REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kžzd-51/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća za mladež, te sutkinja za mladež Dorijane Dolenec Kujundžić i Sene Midžić Putigna, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice OV, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-102/2021-16 od 13.listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-102/2021-16 od 13.listopada 2023. temeljem odredbe čl. 453. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženica OV oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11.

1.1. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Županijski sud uvaži iznesene žalbene razloge, te ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno raspravljanje i odlučivanje, a podredno da preinači presudu na način da optuženicu OV oglasi krivom, te izrekne primjerenu kazneno-pravnu sankciju.

3. U odgovoru na žalbu optuženica OV podnesenom putem branitelja Matije Savića, odvjetnika iz Rijeke ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, te da kod optuženice OV nije dokazano postojanje namjere za neprovođenje sudske odluke tj. namjera da onemogući viđenje mlt.O s ocem ĐV. Naglašava da sam otac svjedok ĐV, kao i svjedoci optužbe potvrđuje da je optuženica OV davala mlt.O ocu i ljeti, dakle izvan vremena kada je to bila dužna činiti, a iz čega proizlazi da je poticala njihova viđenja izvan onog vremena definiranog predmetnom sudskom odlukom. Uz to ističe da je optuženica OV redovito obavještavala SMS porukama oca u situacijama kada mlt.Đ zbog opravdanih razloga (bolesti) nije mogao ići na viđenja, a da te poruke OVF nije vidjela, a dostavljene su prvostupanjskom sudu uz drugu dokumentaciju iz koje proizlazi da je mlt.Đ bio bolestan učestalo i imao zdravstvenih tegoba.

4. Županijsko državno odvjetništvo Pula-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-250/2024-3 od 21.svibnja 2024. vratilo spis.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci nije osnovana.

6. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci smatra da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaz privilegirane svjedokinje PV sestre optuženice OV kao vjerodostojnim, te da isti nije doveo u vezu sa ostalim provedenim dokazima. Prvostupanjski sud da zanemaruje kako on nije u suglasnosti sa iskazom oštećenika koji je suglasan izvješćima i iskazima djelatnicama Centra za socijalnu skrb. Smatra da su te osobe imale detaljnije spoznaje, pa da ih je trebalo cijeniti i dovesti u vezu s preostalim provedenim dokazima. Iskaz privilegiranje svjedokinje PV sestre optuženice da je neistinit, subjektivan i usmjeren jedino na pogodovanju optuženici OV. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud temeljem iskaza oštećenika, te djelatnika Centra za socijalnu skrb i voditeljice mjere nadzora trebao utvrditi da optuženica OV samoinicijativno pod različitim izlikama, premda nije bilo stvarnih prepreka nije predavala dijete ocu, a zbog čega se susreti sa ocem nisu održavali sukladno odluci suda. Smatra da je optuženica OV odbijala suradnju s voditeljicom mjere, te stručnim osobama koje su je upozoravale na važnost održavanja susreta djeteta s ocem, te da nije poticala mlt.O na druženja sa njime, niti ga predavala ocu. Također da nije dopuštala da skrbnica obavi razgovor s mlt.Đ bez njezine nazočnosti, a ni vodila dijete u Dječji dom "Tić" na obradu cijeneći da to djetetu nije potrebno, te da je tražila od institucija da rade po njezinim uvjetima i podnosila pritužbe na njihov rad.

7. Suprotno takvim navodima žalitelja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci prvostupanjski sud je detaljno analizirao sve izvedene dokaze, te dao jasne, potpune i neproturječne razloge vezano uz ocjenu izvedenih dokaza, tako i činjenica koje je temeljem tih dokaza utvrdio. Tvrdnja žalitelja da je privilegirana svjedokinja PV sestra optuženice OV pristrana i da je zbog toga njezin iskaz neprihvatljiv nije osnovan. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da socijalne djelatnice kao stručne osobe imaju više saznanja od nje. Naime, djelatnice Centra za socijalnu skrb nisu imali neposredna saznanja o kontaktima djeteta s ocem, a za razliku od svjedoka PV koja je bila nazočna kada je njezina sestra optuženica OV omogućavala kontakte oca i maloljetnog djeteta. U prilogu istinitosti njezinih navoda, kao i obrane optuženice OV prvostupanjski sud je razmotrio brojne priložene fotografije po obrani. Uz to ni oštećenik ĐV nije sporio da je bilo kontakta između njega i djeteta, ali je prigovarao njihovoj učestalosti, navodeći da su se sveli na jednom tjedno, a ne dva puta tjedno, te da nije bilo kontakata vikendom. Djelatnici Centra za socijalnu skrb nisu imali neposrednih saznanja o samim kontaktima i njihovoj učestalosti već su o tome imali saznanja na osnovu navoda oca oštećenika ĐV, te nisu raspolagali porukama koje je majka optuženica OV slala ocu u kojima ga je obavještavala da je dijete bolesno, kao ni medicinskom dokumentacijom koja je priložena u spis, a iz koje proizlazi da je dijete mlt.Đ bilo bolesno i učestalo izostalo iz škole zbog bolesti.

8. Okolnost što se otac ĐV obratio Centru za socijalnu skrb zbog neodgovarajućih kontakata sa djetetom, kao ni okolnost što je optuženica OV izražavala nezadovoljstvo radom Centra za socijalnu skrb i djelatnicima Centra ne upućuje na to da bi optuženica postupala s namjerom postupanja protivno sudskoj odluci, kao niti sa ciljem da istu osujeti.

9. Svjedok ĐVF djelatnica Centra za socijalnu skrb na koju se žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci poziva iskazala je da je suradnja sa majkom optuženicom OV bila u određeno vrijeme dobra, a potom da je majka izrazila dvojbu u njezinu stručnost, te da je ona upozorila da ne smije prepustiti djetetu da samo odlučuje o tome kada će ići kod drugog roditelja. Ona da je odlazila na kućnu adresu, ali da je sa djetetom razgovarala u nekoliko navrata. Njezino je mišljenje da je majka optuženica OV doprinijela da se odnosi sa ocem nisu odvijali onako kako je propisano. Ona je svoje mišljenje izrazila u izvješću kao voditeljica mjere, no prestala je biti voditeljica mjere. Optuženica OV da je govorila da dijete ne odlazi kod oca zbog zdravstvenih razloga, da je imao i ozljedu noge, probleme sa zubom, virozu, a bilo joj je poznato da je otac dolazio po mlt.O autom sukladno odluci suda, te isto tako da je majka optuženica OV odvodila dijete psihologu, a da je i Centar obavještavala o opravdanim razlozima neodlaska maloljetnika ocu. O razlozima zbog čega nije volio ići kod oca dijete mlt.Đ da je navelo da ga je brat P udario i da zbog toga ne voli ići, a da je iz razgovora sa oba roditelja shvatila da situaciju vide različito.

10. Okolnost što majka optuženica OV nije prihvaćala sve prijedloge Centra i što se svi susreti sa ocem nisu odvijali u potpunosti na način reguliran presudom ne upućuje sa izvjesnošću na zaključak da bi to bilo u cilju da se onemogući provođenje sudske odluke ni da bi majka optuženica OV postupala sa takvom namjerom. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je unutar inkriminiranog razdoblja mlt.Đ bio često bolestan uslijed čega je izostajao sa nastave, a što je majka optuženica OV opravdala u školi liječničkom potvrdom ili ona sama. Istovremeno kada je dijete bilo bolesno o tome je obavještavala i oca SMS porukom, a što je potvrdila svjedokinja PV, te ĐVF. Prvostupanjski sud je tako analizirao sadržaj poruka utvrdivši da sadržaj poruke koje je poslala majka optuženica OV ocu **.**.2019. da dijete ne može doći jer je bolesno je suglasan podacima iz preslike dnevnika da je evidentirano da je bio bolestan 15.listopada 2019.. Također utvrđuje da je sadržaj drugih poruka koje majka optuženica OV šalje ocu da je mlt.Đ bolestan suglasno kopijama e-dnevnika, pa tako i za dane 26. rujna 2019., 6. studenog 2019. i 12. listopada 2019.. Poruka koju je poslala 14. siječnja 2020. da je sukladna sadržaju liječničke ispričnice. Uz to prvostupanjski sud analizirao je i slučaj kada otac ĐV treba preuzeti dijete mlt.O na kraju školskog dana, a kada dijete nije htjelo sa njim ići jer se htjelo igrati sa prijateljima ne govori u prilog namjernog neprovođenja odluke suda od strane optuženice OV.

