedeni nepriznati trošak u ukupnoj visini od 125 bodova, odnosno u iznosu od 250,00 EUR, tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 62,50 EUR. 41. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.187,50 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 312,50 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

42. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 10. siječnja 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis