REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2522/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja ČAZMATRANS PROMET d.o.o., OIB 96107776452, M. Novačića 10, Čazma, zastupanog po punomoćnicima Tomislavu Štefanović i Ivoru Štefanović, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o., Zagreb, zaključio je glavnu raspravu 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Ivora Štefanovića i punomoćnika tuženika, odvjetnika Franje Hakemberga, te donio i objavio presudu 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.005,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. prosinca 2022. određuju prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a koje teku na iznos od:

- 146,66 eura počevši od 10. kolovoza 2020. do isplate,

- 702,10 eura počevši od 10. rujna 2020. do isplate,

- 225,63 eura počevši od 10. listopada 2020. do isplate,

- 146,66 eura počevši od 10. studenog 2020. do isplate,

- 124,10 eura počevši od 10. prosinca 2020. do isplate,

- 124,10 eura počevši od 10. siječnja 2021. do isplate,

- 22,56 eura počevši od 10. veljače 2021. do isplate,

- 33,84 eura počevši od 10. ožujka 2021. do isplate,

- 191,78 eura počevši od 10. travnja 2021. do isplate,

- 135,38 eura počevši od 10. svibnja 2021. do isplate,

- 327,16 eura počevši od 10. lipnja 2021. do isplate,

- 315,88 eura počevši od 10. srpnja 2021. do isplate,

- 826,20 eura počevši od 10. kolovoza 2021. do isplate,

- 572,70 eura počevši od 10. rujna 2021. do isplate,

- 160,59 eura počevši od 10. listopada 2021. do isplate,

- 56,41 eura počevši od 10. studenog 2021. do isplate,

- 56,41 eura počevši od 10. prosinca 2021. do isplate,

- 124,10 eura počevši od 10. siječnja 2022. do isplate,

- 67,69 eura počevši od 10. veljače 2022. do isplate,

- 56,41 eura počevši od 10. ožujka 2022. do isplate,

- 67,69 eura počevši od 10. travnja 2022. do isplate,

- 191,78 eura počevši od 10. svibnja 2022. do isplate,

- 67,69 eura počevši od 10. lipnja 2022. do isplate,

- 214,35 eura počevši od 10. srpnja 2022. do isplate,

- 478,47 eura počevši od 10. kolovoza 2022. do isplate,

- 514,30 eura počevši od 10. rujna 2022. do isplate,

- 33,84 eura počevši od 10. listopada 2022. do isplate,

- 107,51 eura počevši od 10. studenog 2022. do isplate,

- 89,59 eura počevši od 10. prosinca 2022. do isplate,

- 35,84 eura počevši od 10. siječnja 2023. do isplate,

- 89,60 eura počevši od 10. veljače 2023. do isplate,

- 71,68 eura počevši od 10. ožujka 2023. do isplate,

- 215,04 eura počevši od 10. svibnja 2023. do isplate,

- 197,12 eura počevši od 10. lipnja 2023. do isplate,

- 215,04 eura počevši od 10. srpnja 2023. do isplate."

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe od 18. ožujka 2024. povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 667,66 eura.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 667,66 eura.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 263,27 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao i zahtjev za isplatu zakonskim zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova od 1.562,50 eura preko stope zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik na temelju Općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti i cjenika usluga Autobusnog kolodvora Zagreb naplaćivao tužitelju naknadu za pristajanje za dodatni autobus za svaki polazak i odlazak na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu u vremenskom periodu od 1. srpnja 2020. do 30. rujna 2022. u iznosu od 100,00 kuna, od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 150,00 kuna, a od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu od 1,99 eura. Tuženik je tužitelju u vremenskom periodu od mjeseca srpnja 2020. do mjeseca lipnja 2023. na ime naknade za pristajanje za dodatni autobus za svaki polazak i odlazak na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu naplatio ukupno iznos od 8.719,98 eura/65.700,69 kuna. Navodi da je čl. 6. st. 2. Pravilnika o autobusnim kolodvorima propisano je da najviša cijena pristajanja za svaki polazak i dolazak iznosi 15,00 kuna, odnosno 1,99 eura, dok je tuženik tužitelju protivno citiranoj odredbi Pravilnika u vremenskom periodu od 1. srpnja 2020. do 30. lipnja 2023. naplatio naknadu za pristajanje za dodatni autobus za svaki polazak i odlazak na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu više od najviše Pravilnikom propisane cijene pristajanja i to kako slijedi: za mjesec srpanj 2020. iznos od 146,66 eura/1.105,01 kuna, za mjesec kolovoz 2020. iznos od 702,10 eura/5.289,97 kuna, za mjesec rujan 2020. iznos od 225,63 eura/1.700,01 kuna, za mjesec listopad 2020. iznos od 146,66 eura/1.105,01 kuna, za mjesec studeni 2020. iznos od 124,10 eura/935,03 kuna, za mjesec prosinac 2020. iznos od 124,10 eura/935,03 kuna, za mjesec siječanj 2021. iznos od 22,56 eura/169,98 kuna, za mjesec veljaču 2021. iznos od 33,84 eura/254,97 kuna, za mjesec ožujak 2021. iznos od 191,78 eura/1.444,97 kuna, za mjesec travanj 2021. iznos od 135,38 eura/1.020,02 kuna, za mjesec svibanj 2021. iznos od 327,16 eura/2.464,99 kuna, za mjesec lipanj 2021. iznos od 315,88 eura/2.380,00 kuna, za mjesec srpanj 2021. iznos od 826,20 eura/6.225,00 kuna, za mjesec kolovoz 2021. iznos od 572,70 eura/4.315,01 kuna, za mjesec rujan 2021. iznosu od 160,59 eura/1.209,97 kuna, za mjesec listopad 2021. iznos od 56,41 eura/425,02 kuna, za mjesec studeni 2021. iznos od 56,41 eura/425,02 kuna, za mjesec prosinac 2021. iznos od 124,10 eura/935,03 kuna, za mjesec siječanj 2022. iznos od 67,69 eura/510,01 kuna, za mjesec veljaču 2022. iznos od 56,41 eura/425,02 kuna, za mjesec ožujak 2022. iznos od 67,69 eura/510,01 kuna, za mjesec travanj 2022. iznos od 191,78 eura/1.444,97 kuna, za mjesec svibanj 2022. iznos od 67,69 eura/510,01 kuna, za mjesec lipanj 2022. iznos od 214,35 eura/1.615,02 kuna, za mjesec srpanj 2022. iznos od 478,47 eura/3.605,03 kuna, za mjesec kolovoz 2022. iznos od 514,30 eura/3.874,99 kuna, za mjesec rujan 2022. iznos od 33,84 eura/254,97 kuna, za mjesec listopad 2022. iznos od 107,51 eura/810,03 kuna, za mjesec studeni 2022. iznos od 89,59 eura/675,02 kuna, za mjesec prosinac 2022. iznos od 35,84 eura/270,04 kuna, za mjesec siječanj 2023. iznos od 89,60 eura/675,09 kuna, za mjesec veljaču 2023. iznos od 71,68 eura/540,07 kuna za mjesec travanj 2023. u iznosu od 215,04 eura/1.620,22 kuna, za mjesec svibanj 2023. u iznosu od 197,12 eura/1.485,20 kuna i za mjesec lipanj 2023. u iznosu od 215,04 eura/1.620,22 kuna. Shodno navedenom tuženik je tužitelju protupravno naplatio na ime pristajanja za svaki polazak i odlazak na Autobusnom kolodvoru Zagreb ukupno iznos od 7.005,90 eura/52.785,95 kuna. Tužitelj navodi da raspolaže mišljenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju klasa: 011-02/22-033/87, urbroj: 530-08-2-2-22-2 od 13. rujna 2022., iz kojeg proizlazi kako nije dopušteno naplaćivanje uvećane naknade za pristajanje dodatnih autobusa za svaki dolazak i polazak. Tuženik je tužitelju temeljem članka 4. Ugovora o prodaji voznih karata, koji je sklopljen između tužitelja i tuženika 1. srpnja 2019., prilikom plaćanja konačnog obračuna umanjivao isti za iznos obračunatih kolodvorskih usluga koji obračun dospijeva na naplatu do 10. -og za prethodni mjesec. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti platiti iznos od 7.005,90 eura/52.785,95 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba podnesena bez valjane punomoći, a podredno ističe da ZF nije odvjetnica i ne može istodobno biti zaposlenik ČAZMATRANS-NOVA d.o.o. OIB: 04767584912 i ČAZMATRANS PROMET d.o.o. OIB: 96107776452 (ovdje tužitelja). Navodi da u parničnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-2551/2023 je ZF podnijela tužbu kao punomoćnik tužitelja ČAZMATRANS-NOVA d.o.o. i u tom postupku dostavila punomoć za zastupanje upravo kao radnik-zaposlenik društva ČAZMATRANS-NOVA d.o.o. pa se prigovara da nije istodobno zaposlena kod tužitelja