11. Prvostupanjski sud je valjano analizirao sadržaj SMS poruka i medicinsku dokumentaciju, a koje opravdavaju situacije kada dijete mlt.Đ nije otišlo kod oca ĐV.

12. Osnovano utvrđuje prvostupanjski sud temeljem priloženih fotografija, te iskaza svjedokinje PV da je dijete odlazilo kod oca ĐV, a o čemu govore u prilog i brojne fotografije. Okolnost što je optuženica OV odbijala suradnju sa voditeljicom mjere ne upućuje na zaključak da bi odbijala i njezina upozorenja o važnosti održavanja susreta sa ocem. Pravilno cijeni prvostupanjski sud okolnost da je majka optuženica OV dijete odvodila psihologu u cilju poboljšanja kontakta s ocem. Okolnost što je optuženica OV u određenim okolnostima poštivala volju djeteta ne upućuje sa izvjesnošću na zaključak da bi postupala sa namjerom da osujeti odluku suda. Temeljem nalaza psihijatra prvostupanjski sud utvrđuje da je odvodila dijete psihologu radi poboljšanja odnosa oca ĐV i djeteta mlt.O, te da je dijete odlazilo k ocu u periodu i kada to nije bilo određeno odlukom suda. Navedene okolnosti valjano analizira prvostupanjski sud te zaključuje da one ne upućuju s izvjesnošću na zaključak da bi optuženica OV onemogućavala ili spriječila ili osujetila odluku suda vezano uz održavanje susreta oca ĐV i sina mlt.O koji su bili tom odlukom regulirani. Naprotiv prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je optuženica OV obavještavala oca o svim opravdanim izostancima, te da se okolnost što nisu svi susreti realizirani sukladno sudskoj odluci ne mogu pripisati krivnji optuženice.

13. Okolnost što nije optuženica OV odvodila dijete u Dječji dom "Tić" na obradu također ne upućuje na postojanje namjere optuženice da onemogućava sudsku odluku budući ta obveza presudom nije bila regulirana, a dijete je odvodila psihologu. Razlozi zbog kojih dijete optuženica OV nije odvela u Dječji dom "Tić" ne mogu se povezati s nepoštivanjem sudske odluke o kontaktima oca s djetetom.

14. Prema izvješću Centra od rujna 2019. Centar da je poslao oba roditelja na multidisciplinarnu obradu u Dječji dom "Tić" obzirom su roditelji iznosili uzajamne sumnje na neprimjerena i zlostavljajuća ponašanja od strane drugog roditelja, majka da je izrazila neslaganje sa odlaskom u Dječji dom "Tić" obzirom je u tijeku vještačenje, a kako se djeca ne bi traumatizirala daljnjim postupcima pogotovo dok vještačenje ne bude okončano. Iz provedene stručne obrade djelatnici Dječjeg doma "Tić" Rijeke nisu dobili podatke koji bi ukazivala na neprimjerena i zlostavljajuća ponašanja od strane roditelja.

15. Stoga osnovano primjenom pravila "in dubio pro reo" utvrđuje prvostupanjski sud da nije postojala takva namjera na strani optuženice OV. Stoga žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

17. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 10. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Iztok Krbec