REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-1029/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužiteljice TU (Kojić) iz Zagreba, Bijenička cesta 180, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Jasminki Biloš odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika 24 sata d.o.o. iz Zagreba, Oreškovićeva 6H/I, OIB:78093047651 zastupan po punomoćniku Hrvoju Ladanu odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 10. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.654,46 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica se preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 2.654,46 Eur kao previsoko postavljenim.

III Svaka strana snosi svoj dio troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. travnja 2021. godine navodi da je u izdanju tiskovine „24 sata od 15. veljače 2021.g. na stranici 48. objavljen je članak pod naslovom „Susjedi: naša TU je ljubila crnokosog prijatelja pred FU“. Istog dana na elektroničkoj publikaciji 24 sata objavljen je isti članak pod naslovom „Susjedi: naša T je crnokosog prijatelja ljubila pred zgradom“ na internetskoj adresi https:

//www.24sata.hr/show/susjedi-nasa-seve-je-crnokosog-prijatelja-ljubila-pred- tomicom-745527, oba po autoru MU. U oba članka objavljene su neistinite i netočne informacije te neprimjerene konstrukcije. Tuženik je u navedenim člancima naveo neistinito kako „U zagrebačkom susjedstvu najslavnije domaće pjevačice RU nikad mira. RU se opraštajući od misterioznog prijatelja oprezno nagnula te ga nježno poljubila, a zatim je utrčala u zgradu i nedugo zatim je viđena kako virka s prozora svog stana.“ Tuženik je opetovano na istu temu ponovo u tiskovini 24 sata od 23.02.2021.g. na stranici 48. -49., objavio članak pod naslovom „ FU se raspištoljio… Burno je u Sevinu kvartu” novinara potpisanog kao F. Istog dana na elektroničkoj publikaciji 24 sata objavljen je članak istovjetna sadržaja pod naslovom „BURNO U ZAGREBU – Sevin menadžer luduje i urla po kvartu, a VU banuo na vrata“ na internetskoj adresi https:// www.24sata.hr/show/burno-kod-seve-na-kvartu-igor-pred-vratima-amenadzer- ljut-747066 , po autoru potpisanom kao 24 sata.

U navedenim člancima objavljene su netočne informacije „prema pisanju srpskih medija, vijest o Sevinu ljubakanju s muškarcem, koji ju je dopratio pred kućni prag…“ U ovom članku tuženik je otišao korak dalje u neistini i navod iz objave od 15.02.2021.g. još senzacionalistički napuhao, te prethodnu netočnu vijest od 15.02. 2021 opisuje kao vijest o ljubakanju tužiteljice s muškarcem koji ju je dopratio pred kućni prag. U srpskim medijima nije objavljena vijest o „Sevinu ljubakanju s muškarcem“, koju bi eventualno tuženik prenosio, a ukoliko je vijest prenesena iz drugih medija, temeljem čl. 18. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM). tuženik je bio dužan navesti iz kojih medija prenosi vijest. Tužiteljica je, sukladno čl. 40. i 41. ZM-a tuženiku putem punomoćnice 15.03.2021.g. podnijela obrazložen zahtjev za ispravak objavljene informacije dana 15.02.2021.g. te je 23.03.2021.g. podnijela zahtjev za ispravak objavljene informacije dana 23.02.2021.g., a za oba zahtjeva je od tuženika dana 30.03.2021.g. zaprimila dopise kojim tuženik navodi kako nije u mogućnosti postupiti po zahtjevu tužiteljice zbog razloga predviđenih glavom VI. Zakona o medijima, bez ikakvog daljnjeg obrazloženja. Citirani naslovi i navodi iz objavljenih članaka su netočni su i neistiniti. Tuženik nije provjerio vjerodostojnost informacije Naime, tužiteljica živi mirno i u njenom susjedstvu se ne događa ništa što bi uznemiravalo susjedstvo, niti plijenilo njihovu pažnju. Tužiteljicu nije pratio misteriozni muškarac, niti se s njim ljubila te zatim utrčala u stan i virkala s prozora. Tužiteljicu je kući dovezao njezin menadžer ĆU u društvu njihova poslovnog suradnika. Čitanjem spornih članaka vidljivo je da se navodi ne temelje na provjerenoj i istinitoj informaciji i činjenici, koja bi služila informiranju javnosti, niti je opravdan interes javnosti, već se iznosi niz neistinitih navoda koji služe isključivo diskreditiranju tužiteljice, koja je majka malodobnog djeteta u vezi čega vodi postupak pred sudom oko roditeljske skrbi, što je tuženiku jako dobro poznato. Insinuirajući njezin skriveni tajni život povezan sa „misterioznim muškarcem“ kao opetovano ponavljanje neistina, vrijeđa njezino pravo na obiteljski i privatni život. Tuženik inače upadljivo i fokusirano iznosi neprovjerene informacije iz privatnog života TU, do mjere da izvješćuje javnost kada ju je posjetila majka, kada menadžer, kada su joj spuštene roletne na stanu i sl. gdje je njezin suprug, prate li se na društvenim mrežama, je li ljubavi došao kraj, da se seli kod vinara, da je s vinarom bila na krstarenju i sl., a sada se pojavljuje i priča o misterioznom muškarcu s kojim se ljubi i ljubaka pred svojim menadžerom. Pri tome se često služe navodima: kažu susjedi oka sokolova, šuška se i sl. Neprovjerene i neistinite informacije koje je tuženik iznosio i prije i informacija koje su predmet ovog spora, služe samo tome da se u javnosti tužiteljica prezentira u svijetlu koji ne odgovara istini, da vodi tajni život u kome se izmjenjuju različiti misteriozni muškarci, da svojim načinom života uznemirava susjedstvo, te da susjedi imaju saznanja o njezinom takvom životu, a sve kako bi se dalo povoda novinaru da iznosi vrijednosne sudove o njoj s ciljem da štete ugledu časti i dostojanstvu tužiteljice, znajući da vrijednosni sudovi nisu utuživi. Ni jedan ispravak informacije tuženik nikada nije objavio, a prvi puta je u ova dva slučaja pisanim putem odbio zahtjev za ispravak. Objavom neistinitih i neprovjerenih navoda negativnog i zlonamjernog sadržaja tužiteljici je prouzročena nematerijalna šteta u pogledu povrede prava osobnosti i to prava na privatnost, ugled, dostojanstvo, čast i pravo na privatnost. Tužiteljicu se opetovanim objavama neprovjerenih i netočnih navoda diskreditira i prikazuje kao nemoralnu osobu koja vodi buran i tajni život. Tužiteljica nadalje navodi da ZM-a u čl. 7. st. 1. jamči svakoj osobi pravo na zaštitu privatnosti, ugleda, dostojanstva i časti, a to pravo štiti se i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske kao temeljno osobno pravo. Objavljenim senzacionalističkim člancima kod čitatelja se može, a i želi, izazvati pogrešan dojam da je život tužiteljice za njezino susjedstvo uznemiravajući, da je u njezinom susjedstvu uvijek burno radi toga, da vodi skriveni i tajni život, što ne odgovara istini i vrijeđa njezin ugled i čast. Ovakvim novinarskim i uredničkim pristupom, iznošenjem paušalnih i neprovjerenih informacija, prijeđena je granica objektivnog izvješćivanja i općenito interesa javnosti. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja od isplate.

