REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-961/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, Elektroprimorje Rijeka, Rijeka, Viktora Cara Emina 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, 10. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/24- 01/345, URBROJ: 513-04-24-2 od 4. lipnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-410- 20/2024-001/00425, URBROJ: 513-007-08-06-2024-0002 od 30. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-410-20/2024-001/00425, URBROJ: 513- 007-08-06-2024-0002 od 30. travnja 2024., kojim je tužitelju na poreznu osnovicu od 4.420,00 €, utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 132,60 €.
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja. U tužbi, u bitnome, iznosi tijek provedenog upravnog postupka i poziva se na presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3816/19- 4 i UsI-4248/19-4, obje od 26. svibnja 2020., za koje navodi da su donesene u istovrsnim predmetima. Ističe da su tim presudama poništene odluke tuženika uz obrazloženje da u ponovnom postupku treba utvrditi činjenicu da je osnivač tužitelja Republika Hrvatska, slijednom čega tužitelj smatra da se na njega primjenjuje porezno oslobođenje iz čl. 13. tč. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN br. 115/16, 106/18; dalje: ZPPN). Nadalje, prigovara da su u postupku povrijeđene odredbe čl. 6., 9. i 98. st. 5. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ), kao i odredbe čl. 8., 9. i 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP), budući da osporavana rješenja nisu dovoljno obrazložena, te da u postupku nisu utvrđene sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, odnosno jer nije utvrđena bitna činjenica tko je osnivač tužitelja, a to da je upravo Republika Hrvatska koja ga je osnovala putem društva HEP d.d., čiji je jedini osnivač i vlasnik Republika Hrvatska, zbog čega da se ekstenzivnim tumačenjem odredbe čl. 13. tč. 1. ZPPN-a u predmetnom slučaju treba primijeniti oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina. S tim u vezi, tužitelj pojašnjava da je osnovan od strane Hrvatske elektroprivrede d.d. uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, a na temelju odredbe čl. 29. Zakona o tržištu električne energije, te navodi da iz odredbe čl. 4. st. 2. Zakona o energiji proizlazi da je osnovan za obavljanje djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, dok je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2767/2014 od 18. prosinca 2018. zauzet stav da je u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske. Također, navodi da činjenica da nije obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina proizlazi i iz odredbe čl. 4. Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina kojom je propisano da pravne osobe u vlasništvu Republike Hrvatske i pravne osobe čiji je osnivač Republike Hrvatska ne plaćaju naknadu za stjecanje prava vlasništva, prava služnosti i prava građenja na nekretninama drugih pravnih osoba koje su u vlasništvu Republike Hrvatske ili pravnih osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska, u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina. Slijedom navedenog, smatra kako i temeljem odredbe čl. 14. ZPPN-a nije u obvezi plaćanja predmetne porezne obveze budući je nesporno da se nekretnine koje mu služe u svrhu obavljanja registrirane djelatnosti unose u temeljni kapital društva. Smatra da okolnost što to nije provedeno kroz sudski registar nije odlučna na drugačiji zaključak obzirom da gotovo svakodnevno stječe nove nekretnine pa nije objektivno očekivati da stalno vrši promjene u odgovarajućem registru. Zaključno, tužitelj ukazuje na okolnost nejednakog postupanja tuženika u istoj pravnoj stvari, budući da je tuženik već prethodno zauzeo stav da je tužitelj pravna osoba u sto postotnom vlasništvu Republike Hrvatske zbog čega je bio oslobađan od plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju odredbe čl. 11. tč. 1. Zakona o porezu na pomet nekretnina (NN br. 69/97, 26/00, 153/02, 22/11, 143/14), čiji tekst je u neizmijenjenom obliku sadržan i u odredbi čl. 13. aktualnog ZPPN-a, a što da proizlazi iz rješenja koja taksativno citira u tužbi.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 25. kolovoza 2020., tužitelj stekao nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po kupoprodajnoj cijeni od 4.420,00 €, koju je porezno tijelo prihvatilo kao poreznu osnovicu na koju je osporavanim prvostupanjskim rješenjem tužitelju razrezana obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 132,60 €.
7. Međutim, sporno je da li je u odnosu na navedenu nekretninu stečenu predmetnim Ugovorom tužitelj u obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina.
8. Odredbom čl. 4. st. 1. tč. 1. i 2. ZPPN-a propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj, a pod stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnine iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnine od drugih osoba.
9. Prema odredbi čl. 13. tč. 1. ZPPN-a, porez na promet nekretnina ne plaćaju Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područnu (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalnu i područnu (regionalnu) samouprave, zaklade i fundacije, sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu.
10. Primjenom citiranih zakonskih odredbi na ovako utvrđeno činjenično stanje u sporu je utvrđeno da je osporavanim prvostupanjskim rješenjem tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Naime, tumačeći citiranu odredbu čl. 13. tč. 1. ZPPN-a na koju se tužitelj u tužbi poziva kao na pravnu osnovu za oslobođenje od plaćanja poreza, Sud zaključuje da je tom odredbom izražena namjera zakonodavca da od plaćanja poreza na promet nekretnina oslobodi, odnosno da navedeni porez ne plaćaju, samo pravne osobe čiji je jedini izravni osnivač Republika Hrvatska, a što kod tužitelja nije slučaj jer njegov izravni osnivač nije Republika Hrvatska, već društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. Ovakvo shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda (npr. poslovni broj Usž-1864/20-2 od 3. lipnja 2020., Usž-1870/20-2 od 3. lipnja 2020., Usž-1866/20- 2 od 21. listopada 2020. i dr.). Stoga, propisi i kriteriji na koje se tužitelj poziva u tužbi kao na osnovu za oslobođenje od plaćanja poreza, jednako kao i presude Upravnog suda u Zagrebu, te odluke tuženika i prvostupanjskih tijela u kojima se spomenuta zakonska odredba tumači na drugačiji način, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
11. Na navode tužitelja da je nekretnina stečena za potrebe obavljanja njegove djelatnosti te da predstavlja nekretninu koja se unosi u temeljni kapital društva, navodi se da je odredbom čl. 14. st. 1. ZPPN-a propisano oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina u situaciji kada se nekretnine unose u kapital trgovačkog društva. Međutim, kako tužitelj niti u ovom sporu niti u prethodno provedenom upravnom postupku ničim nije dokazao da je stečenu nekretninu unio u kapital trgovačkog društva, to proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja poreza po toj osnovi.
12. Slijedom svega navedenoga, a s obzirom na to da Sud nije našao da su u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu povrijeđene odredbe zakona na štetu tužitelja, već je utvrđeno da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, u zakonito provedenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok su osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela pravilno i postupno obrazložene, to se osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje ocjenjuju zakonitima.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Rijeci 10. siječnja 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja SN, na adresu HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Distribucijsko područje Elektroprimorje Rijeka, Rijeka, Viktora Cara
Emina 2, uz odgovor na tužbu
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
