Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj Povrv-193/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, na prijedlog sudske savjetnice Nicole Vugrinović, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., podružnica Zagrebparking, Zagreb, Šubićeva 40/III, OIB: OIB:85584865987, zastupan po punomoćnicima iz OD Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 1, protiv tužene EIP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 26. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužene osobno, 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-3341/17 od 25. rujna 2017., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 66,36 eura/ 500 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamata i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 18,78 eura/141,50 kn, te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 26,54 eura u roku od 15 dana. Zahtjev tužene za naknadu troška u preostalom iznosu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Marku Jurlini iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene, (ranije ovršenice), a radi naplate novčanog potraživanja troška premještanja vozila tužene u iznosu od 66,36 eura/ 500 kn, temeljem vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 9595, od 22. rujna 2017.

2. Javni bilježnik je 25. rujna 2017. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 3341/2017 protiv kojeg rješenja je ovršenica pravodobno izjavila prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-31/2018-2 od 30. siječnja 2018. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3341/2017 u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena isto osporava u cijelosti. U bitnome navodi kako je tužitelj postupao protupravno premještajući njezino vozilo, slijedom čega nije imao pravnu osnov za izdavanje računa navedenog u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja. Ističe i kako predmetni izvadak ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u skladu s odredbama Ovršnog zakona jer u njemu nisu naznačeni predmet i vrsta novčane tražbine te osporava rješenjem o ovrsi određene zatezne kamate i troškove ovrhovoditelja.

4. U predmetu pod poslovnim brojem Povrv-31/2018, ovaj sud je 24. veljače 2022. donio presudu (list 73-78 spisa) kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline poslovni broj Ovrv-3341/17 od 25. rujna 2017. te je naloženo tuženici naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju, a koja presuda je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, poslovni br. Gž-383/2022-2 od 11. kolovoza 2022. (list 91-93 spisa) ukinuta, te je predmet vraćen na ponovni postupak iz razloga što je sud pogrešno u obrazloženju naveo kako tužena nije predložila provođenje dokaza kojima bi dokazala neosnovanost tužbenog zahtjeva te je time počinio bitnu povredu iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje u tekstu ZPP).

5. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti prema čl. 458. st. 1. ZPP-a budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura/10.000,00 kn. 6. Tijekom ponovljenog postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga (list 4 spisa), Naredba Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: 340- 07/17-03/15004, UR broj: 251-13-82/025-17-2 od 12. travnja 2017. u 16:34 h (list 31 spisa) s pripadajućim fotografijama u boji (list 66 spisa), Zaključak o povjeravanju tužitelju poslova uklanjanja i premještanja vozila po naredbi komunalnih redara (list 23 spisa), Zaključak o visini troškova premještanja vozila (list 22), potvrda MUP-a o vlasniku vozila [registarska oznaka](HR) (list 25 spisa), račun broj: 4980/0007000012/2 - Specifikacija izdanih zapisnika za premještanje vozila (list 27 spisa), Zapisnik broj 201707864 za preuzimanje vozila [registarska oznaka](HR) (list 28 spisa), fotografije s lica mjesta (list 35-36 spisa), korespondencija tužene s tužiteljem i Gradskim uredom za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove (list 38-50 spisa), Presuda Prekršajnog suda u Zagrebu broj: 32. PpP-7259/18 od 19. rujna 2018. (list 58 spisa).

7. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. 8. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenog računa za uslugu premještanja osobnog automobila do 1500 kg mase u ukupnom iznosu od 66,36 eura/ 500 kn, a koju uslugu je obavio tužitelj dana 12. travnja 2017. u 16:34 h, temeljem naredbe Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: 340-07/17-03/15004, UR broj: 251- 13-82/025-17-2 (dalje Naredba). Predmetnom Naredbom naređeno je premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ovdje tužene iz razloga što je, sukladno Naredbi, počinjen prekršaj na temelju čl. 84. st. 1. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br.: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 – dalje ZSPC).

9. Na pripremnim ročištima održanim 14. svibnja 2018. (list 33-34 spisa) i 20. prosinca 2021.(list 70 spisa) te u dostavljenoj korespondenciji od strane tužene (list 38-50 spisa), tužena ističe kako je njezino vozilo bilo zaustavljeno na ugibalištu uz kolnik u Sesvetskoj ulici u Zagrebu, nasuprot kbr 1, te da vozilo nije bilo zaustavljeno na cesti na način na koji bi se ugrožavala sigurnost u prometu ili ometao normalan tijek prometa, a nije bilo zaustavljeno niti na nogostupu niti na izrijekom nabrojanim mjestima iz čl. 84. st. 1. t. 1. -12. ZSPC-a. Ističe kako na predmetnoj lokaciji nema niti horizontalne niti vertikalne signalizacije o tome da bi se radilo o površini namijenjenoj za kretanje pješaka, pa se prema tome ne može raditi o nogostupu. Navodi kako predmetni dio kolnika započinje na kolniku i završava na kolniku, odnosno da navodni pješački nogostup nigdje ne vodi.