2. Tuženik u odgovor na tužbu podneskom od 8. srpnja 2021. ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i to i osnov i visinu istog. Nastavno ističe kako informacije označene kao sporne nisu podobne povrijediti pravo osobnosti, a posebno nisu takve naravi da bi opravdale primjenu novčane naknade već se eventualno može raditi o informacijama u odnosu na koje bi primjerenije bilo tražiti objavu odgovora na objavljenu informaciju. S obzirom na to da tužiteljica ne traži niti ispravak niti objavu odgovora razvidno je kako je jedini motiv ove tužbe lukrativnost, a što je zabranjeni motiv te je radi toga tužbeni zahtjev ima u cijelosti neosnovan. Opreza radi, tuženi ističe kako su informacije iznesene u spornom članku takve naravi da se može primijeniti odredba članka 21. stavka 4. ZM-a, a koji razlog oslobađa nakladnika od odgovornosti, da je na tužiteljici temeljem odredbe čl. 21. st. 6. ZM-a teret dokaza ispunjenja zakonom određenih pretpostavki naknade štete. Konačno predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u Zahtjev za objavu ispravka s povratnicom na listu 7 do 10 spisa, u dopis tuženika na listu 11 spisa, u Zahtjev za objavu ispravka na listu 12 do 15 spisa, u članak na listu 16 do 21 spisa, u dopis tuženika na listu 22 spisa, u članak na listu 23 spisa, u članak na listu 25 spisa, u članke na listu 33 do 59 spisa, u e-mail na listu 60 spisa, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆU, ĐU, MU i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomice osnovan na način i do iznosa određenih izrekom ove presude.

5. Uvidom u preslike utuženih članaka utvrđeno je da je tuženik objavio utužene članke naslova kako to tužiteljica navodi u činjeničnim navodima tužbe, a isto nije niti sporno među strankama.

6. Uvidom u Zahtjeve za objavu ispravka na listu 7-9 i 12-15 spisa utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku radi objavljivanja ispravka spornih informacija te sud nalazi da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 22 st. 2 ZM-a ostvarila pravo na podnošenje tužbe za naknadu nematerijalne štete.

7. Polazeći od odredbe čl. 21 ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju ne naknaditi izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4 čl. 21 ZM-a dokazuje tuženik.

7.1. Prema odredbi čl. 22 ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava.

7.2. Prema odredbi čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-nastavno ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

7.3. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4 čl. 21 ZM-a dokazuje tuženik.

8. Kao bitna činjenica za odluku u ovom sporu ukazuje se ocjena podobnosti spornih i objavljenih informacija da stvarno povrijede nečije dostojanstvo, ugled i čast. Ovo stoga, jer svaka informacija s obzirom na svoj sadržaj nije podobna povrijediti nečija osobna dobra već su podobne samo one informacije koje mogu izazvati prijekor okoline, prezir i umanjenje nečijeg ugleda u javnosti. Tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe u ovoj pravnoj stvari stiče i posebno naglašava koje su to u članku objavljene uvredljive informacije.

9. U pogledu utuženog članka valja napomenuti da kada se ide za tim da se neka informacija objavljuje radi bolje informiranosti građana, kada se radi o osobi za koju postoji interes javnosti u tom slučaju treba poduzeti maksimalne mjere profesionalnosti kako se javnost ne bi dovela u zabludu.

10. Cijeneći slobodu tiska kao Ustavnu tekovinu Republike Hrvatske sud nalazi da takva zajamčena sloboda tiska ne daje pravo apsolutno nikomu da prenošenjem nepotpunih i netočnih informacija diskreditira neku osobu.

11. S obzirom na svoj sadržaj, informacije koje mogu biti podobne za počinjenje štete u medijima mogu biti i činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi. Činjenične tvrdnje su iskazi koji se odnose na određene ljudske radnje, događaje, stanja, odnose, pojave i ostale okolnosti koje su nastale u stvarnosti i čija se istinitost, odnosno neistinitost može objektivno utvrditi uglavnom za sve ljude suglasno, odnosno na jednak način. Bit je činjenične tvrdnje da je ona podložna provjerljivosti i da se njezina točnost, odnosno netočnost može dokazati i objektivno utvrditi. Neistinita odnosno netočna činjenična tvrdnja jest ona tvrdnja koja je u suprotnosti sa stvarnosti, koja se nije odigrala ili dogodila ili koja se nije odigrala ili dogodila na način na koji se prikazuje.

11.1. S druge strane, vrijednosni sudovi su iskazi koji nastaju misaonim procesom i sadržavaju mišljenje, ocjenu ili zaključak o određenom pitanju. Oni izražavaju subjektivno stajalište o ljudskim radnjama, događajima, stanjima, odnosima, osobinama i pojavama o čemu mogu postojati i ostala različita shvaćanja, zbog čega vrijednosni sud nije podoban za objektivno utvrđivanje. Za razliku od činjenične tvrdnje, vrijednosni sud izražava mišljenje koje podliježe ocjenjivanju, ali nikad ne podliježe dokazu istinitosti i o njemu se ne može raspravljati sa stajališta istinitosti ili neistinitosti. Tako se za vrijednosni sud ne može reći da je istinit ili neistinit, ali može da je pravilan ili nepravilan. 11.2. Činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi mogu biti tako povezani da se vrijednosni sud pojavljuje kao logičan zaključak iza određenih činjenica, pa je u svakom konkretnom slučaju potrebno ispitati koji element prevladava te je u ocjeni pitanja je li riječ o činjeničnim tvrdnjama ili vrijednosnim sudovima bitan kontekst u kome je određena izjava dana.

11.3. U svakom slučaju, novinari su pri objavljivanju ne samo činjeničnih tvrdnji, već i informacija koje sadrže vrijednosne sudove, obvezni poštovati dostojanstvo, čast i ugled osobe o kojoj pišu i izbjegavati uporabu uvredljivih i omalovažavajućih riječi.

11.4. Novinari istražuju i upozoravaju otvoreno i kritički na sve nepravilnosti, negativne pojave u društvu s ciljem da se one isprave. Isto se odnosi i na kolumniste. Stoga imaju pravo na slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, slobodu primanja i širenja informacija i ideja od interesa za javnost.

12. U konkretnom slučaju, a kako je već rečeno, je prvenstveno potrebno ocijeniti objektivnu podobnost objavljene informacije da povrijedi privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili neko drugo pravo osobe. Naime svaka informacija s obzirom na svoj sadržaj nije podobna povrijediti nečija osobna dobra. Podobne su samo one informacije koje mogu izazvati prijekor okoline, prezir i umanjenje nečijeg ugleda u javnosti.

13. Dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava. Sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti, i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu. Isto se odnosi i na pravne osobe.

14. Sve navedeno znači da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se međusobno sukobljavaju dva prava istog ranga, s jedne strane to je pravo na zaštitu privatnosti tužitelja koje uključuje pravo na zaštitu prava osobnosti, a s druge strane pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja koja prava se jamče Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustav Republike Hrvatske.

15. Kada se u parničnom postupku potražuje naknada štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled kao dijela prava privatnosti, a koja je šteta nastala objavom informacija u mediju, tada je u tom postupku nužno ocijeniti koje je od tih dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaja pretežnije pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

16. Sloboda izražavanja misli u demokratskom društvu temeljno je jamstvo i pretpostavka ostvarivanja i svih ostalih ljudskih prava i sloboda i obuhvaća različite oblike i načine traženja, širenja i primanja informacija i ideja. Temeljna pretpostavka slobode izražavanja u demokratskom društvu je sloboda medija. No, sloboda medija nije neograničena i može se ograničiti, među ostalim, i radi poštivanja zaštite ugleda ili prava drugih.

16.1. Privatnost razumijeva osobni i obiteljski život, a prije svega, pravo na život po vlastito izboru i opredjeljenju

17. Radi onemogućavanja zlouporabe slobode izražavanja ZM u čl. 3 st. 3. propisuje da je slobodu medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu zbog interesa, među ostalim, i zaštite ugleda ili prava drugih. U demokratskim društvima temeljni kriteriji utvrđivanja granice slobode izražavanja i misli u odnosu prema pravu na zaštitu privatnosti je upravo opravdani interes javnosti.

17.1. Uz to, prema odredbi čl. 21. st. 4. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena, između ostalog:

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu,

- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

18. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

19. Iz iskaza svjedoka ĆU proizlazi da pozna prisutnu tužiteljicu već dugi niz godina i u prijateljsko poslovnim odnosima su od 2003. Zna razlog zbog kojeg je pozvan na sud, javili su mu za sporni članak osobe iz PR TU tj. osobe koje rade za istu. Nakon tog je išao provjeriti i vidio na portalu članak. Nije ga začudilo što je napisano jer su i prije tako pisali, jedino je ljut jer su napisali laž. IU iz tužiteljičinog PR-a ga je obavijestio i rekao da TU treba reagirati, odnosno rekao je da treba pisati demanti. Nakon toga se kontaktirala odvjetnica i završilo je tužbom. Svjedok je dodao da su "24 sata" po njemu "srpska škola tabloida" i to na način da izmisle tekst i pozivaju se na neimenovane izvore, a to je po njemu bilo i u ovom konkretnom slučaju. Isto tako dodao je da su 7 dana nakon objave utuženog članka pisali i o njemu da je urlao na susjede jer da je bijesan što je objavljen članak što se " TU ljubila s nepoznatim muškarcem u kvartu". Inače u to doba bio je u svakodnevnom kontaktu s tužiteljicom, vozio ju je u studio, dolazio po nju, vraćao kući i slično. Naveo je da je tužiteljica u to doba bila vrlo uzrujana zbog objave utuženog članka i jako je to teško psihički podnijela iz razloga što je u tom trenutku pred Županijskim sudom bio postupak u pogledu skrbništva nad njenim malodobnim djetetom i što je ona u tom članku prikazana u vrlo negativnom smislu, tim više što je tada bila i u braku, bila je udana. NIje se osjećala dobro, bila je vidno uzrujana, a kako je rekao svakodnevno je bio s njom. Svjedok je naveo da nakon 7 dana je objavljen o njemu članak u "24 sata" te se ne može oteti dojmu da se nju i njega željelo diskreditirati, odnosno da je prikazana kao osoba koja je okružena s osobama koje nisu pri sebi i kako je već rekao u trenutku kada se čekala odluka Županijskog suda i zbog toga je bila sasvim sigurno još i više uzrujana nego da je bio "neki drugi tajming".Prisutna tužiteljica nedavno je proslavila 50. rođendan i iz "24 sata" poslali su fotografe u njezinu ulicu što je uobičajeni način postupanja, a tih dana nije bilo fotografa niti foto reportera u njenoj ulici kako je bilo u doba pisanja utuženog članka. Uobičajeni način postupanja fotografa je, a u konkretnom slučaju utuženi članak pisan je oko Valentinova, da za takve dane pošalju fotografe pa kako nije bilo ničega onda su morali izmisliti, odnosno napisati što su i napisali. Postoji mogućnost da je još s njima u autu bio još jedan muškarac, a ne zna da li je to netko od susjeda vidio, to se mora njih pitati. Ne zna da li su u doba Valentinova 2020. i drugi mediji pisali, zna da su drugi mediji prenijeli utuženi članak što je dodatno nanijelo štetu, tekst je objavljen i na srpskim portalima, a to je bitno iz razloga što se njen suprug tada nalazio u Beogradu. Ne sjeća se da li se osim ove "teme" pisalo o nečem drugom, npr. postupak pred Županijskim sudom ili drugo.

20. Iz iskaza svjedoka ĐU, a nakon što je istoj predočen članak koji prileži na listu 17 spisa pod naslovom "Sevin menadžer luduje i urla po kvartu, a VU banuo na vrata…:" ista je navela da misli da je koautor ili suautor navedenog članka zajedno s kolegicom MU. Na postavljeno pitanje da li je pod pseudonimom F svjedokinja autorica članka, ista je odgovorila da je, PU, ako se dobro sjeća, ona je suautor navedenog članka.

Nakon što je svjedokinji pročitan članak od strane suca, ista je odgovorila da dio originalnih informacija su dobili od njihovih izvora. Original je početni dio u kojem je navedeno da je viđen VU, a drugi dio članka je vidljivo da prenose srpske medije. Nije dužna reći tko je bio izvor informacija.

Informacije za konkretni članak je crpila preko dva neovisna izvora. Kada je dobila prvu informaciju zvala je drugi izvor da joj potvrdi relevantnost te informacije. Koliko zna, netko je iz redakcije sasvim sigurno zvao nekog od TU tj. tužiteljice, da li NU koji je bio zadužen za PR ili FU ne zna, a moguće je i nekog od odvjetnika. Tužiteljicu osobno nitko nije zvao jer je prevelika zvijezda i njezin broj nemaju niti ne zna da li itko od kolega ima. Nije dobila bilo kakvu informaciju od tužiteljice prije objave članka. Inače uobičajena je procedura u njezinom poslu da se provjerava relevantnost objavljenih informacija bez obzira o kojoj osobi se radilo. Ne sjeća se za konkretan članak koga je kontaktirala, misli FU, ne sjeća se. FU se od prije prestanka suradnje s tužiteljicom negdje od 2019., misli prije korone, ne javlja na telefonske pozive i prekinuo je svaku suradnju s 24sata, ne odgovara niti na mailove. Svjedokinja je navela da je bila je na porodiljskom i ne sjeća se da li je iskazivala u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu. Nije upoznata s time da li je na navode iz utuženog članka reagirao VU.

21. Iz iskaza svjedoka MU proizlazi da zna razlog zbog kojeg je pozvana na sud, ona je autorica utuženog članka, kao novinar nije dužna otkrivati svoje izvore za informacije objavljene u članku. U ovom članku nije kontaktirala TU ili nekog od njenog PR-a za objavljene informacije. Provjerila je istinitost informacija zato što ima nekoliko pouzdanih izvora s kojima je razgovarala i napisala članak, a gdje se nalaze ti pouzdani izvori ne mora otkrivati detalje. Autorica je jednog članka, malog članka na četvrtini stranice, skroz nešto sitno i ne vidi što je u njemu sporno.

Nakon što je svjedokinji predočen članak na listu 23 spisa s naslovom "Susjedi; naša TU je ljubila crnokosog prijatelja pred FU", svjedokinja je odgovorila da je ona autorica tog članka, potpisana je, ona je i to u zagradi I.P. Svjedokinja je navela da prilikom pisanja članka nije imala namjeru diskreditirati tužiteljicu kao nemoralnu osobu, te dodala "bože sačuvaj TU je zvijezda br.1 u Hrvatskoj i u regiji". Bilo joj je poznato da je u tom trenutku tužiteljica vodila spor za skrbništvo i da ga vodi odavno. Osim dva utužena članka ranije i kasnije je pisala o tužiteljici. Prati Severinin Instagram isto kao i svih ostalih zvijezda. Kao podlogu za pisanje ovog članka koristila je objave tužiteljice na društvenim mrežama. Koliko se sjeća ta konkretna fotografija je s njenog Instagrama, a isto tako je pratila i objave VU. Kao povod svog pisanja koristila je objave VU.

22. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je za predmetne članke saznala tj. poslali su joj ih misli od prijateljice, ne kupuje "24 sata", oni su bili objavljeni u 2. mjesecu 2021. To nije prvi članak koji su MU i UU napisale o njoj i prije objave ovih utuženih članaka one su maliciozno i neistinito godinama pisale o njoj. Saznala je da su se u to doba nalazile s GU. Inače u doba objave članka bila je u braku. Nakon što je pročitala članke odlučila ih je tužiti, odmah je nazvala prisutnu odvjetnicu jer je tome željela stati na kraj i nije znala što je slijedeće. U trenutku objave članka bila je u postupku gdje se odlučivalo o roditeljskoj skrbi njenog djeteta.U tim utuženim člancima prikazali su je kao promiskuitetnu osobu, lošom majkom i s obzirom da je tada bila u braku sve je bilo neprimjereno. Inače sve napisano u člancima je neistina. Ukupno su bila dva članka, time da je drugi članak bio objavljen nakon otprilike tjedan dana gdje je između ostalog navedeno da je FU urlao i vikao po "njenom kvartu" što se nije dogodilo, a to je navodno preneseno iz srpskih medija. Isto tako je u tom članku napisano da je njen tadašnji suprug VU došao na vrata što također nije istina. Smatra da su ju tim člankom željeli ocrniti i kao majku jer se impliciralo u kom okruženju je njeno dijete raslo, a dijete poznaje FU od svog rođenja. FU je tužio "24 sata"i dobio spor. Kao što je rekla, sve što je objavljeno nije istina. Prije objave članka nitko ju nije kontaktirao radi provjere istinitosti informacija, a niti FU. Nakon objave članka svi su ju kontaktirali, odnosno zvali i sarkastično komentirali "malo ljubakanje", a onda nakon toga "nježno ljujbljenje". Bila je povrijeđena objavom takvih neistina o sebi i napomenula da njen demanti tuženi nisu objavili. Bilo je vrlo uvredljivih i zajedljivih komentara na njenom Instagram profilu, dobila je poruke putem messengera, isto tako bilo je zajedljivih komentara ispod članaka koje oni ne kontroliraju u smislu da vara muža, da je loša majka i nazivali je pogrdnim imenima. Tužiteljica je napomenula da "24 sata" je prestao pisati neistine o njoj kada je pokrenula ovaj postupak. Nije tražila sudskim putem ispravak kada "24 sata" iz razloga što nisu objavili demanti. Svrha tužbe je da ju se prestane blatiti jer ona nije lik iz njihovih priča. Smatra se javnom osobom, a u svim sudskim postupcima smatra se običnom osobom. Ako je javna osoba nije "javni wc".

