REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2569/2018-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja EUROPÄISCHE REISEVERSICHERUNG AKTIENGESELLSCHAFT, Kratochwjlestrasse 4, Wien, Austria, OIB: 83467588874, kojeg zastupa punomoćnik Damir Sajko, odvjetnik u OD Anić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik iz OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 13. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 24. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.693,19 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 10. siječnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata obračunatih na iznos od 2.500,00 eur, u razdoblju od 18. studenog 2015. do 23. kolovoza 2018., po referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, zatim u dijelu u kojem isplatu zateznih kamata obračunatih na iznos od 2.500,00 eur, počevši od 24. kolovoza 2018. do isplate potražuje po stopi koja prelazi stopu dosuđenu pod točkom I/ izreke, u djelu u kojem zatezne kamate potražuje na parnične troškove u iznosu od 1.693,19 eur, obračunate po stopi koja prelazi stopu dosuđenu pod točkom I/ izreke, te u dijelu u kojem potražuje daljnju naknadu parničnih troškova u iznosu od 998,53 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 10. siječnja 2025. do isplate po referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 26. listopada 2018. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi i tijekom postupka nabodi, u bitnome, da je kao osiguratelj po osnovi putnog zdravstvenog osiguranja snosio troškove prijevoza vezane uz smrt osiguranice ŠU koja da je **.**.2015. preminula u prometnoj nezgodi nakon što je na nju, pješačkoj zoni u [adresa] naletio RU, motociklom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim u to vrijeme kod tuženika obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti. GU da je u kaznenom postupku priznao krivnju za počinjeno kazneno djelo. Prijevoz pokojne tužiteljeve osiguranice iz [adresa] u izvršio je JU, vl. obrta za pogrebne usluge, koji je za navedene usluge ispostavio račun u iznosu od 2.500,00 eur. Europ Assistance Gesmbh, centrala za pozive koja u hitnom slučajevima vrši plaćanja, da je navedeni račun podmirio 27. listopada 2015., a ovaj je iznos tužitelj naknadio uplatitelju isplatom izvršenom 18. studenog 2015. S obzirom da se tuženik nije očitovao na tužiteljev odštetni zahtjev kojeg je zaprimio 24. kolovoza 2018., potražuje naložiti mu isplatu iznosa od 2.500,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. studenog 2015., uz naknadu parničnog troška, sa zateznim kamatama obračunatim od donošenja presude, pri čemu zatezne kamata potražuje obračunate po referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti hrvatskog suda, prigovor nedostatka stranačke i parnične sposobnosti tužitelja te osporava odgovornost, osnovanost i visinu zahtjeva. Naime, osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju kao osiguratelja preminule KU, ukazujući da odgovarajućim ispravama tužitelj nije potkrijepio niti navode o vezi s društvom koje je plaćanje troškova naknada kojih se potražuje izvršilo (Europ Assistance Gesmbh). Tužiteljevu aktivnu legitimaciju osporava ukazujući i da iz priloženih isprava ne proizlazi postojanje tužiteljevog osigurateljnog pokrića jer da iz tužiteljeve dokumentacije proizlazi da osiguranje obuhvaća štete nastale u autobusu, željeznici ili automobilu, a u konkretnom slučaju da se nije dogodila u ovim prijevoznim sredstvima, već da je osiguranica tužitelja nastradala kao pješak. Smatra da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe hrvatskog materijalnog prava, s obzirom na mjesto prometne nezgode, odnosno odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa stoga da tužitelj, jer nije javni nositelj socijalnog osiguranja, nije ovlašten od tuženika potraživati naknadu štete. S obzirom da se prometna nezgoda dogodila u pješačkoj zoni, dakle izvan površine na kojoj se odvija promet, tvrdi da šteta nije pokrivena tuženikovim ugovorom o osiguranju. Osporava da bi tužitelj izvršio plaćanje izdataka naknadu kojeg potražuje, kao i tijek te zatraženu stopu zateznih kamata. Ističe prigovor zastare.

3./ Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju mjerodavno austrijsko materijalno pravo, u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europsko parlamenta i vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje je primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II), kao pravo one države u kojoj je šteta nastala, bez obzira na to u kojoj je državi nastao štetni događaj koji je prouzročio nastalu štete te bez obzira na državu ili države u kojoj nastanu štetne posljedice tog događaja

4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun za pogrebne usluge (list 7-8 spisa), pregled ugovora, uvjeti osiguranja i isprave o izvršenom plaćanju u ovjerenom prijevodu (list 9-43 spisa), kaznena prijava s prilozima (list 44-74 spisa), odštetni zahtjev tuženiku (list 77-78 spisa), izvadak iz sudskog registra u ovjerenom prijevodu za tužitelja (list 124-136) s potvrdom porezne uprave o dodjeli OIB [osobni identifikacijski broj]a (list 137 spisa), odredbe austrijskog materijalnog prava u ovjerenom prijevodu (list 143-146, 166-171 spisa), sudska praksa (list 174-177, 195-211 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u službenim putem pribavljen spis Općinskog suda u Puli poslovni broj Km-3/16 (u prilogu ovosudnog spisa).

5./ Na prijedlog tuženika o parnici je obaviješten GU, kojem su 21. listopada 2019. dostavljeni tužba i odgovor na tužbu.

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, u odnosu na glavnicu utuženog potraživanja, u cijelosti osnovan.

7./ Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je kao osiguratelj isplatio naknadu iz osiguranja povodom smrti svoje osiguranice KU iz [adresa], ozlijeđene u prometnoj nezgodi 1. listopada 2015. u [adresa], jer tvrdi da je za usmrćivanje njegove osiguranice odgovoran tuženikov osiguranik.

8./ S obzirom na tuženikove prigovore, sporna je:

- nadležnost hrvatskog suda,

- stranačka i parnična sposobnost tužitelja,

- odredbe kojeg materijalnog prava su mjerodavne u konkretnom slučaju,

- aktivna legitimacija tužitelja kao osiguratelja i radi li se o šteti koju je prema ugovoru o osiguranju bio dužan naknaditi,

- odgovornost tuženikovog osiguranika i tuženika kao osiguratelja,

- visina štete i da li je tužitelj izvršio plaćanje,

- zastara,

- tijek i stopa zateznih kamata.

9./ Prije svega, radi se o sporu s međunarodnim elementom jer je predmet spora zahtjev strane pravne osobe, osiguravajućeg društva iz Republike Austrije, radi naknade iznosa koji tvrdi da je isplatio na temelju zaključenog ugovora o putnom zdravstvenom osiguranju zbog smrti njegove osiguranice ĆU, koja je preminula **.**.2015. u [adresa], nakon što je na nju naletio GU, motociklom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika kao domaćeg osiguratelja po osnovi obveznog automobilskog osiguranja.

10./ U konkretnom slučaju, s obzirom na predmet spora koji je građanska stvar, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.) (dalje Uredba o nadležnosti). Neosnovano tuženik ističe prigovor nenadležnosti hrvatskog suda, s obzirom da je tužitelj tužbu radi naknade štete nastale kao posljedice prometne nezgode protiv tuženika kao osiguratelja štetnika pokrenuo pred sudom tuženikovog domicila, dakle u skladu s odredbama o nadležnosti iz čl. 4. st. 1. i čl. 11. toč.1. a) Uredbe o nadležnosti.

11./ Neosnovan je tuženikov prigovora nedostataka stranačke i parnične sposobnosti tužitelja jer je iz dostavljenog izvatka iz sudskog registra Republike Austrije (list 124-136 spisa) nedvojbeno da je tužitelj pravna osoba, dakle da ima stranački i parničnu sposobnost (čl. 77. st. 1. ZPP-a).

12./ S obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj (austrijska pravna osoba) tvrdi da je isplatio naknadu iz osiguranja zbog smrti njegove osiguranice, koja je stradala u prometnoj nezgodi u Republici Hrvatskoj, od tuženika kao osiguratelja štetnika (domaća pravna osoba), mjerodavno materijalno pravo određuje se prije svega odredbama Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971. (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, br. 4/94., dalje Haška konvencija), kojom je određeno mjerodavno pravo za građansku izvanugovornu odgovornost za prometne nezgode na cestama, pri čemu se prometnom nezgodom na cesti u smislu ove Konvencije smatra nezgoda u koju je uključeno jedno ili više motornih vozila, koja se dogodila u prometu na javnoj cesti, na području otvorenom za svakoga ili na nejavnom području, ali otvorenom za određeni broj osoba koje imaju pravo njime se koristiti (čl. 1. Haške konvencije). Citirana je Konvencija u konkretnom slučaju u primjeni i na temelju odredbe čl. 28. st. 1. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31. 7. 2007.) (dalje Uredba Rim II), jer su potpisnice Konvencije osim Republika Austrije i Hrvatska, kao članica Europske Unije, i druge zemlje nečlanice. U skladu s odredbom čl. 3. Haške konvencije, mjerodavno je unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda, pri čemu se, bez obzira na mjerodavno pravo, pri određivanju odgovornosti uzimaju u obzir prometna i sigurnosna pravila koja su bila na snazi u mjestu i u vrijeme prometne nezgode (čl. 7. Haške konvencije).

13./ Stoga je u konkretnom slučaju, u skladu s odredbama Haške konvencije, mjerodavno hrvatsko materijalno pravo koje uređuje pretpostavke i opseg odgovornosti, razloge za oslobođenje od odgovornosti, kao i ograničenje ili podjelu odgovornosti, postojanje i narav štete koja se može nadoknaditi, vrstu i opseg naknade, osobe koje imaju pravo na naknadu štete koju su osobno pretrpjele, zastaru i gubitak prava protekom vremena, uključujući početak, prekid i zastoj rokova (čl. 8. Haške konvencije).

14./ Pogrešno je međutim tumačenje tužitelja da bi iz odredba Uredbe Rim II proizlazila mjerodavnost austrijskog materijalnog prava za izvanugovornu odgovornost koja je predmet spora u konkretnom slučaju. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. ove Uredbe, pravo koje se primjenjuje za izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo države u kojoj je šteta nastala, bez obzira na to u kojoj je državi nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na države u kojoj nastanu posljedice tog događaja. Prema činjenicama na kojima tužitelj tužbu osnova, isti je izvršio plaćanje naknade iz ugovorenog putnog zdravstvenog osiguranja jer je njegova osiguranica smrtno stradala u Republici Hrvatskoj slijedom čega je, i prema odredbama Uredbe Rim II, mjerodavno za deliktni statut upravo hrvatsko materijalno pravo.

15./ S obzirom da se Haška konvencija ne primjenjuje na regresne zahtjeve i suborogacije koje se odnose na osiguratelje (čl. 2. toč. 5. Haške konvencije), mjerodavno pravo za subrogaciju određuje se na temelju odredaba Uredbe Rim II. Naime, u skladu s odredbom čl. 19. Uredbe Rim II, ako neka osoba (vjerovnik) ima izvanugovornu tražbinu prema drugoj osobi (dužniku), a treća osoba ima obvezu namiriti vjerovnika, ili je zapravo ispunjavanjem te obveze namirila vjerovnika, pravo koji se uređuje obveza treće osobe izvršavanja obveze prema vjerovniku propisuje u kojoj mjeri treća osoba ima pravo ostvarivati prava naspram dužnika, a koja je vjerovnik ostvarivao u odnosu na dužnika u skladu s pravom koje se primjenjuje na njihov odnosa. S obzirom da stranke ne tvrde da bi u ovom dijelu izvršile izbor mjerodavnog materijalnog prava, u skladu s odredbom čl. 14. Uredbe Rim II, a imajuću u vidu da za tužiteljev ugovor o putnom zdravstvenom osiguranju proizlazi mjerodavnost austrijskog materijalnog prava, jer ga je zaključio tužitelj kao austrijski osiguratelj (čl. 7. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 109, 4.7.2008.), to su u konkretnom slučaju odredbe austrijskog materijalnog prava mjerodavne za pitanje ima li tužitelj pravo prema tuženiku ostvarivati prava koja je njegova osiguranica imala prema tuženika u vezi s predmetnom prometnom nezgodom.

16./ Stoga je, prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju primjenom odredbi hrvatskog materijalnog prava potrebno utvrditi pripada bi neposredno oštećenoj ĆU pravo na naknadu štete u vezi s predmetnom prometnom nezgodom od tuženika kao treće osobe - osiguratelja po osnovi obveznog automobilskog osiguranja štetnika (deliktni statut), dok su odredbe austrijskog materijalnog prava mjerodavne za suborogaciju, jer u konkretnom slučaju tužitelj, kao osiguratelj koji je isplatio naknadu iz osiguranja potražuje, po osnovi prijelaza osiguranikovih prava, naknadu isplaćenog od tuženika kao osiguratelja štetnika.

17./ Na temelju presude donesene povodom predmetne prometne nezgode, Općinskog suda u Puli-Pola, u vijeću za mladež tog suda, poslovni broj Km-3/16 od 31. svibnja 2016., koja je pravomoćna 13. srpnja 2016., utvrđeno je da je tada maloljetni GU proglašen krivim što je 1. listopada 2015., oko 11,50 sati, u [adresa], postupao protivno odredbi čl. 34. st. 1., 46., 196. st. 1. i 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer nije postupio u skladu s propisima o prometnim pravilima i prometnim znakovima postavljenima na cesti pa je, protivno postavljenom prometnom znaku koji označava pješačku zonu upravljao mopedom registarske oznake [registarska oznaka] u predjelu pješačke zone te kao vozač motornog vozila za kretanje u prometu nije koristio isključivo kolnik odnosno traku namijenjenu za promet te kategorije vozila, pri čemu je mopedom upravljao iako nema vozačku dozvolu, a brzinu nije prilagodio tako da vozilo može zaustaviti pravodobno pred svakom zaprekom koju može predvidjeti, uslijed čega je upravljajući mopedom na označenom mjestu po pješačkoj zoni kojom se u tom trenutku u grupi ljudi kretala državljanka Republike Austrije ĆU, iako svjestan svih navedenih pravila i znakova i svjestan da takvom vožnjom izaziva opasnost za živote i tijela ljudi koji su se ondje kretali, lakomisleno smatrao da uslijed takvog njegovog ponašanja neće doći do štetnih posljedica ili da će to moći spriječiti, mopedom nastavio kretati prema grupi turista i pješakinji ĆU za koju je vidi da se kreće dijelom zone kojom on vozi, uslijed čega je došlo do fizičkog kontakta s ovom pješakinjom te je ona pala na tlo, zadobivši višestruke tjelesne ozlijede koje u svom zbroju predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu koja je bila koja je bila takvih karakteristika da je kod navedene na mjestu događaja dovela do smrtnog ishoda, dakle iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi čime je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu.

18./ Iz policijskog zapisnika o očevidu povodom ove prometne nezgode razvidno je da je predmetni moped u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom broj [broj police], dakle policom obveznog automobilskog osiguranja, s obzirom da je uobičajeno da policija u zapisniku o očevidu evidentira postojanje takvog osiguranja vozila koja su u nezgodi sudjelovala, a niti tuženik tijekom postupka činjenicu postojanja takvog odnosa osiguranja u odnosu na vozilo kojim je šteta prouzročena nije osporio.

19./ Imajući u vidu da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (čl. 12. st. 3. ZPP-a), očito je neosnovan tuženikov prigovor kojim osporava odgovornost svojeg osiguranika. Imajući nadalje u vidu činjenični opis kaznenog djela naveden u citiranoj presudi, kao i da je iz obrazloženja ove odluke utvrđeno da je GU u svojoj obrani izjavio da je počinio djelo, dodajući da je kriv za počinjenje tog djela, zatim da priznaje sve činjenične navode iz optužbe i da niti jedan činjenični navod ne osporava, neosnovana je, po ocjeni ovog suda, tuženikova tvrdnja da okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode iz spisu priloženih isprava ne bi bile razvidne. Neodlučno je stoga, za utvrđenje okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode, što u kaznenom postupku prometno vještačenje dinamike nije provedeno, jer su okolnosti nastanka predmetne nezgode razvidne iz činjeničnog opisa kaznenog djela, a ove činjenice niti optuženik nije osporavao u kaznenom postupku. S obzirom da tuženik nije iznio drugih činjenica kojima bi potkrijepio prigovor vezan uz (ne)odgovornost njegovog osiguranika za prouzročenje predmetne prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala pješakinja nakon što je na na nju naletio mopedom, upravljajući njime protivno postavljenom prometnom znaku koji označava pješačku zonu, neprilagođenom brzinom, svjestan da takvom vožnjom izaziva opasnost, nastavio kretanje prema grupi turista koja se pješačkom zonom kretala, među kojima je bila i pješakinja ĆU, uslijed čega je došlo do fizičkog kontakta sa smrtnim posljedicama za istu, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka GU na okolnosti vezane uz nastanak predmetne prometne nezgode, ocjenjujući da su ove okolnosti razvidne iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je počinitelj presudom kaznenog suda utvrđen krivim. Pri tome, tuženik nije iznio tvrdnju o postojanju nekih drugih činjenica vezanih uz okolnosti i dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode, u odnosu na činjenični supstrat utvrđen u kaznenom postupku, već tek paušalno osporava odgovornost, pojašnjavajući da s dokaznim prijedlogom saslušanja GU, i nakon što je službenim putem pribavaljen predmetni kazneni spis, ustraje jer da okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja iz isprava priloženih ovom parničnom spisu nisu razvidne. Naime, valja imati u vidu da se dokazi u parničnom postupku ne provode radi istraživanja činjenica, već radi utvrđenja osnovanosti navoda stranaka o postojanju odlučnih činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i zahtjeve protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Stoga, s obzirom da tuženik nije iznio tvrdnju u postojanju činjenica vezanih uz nastanak predmetne prometne nezgode, dodatnih ili drugačijih od onih na kojima se, kao činjeničnom opisu kaznenog djela, temelji osuđujuća kaznena presuda protiv GU povodom smrti BU prouzročene u predmetnoj prometnoj nezgodi, a postojanje kojih je GU u kaznenom postupku priznao, sud je, ocjenjujući da su odlučne okolnosti nestanka predmetne nezgode u dovoljnoj mjeri utvrđene kao nepotreban za utvrđenje okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode odbio tuženikov dokazni prijedlog, odnosno odustao od izvođenja dokaza saslušanjem GU.

20./ S obzirom da je ĆU smrtno stradala kao turist pješak u Republici Hrvatskoj, u prometnoj nezgodi koju je protupravnim kršenjem prometnih propisa počinio GU, upravljajući mopedom osiguranim kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, neosnovano tuženik osporava kako odgovornost svojeg osiguranika, tako i svoju kao odgovornog osiguratelja za naknadu štete izazvane motornim vozilom u pogonu (čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) i čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje ZOOP).

21./ Neosnovano tuženik otklanja svoju odgovornost kao osiguratelja na temelju ugovora o obveznom automobilskom osiguranju. Naime, suprotno tvrdnjama tuženika, predmetna se prometne nezgoda nije dogodila izvan ceste, odnosno izvan površine na kojoj se odvija promet. Nezgoda se naime, a kako je razvidno iz činjeničnog opisa sadržanog u citiranoj kaznenoj presudu, dogodila na cesti, dakle na površini na kojoj se promet odvija, međutim na kojoj je prometnim pravilima i prometnim znakovima na cesti bila označena zona pješačka zona, dakle uređena prometna površina u prvom redu namijenjena za kretanje pješaka, u kojoj nije dozvoljeno kretanje motornih vozila, osim vozila s posebnom dozvolom (čl. 2. toč. 23. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.). Stoga niti sudska praksa na koju se poziva tuženik, potkrjepljujući ovaj prigovor ukazuje, nije od utjecaja jer se u konkretnom slučaju radi o prometnoj površini.

