Poslovni broj: Psp-29/2023-56

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vanda Benz, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Obradović, odvjetnik iz Dubrovnika, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 10. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao posljednji, mirni i nesmetani suposjed tužitelja KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to suposjed pomoćnog objekta (zgrade) izgrađene na k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), bruto površine 50 m2, na adresi [adresa], na način da je u listopadu 2023. ušao u posjed predmetne nekretnine promijenjivši bravu na ulaznim vratima i postavljanjem nadzorne kamere pa se tuženiku nalaže u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da preda tužitelju u suposjed predmetni objekt kao i ključeve novopostavljene brave na ulaznim vratima gore navedenog objekta te mu se zabranjuje buduće smetanje suposjeda na opisani ili sličan način.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 452,57 eura na ime nadoknade troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 9. studenog 2023. i tijekom postupka tvrdi da je isključivi, mirni posjednik pomoćnog objekta (zgrade) bruto površine 50 m2, izrađenog na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na adresi [adresa], i to od 2020. kada je predmetni objekt i izgrađen, a da mu je tuženik neutvrđenog dana u listopadu 2023., bez njegovog znanja i volje, oduzeo posjed tako što je neovlašteno ušao u posjed predmetne nekretnine i pri tome promijenio bravu na ulaznim vratima i postavio nadzornu kameru iznad istih, te mu ne dozvoljava korištenje istog prostora. Pojašnjava da je on inače upisani vlasnik apartmana u zgradi koja je izgrađena na istoj nekretnini, a izvanknjižni vlasnik ovdje predmetne nekretnine koja je kao pomoćni objekt izgrađena 2020. po sistemu ¨ključ u ruke¨ i po želji kupca sukladno Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 11. siječnja 2020., s tim da je istu od izgradnje koristio samo on, uz suglasnost ostalih suvlasnika zgrade, tako što je u objektu držao svoje osobne stvari, odjeću alat i slično, uz napomenu da je, osim njega, ključ objekta imala i LĐ, za potrebu nužnog ulaska u prostor, obzirom on živi u [adresa].

1.2. Slijedom navedenog, a kako tuženik i dalje drži objekt u posjedu te mu ga odbija predati, predlaže utvrditi navedeni čin smetanja, naložiti tuženiku uspostavu radnijeg posjedovnog stanja te mu zabraniti takvo ili slično buduće smetanje njegovog posjeda, sve uz obvezu tuženika da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava da bi tužitelj bio isključivi, mirni posjednik predmetnog objekta te tvrdi da ga nikada nije vidio niti s njim pregovarao, dok je za predmetni predugovor, koji je neovlašteno sklopila LĐ, saznao tek po primitku tužbe. Pojašnjava da je gradnja objekta vršena temeljem Ugovora o ortaštvu i njegovih dodataka i to od ortaka ČĐ, AĐ, NĐ, KĐĐ, HĐ, OĐ i njega osobno, a da je sam objekt izgrađen u roh-bau sredinom 2021., nakon čega su oni kao ortaci sklopili dodatak ugovoru o ortaštvu kojim je ugovoreno da predmetni objekt pripada isključivo njemu, uz napomenu da je predmetni ugovor potpisala i LĐ, ujedno potpisnica sporno predugovora s tužiteljem. Tvrdi da je temeljem navedenog ugovora ušao u kvalificirani posjed ovog pomoćnog objekta u lipnju 2022. te ga počeo opremati tijekom 2023., a da u samom objektu koji je bio u roh-bau stanju nije bilo nikakvih osobnih stvari tužitelja. Naglašava da, nakon njegovog ulaska u posjed nekretnine, svi tekući računi za predmetni objekt glase na njegovo ime.

2.2. Slijedom navedenog, predlaže odbiti zahtjev tužitelja i naložiti istom da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3. U odnosu na tvrdnje tuženika, tužitelj naglašava da je objekt izgrađen 2020. te da je izgrađen i uređen po njegovom nalogu i sredstvima, kao i da je on uredno podmirivao i režije za korištenje objekta.

4.1. Na glavnoj raspravi su pregledani izvadak iz zemljišne knjige, Predugovor za kupoprodaju nekretnine sa tlocrtima, Dodatak ugovora o ortaštvu ovjerenog pod brijevima OV-6959/2019 od 31.7.2019., OV-6994/19, OV-6996/19, OV-6998/19 i OV- 7004/19 od 1.8.2019. s tlocrtom, račune Vodovoda Dubrovnik, fotografije objekta, prijavu početka građenja od 24.4.2020., glavni projekt za izgradnju pomoćne zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], građevnu dozvolu od 19. svibnja 2003., izmjenu građevne dozvole od 18. veljače 2004., rješenje o izmjeni građevinske dozvole od 23. kolovoza 2018., uporabnu dozvolu od 29. travnja 2019., obavijest Vodovoda Dubrovnik d.o.o. od 27. ožujka 2024. i 8. travnja 2024. s karticom potrošnje, proveden je uviđaj na licu mjesta te su saslušani svjedoci LĐ, OĐ, NĐ, AĐ, DĐ, GĐ, BĐ, ĐĐ, HĐ i ZĐ te stranke.

4.2. Obzirom je tužitelj odustao od saslušanja predloženih svjedoka ĆĐ i FĐ, daljnji dokazi nisu izvođeni te je ocijenjeno da su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je smetanje posjeda tužitelja i to posjeda pomoćnog objekta (zgrade) izgrađene na k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), bruto površine 50 m2, na adresi [adresa], na način da je tuženik u listopadu 2023. ušao u posjed predmetne nekretnine, promijenio bravu na ulaznim vratima i postavio nadzorne kamere iznad istih te u potpunosti oduzeo posjed objekta tužitelju.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženik u posjedu predmetnog objekta te da je promijenio bravu na ulaznim vratima i postavio nadzorne kamere iznad istih.

8. U postupku je sporno je li tužitelj ikada bio u posjedu objekta, kao i od kada je tuženik u posjedu istog.

9.1. Člankom 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano je:

(1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

(2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

(3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

9.2. Nadalje, člankom 24. ZV-a je propisano:

(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

9.3. Konačno, čl. 27. st. 1. ZV-a je propisano da ako ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

10. Posjed je faktična vlast na stvari te, za razliku od vlasništva, mora biti uočljiva trećim osobama time što se faktično (naravno izvršava) i to na način da druge isključuje od držanja te iste stvari, a ako više osoba izvršava vlast nad stvari, isti su suposjednici te stvari. Upravo stoga, u ovom hitnom postupku se štiti faktična vlast nad stvari te se pri tome uopće ne raspravlja niti utvrđuje je li osoba ima pravo na takvu faktičnu vlast (držanje) nego je samo odlučno utvrditi je li ta osoba drži stvar kao mirni posjednik, time, a sukladno čl. 21. st. 3. ZV-a, duže od 30 dana od kada je druga osoba koja se protivi posjedu saznala za posjed, svakako ako stvar drži duže od jedne godine.

11.1. Sukladno prethodno navedenom, a u vezi s čl. 219. ZPP-a, tužitelj u ovom postupku mora dokazati da je određena stvar bila u njegovom posljednjem mirnom posjedu dulje od 30 dana prije dana kada je tuženik počinio navedene radnje, odnosno najkasnije godinu dana prije dana nastaloga smetanja (čl. 21. st. 3. ZV-a).

12.1. U odnosu na sam objekt posjedovanja, iz u bitnom suglasnih tvrdnji stranaka, u vezi sa sadržajem Predugovora o kupoprodaji nekretnine i Dodatka Ugovora o ortaštvu te iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da se radi o objektu koji se nalazi u neposrednoj blizini stambene zgrade koju su gradili članovi obitelji K i ĐĐ za prodaju trećim osobama, dok je predmetni objekt, kao prizemni objekt, građen naknadno s početkom gradnje 2020., u trenutku kada su stanovi u susjednoj stambenoj zgradi već bili useljeni.

12.2. Tvrdnje stranaka se u bitnom razlikuju u vremenu kada je sporni objekt izgrađen, i to je li gradnja istog dovršena 2020. ili 2021., a ovaj sud temeljem u bitnom istovjetnih iskaza (u ovom dijelu) svjedoka NĐ, JĐ, LĐ, DĐ, GĐ, HĐ, KĐ, kao i iskaza ČĐ, brata tuženika koji je aktivno, kao jednog od ortaka na strani obitelji tuženika, u dijelu u kojem iskazuju da je objekt građen svega par mjeseci i dovršen 2020. godine, zaključuje da je objekt upravo 2020. bio dovršen u smislu izgradnje istog i postojanja ograničenog pristupa u isti u smislu postojanja otvora na objektu i time potrebe posjedovanja ključa za pristup u isti. Pri tome se, a u odnosu na iskaze svjedokinje BĐ ukazuje da sama svjedokinja, kao susjeda objekta, navodi da je u svoj susjedni stan uselila 2019., a da je sporni objekt dovršen godinu ili dvije nakon njenog useljenja, dok iz činjenice da je svjedok ZĐ naveo da je 2021. u istom odlagao stvari, proizlazi da se je objekt do tada morao biti dovršen.

13. Sukladno prethodno navedenom, a u vezi i s bitnom suglasnim tvrdnjama stranaka, predmetni objekt, a za koji je utvrđeno da je izgrađen koncem 2020., je objekt koji se nikada nije, a niti sada, koristi kao objekt za kontinuirano stanovanje, već kao objekt u koji se odlažu stvari po potrebi.

14.1. U vezi samog način posjedovanja objekta od trenutka izgradnje, time konca 2020. pa nadalje, temeljem iskaza ČĐ, poslovnog suradnika obitelji K koja je po tvrdnji tužitelja predala tužitelju posjed objekta, a ujedno brata tuženika, za kojeg sam tuženik navodi da je osoba koja je vodila radova i u njegovo ime te zna detalje, proizlazi da je ključeve od predmetnog objekta od početka imao JĐ, otac ortaka NĐ i AĐ, suprug LĐ koja je sklopila navedeni predugovor s tužiteljem, imao i ČĐ i JĐ.

14.2. Ovaj sud prihvaća iskaz ovog svjedoka jer iz iskaza ŽĐ i HĐ, u dijelu u kojem u bitnom, kao stanari susjedne zgrade, iskazuju da im je tuženik 2021. i kasnije omogućio da određene osobne stvari drže u ovom objekt, pa kada se odnosi ortaka po priloženom dodatku ugovora o ortakluku te gradnji susjedne zgrade, dovedu u međusobnu vezu s iskazima ovih svjedoka, a koji kao takvi nemaju osobni interes u uspjehu bilo koje od stranaka ovog postupka, zaključuje se da je životno i logično da su ključeve predmetnog objekta imali predstavnici obje obitelji koje su kao ortaci sudjelovali u financiranju gradnje susjedne zgrade i ove zgrade. Da je gradnja oba objekta bila povezana, ukazuje i dio iskaza LĐ, koja je po tvrdnji tužitelja osoba koja mu je 2020. predala posjed objekta, u dijelu u kojem ista navodi ¨Do toga da je na objekt bio upisan TĐ je došlo tako što sam ja arhitekticu pitala zašto nisu svi četvero upisani, a ona je rekla da ćemo to lako riješiti kada oni potpišu suglasnost za prodaju¨.

14.3. Naime, životno je logično da su obje obitelji koje su ortaci gradnje imale ključeve od predmetnog prostora, dok iz suglasnih iskaza svih svjedoka obitelji KĐ, tuženika i njegovog brata ČĐ, kao i svjedoka DĐ i GĐ, zaposlenika agencije za prodaju nekretnina, jasno proizlazi da je predmetni objekt građen za prodaju, pa kada se sadržaj predugovora koji je SĐ sklopila s tužiteljem dovede u vezu s uvjerljivim i bitno suglasnim iskazima svjedoka DĐ i GĐ, za koje i tuženik navodi da su angažirani za prodaju objekta, o tome da je prodaja objekta dogovorena s tužiteljem i da je istom predan posjed objekta te da je tužitelj od 2020. pa nadalje, po osobnom viđenju svjedoka DĐ, treće stručne osobe, posjedovao predmetni objekt tako što je u isti odlagao svoje stvari, zaključak je ovog suda da su od vremena izgradnje pa nadalje ključeve prostora imali i tužitelj i tuženik.

14.4. Prethodno navedeno stoga, što je po uvjerljivom iskazu svjedoka LĐ, VĐ, DĐ i GĐ te tužitelja osobno, tužitelju predan ključ od objekta koji je potom povremeno, kao osoba koja živi u [adresa] i povremeno dolazi u svoj apartman u susjednoj zgradi, odlagao stvari u objekt te tijekom gradnje bio obavještavan o tijeku gradnje i izboru materijala za uređenje objekta, a što potvrđuje i činjenica da je tužitelj u predmetnom razdoblju, prema potvrdi Vodovoda Dubrovnik d.o.o., bio registriran kao korisnika dva priključna mjesta, a što po logici stvari ne bi bio slučaj da je bio korisnik isključivo apartmana u susjednoj zgradi, dok iz činjenice da su prvi susjedi ZĐ i HĐ po dopuštenju tuženika odlagali stvari u predmetni prostor od 2021., proizlazi da je po logici stvar ključeve od objekta imao i tuženik, usprkos tvrdnji LĐ i NĐ da su ključeve imali isključivo tužitelja i LĐ NĐ za potrebe postupanja po nalogu tužitelja.

15.1. Uzimajući u obzir činjenicu da su prije predaje posjeda objekta tužitelju i obitelj NĐ i obitelj ČĐ bili posjednici zemljišta na kojem je objekt građen, da su u formalnostima gradnje sudjelovali predstavnici obje obitelji, dok tužitelj tvrdi da mu je posjed predala samo LĐ kao predstavnica te obitelji, zaključak je ovog suda da tužitelj, iako nije morao znati da je posjed zadržala i obitelj ČĐ, nije bio isključivi posjednik objekta, usprkos takvom uvjerenju tužitelja, LĐ te DĐ.

15.2. Naime, po prirodi stvari, odnosno činjenice da nitko nije objekt svakodnevno posjedovao te da niti jedna od stranaka nije kontinuirano boravila u susjednoj nekretnini i/ili ovom objektu, objektivno je moguće da su obje strane i to samostalno posjedovale ključeve objekta, a da druga strana to nije niti znala ili pak imala se razloga istom protiviti obzirom na još nerazriješena pitanja vlasništva zemljišta na kojem je objekt izgrađen, kao i ishođenja potrebnih dozvola za provedbu upisa objekta i prava na istom.

15.3. Da je tužitelj zaista bio jedini i isključivi posjednik nekretnine, svjedoci ZĐ i HĐ ne bi mogli bez suglasnosti i dozvole istog ući u zaključani prostor objekta i u istom odložiti stvari, a kako isti, uz znanje da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, jasno i uvjerljivo iskazuju u ovom postupku.

16. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, zaključak je ovog suda da su od vremena izgradnje pa do promjene brave na ulazu u objekt, posjed objekta imale obje stranke, dok je nakon promjene brave od strane tuženika, tužitelj u potpunosti isključen od posjeda objekta.

17.1. Tuženi i njegov brat ĐĐ ne navode kada su točno promijenili bravu na predmetnom objektu, izuzev što tuženik tvrdi da je navedeno učinjeno nakon sklapanja dodatka ortačkom ugovoru, što bi pretpostavljalo, a obzirom na datum ovjere ovog ugovora, razdoblje nakon lipnja 2022., no kada se isto dovede u vezu s tvrdnjom tuženika u odgovoru na tužbu da je objekt počeo opremati tijekom 2023., činjenicom da je tuženik registriran kao korisnik mjesta potrošnje na adresi na kojoj se objekt nalazi tek od 2023. (pored činjenice da nije korisnik susjedne zgrade), kao i uvjerljivim iskazom svjedokinje LĐ da je u studenom 2023. saznala za promjenu korisnika mjesta potrošnje te da ju je tada susjed iz susjedne zgrade obavijestio da netko živi u objektu, zaključak je ovog suda da je tuženik bravu promijenio tijekom 2023. i to u trenutku kada je uredio unutarnji prostor objekta.

