Poslovni broj: P-265/2024-12

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Vesni Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja S. FISCHBACHER LIVING GmbH, Raiffeisenstrasse 6, Grosskarolinenfeld, Njemačka, OIB 54751932731, zast. po pun. Božidaru Feldmanu, odvj. iz OD MATIĆ, FELDMAN & HERMAN Zagreb, protiv tuženika BIO GRAĐA JADRO j.d.o.o. u stečaju Beli Manastir, Osječka ulica 58, OIB 52766020907, zast. po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu radi isplate iznosa od 5.745,94 eur, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 5. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I - Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja - stečajnog vjerovnika S. FISCHBACHER LIVING GmbH, Raiffeisenstrasse 6, Grosskarolinenfeld, Njemačka, OIB 54751932731 u iznosu 5.745,94 eur, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, prijavljena i osporena u stečajnom postupku protiv tuženika - stečajnog dužnika BIO GRAĐA JADRO j.d.o.o. u stečaju Beli Manastir, Osječka ulica 58, OIB 52766020907, pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj St-875/2023''

II - Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 250,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 15. ožujka 2022. zaključio Ugovor o kupoprodaji kojim se tuženik obvezao isporučiti mu stari hrastov parket u količini od 308 m2 vrijednosti 11.000,00 eur, da je Ugovor sklopljen tako što je tuženik tužitelju izdao predračun koji je predstavljao njegovu ponudu učinjenu tužitelju za zaključenje ugovora o kupoprodaji robe, da je tužitelj istoga dana prihvatio ponudu te uplatio ugovoreni predujam u iznosu 4.000,00 eur, međutim, tuženik niti nakon proteka roka od 10 mj. od zaključenja ugovora nije isporučio robu iako je tužitelja opetovano uvjeravao da će to učiniti, te je tužitelj dopisom od 19. siječnja 2023. u skladu s odredbom čl. 362 st. 2 Zakona o obveznim odnosima pozvao tuženika na ispunjenje obveze, te mu za to ostavio razumni rok pa kako ni nakon proteka tog roka nije ispunio svoju ugovornu obvezu, dopisom od 12. lipnja 2023. jednostrano je raskinuo ugovor u skladu s odredbom čl. 412 ZOO-a i pozvao tuženika na povrat uplaćenog avansa. Iz tih razloga tužbom potražuje povrat uplaćenog avansa i naknadu štete u iznosu 5.745,94 eur koju je pretrpio zbog neispunjenja tuženikove obveze jer je roba koja nije isporučena, bila namijenjena za izvršenje narudžbe klijentice za kupnju 115,08 m[2] parketa vrste riblja kost stari hrast koju se obvezao isporučiti u roku 3-4 tjedna. U cilju izvršenja ugovorene obveze prema klijentici tužitelj je bio prisiljen nabaviti parket kod drugog dobavljača po znatno većoj pojedinačnoj cijeni od 85,64 eur/m[2] , što za količinu od 115,08 m iznosi ukupno 9.855,45 eur tako da visina štete koju potražuje predstavlja razliku između navedenog iznosa koji je tužitelj bio dužan platiti trećima za parket iste količine i kakvoće koju je ugovorio sa tuženikom u iznosu 4.109,51 eur po pojedinačnoj cijeni od 35,71 eur/m[2] .

2. Budući je nad tuženikom, nakon što mu je tužba dostavljena radi odgovora, otvoren stečajni postupak, to je rješenjem posl. br. P-393/2023-5 od 22. ožujka 2022. utvrđen prekid postupka zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka.

3. Uvidom u potvrdu o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena, utvrđeno je da tuženik nije u roku od 15 dana od dana dostave tužbe u njegov sigurnosni elektronički poštanski pretinac preuzeo pismeno, pa se na temelju čl. 143c stavak 5 Zakona o parničnom postupku (NN broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), smatra da je dostava izvršena.

4. Podneskom od 24. lipnja 2024. tužitelj je predložio nastavak parnice samo u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tražbinu u iznosu 5.745,94 eur s osnove naknade štete s obzirom da je tražbina u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom bila osporena te je upućen na nastavak ove parnice dok je tužbu u odnosu na tražbinu koju je potraživao na ime povrata uplaćenog avansa, povukao jer je iznos od 4.000,00 eur s osnove povrata avansa priznat u stečajnom postupku kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

5. Istim podneskom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s rješenjem o uputi na parnicu te u skladu s odredbama Stečajnog zakona tako da tužbom sada traži da se utvrdi osnovanom njegova tražbina u iznosu 5.745,94 eur kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Budući je rješenje o utvrđenim tražbinama posl. br. St- 875/2023-23, doneseno i javno objavljeno dana 19. lipnja 2024., a da je tužitelj o nastavljanju ove parnice u skladu s uputom iz rješenja dostavio obavijest o nastavljanju ove parnice s uređenom tužbom dana 24. lipnja 2024. to proizlazi da je tužitelj u odnosu na nastavak parnice postupao u propisanom roku.

6. Na ročištu od 5. prosinca 2024. tužitelj je predložio sudu donijeti presudu zbog ogluhe s obzirom da tuženik u ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje su potkrijepljene pisanim ispravama.

7. Tuženik se usprotivio donošenju presude zbog ogluhe jer smatra da za to nisu ispunjene pretpostavke te da tužitelj priloženim ispravama nije dokazao osnov i visinu svog zahtjeva te zbog toga spori tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti s tim da priznaje samo činjenicu da je predmetni ugovor između stranaka raskinut.

8. Pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe propisane su odredbom čl. 331b ZPP-a kojom je određeno da će sud donijeti presudu zbog ogluhe kojom se tužbeni zahtjev prihvaća ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako bude udovoljeno sljedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu. Stavkom 2 istog članka određeno je da se neće donijeti presuda zbog ogluhe i kada je udovoljeno uvjetima iz st. 1. ovog članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.).

9. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da nisu bile ispunjene sve navedene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe prvenstveno zbog činjenice što je stečajni postupak nad tuženikom otvoren neposredno nakon što je tužba dostavljena tuženiku radi davanja odgovora, a nema sigurnih dokaza da je tuženik tužbu uz poziv na davanje odgovora doista i zaprimio, s obzirom da se dostava smatrala obavljenom u skladu s odredbom čl. 143c st. 5 ZPP-a. Nadalje, tuženik je u stečajnom postupku osporio dio utužene tražbine koja se odnosi na naknadu štete u iznosu 5.745,94 eur za koju je i upućen na nastavak ove parnice, dok iz sadržaja same tužbe i priloženih isprava ne proizlazi osnovanost, odnosno visina tužbenog zahtjeva.

10. Iz tih razloga sud je održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu na kojoj su izvedeni dokazi uvidom u slijedeće priložene isprave: pro forma račun 1 od 15. ožujka 2022., ovjerene prijevode s njemačkog jezika potvrde o uplati od 16. ožujka 2022., prijepisa korespondencije između stranaka putem WhatsApp mobilne aplikacije, poziva na ispunjenje ugovorne obveze od 19. siječnja 2023., dopisa od 12. lipnja 2023., potvrde narudžbe od 18. svibnja 2022., računa od 7. rujna 2022. i ovjereni prijevod s nizozemskog jezika računa od 2. rujna 2022. broj 22700396.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanom tražbine s osnova naknade štete u iznosu 5.745,94 eur koja mu je osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, a koja šteta mu je nastala zbog povrede ugovorne obveze (isporuke robe).

12. Kako je tužitelj pravna osoba sa sjedištem u [adresa], a tuženik pravna osoba sa sjedištem u [adresa], ovdje se radi o sporu s međunarodnim elementom, a s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o obvezno-pravnom odnosu proizašlom iz ugovora o prodaji robe, a obje države su ugovornice Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. (u daljnjem tekstu Bečka konvencija), na odnose iz predmetnog ugovora imale bi se primijeniti odredbe Bečke konvencije, koja se uvijek primjenjuje kada se radi o međunarodnoj prodaji robe, osim u slučaju kad su stranke ugovorile primjenu materijalnog prava pojedine države kao isključivo mjerodavno pravo za ugovor.

13. S obzirom da su parnične stranke sporazumno izabrale da se na odnose iz predmetnog ugovora primjeni pravo RH kao mjerodavno materijalno pravo, to je u konkretnom slučaju isključena primjena Bečke konvencije pa je Sud primijenio mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) koje reguliraju prava i obveze iz ugovora o prodaji robe.

14. Budući je tuženik u stečajnom postupku priznao tužitelju svoju obvezu vraćanja uplaćenog avansa od 4.000,00 eur te na pripremnom ročištu priznao činjenicu da je predmetni kupoprodajni ugovor raskinut, proizlazi da među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu s osnove kupoprodajnog ugovora po kome se tuženik obvezao tužitelju isporučiti stari hrastov parket u količini 308 m[2] , u vrijednosti 11.000,00 eur, te da je tužitelj u skladu s ugovorom prije isporuke izvršio uplatu predujma u iznosu 4.000,00 eur. Također nije sporno da je ugovor među strankama raskinut zbog neispunjenja ugovorne obveze tuženika na isporuku robe.

15. Među strankama je sporno, ima li tužitelj zbog neispunjenja ugovorne obveze - isporuke ugovorene robe, pravo na naknadu pretrpljene štete u visini 5.745,94 eur koja predstavlja razliku između kupoprodajne cijene ugovorene s tuženikom i kupoprodajne cijene koju je tužitelj za istu vrstu i količinu robe platio trećima, a radi ispunjenja obveze prema svom kupcu.

16. Prema odredbi čl. 445 ZOO-a, kad je kupoprodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema općim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora.

17. Prema odredbi čl. 360 ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Obujam i visina imovinske štete određene su čl. 1089 ZOO-a prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi. Prema st. 2 tog članka, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad Zakon određuje što drugo, a pri ocjeni visine izmakle koristi, uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

18. Iz priloženog računa br. 1 od 15. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj s tuženikom za isporuku parketa ugovorio jediničnu cijenu u iznosu 35,71 eur po 1 m[2] , dok iz računa br. RE221528 od 7. rujna 2022. proizlazi da je tužitelj u skladu s narudžbom svog kupca isporučio i zaračunao količinu od 115,08 m[2] iste vrste robe (parketa riblja kost stari hrast) po jediničnoj cijeni od 85,64 eur po m[2] , koju je nabavio od nizozemskog dobavljača, što je vidljivo iz računa br. 22700396 od 2. rujna 2022.

19. Kako je u ovoj pravnoj stvari nesporno da je predmetni ugovor o kupoprodaji robe raskinut izjavom tužitelja, a nakon što je tuženik u više navrata pozvan na ispunjenje obveze uz ostavljanje određenog roka za ispunjenje što jasno proizlazi iz priložene e-mail korespondencije vođene između stranaka, te dopisa tužitelja od 19. siječnja 2023., proizlazi da je ugovor raskinut na valjan način zbog neispunjenja tuženikove ugovorne obveze, u skladu s odredbom čl. 412 st. 1 ZOO-a, kojom je propisano da kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora.

20. U takvoj situaciji tužitelj u svakom slučaju nakon raskida ugovora, u skladu s odredbom čl. 360 ZOO-a ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, a šteta koju tužitelj potražuje odnosi se na materijalnu štetu koja predstavlja razliku između cijene koju bi postigao ugovorom sklopljenim s tuženikom i cijene koju je platio trećima za istu vrstu i količinu robe.

21. Međutim, da bi tužitelj mogao s uspjehom dokazati osnovanost i visinu svog zahtjeva, trebao je dokazati da je upravo zbog neispunjenja ugovora po tuženiku i s time u svezi raskida tog ugovora, došao u poziciju da je morao sklopiti drugi ugovor s trećim i to ugovor s kupoprodajnom cijenom bitno većom od one koju je ugovorom dogovorio s tuženikom, dakle da je za tu ostvarenu višu cijenu odgovoran tuženik.

22. Okolnost što je ugovor sklopljen između stranaka raskinut skrivljenim ponašanjem tuženika, tužitelju je prouzročena određena šteta, na naknadu koju ima pravo, ali se ne može zaključiti da je upravo ona uzrokovala utuženu štetu i da je odlučna za odluku o predmetu spora.

23. Naime, iz priloženog računa br. 22700396 od 2. rujna 2022. (list spisa 54), proizlazi da je istu vrstu robe (stari hrastov parket) nabavio i kupio od dobavljača sa sjedištem u [adresa], za koje tržište je logično očekivati i znatno više cijene u odnosu na domaće tržište koje je ujedno i tržište tuženika kao ranijeg prodavatelja, a sama cijena (85,64 eur/m[2] ) po kojoj je obavio kupnju je više nego dvostruko veća u odnosu na cijenu koju je ugovorio s tuženikom (35,71 eur/m[2] ).

24. Tužitelj u ovom postupku nije pružio niti jedan dokaz u pravcu dokazivanja tvrdnje da je uslijed skrivljenog ponašanja tuženika bio prisiljen zaključiti novi kupoprodajni ugovor s trećim i to po znatno višoj cijeni od one koju bi ostvario s tuženikom, odnosno nije pružio dokaz da je kupnju obavio po najpovoljnijim uvjetima od najpovoljnijeg ponuditelja, odnosno po cijeni koju određuje tržište prodavatelja prema uvjetima ponude i potražnje.

25. U nedostatku navedenih dokaza primjenom odredbe čl. 7 st. 1 i čl. 219 st. 1 ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev) Sud je našao tužbeni zahtjev neosnovanim pa je iz tih razloga odlučeno kao pod točkom I dispozitiva presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154 st. 1, čl. i 155 ZPP-a, a njihova visina odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23, dalje OT).

27. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, to je tuženiku dužan naknaditi troškove koji su mu bili potrebni radi vođenja parnice. Od zahtijevanih troškova tuženiku se priznaje trošak zastupanja punomoćnika na ročištu od 5. prosinca 2024. u ukupnom iznosu s PDV-om 250,00 eur po Tbr 9.1 OT pa je odlučeno kao pod točkom II dispozitiva presude.

U Slavonskom Brodu 10. siječnja 2025.

SUTKINJA

Vesna Vukelić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba VTS RH u Zagrebu u roku

od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom Sudu,

a o žalbi odlučuje VTS.