- društva ČAZMATRANS PROMET d.o.o. - ovdje tužitelja - te ne može biti punomoćnik u ovom parničnom postupku. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da tužitelj ovom tužbom pokušava ostvariti nepripadajuću imovinsku korist. Tužitelj je sve račune u kojem mu je naplaćena predmetna usluga (čiji povrat sredstava sada djelomično traži) uredno priznao i platio tuženiku, te je prihvaćanjem i plaćanjem izdanih računa tuženiku u kojem je sadržan iznos za dodatne autobuse (bis vožnje) prema Općim uvjetima i Cjeniku tuženika te posljedično nastalom ugovoru o pružanju kolodvorskih usluga, bez ikakvog osporavanja i vraćanja predmetnih računa tuženiku, priznao dug tuženiku i nema pravo tražiti povrat plaćenoga natrag. Činjenica je da je za dodatne autobuse (bis linije) potreban novi proces otvaranja dodatne linije koje zahtjeva rad osoblja i tehničku infrastrukturu što obuhvaća dodatnu organizaciju kolodvora, dodatna parkirna mjesta, dodatno vrijeme dolaska, dodatna sredstva, dodatni ljudski resursi i dr. što sve košta 19,90 EUR po pristajanju sukladno Općim uvjetima i Cjeniku tužitelja i ne može potpasti pod ograničenu cijenu od 15 kn (2 EUR) po pristajanju autobusa iz Pravilnika. Navodi da je ograničenje cijene od 15 kn po pristajanju autobusa vezano isključivo uz redovne linije prema postojećem i prihvaćenom voznom redu autobusa, kojoj se tuženik kao pružatelj kolodvorske djelatnosti prethodno organizacijski prilagodio, dok u ograničenje cijene iz Pravilnika ne spadaju dodatni autobusi koji nisu dio voznog reda, koji je službeni dokument temeljem kojeg je tuženik izvršio prvobitnu organizaciju kolodvorske djelatnosti. Nesporno je da je tužitelj koristio uslugu tuženika i za dodatne autobuse (bis linije), što je učinio prihvaćanjem Općih uvjeta i Cjenika tuženika i posljedičnim nastankom ugovora o kolodvorskim uslugama za korištenje tih dodatnih autobusa koje su ustvari dodatne linije pa treba platiti iznose upravo sukladno Cjeniku tuženika i sklopljenom ugovoru (obrazloženo u daljnjem tijeku odgovora na tužbu). Pristajanje dodatnih autobusa u linijskom prijevozu (tzv. BIS) linije zbog opisanih razloga nikako ne može biti izjednačeno sa redovnim pristajanjem zbog samog procesa otvaranja dodatne linije koje zahtjeva rad osoblja i tehničku infrastrukturu. Tužitelj neosnovano pokušava činjeničnu situaciju dodatnih autobusa (bis vožnji) podvesti pod čl. 6. st. 2. Pravilnika o autobusnim kolodvorima NN 57/2018. (dalje: Pravilnik) kojom je propisano da je „najviša cijena pristajanja za svaki polazak i dolazak iznosi 15,00 kn (2 EUR) po pristajanju“, a koji članak se odnosi isključivo na one autobuse linija za koje je prethodno prihvaćen i donesen vozni red i u koji ne spadaju dodatni autobusi. U odnosu na dostavljeno mišljenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Klasa: 011-02/22-03/87, Urbroj: 530-08-2-2-22-2 od 13. rujna 2022., tuženik navodi da Ministarstvo nije ovlašteno davati mišljenja niti jednim propisom jer je ono tijelo izvršne vlasti, a ne zakonodavne vlasti. Jedini koji su ovlašteni davati pravna mišljenja su odvjetnici i profesori pravnog fakulteta. Dodatni autobusi tužitelja su autobusi izvan valjano prijavljenog voznog reda i na njih se ne odnosi čl. 6. st. 2. Pravilnika već se na njih odnosi cijena kolodvorske usluge Općih uvjeta tužitelja i Cjenika tužitelja koju je tužitelj prihvatio. Tuženik je donio i objavio Opće uvjete od 10.01.2023. (tužitelj je dostavio uz tužbu) čiji je, prema čl. 1. Općih uvjeta, sastavni dio Cjenik kolodvorskih usluga donijet temeljem čl. 99. st. 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Kada je dodatnim autobusom došao na prostor autobusnog kolodvora, takvom konkludentnom radnjom je tužitelj prihvatio Opće uvjete obavljanja kolodvorske djelatnosti tuženika, sklopio Ugovor o pružanju kolodvorskih usluga sa tuženikom i prihvatio cijenu od 19,90 EUR odnosno 150,00 za svaki dodatni autobus u dolasku odnosno polasku, što je propisano u čl. 8. i 9 Općih uvjeta i u točki 1. predmetnog Cjenika. Upravo je u točki 1. tog Cjenika utvrđena je cijena za linijski promet: - za svaki dolazak odnosno polazak autobusa 1,99 eur odnosno 15,00 kn, - za dodatni autobus u dolasku odnosno polasku 19,91 EUR odnosno 150,00 kn. Člankom 8. Općih uvjeta tuženika utvrđeno je da tuženik dao svim zainteresiranim osobama, pa tako i tužitelju, opću ponudu na neodređeno vrijeme za sklapanje adhezijskog ugovora o pružanju kolodvorskih usluga te su sve odredbe koje uređuju odnose ugovornih strane utvrđene ovim Općim uvjetima. Prema čl. 9. st. 1. Općih uvjeta, pravo na korištenje kolodvorskih usluga u javnom linijskom prijevozu stječe kad izdavatelj dozvola za prijevoz putnika ili drugo nadležno tijelo autobusnom kolodvoru (tuženiku) dostaviti važeće Dozvole, vozni red i cjenik za linije. Nakon dostave Dozvole smatra se da su tuženik i prijevoznik (ovdje tužitelj) sklopili Ugovor o pružanju kolodvorskih usluga. Prema čl. 9. st. 5. Općih uvjeta, pravo na korištenje kolodvorskih usluga u posebnom linijskom i povremenom prijevozu prijevoznik stječe kad njegov autobus stupi na površinu autobusnog kolodvora, te se nakon toga smatra da su autobusni kolodvor i prijevoznik sklopili ugovor o pružanju kolodvorskih usluga. Iznimno od navedenog, autobusni kolodvor ima pravo odbiti pružanje kolodvorskih usluga za navedene vrste prijevoza u slučaju nedostatka prostornih kapaciteta. Prema čl. 11. al. 10. Općih uvjeta tuženik je obvezan „dolaske i polaske obavljati u skladu sa vremenom iz voznog reda, a u slučaju kašnjenja pravovremeno obavijestiti autobusni kolodvor. Takvim konkludentnim radnjama tužitelja nastao je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika kojim je tužitelj prihvatio Opće uvjete tuženika i time prihvatio cijenu pristajanja dodatnih autobusa tužitelja u iznosu 19,90 EUR po pristajanju.

3. U podnesku od 3. svibnja 2024. tuženik navodi da u ovom parničnom postupku, povodom istog zahtjeva, teku dvije parnice među istim strankama jer su podnesene dvije različite tužbe – jedna 1. kolovoza 2023. sa iznosom vrijednosti predmeta spora od 7.005,90 EUR i nova tužba 12. ožujka 2024. (dostavljena uz podnesak od 18. ožujka 2024.) sa novom vrijednošću predmeta spora od 7.673,56 EUR, pa tuženik temeljem čl. 194 st. 3. Zakona o parničnom postupku predlaže sudu odbaciti tužbu. Dostavom nove tužbe dana 18. ožujka 2024. tužitelj je izvršio preinaku tužbenog zahtjeva, a tuženik se protivi takvoj preinaci tužbenog zahtjeva. Novom tužbom od 12. ožujka 2024. tužitelj je sadržajno mijenjao točku I. historijata prve tužbe od 1. kolovoza 2023. u više stavki te je sadržajno mijenjao i točku II. historijata prve tužbe od 01. kolovoza tužbe koja u sebi sadrži nepoznat novi obračun – prije je tražio 7.005.90 EUR, a novom tužbom u prijedlogu izreke presude sadržajno mijenja iste tražbine tražeći novi iznos isplate od 7.673, 56 EUR.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sljedeće isprave: obračune/račune/izvješća (str. 7. – 77. spisa), zbrojni pregled prodaje karata (str. 78.

– 123. spisa), Opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti od 10. siječnja 2023. (str. 124. – 134. spisa), mišljenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, klasa: 011- 02/22-03/87, ur.broj: 530-08-2-2-22-2, od 13. rujna 2022. (str. 135. spisa), Ugovor o prodaji voznih karata od 1. srpnja 2019. (str. 136. – 139. spisa), dopis od 6. listopada 2022. (str. 140. spisa), očitovanje na dopis (str. 141. spisa), dopis od 11. listopada 2022. (str. 169. - 170. spisa), Cjenik usluga od 12. lipnja 2019. (str. 192. – 196. spisa), Opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti (str. 198. – 209. spisa), Opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti od 30. kolovoza 2022. (str. 210. – 221. spisa), Opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti od 10. siječnja 2023. (str. 222. – 233. spisa). Sud nije proveo dokazni prijedlog financijskim vještačenjem jer je tuženik na ročištu za glavnu raspravu izričito naveo da ne prigovara obračunu koji je tužitelj iskazao na ročištu od 3. srpnja 2024. u visini od 7.005,90 eura.

5. Nije osnovan tuženikov prigovor da je tužba podnesena od strane neovlaštenog punomoćnika i da se radi o neotklonjivom nedostatku u smislu odredbe čl. 90. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22, dalje: ZPP). Iz spisa proizlazi da je tužbu od 1. kolovoza 2023. u ime tuženika podnijela ZF, na temelju punomoći koja je izdana od strane ovlaštene osobe tužitelja (str. 147. spisa), kao i da je tužitelj podneskom od 18. ožujka 2024. obavijestio sud kako ovlaštena punomoćnica tužitelja nema položen pravomoćni ispit, a zbog čega u prilogu dostavlja tužbu potpisanu od strane direktora uprave. Kako je sama stranka odobrila radnju poduzetu od strane osobe koja se ne može pojavljivati kao punomoćnik u postupku u smislu odredbe čl. 91. ZPP-a, sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe (čl. 98. st. 4. ZPP-a). Iz navedenih razloga nije osnovan niti tuženikov prigovor dvostruke litispendencije jer je u ovoj pravnoj stvari podnesena jedna tužba, protiv istog tuženika.

6. Tužitelj je tužbom od 1. kolovoza 2023. zahtijevao isplatu iznosa od 7.005,90 eura, dok je podneskom od 18. ožujka 2024. zahtijevao isplatu iznosa od 7.673,56 eura. Kako se radi o povećanju tužbenog zahtjeva za iznos od 667,66 eura koje proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove, to je sud neovisno o tuženikovom protivljenju pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. srpnja 2024. tužitelj je naveo da ostaje kod iznosa od 7.005,90 eura, kako je to navedeno u prvotno postavljenoj tužbu, a iz čega proizlazi da je tužitelj u preostalom dijelu koji iznosi 667,66 eura povukao (djelomično) tužbeni zahtjev. Kako se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju, smatra se da je pristao na povlačenje, slijedom čega je sud na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao u točki II. Izreke rješenja.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza pojedinačno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev za povrat iznosa od 7.005,90 eura koji je tužitelj platio tuženiku na ime naknade za pristajanje za dodatni autobus za svaki polazak i odlazak s Autobusnog kolodvora u Zagrebu u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30. lipnja 2023., navodeći da je tuženik protuzakonito naplaćivao od tužitelja naknadu u iznosu većem od onoga propisanog Pravilnikom o autobusnim kolodvorima ("Narodne novine" broj 57/18, dalje: Pravilnik o autobusnim kolodvorima) pa u ovom postupku potražuje povrat plaćene naknade.

10. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu o pružanju kolodvorskih usluga, da je u utuženom razdoblju tužitelj pristajao na Autobusni kolodvoru u Zagrebu s dodatnim autobusima i da je tuženiku uredno platio ispostavljene račune za dodatne autobuse. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da dodatni autobusi nisu prometovali po (linijskom) postojećem i prihvaćenom dnevnom redu, već se radi o tzv. dodatnim (bis) linijama koje nisu dio voznog reda i koje zahtijevaju proces otvaranja dodatne linije, a što tužitelj nije osporio.

11. Između stranaka je sporno pravno pitanje – je li tuženik imao pravo naplaćivati pristajanje dodatnih autobusa tužitelja po cijeni od 13,27 eura/19,90 eura po pristajanju sukladno Cjeniku ili u odnosu na dodatne autobuse vrijede ograničenja cijene iz čl. 6. st. 2. Pravilnika o autobusnim kolodvorima od 2,00 eura po pristajanju, kako to tužitelj u tužbi navodi.

12. Odredbom čl. 5. Pravilnika o autobusnim kolodvorima je propisano da se na autobusnim kolodvorima pružaju najmanje sljedeće kolodvorske usluge: prihvat i otprema autobusa, parkiranje autobusa, prodaja voznih karata, čuvanje prtljage (st. 1.), a prijevozniku koji koristi usluge prihvata i otpreme autobusa na autobusnom kolodvoru, dozvoljeni su dolazak i odlazak s perona autobusnog kolodvora 15 minuta prije i poslije u odnosu na vozni red (st. 2.).

13. Odredbom čl. 6. Pravilnika o autobusnim kolodvorima je propisano da autobusni kolodvori koji ispunjavaju uvjete iz članka 4. ovog Pravilnika mogu za kolodvorske usluge koje su definirane ovim pravilnikom naplaćivati najviše propisane cijene definirane odredbama stavka 2. i 3. ovog članka (st. 1.). Najviša cijena pristajanja za svaki polazak i dolazak iznosi najviše 15,00 kn (st. 2.). Sve ostale usluge i cijene tih usluga autobusni kolodvor određuje u Općim uvjetima obavljanja kolodvorske djelatnosti, kao i Cjenikom usluga autobusnog kolodvora koji je sastavni dio Općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti (st,. 5.).

14. Odredbom čl. 7. st. st. 1. Pravilnika o autobusnim kolodvorima je propisano da se očevidnik o polascima i dolascima autobusa sastoji od prometnog dnevnika polazaka i prometnog dnevnika dolazaka u javnom linijskom prijevozu putnika te prometnog dnevnika polazaka i prometnog dnevnika dolazaka u povremenom prijevozu putnika.

15. Dakle, iz odredaba Pravilnika o autobusnim kolodvorima je razvidno da se taj pravilnik odnosi na prihvat i otpremu autobusa koji prometuje sukladno utvrđenom voznom redu (čl. 5. st. 2.) jer prijevoznik ima pravo koristiti kolodvorske usluge (dolazak i odlazak s perona autobusnog kolodvora) 15 minuta prije i poslije u odnosu na vozni red, dok je pravilnikom propisano da se u odnosu na svaki polazak i odlazak autobusa iz linijskog i povremenog prijevoza putnika vodi poseban očevidnik, a iz čega proizlazi da se cijena pristajanja za svaki polazak i dolazak koja je propisana čl. 6. st. 2. Pravilnika o autobusnim kolodvorima odnosi samo na one prijevoze koji su uređeni predmetnim pravilnikom, a to su javni linijski prijevoz putnika koji se odvija prema unaprijed utvrđenom voznom redu, kako je to propisano čl. 4. t. 19. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ("41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22, dalje: Zakon o prijevozu), te povremeni prijevoz putnika definiran čl. 4. t. 37. Zakona o prijevozu.

16. U odnosu na sve ostale kolodvorske usluge tuženik, kao pružatelj tih usluga, je slobodan sukladno odredbi čl. 6. st. 5. Pravilnika o autobusnim kolodvorima odrediti visinu cijene Općim uvjetima obavljanja kolodvorske djelatnosti i Cjenikom usluga autobusnog kolodvora koji je sastavni dio Općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti.

17. Odredbom čl. 4. Zakona o prijevozu je propisano da je:

- javni linijski prijevoz putnika je prijevoz putnika koji se obavlja vozilima kategorije M1…, M2 ili M3 na određenim linijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i Općim uvjetima prijevoza i koji se smatra javnom gospodarskom uslugom, kao javnim dobrom čije izvršavanje u javnom interesu osigurava Republika Hrvatska a kako bi se zadovoljile javne potrebe za prijevozom (t. 19.),

- vozni red je pisani akt koji najmanje sadrži: naziv prijevoznika, naziv linije na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija te rok važenja voznog reda (t. 60.).

18. Odredbom čl. 32. st. 4. Zakonu o prijevozu je propisano da se javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može obavljati isključivo sukladno definiciji iz članka 4. st. 1. točke 19. ovog Zakona. Izdavatelj dozvole za prijevoz ili tijelo nadležno za dodjelu prava na prijevoz obavljanjem javne usluge dužno je prije početka obavljanja prijevoza dostaviti primjerak dozvole te usklađene i odobrene vozne redove autobusnim kolodvorima na kojima su po voznim redovima predviđena zaustavljanja prijevoznika radi njihove javne objave i informiranje putnika, izrade očevidnika polazaka i dolazaka sa/na autobusni kolodvor te vođenja evidencije o polascima i dolascima na kolodvor (st. 5.).

19. Tužitelj nije osporio činjenicu da dodatni autobusi ne prometuju po unaprijed utvrđenom voznom redu u smislu odredbe čl. 32. st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, već zahtijevaju otvaranje dodatne linije, a iz čega proizlazi da se ne radi o (redovnom) linijskom prijevozu putnika u unutarnjem cestovnom prometu u smislu citirane zakonske odredbe pa se na cijenu pristajanja takvog dodatnog autobusa prema stajalištu ovoga suda ne odnose ograničenja cijene propisana čl. 6. st. 2. Pravilnika o autobusnim kolodvorima.

20. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je tuženik u skladu s Cjenikom usluga, koji je sastavni dio prihvaćenih Općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti od 10. siječnja 223., naplaćivao za svaki dodatan autobus iznos od 19,91 eura, odnosno sukladno Cjeniku od 12. lipnja 2019. iznos od 100,00 kn/150,00 kn, te sukladno Cjeniku koji je sastavni dio prihvaćenih Općih uvjeta od 30. kolovoza 2022. iznos od 19,91 eura, a takvu cijenu je imao pravo utvrditi sukladno čl.. 6. st. 5. Pravilnika o autobusnim kolodvorima Između stranaka nije sporno da je tužitelj pristajanjem na autobusni kolodvor prihvatio tuženikove Opće uvjete poslovanja.

21. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da tužitelj nema pravo na povrat iznosa plaćenih na ime naknade za pristajanje dodatnog autobusa pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.005,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

22. Podredno, ukazuje se da je odredbom čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako je isplata duga zavisila od ispunjenja uvjeta. Tužitelj je platio tuženiku ispostavljene račune premda je već tada trebao isticati pogrešan obračun (ukoliko je smatra da za to postoji osnova) ili zadržati pravo na povrat, a što tužitelj nesporno nije učinio.

23. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, na naknadu troškova parničnog postupka.

24. Tuženiku su opravdano nastali troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 130/23, dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 16. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), sastav podnesaka od 30. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 25. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), sastav podneska od 3. listopada 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8.4. Tarife) te zastupanje na ročištu od 27. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1.Tarife), sve uvećano za 25% pdv-a, što ukupno iznosi 1.562,50 eura.

25. Tuženiku nisu opravdano nastali troškovi sastava podneska od 19. ožujka 2024. jer takav podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, niti troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje po pravomoćnom okončanju spora za onu stranu koja nije uspjela u parnici (čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23).

26. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku u iznosu od 1.562,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose jer je glavni zahtjev tražbina po osnovi stjecanja bez osnove, pa kamate na sporedna potraživanja teku po istoj stopi kao i kamate na glavno potraživanje (čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a). Stoga je u dijelu zahtjeva koji prelazi dosuđenu stopu zateznih kamata, zahtjev za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan.

27. U preostalom dijelu koji iznosi 263,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun. putem eOglasne ploče

- tuženiku po pun. putem eOglasne ploče