22.1. Sud iskaz tužiteljice cijeni istinitim i životno uvjerljivim. Pri tome valja istaći da su predmet spora u ovoj pravnoj stvari dva utužena članka stoga navodi tužiteljice o prijašnjem pisanju djelatnika tuženiku nisu bitni, a niti odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, odnosno autora utuženih članaka nedvojbeno je utvrđeno da su iste saznanja za pisanje crpile iz neimenovanih izvora, prenesenih tekstova iz drugih medija i objava na Instagram profilu VU. Prema odredbi članka 30. ZM-a, novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti. No, nameće se pitanje jeli je neimenovani izvor imao točnu informaciju, odnosno daljnji slijed provjere točnosti informacije prije objave, odnosno jeli neimenovani izvor potvrdio netočnu informaciju. Pri tome valja istaći da, bez obzira na "zvjezdani status" tužiteljice obje saslušane svjedokinje su navele da prije objave članka istu nisu kontaktirale, a ne sjećaju se je li su kontaktirale njen PR ili FU. Praćenje osoba na društvenoj mreži Instagram u konkretnom slučaju tužiteljice i tadašnjeg supruga VU i objave istih dovoditi u vezu sa neimenovanim izvorima i potom napisati i objaviti članak je po stavu ovog suda tzv. žuti tisak.

23.1. Žuti tisak je tip novinarstva koji se temelji na senzacionalističkim naslovima, eksplicitnim i pretjeranim grafičkim dodatcima, naglasku na trivijalnim vijestima te korištenju glasina i neprovjerenih informacija. U današnje se doba žuti tisak najčešće i u svojem najočitijem obliku poistovjećuje s tračevima o životima poznatih osoba, često popraćenih provokativnim fotografijama.

23.2. Nije sporno da je tužiteljica javna osoba, slobodni umjetnik-pjevačica i da ista kao takva svojim javnim djelovanjem pa i putem društvenih mreža kontaktira sa javnošću i dijeli informacije iz svog poslovnog i privatnog života, no isto ne daje za pravo drugim osobama da bude podloga za daljnje pisanje i insunuacije koje će dalje biti predmet javne rasprave. Činjenica aktivnog djelovanja tužiteljice u svijetu glazbe, kao i okolnost da upravo mediji u značajnoj mjeri doprinose da pjevači postaju poznati predstavlja okolnost zbog koje je tužiteljica inače dužna otrpjeti zadiranje u sferu njezina privatnog života u dijelu koji se tiče njezinog posla ali ne opravdava objavu netočnih i neistinitih informacija jer objavu takvih informacija ne pokriva pravo na slobodu izražavanja.

23.3. Privatnost osobnog i intimnog života tužiteljice kao javne osobe nikako ne opravdava zadiranje u sferu njenog intimnog života jer je to zaštićeno područje koje nije pokriveno pravom na slobodu izražavanja.

23.4. U okolnostima konkretnog slučaja, sporni članci donose informacije iz kruga privatne i intimne sfere života tužiteljice. Čitajući iste proizlazi postojanje ljubavnog trokuta između tužiteljice, njezina supruga i treće muške osobe. Isto nije dopustivo niti u kontekstu slobode medije, a niti u kontekstu pristojnog i civiliziranog komuniciranja.

23.5. Dužnost je medija priopćiti informacije i ideje o pitanjima od javnog interesa, a u demokratskim društvima temeljni kriterij utvrđivanja granice slobode izražavanja misli u odnosu prema pravu na zaštitu privatnosti je upravo opravdani interes javnosti.

23.6. Pri tome valja istaći da se konkretnom slučaju radi se o tzv. senzacionalističkom novinarstvu i tzv. žutom tisku, a kao što je već i rečeno i kojim se ne samo šteti ugledu tužiteljice već i ugledu novinara u cjelini i to onom dijelu istih koji svoj posao rade u dobroj vjeri, u skladu s Kodeksom novinarske etike i Zakonom. Javno izgovorena ili napisana riječ objavljena u bilo kojem mediju ostavlja trag te ukoliko nije utemeljena na istinitim informacijama tada bi barem trebala biti dana u dobroj vjeri, a ne radi vlastite promocije ili promicanja određenih stavova koji samo uzurpiraju medijski prostor. Korištenje neimenovanih izvora, objava na društvenim mrežama i sličnih nepouzdanih izvora ili izvora koji sa svog aspekta sagledava nastalu situaciju je ispod civilizacijske razine medija u demokraciji i po definiciji isključuje dobru vjeru u postupanju autora novinskog članka, pogotovo ako je izostala svaka provjera istinitosti. Pojam dobre vjere obuhvaća povod za pisanje, značenje teme napisa sa stajališta opravdanih interesa javnosti da se upozna s tim sadržajem zbog njegova društvenog i javnog značaja, kao i cilj koji autor želi postići.

23.7. Suautorica članka je u svom iskazu navela da nije imala namjeru diskreditirati tužiteljicu kao nemoralnu osobu. Ukoliko se isto smatra točnim, onda se nameće i postavlja pitanje koji je bio cilj utuženih članaka. Po stavu ovoga suda cilj je isključivo bio difamiranje tužiteljice. Ono što zanima javnost nije i ne mora biti od javnog interesa. Privatni život tužiteljice i njen intimni život nisu pitanja od javnog interesa jer se ne radi o pitanjima koja su usmjerena na zaštitu zajedničkih vrijednosti koje izviru iz života u organiziranoj društvenoj zajednici niti se radi o pitanjima koja doprinose općem dobru.

23.8. Tzv. novi mediji, za razliku od prijašnjih isključivo tiskanih izdanja, su dostupni globalno i obuhvaćaju cijeli svijet pa je tako putem Interneta moguće u svakom trenutku doći do ogromnog broja informacija koje su pohranjene i objavljene godinama ranije, a što sve nije bio slučaj kada su prevladavale tiskovine i gdje je dostupnost informacija bila u pravilu nekoliko dana nakon objave u tiskanom mediju. To nadalje znači da u današnje doba novinari pri pisanju članaka navedeno trebaju imati na umu i uložiti povećanu dozu pažnje u pisanju.

24. U konkretnom se slučaju radi o postupku u kojem se sukobljavaju dva prava istog ranga, a što je već i rečeno. Riječ je, s jedne strane, o pravu tužiteljice na zaštitu privatnosti, časti, ugleda i dostojanstva, a s druge strane o pravu tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja.

24.1. Tako je prilikom vaganja suprotstavljenih prava načelno nužno voditi računa o slijedećim kriterijima: doprinos izražavanja raspravi od javnog interesa, uloga i funkcija osobe i priroda aktivnosti koje su predmet objave u medijima, prethodno ponašanje osoba u pitanju, sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja, okolnosti i kontekst u kojima su objavljene informacije, metoda kojom su podaci o osobi pribavljeni i njihova točnost te povreda i težina sankcije. Navedeni kriteriji ujedno predstavljaju smjernice za utvrđivanje postojanja općih pretpostavki odštetne odgovornosti u specifičnim okolnostima profesionalne odgovornosti nakladnika.

24.2. Vodeći računa o činjenici da objava spornih informacija iz intimne sfere života tužiteljice ne doprinosi raspravi od javnog interesa, već se tiče privatnog života tužiteljice i nije povezana s njenim umjetničkim djelovanjem, zatim činjenici da sadržaj spornih informacija predstavljaju neprovjerene tvrdnje koje nisu usmjerene zadovoljenju javnosti da zna, već zadovoljavanju neprihvatljivog stupnja znatiželje za pojedinostima iz privatnog i intimnog života pojedinca, kao i da tuženik točnost spornih informacija nije provjerio niti se potrudio to učiniti čime je postupao s krajnjom nepažnjom i uz izostanak dobre vjere, po stavu ovog suda pravo tužiteljice na zaštitu privatnosti je ispred prava tuženika na slobodu izražavanja jer sloboda izražavanja ne pokriva neprimjereno zadiranje u privatni prostor pojedinca radi zadovoljavanja puke znatiželje.

25. Kako je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje odgovornosti iz čl. 21. st. 4. ZM-a, stoga su ispunjene pretpostavke za dosudu naknade štete tužiteljici.

26. Analizirajući sadržaj članaka te dovodeći isti u vezu sa naslovom, podnaslovom i cijelom grafičkom obradom po stavu ovog suda sadrži o tužiteljici neistinite i uvredljive informacije.

26.1 Naslovi „Susjedi: naša TU je ljubila crnokosog prijatelja pred FU“, potom „Susjedi: naša T je crnokosog prijatelja ljubila pred zgradom“ „ FU se raspištoljio… Burno je u Sevinu kvartu”,„BURNO U ZAGREBU – Sevin menadžer luduje i urla po kvartu, a VU banuo na vrata“ kod prosječnog čitatelja mogu stvoriti logičan zaključak i to negativan o moralnoj-negativnoj kvaliteti tužiteljice kao osobe.

26.2. Naime, valja napomenuti da se naslov članka ne može promatrati odvojeno od cijelog članka već se može sagledati jedino kao dio cijelog članka i čini sastavni dio cijelog članka. Vizualni dojam članaka popraćen je slikom tužiteljice. Prosječni čitatelj prilikom čitanja ne izdvaja pojedine rečenice već pročita cijeli članak i temeljem istog može donijeti nekakav zaključak.

26.3. Kako utuženi članci sadrže o tužiteljici neprovjerene i uvredljive informacije, a čija istinitost nije dokazana, ocjena je ovog suda da isti nisu objavljen u dobroj vjeri imajući pri tom u vidu da dobra vjera predstavlja savjesnost najšire shvaćenu, postupanje osobe dobrih namjera.

27. Sud je poklonio vjeru iskazu saslušanog svjedoka FU cijeneći ga istinitim i životnim kao i iskazu tužiteljice cijeneći ga objektivnim i logičnim. Navedenim iskazima nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica nakon objave navedenih informacija okolina iste imala prema njoj promijenjen odnos i to u negativnom smislu, kako je navela sarkastičan te da je ista i dokazala da je zbog toga trpila duševne boli zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva, opsega i jakosti kako je navela u svom iskazu. Objavljene informacije opravdano su mogle povrijediti pravo osobnosti tužiteljice na čast i ugled jer s obzirom na javnu poziciju i socijalnu sklonost okoline da negativno percipira i osuđuje radnje koje su pripisane tužiteljici, ona je opravdano trpjela osjećaj povrijeđenosti i narušenje socijalnog položaja zbog čega je trpjelo njezino socijalno, radno i obiteljsko dnevno funkcioniranje Logično je i životno uvjerljivo da riječi " ljubakanje", "crnokosog prijatelja ljubila pred zgradom", "nježno ljubila", "virka s prozora" i druge utužene rečenice kako u svom doslovnom značenju tako i u prenesenom su negativne konotacije, a isto nije prihvatljivo niti u kontekstu zajamčene slobode tiska niti u kontekstu teoretiziranja o osobi tužiteljice. Isto tako utužene članke treba analizirati u njihovoj ukupnosti uzimajući u obzir i naslove, podnaslove, otisnute dijelove te fotografije objavljene uz isti kao i komentare korisnika.

28. Kao što je navedeno, nematerijalna šteta se u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava.

29. Prema odredbi čl. 1100 st. 1 ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Navedene i utužene tvrdnje, a koje valja napomenuti također treba promatrati i analizirati i u vremenu kada su iznesene, su kako po svom doslovnom značenju tako i po svom sadržaju takve da su podobne kod tužiteljice izazvati iznimno jaku bol koja po svom intenzitetu, trajanju i u sredini u kojoj je iznesene kod istog uzrokovale jasno izraženu i manifestiranu povredu prava osobnosti.

29.1 U pogledu jakosti pretrpljenih duševnih boli zbog povrede prava osobnosti, a koje je sud utvrdio saslušanjem tužiteljice, utvrđeno je da je njihov intenzitet bio takvog stupnja i trajanja da opravdava dosuđenje naknade u novcu imajući u vidu da je svrha i cilj naknade duševna zadovoljština.

29.2. Slijedom svega navedenog tužiteljici je na ime povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 2.654,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe odnosno od 16. travnja 2021.godine, a temeljem odredbe čl.1103 ZOO-a, dok je odbijena sa iznosom od 2.654,46 eur kao previsoko postavljenim. To iz razloga što se u oba utužena članka iznose iste činjenice i provlači ista teza, a što je sud cijenio kako je i navedeno u ovoj presudi. Nije uvjerljivo da bi tužiteljica čitajući iste informacije u drugom članku ponovno proživjela duševne boli u istom intenzitetu kao što ih je proživjela nakon prvog članka.

30. U pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva valja istaći da ista ne smije imati u sebi isključivo penalni (kažnjavajući) karakter već i edukativni.

30.1. Naime, ako je štetnik svjestan da će visina pravične novčane naknade koju će morati platiti zbog povrede nečijeg prava osobnosti biti nerazmjerno manja od dobiti koju će on tom povredom ostvariti tada takva pravična novčana naknada ne može odigrati svoju preventivnu ulogu. To nadalje znači da neće odvraćati štetnike od prouzročenja takvih i sličnih šteta. No, ako je štetnik svjestan da mu se povreda tuđeg prava osobnosti jednostavno "ne isplati" ako će se visinom pravične novčane naknade štetnika spriječiti da ostvari gubitak povredom tuđeg prava osobnosti, tada će ista imati tu prijeko potrebnu preventivnu funkciju.

30.2. Znači cilj i svrha dosude pravične novčane naknade u odnosu na tuženika je i stimuliranje potencijalnih štetnika da povećaju stupanj pažnje prilikom obavljanja djelatnosti kojima se može prouzročiti povreda nečijeg prava osobnosti, odnosno kojima je moguće odvratiti potencijalne štetnike od radnji kojima se povređuje nečija prava osobnosti.

30.3. Cilj i svrha dosude pravične novčane naknade u odnosu na tužiteljicu nije neosnovano bogaćenje kako to navodi tuženik tijekom postupka, već način da se tužiteljici omogući materijalna satisfakcija tj. omogućavanje da si novcem dobivenim na ime pretrpljene neimovinske štete priskrbi određena dobra kojima će povratiti narušenu duševnu ravnotežu, odnosno pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time što prije vratila u stanje duševne ravnoteže koje joj je narušeno štetnom radnjom.

30.4. Sve navedeno znači da pravična novčana naknada neimovinske štete ima ponajprije kompenzacijsku i preventivnu funkciju.

30.5. Sasvim sigurno neimovinska, odnosno osobna dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost i ne mogu biti ekvivalent pretrpljenoj šteti već predstavljaju pravičnu naknadu koju društvo smatra primjerenom s obzirom na značaj povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i ostale okolnosti slučaja.

30.6. Svaki objavljeni i utuženi članak u bilo kojem mediju kako zasebno tako i zbirno, je tužiteljici mogao prouzročiti štetu, što u konačnici i je kako je i obrazloženo ovom presudom.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom I i II izreke presude.

32. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 st.2 i 8 ZOO-a

33. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.l54 st. 4 ZPP-a te je odlučeno da svaka strana snosi svoji dio troška postupka. To iz razloga što su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, a tuženik djelomično uspio u sporu u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

34. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoć. tužiteljice uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,54 eur na presudu u iznosu od 73 eur.

2. Punomoć. tuženika