10. Tužitelj na istim ročištima te u podnesku od 22. ožujka 2018. (list 17-19 spisa) ističe kako je vozilo tužene bilo zaustavljeno ili parkirano na nogostupu, slijedom čega je prometni redar u skladu s odredbom članka 84. st. 1. t. 1. -12. ZSPC-a te na način propisan čl. 6. t. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila ("Narodne novine" br.: 134/08 – dalje Pravilnik), naredio premještanje vozila ovdje tužene. Slijedom navedenog, tužiteljevo specijalno vozilo "pauk" došlo je na mjesto gdje je tužena nepropisno parkirala i izvršilo radnju premještanja. Ističe da je iz fotografija dostavljenih u spis (list 66 spisa) razvidno da je mjesto na kojem je vozilo parkirano nogostup te da se od stupića koji se nalaze uz auto nalazi nogostup u širini 1,30 m, a da je riječ o nogostupu govori i činjenica da je odvojen od kolnika betonskim slivnikom koji se nalazi uz lijeve kotače vozila tužene. Ističe kako je na navedenim fotografijama vidljiv prometni znak zabrane zaustavljanja i parkiranja uz pomoćni znak da će "pauk" odvesti vozilo.

11. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužitelj izvršio radnju premještanja vozila u vlasništvu tužene dana 12. travnja 2017. temeljem Naredbe Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, a u kojoj Naredbi je navedeno da je vozilo tužene zastavljeno ili parkirano na nogostupu u Sesvetskoj ulici nasuprot kbr 1. u Zagrebu, te se na temelju čl. 84. st. 1. t. 3. ZSPC-a naređuje premještanje istoga. Nije sporno niti da je tužitelj ovlašten na poduzimanje radnje premještanja vozila sukladno spisu priloženom Zaključku o povjeravanju poslova uklanjanja i premještanja vozila po naredbi komunalnih redara (list 23 spisa), niti da usluga radnje premještanja iznosi 66,36 eura/ 500 kn prema Zaključku o visini troškova premještanja vozila (list 22 spisa). Također je nesporno da je Presuda Prekršajnog suda u Zagrebu broj: PpP- 7259/18 od 19. rujna 2018. (list 58 spisa) oslobađajuća u odnosu na optužbu da je 12. travnja 2017. u 16,34 h počinjen prekršaj iz čl. 82. st. 1. t. 10. i st. 2. ZSPC-a zaustavljanjem ili parkiranjem vozila reg. oznake [registarska oznaka] na lokaciji u Zagrebu, Sesvetska ulica nasuprot kbr. 1., na nogostupu.

12. U postupku je sporno jeli vozilo tužene bilo parkirano ili zaustavljeno na nogostupu, kako je to utvrđeno Naredbom temeljem koje je pružena usluga premještanja vozila od strane tužitelja.

13. Odredbom čl. 84. ZSPC-a propisano je kako će službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno u jednoj od taksativno navedenih situacija opisanim pod točkama 1-12, a u konkretnom je prometni redar naredio premještanje vozila tužene jer je, sukladno Naredbi, počinila prekršaj iz točke 3. istoimenog članka - vozilo parkirala na nogostupu i to na način da pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm). Nogostup je definiran čl. 2. st. 1. t. 20. ZSPC-a kao posebno uređena prometna površina namijenjena za kretanje pješaka, koja nije u razini s kolnikom ceste ili je od kolnika odvojena na drugi način. Troškove premještanja vozila, u slučajevima iz članka 84. ZSPC-a, snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

14. Sukladno prethodno navedenom, da bi nastala obveza tuženika na podmirenje tražbine tužitelja, preduvjet je da su ispunjene pretpostavke propisane čl. 84. ZSPC- a. Uvidom u fotografije priložene od strane tužitelja (list 66 spisa) i tužene (list 35-36 spisa) ovaj sud je utvrdio kako površina na kojoj se nalazilo vozilo tužene započinje uz pročelje zgrade i završava uz rampu u Sesvetskoj ulici te ne postoji pješački prijelaz putem kojeg bi pješaci istoj pristupili s jedne strane, a s druge strane uzduž te površine nalaze se metalni stupići. Na predmetnoj lokaciji ne postoji niti horizontalna niti vertikalna signalizacija o tome da bi se radilo o površini namijenjenoj kretanju pješaka. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir definiciju nogostupa kao posebno uređene prometne površine namijenjene za kretanje pješaka, koja nije u razini s kolnikom ceste ili je od kolnika odvojena na drugi način, ovaj je sud utvrdio kako površina na kojoj je tužena parkirala svoje vozilo ne predstavlja nogostup, već je iz priloženih fotografija u spisu razvidno kako se radi o proširenju kolnika koje odgovara ugibalištu na kolniku.

15. Budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je vozilo tužene bilo zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa, niti da je došlo do drugih slučajeva taksativno navedenih točkama 1.-12. čl. 84. ZSPC-a, posljedično ne postoji niti obveza tužene propisana čl. 86. st. 1. ZSPC-a da naknadi tužitelju troškove premještanja vozila, budući da do slučaja iz članka 84. ZSPC-a u predmetnom nije došlo. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

16. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška, a sve u skladu s odredbom članka 154. ZPP-a., slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

17. Tuženoj je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura te pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 26,54 eura. U odnosu na preostali zatraženi trošak na ročištu održanom 8. listopada 2024., zahtjev tužene se odbija kao neosnovan budući da ista nije bila zastupana po punomoćniku već se zastupala sama, a Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) primjenjuje se za radnje obavljene po punomoći ili rješenju suda, pravosudnog ili drugog nadležnog tijela (Glava prva Tarife).

Velika Gorica, 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.