REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Posl. broj: P-3573/2019-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužiteljice EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima E i CK iz [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanoga po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Kallay i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 2. prosinca 2024. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Katarine Milatić, odvjetnice u Splitu, dana 10. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-4702380 od 12. veljače 2008., zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je u točki 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 24.052,31 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora, na dan korištenja kredita, u točki 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju kreditora za CHF važećoj na dan dospijeća, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na valutnu klauzulu.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-4702380 od 12. veljače 2008., zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, odnosno sve ostale odredbe koje se pozivaju na promjenjivu kamatnu stopu.
III. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 5.956,55 €, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje od svakog pojedinog više plaćenog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od datuma i na iznose kako slijedi: 30.04.08. 3,38 €, 19.05.08. 0,06 €, 05.12.08. 12,72 €,
10.01.09. 2,83 €, 10.02.09. 14,79 €, 12.03.09. 18,16 €, 08.05.09. 35,59 €, 05.06.09. 23,14 €, 08.06.09. 16,54 €, 08.07.09. 8,00 €, 23.09.09. 80,88 €, 04.11.09. 33,06 €, 21.12.09. 35,37 €, 31.12.09. 0,11 €, 15.01.10. 24,24 €, 15.02.10. 30,54 €, 16.03.10. 29,32 €, 31.03.10. 0,06 €, 09.04.10. 32,75 €, 24.06.10. 48,87 €, 27.07.10. 63,72 €, 31.07.10. 0,22 €, 13.08.10. 44,08 €, 17.09.10. 52,98 €, 30.09.10. 0,10 €, 28.10.10. 49,75 €, 31.10.10. 0,17 €, 09.12.10. 55,64 €, 07.01.11. 56,35 €, 28.01.11. 43,95 €, 09.02.11. 70,57 €, 28.02.11. 0,08 €,
08.03.11. 61,75 €, 31.03.11. 0,07 €, 07.04.11. 57,53 €, 30.04.11. 0,11 €, 06.05.11. 58,13 €, 31.05.11. 0,08 €, 07.07.11. 81,47 €, 11.08.11. 72,19 €, 06.09.11. 106,92 €, 11.10.11. 93,10 €, 23.11.11. 59,04 €, 12.12.11. 51,43 €, 09.01.12. 83,05 €, 10.02.12. 72,09 €, 13.03.12. 80,75 €, 11.04.12. 84,44 €, 14.05.12. 72,08 €, 14.06.12. 69,24 €, 13.07.12. 77,28 €, 09.08.12. 75,97 €, 12.09.12. 76,24 €, 05.10.12. 75,03 €, 12.11.12. 73,32 €, 10.12.12. 75,38 €, 15.01.13. 75,26 €, 11.02.13. 74,68 €, 05.03.13. 89,79 €, 26.03.13. 38,48 €, 31.03.13. 0,89 €, 26.04.13. 72,90 €, 22.05.13. 71,75 €, 24.06.13. 65,57 €, 22.07.13. 65,35 €, 26.08.13. 66,80 €, 18.09.13. 69,15 €, 14.11.13. 76,33 €, 10.12.13. 37,08 €, 27.12.13. 35,37 €, 13.01.14. 69,56 €, 13.02.14. 70,57 €, 11.03.14. 72,96 €, 10.04.14. 75,85 €, 30.04.14. 76,19 €, 09.06.14. 75,89 €, 09.07.14. 77,03 €, 08.08.14. 77,44 €, 09.09.14. 98,07 €, 14.10.14. 84,01 €, 10.11.14. 84,63 €, 12.12.14. 85,87 €, 15.12.14. 15,45 €, 31.12.14. 0,34 €, 13.01.15. 77,49 €, 12.02.15. 78,68 €, 06.03.15. 581,59 €, 23.03.15. 386,89 €, 08.04.15. 106,06 €,
14.04.15. 116,07 €, 05.05.15. 57,59 €, 12.05.15. 92,85 €, 14.05.15. 211,36 € - sve tekući do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužiteljici iznos od 2.282,70 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu (listovi 1 – 6 spisa) protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti te isplate s osnove nepripadno isplaćenog na temelju ugovora o kreditu u CHF.