22./ Iz isprava koje je priložio tužitelj, a koje predstavljaju ovjerene prijevode podataka u računalnim bazama podataka i komunikaciji elektroničkom poštom, razvidno je da je tužitelj, ako austrijsko osiguravajuće društvo, s ĆU zaključio ugovor o putnom zdravstvenom osiguranju. Navedeno je logično i s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja jer je ĆU upravo i stradala kao turist, dakle za vrijeme putovanja u Republici Hrvatskoj, krećući se u pješačkoj zoni s grupom turista. Na temelju pregleda ugovora, uvjeta osiguranja i isprava o izvršenom plaćanju u ovjerenom prijevodu (list 9-43 spisa), utvrđeno je da je osiguranje tužitelj (tvrtka HOBEX ERV) s ĆU ugovorio u razdoblju od 30. rujna 2015. do 4. listopada 2015., uz primjenu njegovih uvjeta osiguranja ERV-RVB 2013. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ovih uvjeta tužiteljevog europskog putnog osiguranja osigurani slučaj je nastup smrti osigurane osobe za vrijeme putovanja u inozemstvu, a tužitelj je tada kao osigurninu dužan nadoknaditi prijevoz preminule osobe u standardnoj normi u zemlju prebivališta ili troškove pogreba na mjestu događaja (maksimalno do visine troškova prijevoza u standardnoj normi) (čl. 27. st. 2. toč. 2. 11. uvjeta osiguranja).

23./ Neosnovano stoga tuženik osporava da bi nastupio osigurani slučaj jer unatoč navodu o vrsti police "bus/vlak/auto" iz priloženih je isprava razvidno da se radi o putnom zdravstvenom osiguranju i da nastup smrti osigurane osobe za vrijeme putovanja u inozemstvu kao osigurani slučaj nije vezan uz navedena prijevozna sredstva.

24./ S obzirom da je iz priložene dokumentacije koja, po ocjeni ovog suda, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, ne pobuđuje sumnju u njezinu vjerodostojnost, razvidno da je tužitelj po prijavi osiguranog slučaja, nakon smrti njegove osiguranice, posredniku Europ Assistance, kao centrali za pozive u nuždi, naložio isplatu usluge prijevoza pokojnice, koje je društvo račun izdan za takav prijevoz podmirilo 27. listopada 2015., a koji je iznos potom tužitelj ovom društvu naknadio 18. studenog 2015., uobičajenim jednomjesečnim transferom, neosnovan je tuženikov prigovor kojim osporava tužiteljevu obvezu isplate naknade iz osiguranja, izvršenog plaćanja i načina na koji je plaćanje provedeno, preko centrale za pozive u nuždi. Po ocjeni ovog suda, prigovori tuženika u ovom su dijelu paušalni jer tuženik nije iznio činjenice kojima bi potkrijepio osnovanost prigovora, već tek paušalno osporava priložene isprave kojima tužitelj potkrjepljuje navode o postojanju osigurateljne obveze i načinu njezinog ispunjenja.

25./ Visina isplaćenog iznosa po osnovi troškova prijevoza preminule tužiteljeve osiguranice utvrđena je na temelju računa koji je za ovu uslugu ispostavio domaći izvršitelj ova usluge, JU, vlasnik obrta za pogrebne usluge, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur. U ovom su računu pobrojane izvršene usluge vezane uz prijevoz preminule ĆU iz [adresa] u [adresa], **.**.2015., dakle neposredno nakon predmetne prometne nezgode. Imajući u vidu da i prema odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO-a postoji obveza onoga koji je prouzročio nečiju smrt naknaditi uobičajene troškove njegovog pogreba, što, po shvaćanju ovog suda, svakako predstavljaju i troškovi prijevoza u zemlju prebivališta u slučaju smrti izvan nje, a koji su troškovi obuhvaćeni i predmetnim putnim zdravstvenim osiguranjem, dok s druge strane tuženik niti tvrdi niti dokazuje da ovako obračunati troškovi ne bi bili uobičajene visine s obzirom na mjesto i vrijeme izvršene usluge prijevoza pokojnice, sud je, ocjenjujući ga paušalnim, odbio tuženikov prigovor visini odštetnog zahtjeva.

26./ S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj izvršio plaćanje naknade iz osiguranja na temelju zaključenog ugovora o putnom zdravstvenom osiguranju nema mjesta primjeni odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a na koju se poziva tuženik, jer tužitelj naknadu ne potražuje kao zavod koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja. Osim toga, u skladu s odredbom čl. 27. st. 4. ZOOP-a, pravo na naknadu stvarne štete imaju i društva za osiguranje kada je ispaćena na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. No, tužiteljevo pravo na naknadu isplaćenog iznosa osigurnine od tuženika kao odgovornog osiguratelja u konkretnom slučaju proizlazi i iz odredbe austrijskog materijalnog prava mjerodavne za subrogaciju, prema kojoj ako osiguranik ima odštetni zahtjev prama trećoj osobi, onda taj zahtjev prelazi na osiguratelja ako on osiguranu naknađuje štetu (čl. 67. st. 1. austrijskog Zakona o osiguranju (Službeni list BGB1. br. 2/1959). Za dodati je da sadržaj stranog materijalnog prava utvrđen na temelju ovjerenog prijevoda koji je dostavio tužitelj, tuženik nije osporavao. Nije stoga od utjecaja u konkretnom slučaju sudska praksa na koju upire tuženik, a vezana uz opseg prava na naknadu štete po snovi isplaćene mirovine.

27./ S obzirom da se tužitelj radi naknade predmetne štete tuženiku obratio odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 24. kolovoza 2018., to tužitelju zatezne kamate pripadaju, u skladu s odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a, počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva, dok neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje počeviši od izvršenog plaćanja 18. studenog 2015. S obzirom da se radi o tražbini naknade štete nastale u prometnoj nezgodi prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju to se ne radi o tražbini koja proizlazi iz trgovačkog ugovora pa se zatezne kamate obračunavaju po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose, dok neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje po višoj stopi.

28./ U konkretnom slučaju radi se o tražbini naknade štete koja zastarijeva u roku od tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (čl. 230. st. 1. ZOO-a), no svakako zastara nije mogla početi teći prije no što je tužitelj učinio davanja naknadu kojih potražuje (18. studenog 2015.) No, u konkretnom je slučaju šteta osiguraniku tužitelja počinjena kaznenim djelom pa je zastarijevanje zahtjeva za naknadu štete koji je predmet spora prekinuto prekidom zastarijevanja kaznenog progona, a počelo je ponovno teći s pravomoćnošću presude iz kaznenog postupka kojom je tuženikov osiguranik proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu. S obzirom da je ĆU stradala 1. listopada 2015., tužitelj je osigurninu naknadu koje potražuje isplatio 18. studenog 2015., dok je kazneni postupak započet neposredno nakon štetnog događaja okončan pravomoćnošću prethodno citirane kaznene presude 13. srpnja 2016., to je zastarni rok od tri godine tada počeo iznova teći i do podnošenja predmetne tužbe se nije navršio. Stoga je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

29./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene ovako provedenim dokazima, sud je kao nepotrebne odbio tužiteljeve dokazne prijedloge saslušanja svjedoka na okolnost postojanja ugovornog odnosa i izvršenog plaćanja te izvršenih usluga prijevoza, te financijskog vještačenja izvršenog plaćanja, odnosno dokaznog prijedloga obiju stranaka za provođenje prometnog vještačenje radi utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode.

30./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u odnosu na glavnicu u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe (prema T.br. 7/1 Tarife), u iznosu od 200,00 eur,

- sastav obrazloženog podneska kojima se očitovao na navode iz odgovora na tužbu (4. prosinca 2019.) (prema T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od po 200,00 eur,

- zastupanja na ročištima odgođenima prije početka raspravljanja 5. prosinca 2019. (omaškom zatraženo dva puta) i 24. siječnja 2022. prema T.br. 9/5 Tarife, u iznosu od 50,00 eur

- zastupanja na ročištu 30. travnja 2021., 13. listopada 2021. i 27. studenog 2024. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur,

dakle ukupno 1.100,00 eur, koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 1.375,00 eur.

31./ Nije priznat trošak za sastav podneska od 30. travnja 2021. i 13. listopada 2021. jer su predani na ročištu održanom istog dana, za zastupanje na kojem je nagrada priznata, pa trošak sastava ovih podnesaka nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a)

32./ Tužitelju je priznat trošak prijevoda potrebnih isprava, prema računima u iznosu od 241,42 eur i 14,56 eur, dok nije priznat prijevod temeljem računa u iznosu od 29,28 eur, jer se radi o ispravama koje nisu bile potrebne za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a.)

33./ Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21. i 37/23.), priznat , u zatraženom iznosu (čl. 2. st. 1. ZPP-a), trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu (31,46 eur).

34./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) mjerodavnoj za ostale odnose. Dakle, tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova u iznosu od 1.693,19 eur, dok je u više zatraženom njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku