REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-2071/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VK, odvjetnika u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 20. studenog 2024. u prisutnosti stranaka, uz javnu objavu 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba, Ulica Račkoga 12, poslovni broj Ovrv-1799/2023, UPP/OS-Ovrv-23/2023 od 9. ožujka 2023. kojim je naloženo tuženoj PK iz [adresa] da isplati tužitelju VK, odvjetniku u [adresa] iznos od 912,47 eura (devetstodvanaesteuraičetrdesetsedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj PK iz [adresa] da isplati tužitelju VK, odvjetniku u [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 64,82 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je pred javnim bilježnikom Željkom Picukarić iz Zagreba, Ulica Račkoga 12 podnio ovršni prijedlog u kojem navodi da mu tužena na temelju vjerodostojne isprava – računa R2 br. 196-1-1, duguje iznos od 912,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je javni bilježnik Željka Picukarić iz Zagreba, Ulica Račkoga 12, donijela rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-1799/2023, UPP/OS-Ovrv- 23/2023 od 9. ožujka 2023. kojim je tuženoj naložena isplata iznosa od 912,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. listopada 2022. te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi 9. ožujka 2023. do isplate.

2. Tužena je predmetno rješenje o ovrsi pobijala prigovorom u kojem je osporila osnovu i visinu potraživanja tvrdeći da je tužitelju platila troškove zastupanja u cijelosti i to na ime pravnih poslova u svrhu sređivanja zemljišno knjižnog stanja 18. kolovoza 2019. iznos od 500,00 kuna i 22. listopada 2019. 2.500,00 kuna ta na ime zastupanja na ostavinskoj raspravi iza supruga, pok. TK iznos od 950,00 kuna. Stoga smatra da tužitelju ništa ne duguje pa traži od suda da rješenje o ovrsi stavi izvan snage i postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-2071/2023 od 21. studenog 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba, Ulica Račkoga 12, poslovni broj Ovrv-1799/2023, UPP/OS-Ovrv-23/2023 od 9. ožujka 2023. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je naveo da mu je tužena opozvala punomoć za zastupanje 31. srpnja 2020. te ga prijavila Hrvatskoj odvjetničkoj komori koja je u disciplinskom postupku u cijelosti odbacila kao neosnovane sve optužbe na njegov račun kao odvjetnika. Sukladno Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetnička nagrada dospijeva na naplatu otkazom punomoći ili raskidom ugovora. Nakon što je Hrvatska odvjetnička komora odbacila sve optužbe na njegov račun kao odvjetnika, izdao je tuženoj račun R2 br. 196-1-1 od 28. rujna 2022. za izvršene usluge i koji je predmet ovog postupka. Tužena je 31. srpnja 2020. u njegovom odvjetničkom uredu preuzela dokumentaciju za pokojnog supruga i to tri punomoći, od čega su dvije bile ovjerene kod javnog bilježnika, a jedna neovjerena, a 25. rujna 2020. preuzela je cjelokupnu dokumentaciju vezano za predmet punomoći, odnosno dani nalog po kojem je trebao pribaviti dokumentaciju potrebnu za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini na adresi [adresa], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] Staro. Uz potvrdu o preuzetoj dokumentaciji tužena je preuzela i izvještaj o poduzetim odvjetničkim radnjama i statusu predmeta, popis prodavatelja s kojima je trebalo sklopiti aneks ugovora o kupoprodaji te izvještaj o sklopljenim aneksima, obračun br. 21-09-2020 od 21. rujna 2020. – specifikacija odvjetničkih usluga, predračun br. 21-09-2020 od 21. rujna 2020. i račun br. 194/2020 od 21. rujna 2020. za plaćenu uslugu. Iz cjelokupne dokumentacije proizlazi da je odvjetnik u cijelosti izvršio uslugu za koju je doneseno rješenje o ovrsi te je tužena dužna platiti utuženi iznos od ukupno 912,47 eura (6.875,00 kuna). Tužitelj je pojasnio da su prema obračunu br. 21-09-2020 od 21. rujna 2020. obračunate sve plaćene i neplaćene usluge do dana opoziva punomoći iz kojeg je vidljivo da je odvjetnik izvršio usluge u ukupnom iznosu od 10.813,50 kuna, a tužena je do pokretanja ovrhe platila iznos od 3.938,50 kuna. Prema tome, preostali dugovani iznos je 6.875,00 kuna, a što odgovara utuženom iznosu. Tužitelj navodi da je iz izvještaja o poduzetim odvjetničkim radnjama i statusu predmeta, popisa prodavatelja s kojima je trebalo sklopiti aneks ugovora o kupoprodaji te izvještaja o sklopljenim aneksima vidljivo kronološkim redoslijedom koje je sve radnje odvjetnik poduzeo za tuženu. Također, iz popisa prodavatelja s kojima je trebalo sklopiti aneks ugovora o kupoprodaji i izvještaja o sklopljenim aneksima vidi se da je odvjetnik sklopio ukupno 5 od 7 potrebnih aneksa te da su još trebala biti sklopljena 2 aneksa koja nisu sklopljena zbog objektivnih razloga na strani prodavatelja, odnosno njihovih slijednika s kojima je trebalo sklopiti anekse. Budući da je odvjetnik za ovjere punomoći trebao odlaziti kod javnog bilježnika i izbivati iz pisarnice, te su usluge fakturirane prema utrošenom satu u paušalnoj satnici od cca 5 sati te su kao takve navedene na računu. Sve fakturirane usluge odvjetnik je obračunao prema tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Pod točkom b) utužene fakture navedene su odvjetničke radnje koje je odvjetnik izvršio za tuženu po njezinom nalogu u vezi ostavinske rasprave. Tužitelj je učinio nespornim činjenicu da je tužena platila predujam koji navodi u prigovoru. Za prvi predujam u iznosu od 3.000,00 kuna tuženoj je izdan račun R2 br. 194-1-1 od 21. rujna 2020. te su u njemu specificirane radnje koje je odvjetnik izvršio za tuženu. U fakturi je pogrešno navedeno da je odvjetnik pružio pravna mišljenja i pravno savjetovanje dana 19. kolovoza 2020., dok bi ispravno trebalo stajati 19. kolovoza 2019. što je potvrdila i tužena u svom prigovoru kada je navela da je 18. kolovoza 2019. „donijela u njegov ured 500,00 kuna“, što je bio predujam za tada pruženu uslugu pravnog savjetovanja Budući da odvjetnik sukladno Tarifi ima pravo naplatiti predujam za odvjetničke usluge, tako je odvjetnik naplatio kao predujam ovo pravno savjetovanje i daljnji predujam od 2.500,00 kuna, te je po otkazu punomoći taj predujam fakturiran sukladno Tarifi. Za drugi predujam odnosno uslugu u iznosu od 938,50 kuna po računu R2 br. 171-1-1 od 30. srpnja 2020., isti je izdan za uslugu pristupa na ročište za ostavinsku raspravu dana 28. srpnja 2020. Tužitelj ističe kako činjenica što tužena nije bila zadovoljna jer joj odvjetnik, prema njezinim navodima “nije dao da ništa kaže“, nije važna za ovaj spor. Navodi da je točno da na ostavinskoj raspravi nije dao tuženoj da govori jer je to od njega tražila javna bilježnica, budući da se ročište održalo odmah nakon lockdown- a i bile su na snazi mjere suzbijanja korona virusa, a tužena je uporno skidala masku i govorila nesuvisle i nebitne stvar zbog čega ju je javna bilježnica više puta upozoravala odnosno zamolila odvjetnika da svoju stranku zamoli da stavi masku i da ne govori nesuvisle i nebitne stvari. S tim u vezi je i razlog otkazivanja punomoći odvjetniku i uskrate povjerenja jer je nakon ročišta odvjetnik rekao tuženoj da prema onome što su druge nasljednice (kćeri pok. supruga iz prvog braka) rekle na ročištu proizlazi da stan nije bračna stečevina kako su pisali u podnesku od 28. srpnja 2020. koji je dostavljen bilježnici radi pripreme za ročište po nalogu tužene. Tužena se nije složila s takvim mišljenjem tužitelja kao odvjetnika, zbog čega mu je otkazala punomoć te odbila platiti uslugu. Slijedom navedenog, traži od suda da održi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti na snazi i naloži tuženoj da mu nadoknadi troškove postupka.

5. Tužena je ostala kod istaknutog prigovora te traži od suda da platni nalog ukine u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun R2 br. 196-1-1 od 28. rujna 2022. (list 7 spisa), u dopis Hrvatske odvjetničke komore br. DT-260/2020 od 15. veljače 2022. (list 58 spisa), u potvrdu Odvjetničkog ureda VK od 31. srpnja 2022. (list 59 spisa), u račun R2 br. 194-1-1 od 21. rujna 2020. (list 60 spisa), u predračun 21-09-2020 od 21. rujna 2020. (list 61 spisa), u potvrdu odvjetnika VK od 25. rujna 2020. (list 62 – 63 spisa), u obračun 21-09-2020 od 21. rujna 2020. (list 64 – 65 spisa), u aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine između IK i TK od 21. siječnja 2020. (list 66 – 67 spisa), u specifikaciju poduzetih radnji i status predmeta odvjetnika VK od 25. rujna 2020. (list 68 – 70 spisa), u punomoć od 7. rujna 2019. (list 71 spisa), u aneks ugovora o kupoprodaji između BK i TK od 17. rujna 2019. (list 72 – 73 spisa), u dopis odvjetnika VK od 18. svibnja 2020. sa potvrdom o primitku pošiljke (list 75 – 76 spisa), u račun R2 br. 171-1-1 od 30. srpnja 2020. (list 77 spisa), u aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine između ĆK i TK od 18. svibnja 2020. (list 80 – 81 te 90 – 91 spisa), u aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine između UK i TK od 20. svibnja 2020. (list 82 – 83 spisa), u e-mail od 23. srpnja 2020. (list 84 spisa), u e-mail od 18. svibnja 2020. (list 85 spisa), u e-mail 20. srpnja 2020. (list 86 spisa),u aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine između JK, EK i OK te TK od 2. ožujka 2020. (list 87 – 88 spisa), u podnesak tužitelja upućen javnom bilježniku Marini Dabelić od 28. srpnja 2020. (list 89 spisa), u e-mail od 29. kolovoza 2019. (list 92 spisa), u račun javnog bilježnika Maje Peris broj 353/VP/1 od 19. rujna 2019. (list 93 spisa), u punomoć od 22. listopada 2019. (list 94 spisa), u e-mail od 23. i 24. srpnja 2020. (list 95 – 96 spisa), aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine između NK i FK te TK (list 97 – 99 spisa), u zapisnik javnog bilježnika Marine Dabelić broj O-3484/20 UPP/OS- 42/20 od 28. srpnja 2020. (list 100 – 101 spisa), u spis ovoga suda poslovni broj O- 3484/20 te proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠK te parničnih stranaka.

7. Svjedok ŠK u svom iskazu navodi da je radio kao odvjetnički vježbenik u odvjetničkom uredu odvjetnika Hrvoja Miška, ovdje tužitelja do rujna 2020. Ne zna točan datum, ali misli da je to bilo 2019. kada je tužena opunomoćila tužitelja za zastupanje. Ne zna točno što je između njih bilo ugovoreno, ali zna da je njemu bilo dano u zadatak da radi određene radnje u vezi njezinog predmeta koji se odnosio na uređenje imovinsko pravnih odnosa u svezi kupljenoga stana. Radio je na sastavljanju aneksa kupoprodajnih ugovora koji su trebali bit zaključeni sa više nasljednika prodavatelja kojih je bilo dosta i nailazili su na probleme u vidu stupanja u kontakt sa svim tim nasljednicima jer se dio njih nalazilo u Bosni i Hercegovini. Zaključeno je više aneksa ugovora, a posljednji aneks na kojem je radio trebali su potpisati upravo nasljednici iz Bosne i Hercegovine. Pokušavali su doći u kontakt s njima i nije siguran je li taj aneks ugovora potpisan jer je u tijeku tog posla otišao iz ureda. Osim rada na aneksima ugovora moguće je da su pribavljali i neku dokumentaciju, ali to ne može sa sigurnošću reći jer se ne sjeća. Ne zna je li tužena vršila kakva plaćanja tužitelju za njegov rad. Dok je radio u uredu nije čuo da bi tužena imala ikakvih prigovora na rad tužitelja. Osim njega u uredu je bio zaposlen još jedan odvjetnički vježbenik. Iskazao je da se ne sjeća se da je bio u stanu tužene, možda je bio njegov kolega.

8. Tužitelj je iskazao da ga je tužena prvi putra kontaktirala u kolovozu 2019. kada je došla k njemu po pravni savjet, a nakon toga obratila mu se u rujnu 2019. te mu je rekla da ga želi angažirati kao odvjetnika da joj riješi problem sa stanom na kojem se nije uspjela uknjižit kao vlasnik 18 godina. Predmetni stan kupio je njezin suprug, a zaključen je sa 7 prodavatelja od kojih su neki živjeli u različitim mjestima u Republici Hrvatskoj, neki u Švicarskoj, Bosni i Hercegovini te Njemačkoj. Postojala je i punomoć koja je bila izdana gospođi FK za prodaju toga stana, međutim ta punomoć nije bila valjana tako da su dogovorili da će tužitelj kao odvjetnik ispraviti taj nedostatak u punomoći te poduzeti sve ostale radnje radi uknjižbe njezinog supruga kao vlasnika u zemljišne knjige. Tužena je problem oko uknjižbe godinama pokušala riješiti sama, ali se nije obraćala za pomoć odvjetniku već raznim udrugama i studentima te započinjala i određene postupke u vezi s tim. Da bi se riješilo zemljišno knjižno stanje bilo je potrebno stupiti u kontakt sa svim prodavateljima koji su bili živi te sa nasljednicima jednog prodavatelja koji je u međuvremenu umro. U uredu su na sve moguće načine pokušavali doći u kontakt sa tim osobama od kojih su neki bili van Hrvatske, u Bosni i Hercegovini, Njemačkoj i Švicarskoj, neki u Rovinju, neki u Splitu, kako bi s njima zaključili anekse kupoprodajnog ugovora. Dodatno je zakompliciralo stvar to što je suprug tužene u međuvremenu doživio moždani udar pa se postavilo pitanje može li on potpisati odnosno sve te anekse ugovora. To su riješili na način da je gospodin ovjerio punomoć kod javnog bilježnika. Sa tuženom je u trenutku kada ga je angažirala dogovorio da će sređivanje stanja u zemljišnim knjigama, što je uključivalo sastavljanje aneksa ugovora i punomoći, ovjeravanja istih kod javnog bilježnika, sastav i predaju prijedloga za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, koštati okvirno oko 1.000,00 eura, uvećano za PDV. Tužena je na ime tog troška platila predujam u iznosu od 3.000,00 kuna u kojem je uključen PDV. Ta akontacija bila je dana za taj prvi dio posla. Drugi dio posla je onaj za koji nisu znali da će ga biti potrebno izraditi u trenutku izdavanja punomoći. Naime, u svibnju 2020. suprug tužene je umro i zakazana je ostavinska rasprava kod javnog bilježnika. Tužena mu se najprije obratila sa zahtjevom da ju pravno savjetuje, a nakon toga da je zastupa u ostavinskom postupku jer se postavilo pitanje njezine bračne stečevine na tom stanu. Ovo stoga što tužena i njezin suprug nisu imali zajedničke djece, a suprug je imao djecu iz ranijeg braka. Radilo se o njegovim kćerkama koje su tuženoj osporavale pravo na bračnu stečevinu. Za obavljene radnje pristupa na ročište u ostavinskoj raspravi i sastav jednog podneska u vezi s tim tuženoj je izdao račun br. 171-1-1 od 30. srpnja 2020. u iznosu od 938,50 kuna kojeg je tužena platila. Također, platila je i račun broj 194-1-1 u iznosu od 3.000,00 kuna a radi se upravo o računu izdanom na ime ranije spomenute plaćene akontacije za obavljanje prvog dijela posla, sređivanja stanja u zemljišnim knjigama. Ništa osim toga tužena nije platila. Naveo je da ima običaj strankama izdati predračun za obavljene radnje po kojem mu stranke plaćaju, a tek ukoliko ne plate u određenom roku, izdaje i račun kako ne bi opterećivao knjigovodstveno stanje sa podacima o neplaćenim računima u periodu između izdavanja do dospijeća. Tužena mu je opozvala punomoć netom nakon ostavinske rasprave u srpnju 2020. Tuženu je vozio kući i za vrijeme vožnje razgovarao s njom te joj je napomenuo da ga nije upoznala sa svim relevantnim činjenicama u svezi stjecanja predmetnog stana, budući da su kćerke njezinog pok. supruga na ostavinskoj raspravi izjavile da je njihov otac stan kupio iz imovine koja predstavlja njegovu posebnu imovinu. Rekao joj je da mu o tome mora dostaviti svu dokumentaciju kako bi je mogao proučiti, jer ukoliko je to točno, da neće moći ostvariti pravo na nasljedstvo na tom stanu u cijelosti, odnosno neće moći dokazati da se radi o bračnoj stečevini. Također joj je rekao da je trebala sa suprugom sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju pa u tom slučaju ne bi imala tih problema koje sada ima. Tužena mu je najviše zamjerila što joj na ostavinskoj raspravi nije dao govoriti. Radilo se o vremenu korone i rasprava se održavala pod maskama i uz održavanje sigurnog razmaka, a tužena je imala potrebu iznositi činjenice koje nisu bile relevantne za ostavinski postupak te ju je javni bilježnik u nekoliko navrata upozorio, a i njega zamolio da utječe na stranku da ne iznosi nepotrebne činjenice zbog čega je tuženu zamolio da ne govori i ona mu je to zamjerila. Protiv njega je podnijela prijavu odvjetničkoj komori, optužila ga da je u dosluhu sa kćerkama njezinog pok. supruga jer je negdje u nekom dopisu pročitala da su one kontaktirale sa odvjetnikom. Međutim, nisu kontaktirale sa njim nego vjerojatno s nekim svojim odvjetnikom. Tužena nije bila nezadovoljna sa kvalitetom pružene odvjetničke usluge, već je ovo navedeno razlog što mu je opozvala punomoć. Prijava odvjetničkoj komori je odbačena. Dodao je da nikada tuženoj nije nudio da joj bude skrbnik kao što je navedeno u odgovoru na tužbu, već ga je tužena jednom pitala što misli o tome što su joj neke osobe nudile da joj budu skrbnice te joj je savjetovao da to ne prihvaća, a ako želi da joj kao odvjetnik preko odvjetničkog ureda može pomoći prilikom zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i pronaći za to adekvatnog skrbnika. Nakon opoziva punomoći tuženoj je predao svu dokumentaciju koja je navedena u potvrdi od 25. rujna 2020.

9. Tužena je iskazala da se obratila tuženiku kao odvjetniku 19. kolovoza 2019. na preporuku svog brata. Rekla mu je da ne može upisati stan u gruntovnicu već dugi niz od 14 godina i da su svi njezini zahtjevi za uknjižbu odbijeni. U tom procesu je saznala da je problem u punomoći koja je bila izdana gospođi FK za zaključenje ugovora o kupoprodaji stana u ime svih prodavatelja. Tužitelj joj je rekao da razumije o čemu se radi te da će upisati stan u gruntovnicu. Bila je upoznata sa činjenicom da je u tu svrhu potrebno kontaktirati sa svim prodavateljima odnosno njihovim nasljednicima i zaključiti anekse ugovora. Ne zna je li tužitelj sastavio te anekse i stupio u kontakt sa prodavateljima. Kontaktirala je samo sa gospođom FK koja joj je rekla da je odvjetnik kontaktirao samo s njom i NK. Potvrdila je da je primila dokumentaciju koja je navedena u potvrdi od 25. rujna 2020. koju je i potpisala nakon opoziva punomoći, ali ne zna ništa o tome koji su aneksi sastavljeni i tko ih je potpisao. Nakon što je njezin suprug umro obavijestila je o tome tužitelja i to najprije telefonom, a nakon toga je bila u njegovom uredu, ali tada nisu razgovarali o ostavinskoj raspravi nego o drugoj stvari. Nije razmišljala o tome da bi na ostavinskoj raspravi moglo biti problema i da bi joj kćerke pokojnog supruga mogle osporavati pravo na nasljedstvo odnosno na bračnu stečevinu i bila je šokirana kada se to dogodilo. Tužitelj je bio na ostavinskoj raspravi, sam se ponudio da će otići a ona je na to pristala, međutim on nije sastavio nikakav podnesak od 28. srpnja 2020., već je ona sama nešto napisala. Tužitelju je opozvala punomoć 31. srpnja 2020. nakon ostavinske rasprave jer je bila nezadovoljna njegovim odnosnom prema njoj na toj raspravi. Tužitelj se postavio protiv nje i nije joj dao govoriti. Što se tiče vršenja poslova vezanih za sređivanje zemljišno knjižnog stanja iskazala je da ga je nekoliko puta zvala i pisala mu jer je prošla godina dana otkako ga je angažirala, a stan još nije bio uknjižen. U tim razgovorima on se uglavnom branio time što je bilo doba korone. On nije ništa govorio o tome koje je radnje poduzeo, s kime je kontaktirao, da li ima problema sa uspostavom kontakta s nekim od prodavatelja niti išta tome slično, već se samo pozivao na koronu. Da nije bilo njenog nezadovoljstva sa tim kako se tužitelj prema njoj odnosio na ostavinskoj raspravi, ne bi mu opozvala punomoć već bi mu dozvolila da ono zbog čega ga je angažirala odradi do kraja. Ovako je morala angažirati drugog odvjetnika koji je taj posao završio. Tužitelju je platila iznos od oko 950,00 kuna za zastupanje u ostavinskom postupku i 3.000,00 akontacije. Ništa drugo nije platila i misli da nije niti dužna platiti jer posao nije priveo kraju. Na poseban upit tužitelja iskazala je da je točno da mu je uputila e-mail od 23. srpnja 2020. gdje je od njega tražila da joj kaže kako postupiti na ostavinskoj raspravi. Bila je u uredu odvjetnika kada mu je platila račun za zastupanje na ostavinskoj raspravi ali se ne sjeća da joj je odvjetnik rekao da će morati sastaviti i predati neki podnesak za ostavinu. Sjeća se da je odvjetniku pričala o djeci pok. supruga i o predmetnoj nekretnini, ali se ne sjeća je li joj odvjetnik rekao da svu vezanu dokumentaciju mora dostaviti na uvid prije ostavinske rasprave. To je bilo poslije ostavinske rasprave. Ne sjeća se da bi joj odvjetnik rekao da javnom bilježniku treba napomenuti da je iza supruga ostao stan koji nije upisan u zemljišne knjige i da je u tijeku postupak sređivanja tog stana. Te dokumente nije donijela na ostavinsku raspravu jer nije znala da treba. Točno je da je12. ožujka 2020. u njihovom stanu bio odvjetnički vježbenik iz ureda tužitelja dok je njezin suprug još bio živ. Suprug je tada nešto potpisao, ali ne zna točno što, misli neku punomoć. Sjeća se da mu je dala staru punomoć i kopiju punomoći i on je otišao. Odvjetnik joj nije ništa govorio o tome da li radi na predmetu i zbog čega mu je potrebna suprugova nova punomoć, nego samo da je suprug treba potpisati. Misli da je vježbenik bio u stanu sa javnim bilježnikom u listopadu 2019. Došli su radi potpisa punomoći kojom ju je suprug ovlastio da može u njegovo ime obavljati pravne radnje. Iz svega toga može zaključiti da je odvjetnik radio na sastavu te dvije punomoći, a za ostalo ne zna. Nije gledala što je od dokumentacije preuzela nakon opoziva punomoći.

10. Ocjenom iskaza svjedoka i parničnih stranaka proizlazi da tužena nije imala nikakvih primjedbi na rad tužitelja kao izabranog punomoćnika prilikom poduzimanje njegovih radnji u svrhu predmeta zastupanja, već je istom opozvala punomoć jer je bila nezadovoljna njegovim odnosnom prema njoj na ostavinskoj raspravi koja je održana 28. srpnja 2020. pred javnim bilježnikom jer joj tužitelj nije dao govoriti što je ona ocjenila kao postupanje u suprotnosti sa njezinim interesima. Tužena je jasno iskazala da tužitelju ne bi opozvala punomoć već bi mu dozvolila da ono zbog čega ga je angažirala odradi do kraja da nije bilo njezinog nezadovoljstva sa time kako se prema njoj odnosio na ostavinskoj raspravi.

11. Uvidom u dopis Hrvatske odvjetničke komore broj DT-260/2020 od 15. veljače 2022. upućen tuženoj utvrđeno je da je ista obaviještena vezano za njezinu prijavu Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnesenu protiv odvjetnika Hrvoja Miška da u postupanju prijavljenog odvjetnika nisu našli težih, a niti lakših povreda dužnosti i ugleda odvjetništva. S obzirom da iz spisa premeta ne proizlazi da bi postupanjem prijavljenog odvjetnika nastupila povreda Zakona o odvjetništvu niti je došlo do povredi Kodeksa odvjetničke etike prijava protiv njega je odbačena.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao odvjetnik bio opunomoćen od strane tužene i njezinog sada pokojnog supruga TK u svrhu poduzimanja pravnih radnji potrebnih za sređivanje zemljišno knjižnog stanja u smislu upisa prava vlasništva na nekretnini, u naravi stanu u [adresa] na adresi [adresa], te da je bio od strane tužene opunomoćen radi zastupanja u ostavinskom postupku nakon smrti njezinog supruga pok. TK koji je umro **.**.2020. Također, nesporno je da je tužena platila tužitelju kao odvjetniku predujam na ime troškova zastupanja i to 18. kolovoza 2019 iznos od 500,00 kuna i 22. listopada 2019. iznos od 2.500,00 kuna u svrhu poduzimanja radnji na sređivanju zemljišno knjižnog stanja te trošak zastupanja tužitelja kao odvjetnika na ostavinskoj raspravi 28. srpnja 2020., koji prema navodima tužene iznosi 950,00 kuna a prema računu tužitelja broj 171-1-1 od 30. srpnja 2020. iznosi 938,50 kuna te da je opozvala tužitelju punomoć za zastupanje 31. srpnja 2020.

13. Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja u smislu je li tužena plaćenim predujmom podmirila sve nastale troškove tužitelja za zastupanje.

14. Uvidom u račun R2 br. 194-1-1 od 21. rujna 2020. koji je izdan na iznos od 3.000,00 kuna i koji je plaćen, a koji sadrži specifikaciju pravnih radnji koje je tužitelj kao odvjetnik poduzeo u korist tužene u okviru ovlaštenja po punomoći u svrhu sređivanja zemljišno knjižnog stanja proizlazi da je iznos pologa utrošen radi podmirenja troška davanja usmenih pravnih mišljenja i pravnog savjetovanja od 19. kolovoza 2020. (Tbr. 30 Tarife) u iznosu od 500,00 kuna, sastav aneksa ugovora o kupoprodaji prodavatelja NK i FK od 7. rujna 2019. (Tbr. 29.3 Tarife) u iznosu od 500,00 kuna, za sastav punomoći (TK) od 22. listopada 2019. (Tbr. 29.3 Tarife) u iznosu od 500,00 kuna, za vanjsko uredovanje radi ovjere punomoći na adresi [adresa] (prijevoz javnog bilježnika od adrese ureda do adrese [adresa] i natrag) 22, listopada 2019. (Tbr. 34 i 35 Tarife, 2 sata u iznosu od 500,00 kuna i materijalnih troškova odvjetnika (poštarina, loko vožnja, troškovi javnog bilježnika i dr.) paušalno (Tbr. 44 i 45 Tarife) u iznosu od 400,00 kuna ili ukupno 2.400,00 kuna uvećano za PDV od 25% odnosno ukupno 3.000,00 kuna.

15. Uvidom u račun R2 br. 171-1-1 od 30. srpnja 2020. koji je plaćen proizlazi da je fakturiran trošak pristupa tužitelja kao odvjetnika na ročište za ostavinsku raspravu 28. srpnja 2020. kod javnog bilježnika Marine Dabelić prema Tbr. 17 Tarife u iznosu od 750,00 kuna uvećan za PDV od 25% ili ukupno 938,50 kuna.

16. Tužitelj je tijekom postupka istaknuo da se u računu R2 br. 194-1-1 od 21. rujna 2020. potkrala pogreška prilikom specifikacije troška davanja usmenih pravnih mišljenja i pravnog savjetovanja od 19. kolovoza 2020. te da bi ispravno trebalo stajati 19. kolovoza 2019. U svom iskazu tužitelj je naveo da mu se tužena prvi puta obratila u kolovozu 2019. kada je došla k njemu po pravni savjet, a tužena u svom prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, navodi da je 18. kolovoza 2019. donijela u ured tužitelja 500,00 kuna na ime predujma. Tužitelj ovdje napominje da se radi o omašci tužene jer je 18. kolovoza 2019. bila nedjelja kada ured ne radi te da se jamačno radilo o 18. kolovozu 2019. Također, iz sadržaja e-maila od 29. kolovoza 2019. kojeg je tužena uputila tužitelju u dijelu koji glasi: "Nemojte misliti da sam odustala. Trebam Vašu uslugu rješenja mog stana pa Vas molim termin kad mogu doći i dalje se dogovoriti. Vi ste mi sve objasnili, samo ne znam trebam li…" proizlazi da je tužena ranije primila pravni savjet od tužitelja te traži daljnja pojašnjenja. Slijedom navedenih činjenica sud zaključuje da je tužitelj pružio tuženoj uslugu pravnog savjetovanja u svom uredu 19. kolovoza 2019. te joj tu uslugu ispravno obračunao u paušalnom iznosu primjenom Tbr. 30.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 130/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22 – dalje: OT) koja je tada bila na snazi.

17. Nadalje, tužitelj je u spis priložio aneks ugovora o kupoprodaji zaključen između NK i FK kao prodavatelja te TK kao kupca od 7. rujna 2019. koji je potpisan po prodavateljima te njihovi potpisi ovjereni od javnog bilježnika Maje Peris pod brojem Ov-8003/2019 od 7. rujna 2019. te pod brojem Ov- 8416/19 od 18. rujna 2019. te punomoć kojom je TK ovlastio PK za zastupanje u vezi kupoprodaje nekretnine od 22. listopada 2019., ovjerenu kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba podbrojem Ov-10649/19 od 22. listopada 2019. Trošak sastava ovih isprava tužitelj je ispravno obračunao prema Tbr. 29.3 OT u paušalnom iznosu od po 500,00 kuna.

18. U odnosu na ispostavljeni trošak za vanjsko uredovanje radi ovjere punomoći na adresi [adresa] dana 22. listopada 2019., sud je utvrdio da je tu radnju tužitelj izvršio što proizlazi iz iskaza tužene kada navodi da misli da je vježbenik tužitelja bio u stanu sa javnim bilježnikom u listopadu 2019. te da su došli radi potpisa punomoći kojom ju je suprug ovlastio da može u njegovo ime obavljati pravne radnje, a radi se upravo o punomoći od 22. listopada 2019. kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba podbrojem Ov-10649/19 od 22. listopada 2019. Tužitelj je ispravno obračunao naknadu za obavljenu radnju prema Tbr. 34 i 35 OT prema utrošenom satu (2 sata).

19. Na kraju, tužitelj je ispravno zaračunao i materijalne troškove (poštarina, loko vožnja, troškove javnog bilježnika i drugo prema Tbr. 44 i 45 OT u iznosu od 400,00 kuna iznos kojeg troška je sud prihvatio temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu da je odvjetnik radi vršenja navedenih radnji zasigurno imao troškove telefonskih usluga, putne troškove u vidu naknade za prijevoz prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice te trošak javnog bilježnika koji proizlazi iz računa broj 353/VP/1 od 27. rujna 2019.

20. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao punomoćnik tuženu zastupao na ostavinskoj raspravi koja je održana u uredu javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba 28. srpnja 2020., poslovni broj O-3484/20 UPP/OS-42/20, a što je vidljivo iz zapisnika te punomoći koji su sastavni dio spisa ovoga suda broj O-3484/20 u koji je sud izvršio uvid. Uvidom u račun R2 broj 171-1-1 od 30. srpnja 2020. proizlazi da je za tu pravnu radnju tužitelj zaračunao tuženoj trošak u iznosu od 750,00 kuna prema Tbr. 17 OT uvećan za PDV od 25% ili ukupno 938,50 kuna. S obzirom da je Tbr. 17 OT propisano da odvjetnik ima pravo na trošak zastupanja na ročištu u procjenjivim predmetima u visini od 75% nagrade iz Tbr. 7.1. OT, sud zaključuje da je odvjetnik trošak za zastupanje na tom ročištu postavio u skladu sa vrijednosti ostavinske imovine u visini između 10.000,01 kuna do 100.000,00 kuna.

21. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj O-3484/20 i njemu priležeće rješenje o nasljeđivanju od 19. listopada 2020. proizlazi da u ostavinsku imovinu iza pok. TK sačinjavale nekretnine i to pravo iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. svibnja 2004. koji je sklopljen između IK, NK, ĆK, ŽK, UK, AK i FK kao prodavatelja te ostavitelja kao kupca stana na drugom katu desno koji se sastoji od 2 sobe i ostalih prostorija u površini od 62,98 čm, u stambenoj zgradi [adresa] u [adresa], upisanu u [broj poduloška] KPU Vrapče Staro u ½ dijela te pokretnine u vidu prava korištenja groba na gradskom groblju Mirogoju u ½ dijela, potraživanja prema HZMO- u i HZZO-u u neutvrđenom iznosu kao i štedni ulog na računu Hrvatske poštanske banke u neutvrđenom iznosu. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. svibnja 2004. koji je priložen ostavinskom spisu vidljivo je da je predmetni stan prema tadašnjim tržišnim cijenama kupljen za iznos od 75.600,00 eura od čega polovina iznosi 37.800,00 eura, pa već taj iznos predstavlja vrijednost ostavine u razredu između 10.000,01 do 100.000,00 kuna, što znači da je tužitelj i ovaj trošak ispravno obračunao u skladu sa Tbr. 17 OT.

22. Prema tome, sud zaključuje da je tužitelj ispravno obračunao trošak po računima R2 br. 194-1-1 od 21. rujna 2020. u iznosu od 3.000,00 kuna i R2 br. 171- 1-1 od 30. srpnja 2020. u iznosu od 938,50 kuna koji su u cijelosti podmireni iz nesporno plaćenog predujma od strane tužene, čime je taj predujam utrošen u cijelosti.

23. Uvidom u sporni račun R2 br. 196-1-1 od 28. rujna 2022. utvrđeno je da sadrži specifikaciju poduzetih radnji od strane tužitelja radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja za nekretninu na adresi [adresa] upisanu u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] Staro i to za sastav punomoći (NK) od 7. rujna 2019. (Tbr. 29.3 Tarife) u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), za sastav aneksa ugovora u kupoprodaji (AK) od 17. rujna 2019. (Tbr. 29.3 Tarife) u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), za sastav aneksa ugovora u kupoprodaji (IK) od 23. siječnja 2020. (Tbr. 29.3 Tarife) u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), za sastav aneksa ugovora u kupoprodaji (UK) od 20. svibnja 2020. (Tbr. 29.3 Tarife) u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), za sastav dopisa (ĆK) od 15. svibnja 2020. (Tbr. 33 Tarife) u iznosu od 250,00 kuna (33,18 eura), za sastav dopisa (UK) od 18. svibnja 2020. (Tbr. 33 Tarife) u iznosu od 250,00 kuna (33,18 eura), za sastav dopisa (IK) od 18. svibnja 2020. (Tbr. 33 Tarife) u iznosu od 250,00 kuna (33,18 eura), za sastav aneksa ugovora u kupoprodaji (ĆK) od 18. svibnja 2020. (Tbr. 29.3 Tarife) u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), te druge odvjetničke radnje koje se obračunavaju prema utrošenom satu sukladno Tbr. 34 Tarife, paušalno 5 sati u iznosu od 1.250,00 kuna (165,90 eura). Također, račun sadrži specifikaciju poduzetih radnji od strane tužitelja u svrhu vođenja ostavinskog postupka pred javnim bilježnikom Marinom Dabelić broj O-3484/20 i to za sastav podneska od 28. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), te za davanje pravnog mišljenja i savjetovanja 24. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura) što sveukupno iznosi 5.500,00 kuna (729,98 eura), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 6.875,00 kuna (912,47 eura) s pozivom na plaćanje u roku od 8 dana.

24. Tužitelj je u spis priložio punomoć od 7. rujna 2019. koju mu je izdao NK i kojom ga je ovlastio da kao punomoćnik u njegovo ime i za račun obavi sve potrebne radnje u vezi njegovog suvlasničkog dijela na nekretnini [adresa] u [adresa] koja je ovjerena od strane javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba pod brojem Ov-8002/2019 dana 7. rujna 2019., aneks ugovora o kupoprodaji između CK kao prodavatelja i TK kao kupca od 17. rujna 2019. koji je potpisan po prodavatelju te ovjeren kod javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba pod brojem Ov- 8419/19 dana 18. rujna 2019., aneks ugovora o kupoprodaji između IK kao prodavatelja i TK kao kupca od 23. siječnja 2020. koji nije potpisan, aneks ugovora o kupoprodaji između UK kao prodavatelja i TK kao kupca od 20. svibnja 2020. koji je potpisan po prodavatelju i ovjeren kod javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja pod brojem Ov-1935/20 dana 2. lipnja 2020., aneks ugovora o kupoprodaji zaključen između ĆK kao prodavatelja i TK kao kupca **.**.2020. koji je potpisan po prodavatelju i ovjeren od javnog bilježnika Rine Zujića iz Rovinja pod brojem Ov-1818/20 dana 18. svibnja 2020. kao i dopise koje je uputio ĆK **.**.2020., UK **.**.2020., te IK putem e-maila 18. svibnja 2020. u kojima ih obavještava o razlozima potrebe potpisivanja aneksa ugovora i ovjere njihovih potpisa kod javnog bilježnika. Također, tužitelj je u spis dostavio podnesak od 28. srpnja 2020. sastavljen za potrebe vođenja ostavinskog postupka iza pok. TK u predmetu ovoga suda broj O- 3484/20.

25. Sud je utvrdio da je tužitelj navedene pravne radnje poduzeo u svrhu izdanog ovlaštenja za zastupanje, da ih je izvršio i naknadu za svoj rad ispravno obračunao i to za sastav aneksa ugovora prema Trb. 29.3 OT u paušalnom iznosu od po 500,00 kuna, a za sastav punomoći, dopisa i podneska od 28. srpnja 2020. prema Tbr. 33 u paušalnim iznosima od po 250,00 kuna.

26. Također, sud je tuženoj ispravno obračunao trošak za poduzete druge odvjetničke radnje za koje odvjetnik ima pravo na nagradu po utrošenom satu sukladno Tbr. 34 OT, paušalno za 5 sati, iznos kojeg troška je sud prihvatio temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu da je odvjetnik radi vršenja navedenih radnji, osobito prilikom ovjere potpisa ugovornih strana kod javnog bilježnika izbivao iz odvjetničke pisarnice.

27. Prema spornom računu tužitelj je tuženoj obračunao i trošak za davanje pravnog mišljenja i pravno savjetovanje od 24. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 kuna na koji trošak odvjetnik ima pravo prema Tbr. 30.1 OT.

28. Uvidom u e-mail tužene od 23. srpnja 2020. proizlazi da se tužena htjela posavjetovati s odvjetnikom prije ročišta za ostavinsku raspravu za koje je primila poziv. O čemu je odvjetnika obavijestila u e-mailu od 20. srpnja 2020., te ga je pitala da li da mu pitanja uputi pismeno ili da dođe do njega u odvjetnički ured, nakon čega je uslijedio odgovor tužitelja da bi bilo bolje da navrati u ure 24. srpnja 2020 u 12,30 h. U svom iskazu tužena je potvrdila da je u tu svrhu bila u uredu tužitelja 24. srpnja 2020. pa sud zaključuje kako je i zahtjev za naknadom tog troška opravdan.

29. Svaki ugovor o odvjetničkom zastupanju je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu reguliran odredbama čl. 763. – 784. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO). Člankom 775. ZOO-a u bitnom je propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja onda pravičnu naknadu, ako nije drugačije ugovoreno, pa u tom smislu valja tumačiti i odredbu čl. 776. st. 1. istog Zakona prema kojoj je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, ako nije drugačije ugovoreno. 30. Zakonom o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te za naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora (čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu).

31. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određuje se način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga pri čemu su troškovi zastupanja definirani kao odvjetničke usluge uvećane za porez na dodanu vrijednost (nagrada za rad) i izdaci potrebni za izvršenje posla (naknada troškova), koje je troškove zastupanja stranka dužna platiti naručitelju usluge (odvjetniku).

32. Prethodno je već navedeno da je ugovor o odvjetničkom zastupanju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti pravne radnje u određenom postupku prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje platiti mu naknadu za njegov rad, slijedom čega odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog sukladno čl. 763. ZOO-a. Odredbom čl. 779. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da nalogodavac može odustati od ugovora u kojem slučaju nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, a nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. To znači da je potraživanje tužitelja prema predmetnom ugovoru o nalogu dospjelo u trenutku opoziva punomoći 31. srpnja 2020.

33. Kako je tužitelj tijekom postupka dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja prema računu R2 br. 196-1-1 u iznosu od 6.875,00 kuna, koji iznos primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) iznosi 912,47 eura, a koju obvezu ista odbija izvršiti, imajući u vidu i odredbu čl. 9. ZOO-a prema kojem su svi sudionici u obveznim odnosima dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, valjalo je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi u cijelosti.

34. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

35. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tako što je sud priznao tužitelju trošak parničnog postupka i to u visini plaćene naknade za rad javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura ili ukupno 64,82 eura.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.