1.1. Mjesna nadležnost Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovom postupku proizlazi iz odredbe čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ-a od 5. travnja 1993. koja propisuje da će se u potrošačkim ugovorima smatrati kao nepoštena ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedena Direktiva implementirana je u zakonodavstvo RH, između ostalog, i u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03; dalje ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15; dalje: ZZP/14).
1.2. Sud Europske unije u predmetu Oceano (spojeni predmeti C-240/98 do C- 244/98) i Penzugyi Lizing (C-137/08) utvrdio je da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je apsolutno ništetna ex tunc. Ovu ustaljenu praksu Suda Europske unije kod potrošačkih ugovora preuzeli su i naši sudovi u nizu odluka.
1.3. Stoga je ugovaranje nadležnosti suda u mjestu sjedišta kreditora ništetna ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo, suprotna je s načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužiteljice (čl. 81., 82. alineja 19., 83. i 87. ZZP/03; kao i čl. 49. i 50. alineja 19. te čl. 51. i 55. ZZP/14). Ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojemu nije prebivalište potrošača, na što tužiteljica nije mogla utjecati, tužiteljici je otežala pravo na ostvarivanje njezinih prava iz ugovora pred sudom slijedom čega je evidentno postojanje neravnoteže u stranačkim pravima i obvezama.
1.4. Tužiteljica je dana 12. veljače 2008. s tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu (dalje u tekstu: Ugovor) broj 418-50-4702380, temeljem kojeg joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.052,31 CHF, prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod brojem OV-1874/08 dana 12. veljače 2008.
1.5. U konkretnom slučaju radi se o unaprijed formuliranom, standardiziranom Ugovoru, s valutnom klauzulom vezanom uz tečaj švicarskog franka (CHF), te s promjenjivom kamatnom stopom na način da se ista mijenja jednostranom odlukom tuženika, za koju je ugovoreno da će se mijenjati „sukladno odluci kreditora”, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamatna stopa mijenjati.
1.6. Tuženik je postupajući na opisani način u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarano, već je kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika višestruko puta mijenjana i povećavana u odnosu na Ugovorom određenu kamatnu stopu, a to je zajedno s povećanjem tečaja CHF, dovelo do znatnog povećanja anuiteta kredita i tužiteljica dovedena u težak financijski položaj.
1.7. Opisanim postupanjem, tuženik je suprotno odredbama brojnih propisa, primjerice Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), Zakona o kreditnim institucijama, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u pozitivne propise Republike Hrvatske, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice.
1.8. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača u kojem je donesena presuda od 04. srpnja 2013. Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedene presude Visoki trgovački sud RH je donio presudu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te je u točki II., potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., kojom se utvrđuje da su postupanjem tuženika u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača korisnika kredita, a time interesi i prava tužiteljice, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da su tužene banke, pa tako i tuženik u ovom postupku, u razdoblju od 07. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedili interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" broj: 79/07, 125/07,75/ 09,79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
1.9. Obzirom da su prethodno navedenim odlukama određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, to tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana tuženikovog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
1.10. Tijekom trajanja otplate kredita, kamatna stopa se od početno ugovorenih 6,75 % više puta povećavala, te se posljedično tome povećavao i anuitet od početnih 304,37 CHF, tako da je od 01.03.2009. iznosila 7,75 %, od 01.10.2011. iznosila 7,25 %.
1.11. Za napomenuti je da se kredit otplaćivao na način da je iznos od 18.091,10 CHF otplaćivan u jednakim mjesečnim anuitetima, a preostali iznos od 5.961,21 CHF odjednom u zadnjem mjesecu, sve u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.
1.12. Na temelju dokumentacije kojom je raspolagala iz ovog kredita tužiteljica je sačinila okvirni izračun razlike iznosa koji joj je tuženik od ugovaranja kredita do konačne otplate: - neosnovano naplatio s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama i iznosa koji bi platila da je kamatna stopa ostala na razini određenoj Ugovorom, a što predstavlja ukupni iznos od 4.500,00 kn; - neosnovano naplatio s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak i iznosa koji bi platila da je plaćanje vršeno po tečaju za CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita, a što predstavlja ukupni iznos od 44.000,00 kn, koje iznose tužiteljica traži da joj se isplate.
1.13. Naime, radi nezakonitog povećanja kamatne stope tijekom trajanja kredita anuiteti koje je plaćala tužiteljica su stalno rasli, a kako je rastao i tečaj CHF, to se u tijekom otplate kredita anuitet znatno povećavao u odnosu na početni anuitet.
1.14. Ovu razliku između početno ugovorene kamatne stope i povećane kamatne stope, te razliku između plaćanja ugovorenog anuiteta temeljem početnog tečaja za CHF i tečaja koji se povećavao tijekom trajanja kredita, za razdoblje od ugovaranja kredita do konačne otplate kredita, tužiteljica traži da joj se isplati, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje od svakog pojedinog više plaćenog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
1.15. Radi točnog utvrđenja iznosa kojeg je tuženik dužan isplatiti tužiteljici po utuženim osnovama, tužiteljica predlaže da se izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije, koji će utvrditi i temeljem dokumentacije o kreditu izračunati kako ukupni iznos koji je po utuženim osnovama tuženik dužan isplatiti tužiteljici, tako i raščlanjeno po mjesecima u kojima postoji preplata na štetu tužiteljice, iznose s osnova preplaćene kamate, tako i s osnova tečajne razlike.
1.16. Tužiteljica pridržava pravo nakon provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev u skladu s provedenim vještačenjem, jer će tek nakon izvođenja tog dokaza biti razvidan točan iznos i ostali parametri potrebni za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva.
1.17. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak, te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužiteljica podnosi tužbu protiv tuženika.
1.18. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužiteljica je dala u tužbi (listovi 1- 6 spisa) te u podnesku od 10. svibnja 2024. godine (listovi 147 – 152 spisa).
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 11. lipnja 2021. godine (listovi 26 – 29 spisa) prije svega istakao prigovor mjesne nenadležnosti suda.
2.1. Naime, tuženik uvodno ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
2.2. Naime, prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište.
2.3. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 418-50-4702380, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika.
2.4. Imajući u vidu navedeno, jasno je da naslovljeni sud ni u kojem slučaju ne može biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već bi to mogao biti isključivo sud u mjestu sjedišta tuženika.
2.5. Osim toga, uz tužbu nije dostavljena nikakva službena isprava iz koje bi proizlazilo da je u vrijeme podnošenja tužbe adresa prebivališta tužitelja bila upravo na području mjesne nadležnosti ovog suda, a što tuženik stoga, opreza radi, osporava.
2.6. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev.
2.7. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga.
2.8. Naime, navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.
2.9. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“.
2.10. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne.
2.11. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.
2.12. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe.
2.13. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.
2.14. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez, pod brojem OV-1874/2008, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.
2.15. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina KK, a koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju automobila, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju.
2.16. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope.
2.17. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari.
2.18. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata.
2.19. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te osporava u cijelosti visinu potraživanja tužitelja.
2.20. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima.
2.21. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.
3. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 8 do 22 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (listovi 31 do 42 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 7. lipnja 2023. godine (listovi 54 do 56 spisa), saslušao tužiteljicu EK kćer C iz [adresa] u svojstvu parnične stranke (listovi 60 i 61 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem, odnosno pregledao pisani nalaz mišljenje Ante Beus, stalnog sudskog vještaka za financije računovodstvo od 16. ožujka 2024. godine (listovi 66 do 111 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 10. travnja 2024. godine (listovi 127 do 144 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 24. svibnja 2024. godine (listovi 160 do 181 spisa).
4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Naime, među strankama nije sporno da je tužiteljica bila korisnik kredita u švicarskim francima kojega je podigla kod tuženika.
7. Među strankama jest sporno jesu li ništetne i bez pravnog učinka specificirane odredbe navedenog ugovora.
7.1. Sporno jest nadalje je li tuženik obvezan isplatiti tužiteljici precizirane novčane iznose koje je tužiteljica preplatila temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
8. Ugovor o kreditu (listovi 8-12 spisa) zaključen je 12. veljače 2008. godine između Raiffeisen Bank Austrija d.d. Zagreb kao kreditora i EK iz [adresa] kao korisnika kredita.
8.1. Kredit je plasiran u iznosu od 24.052,31 CHF.
8.2. Redovna kamata iznosi 6, 75 % godišnje. Ona je promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora (članak 2. ugovora).
8.3. Namjena kredita je za kupnju novih vozila Opel (članak 6. ugovora).
9. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P – 1401/12 protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača.
9.1. U navedenom postupku, Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju u razdoblju od 7. travnja 2005. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Prema odredbi članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 56/23), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 114. stavak 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga zakona obvezuje ostale sudova u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate.
11. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.
11.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi.
12. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc), pa je nepoštena odredba ništetna od samog ugovaranja.
13. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.
14. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (među ostalim, i tuženikom iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
15. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
16. Nedvojbeno je da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke - nije pojedinačno pregovaralo.
17. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavak 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
18. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
19. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
20. Prema Presudi Suda Europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
21. U konkretnom slučaju to znači da su u predmetnom ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.
22. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
23. Ni zakon o zaštiti potrošača niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
24. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
25. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
26. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu - treba ocijeniti protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
27. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".
28. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.
29. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove primjene.
30. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
31. Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da su odredbe Ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke nepoštene i prema tome ništetne.
32. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 11. lipnja 2019. godine.
33. S obzirom na izloženo, očito je da utuženo potraživanje nije zastarjelo. 33.1. Naime, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. ZOO).
33.2. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
33.3. Tome dosljedno, očito je neosnovan prigovor tuženika o zastari utuženog potraživanja.
34. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ante Beusaiz Splita od 16. ožujka 2024. godine (listovi 66 – 111 spisa), vještak zaključuje:
34.1. Tužitelj je u promatranom razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita zbog promjene kamatne stope ukupno više kredita u iznosu od 411,95 EUR- a.
34.2. Na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u gornjim tablicama, u nastavku dajem mišljenje u odnosu na nalog iz rješenja Suda:
34.3. Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u EUR-o u iznosu od 5.544,60 EUR-a (ukupan zbroj stupca 9. tablice 5.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.
34.4. Zbog promjene kamatne stope, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u EUR-o u iznosu od 411,95 EUR-a (ukupan zbroj stupca 10. tablice 6.), bez utjecaja primjene valutne klauzule u CHF.
35. U svom iskazu (listovi 60, 61 spisa) svjedokinja EK iz [adresa] izjavljuje: Ja i supruga odlučili smo kupiti automobil, i to baš novi automobil, jer nam je trebao takav automobil za prijevoz našeg djeteta od kuće do vrtića i nazad. Razgledavali smo po autokućama te automobile te smo iskoristili akciju u Opela na popuste pod sloganom 24 sata. Odabrali smo auto te nam je odmah u salonu prodavač kazao i jasno sugerirao da uzmemo kredit u švicarskim francima jer je on znatno povoljniji od kredita u eurima te nam je pri tom jasno predočio razlike u otplatnoj rati, kamatnjaku i sl. na temelju nam je jasno sugerirano da je takav kreditu u francima povoljniji od kredita u eurima. Za to smo prihvatili tu njegovu ponudu i sugestiju i podigli smo kredit u švicarskim francima. Ja se sada uopće ne sjećam jesam li ja uopće bila u banci po pitanju dizanja tog kredita, ali znam da pouzdano da ni sakim od bankovni h službenika nisam pričala o kreditu. Ugovor sam potpisala u uredu javnog bilježnika u Splitu Milenke Kekez te se sjećam da mi je tada spomenuta javna bilježnica brzo pročitala tekst tog ugovora, ali ja to tada nisam jasno ni registrirala s obzirom da je tekst bio brzo čitan. Uglavnom, otplate rata po tom kreditu ispočetka su bile prema očekivanjima, ali kasnije su se značajno povećavale da bi u jednom momentu se neočekivano i značajno povećale skoro do duplog iznosa što je za mene bilo neprihvatljivo i neočekivano s obzirom na tijek očekivanja koji sam imala prilikom zaključenja ugovora. Naposljetku ja sam taj kredit u cijelosti otplatila te ne dugujem po tom osnovu ništa banci. Napominjem da sam imala i određenih neugodnosti vezano za oplatu tog kredita, obzirom da su me povremeno znali zvati iz banke te mi skoro prijetiti u vezi tih otplata.
35.2. Na pitanje pun. tuženika tužiteljica odgovora da nije u vrijeme sklapanja ugovora nije imala nikakav obrt ni poslovni udio u trgovačkom društvu.
35.3. Na daljnje pitanje pun. tuženika tužiteljica odgovara da se nije raspitivala kod drugih banaka o kreditu već je prihvatila banku i kredit koji joj je ponuđen u autokući Opel.
35.4. Na pitanje pun. tuženika tužiteljica odgovara da joj je ugovor na izloženi način brzo jeste bio pročitan, i da ona je razumjela da je kredit vezan uz promjenjivu kamatnu stopu ali po tim nikako nije podrazumijevala niti očekivala da bi se ta kamatna stopa mogla tijekom vremena mogla drastično mijenjati niti da bi se tečaj mogao tijekom vremena drastično mijenjati, do čega je nažalost i došlo.
36. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323 stavak 1. ZOO). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).
37. Tužiteljica je, prema izloženom, tijekom postupka dokazala da joj je nastala šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazala odgovornost tuženika za to.
38. Visina nastale štete dokazana je provedenim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije i ona iznosi ukupno 5.956,55 EUR, koliko je tužiteljica više uplatila.
39. Na pojedinačne iznose glavnice tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).
40. Tome dosljedno, valjalo je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom čl. 324. ZOO, prihvatiti u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev. 41. Radi toga je odlučeno kao pod točkama I., II., III. izreke.
42. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici.
43. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, tužiteljici je, na ime naknade popisanog parničnog troška (list 189 spisa), priznato slijedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 7. toč. 1. Ot), trošak sastava podneska od 7. lipnja 2023. godine u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8. toč. 1. Ot), trošak sastava podneska od 10. svibnja 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 8. toč. 1. Ot), trošak sastava podneska od 12. studenoga 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 8. toč.1 Ot), trošak zastupanja na ročištu od 27. rujna 2023. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 9. toč. 1 Ot), trošak zastupanja na ročištu od 15. siječnja 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 9. toč.1. Ot), trošak zastupanja na ročištu od 2. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 9. toč.1. Ot), odnosno ukupno iznos od 1400,00 EUR.
43.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 350,00 EUR na ime PDV, zatim iznos od 421,88 EUR na ime troškova vještačenja, iznos od 110,82 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu.
43.2. Tako se dobije sveukupni iznos od 2.282,70 EUR.
44. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 10. siječnja 2025. god. do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).
45. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
46. Prema izloženom, tuženiku ne pripada pravo na naknadu parničnog troška (članak 154. stavak 1. ZPP).
47. Radi toga je odlučeno kao pod točkom V. izreke.
U Splitu, dana 10. siječnja 2025. god.
SUDAC
Željko Borić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;