17.2. Naime, tuženik sam navodi da je to učinio jer ¨su do tada ključ imali DĐ i LĐ, dok njegov brat ĐĐ navodi ¨logično da smo to učinili jer su svi majstori imali ključ¨, pa kada se tvrdnja da je prostor uređivao tijekom 2023. dovede u vezu s činjenicom da su majstori imali ključ, logično je da je promjena brave uslijedila nakon radova uređenja od strane majstora, a time u vrijeme kada se počelo te kada je i trećim osobama postalo uočljivo da se boravi unutar prostora, konkretno susjedu koji je obavijestio LĐ o tome da se boravi u stanu, uzimajući u obzir da je do uređenja (namještanja unutarnjeg prostora) isti objekt korišten isključivo kao mjesto za povremeno odlaganje stvari.

17.3. Pri tome se ocjenjuje da su neuvjerljive tvrdnje stranaka da u objektu tijekom godinama nije bilo tuđih stvari jer svjedoci koji nemaju izravan interes u ishodu ovog spora, i to DĐ i GĐ, za stvari tužitelja, te ZĐ i HĐ, za svoje osobne stvari te stvari tuženika, potvrđuju da su se u objektu odlagale različite stvari od vremena izgradnje pa nadalje, a sasvim je logično da u danim okolnostima istima nije niti moralo biti poznato niti sporno da su se u prostoru nalazile pojedine stvari jer se radilo o stvarima koje su se povremeno odlagale na određeni period, po potrebi, a ne stalno, čime je moguće da su iste stvari u objektu bile u njemu dok druga stranka nije niti bila prisutna jer i tužitelj i tuženik ne borave u ovom objektu ili na susjednoj nekretnini svakodnevno niti kontinuirano pa da bi im stanje unutar objekta bilo poznato u svakom trenutku, pored činjenice da su očito i tužitelj i tuženik imali ključeve objekta.

18. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je tuženik promjenom brave na ulaznim vratima objekta tijekom 2023. smetao suposjed tužitelja i to na način da mu je potpuno oduzeo suposjed objekta, radi čega je, temeljem čl. 24. st. 1. ZV-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

19.1. Tužitelj je u pogledu osnove – prava na posjed nekretnine uspio u cijelosti dok je u pogledu opsega posjeda uspio za 50 %, dok je tuženiku uspio u pogledu opsega posjeda za 50 %, čime tužitelj, sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška postupka koji je bio potreban za uspjeh u sporu, a koji je uzrokovan isključivo radnjom tuženika, u omjeru od 50 % troška, a pri tome uzimajući u obzir da se sve radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), nalaze u istom platnom razredu neovisno omjeru uspjeha u opsegu zahtjeva te da bi drugačijom odlukom o trošku postupka tužitelj kao osoba koja je morala tražiti sudsku zaštitu radi zaštite prava bio odvraćen od traženja iste jer bi za ostvarenje zaštite bio u jednakom položaju kao tuženik koji je uzrokovao spor i koji mu je u potpunosti osporio i uskratio pravo na bilo kakav posjed (navedeno u slučaju primjene čl. 154. st. 4. ZPP- a).

19.2. Slijedom navedenog, tužitelju uslijed troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici pripada pravo na isplatu jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 250,00 eura (tbr. 7. toč. 2. OT-a) te radnje zastupanja na ročištu od 11. prosinca 2024., kao pete radnje zastupanja, u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 350,00 eura.

19.3. Nadalje, tužitelj ima pravo na nadoknadu troška polovice sudskih pristojbi u iznosu od 53,09 eura te sukladno čl. čl. 154. st. 6. ZPP-a, cijeli iznos troška predujma troška uviđaja na licu mjesta u iznosu od 49,48 eura.

20. Tuženik je time dužan nadoknaditi tužitelju ukupni trošak postupka u iznosu od 452,57 eura sa zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika