Poslovni broj.P.809/2020-32
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja ČU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika AU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 12. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i zamjenika punomoćnika tuženika Lovre Andrijaševića, odvjetnika u Splitu, 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj na temelju dosjelosti i građenjem štale na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] putem svojih predaka ČU pok. HU i UU stekao vlasništvo dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je na preglednom nacrtu dipl.ing.geod. ŠU označena narančastom bojom, površine 309 m2.
II. Tuženik je dužan trpjeti diobu kč. [katastarska čestica] [adresa] i povedbu prijavnog lista za zemljišnik kojim se dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz toč.I. presude izdvaja od preostalog dijela nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i formira nova nekretnina te trpjeti upis tužiteljeva prava vlasništva novoformirane nekretnine.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 1.976,41 EUR sa zateznom kamatom od dana 10. siječnja 2025.g. do isplate koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.1.Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku Z.7792/2020 od 24. rujna 2020., dostavljenog tužitelju 2.10.2020.g, je u pojedinačnom ispravnom postupku odbijena prijava ČU za upis prava 1/2 dijela vlasništva kč. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je 17.11.2017. pokrenuo pojedinačni ispravni postupak navodeći da su presudom Kotarskog suda u Dubrovniku P-306/61 od 5.10.1961. g. njegovi roditelji FU pok. HU i UU ž. UU stekli polovicu prava vlasništva kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja presuda nije provedena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, a koja polovica u naravi predstavlja dio označen slovima od A do O. Budući da je AU pok. Č prigovorio prijavi navodeći da je nekretninu stekao slobodnu od tereta, u dobroj vjeri od svog prednika RU te da je postupao s povjerenjem u zemljišnoj knjizi, a predlagatelj (tužitelj) zahtijeva upis polovice idealnog prava vlasništva umjesto točno određenog realnog fizičkog dijela nekretnine 1523 k. o. [katastarska općina], koji putem svojih prednika drži u posjedu od 1961. godine
1.2.Tužitelj dalje navodi da je on samostalni posjednik dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela površine 309 m2, označen narančastom bojom na preglednom nacrtu dipl.ing.geod. ŠU od 8.9.2020. godine. Tužiteljevi roditelji su 10.8.1942. g. sklopili ugovor (pogodbu) doživotnog uzdržavanja s TU (tuženikovim djedom) kojim su na temelju čl.3. Pogodbe stekli u vlasništvo zgr.234/2 k. o. [katastarska općina] i 1/5 čest. zem. [katastarska čestica] (vrt). Člankom 3. Pogodbe im je prenio u vlasništvo i posjed predmetne nekretnine. Iz članka 2. Pogodbe proizlazi da im primatelj uzdržavanja ostavlja u vlasništvo novu kuću na Suđurđu sa vrtom „kako je unajmljeno školskoj Upravi za školu na Sugjurgju“. Da je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju pogrešno navedena nekretnina 1523 k. o. [katastarska općina], proizlazi iz presude Kotarskog suda u Dubrovniku br.P-309/61 kojom je utvrđeno da su tužiteljevi roditelji FU pok. HU i UU ž. A vlasnici, na jednake dijelove, dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na pregledom nacrtu označen od slova A do slova O.
1.3. Tužitelj smatra da je putem svojih prednika (svojih roditelja) u samostalnom posjedu dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1942. godine, jer je presudom P-309/61 od 5.10.1961. ispravljena greška u identifikaciji nekretnine iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10.8.1942.g. na način da je umjesto pogrešno u ugovoru navedene kč. [katastarska čestica] trebalo stajati stvarno ugovorena nekretnina kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovo stoga što je ugovorom o doživotnom uzdržavanju iz 1942. tužiteljevim roditeljima pripalo u vlasništvo ono što je bilo iznajmljeno školskoj upravi u Suđurđu (kuću na Suđurđu s vrtom kako je unajmljenoj školskoj upravi za školu u Suđurđu). Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da su to potvrdili svjedoci ŽU, IU, KU i EU, a pregledom potvrde Mjesnog ureda Šipan broj 30/1-59 je bilo razvidno kako škola u Suđurđu koristi sporni komad zemlje od 1892. godine, a sama škola je uputila opomenu ČU (tužiteljevu ocu) br.32/48 od 2.3.1948. da popravi zahod na tom dijelu zemljišta. Iz dopisa odvjetnika Nikše Jančića od 5.5.1962.g. slijedi da su tužiteljevi roditelji pozvani platiti porez na promet nekretnine, dok iz dopisa odvjetnika Nikše Jančića od 7.1.1963. slijedi da je uknjižba prava vlasništva nemoguća zbog duga MU od tadašnjih 72.000.- dinara. Unatoč činjenici što tužiteljevi roditelji nisu upisali vlasništvo u zemljišnoj knjizi, izvršavali su sadržaj posjeda dijela nekretnine po ugovoru (pogodbi) iz 1942. g., a koji im dio je presudom P.309/61 utvrđen kao vlasništvo. Spis ovog suda P-309/61 je uništen tako da nema preglednog nacrta od točaka A-O kojim se bez dvojbe utvrdilo tužiteljevo vlasništvo. Međutim, tužitelju i svjedocima koje tužitelj predlaže saslušati u ovom postupku je poznato na kojem su dijelu njegovi roditelji izvršavali sadržaj posjeda nekretnine 1523 k. o. [katastarska općina].
1.4. Na dijelu nekretnine na kojem su tužiteljevi roditelji izvršavali sadržaj posjeda, neposredno ispod kuće oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sagradili su samostojeći građevinski objekt (pomoćne namjene – štalu „košaru“) od kamena i krovištem pokrivenim kupom kanalicom. Svojim rukopisom je UU u jednom od pisama navela da je „košara“ pokrivena 14.7.1955.godine. Nekretnina 1523 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja padinu na terasastom terenu ispod puta oznake 1861, sa 3 doca. Nakon što su pogodbom stekli vlasništvo dijela zem.1523 k. o. [katastarska općina], tužiteljevi roditelji su na sjevernom dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagradili građevinu – štalu, u kojoj su do konca 80-tih godina držali stoku, a ponajviše konje. Na sjeverozapadnom dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljevi preci (roditelji) su odlagali sijeno za stoku, a na donjem docu su se nalazili nasadi voćaka i poljoprivrednih proizvoda. Danas su na zapadnom i južnom dijelu zasađeni nasadi voćaka (agruma – naračina, naranača i limuna).
1.5. Iz Potvrde Područnog ureda za katastar u Dubrovniku od 6.5.2015.g. slijedi da je temeljem revizije katastra –posjeda na terenu od 1951.do 1967.g. u k. o. [katastarska općina] izvršen 1968. g. upis ½ čest. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] na ime BU ok. Iva pov.309 m2, a 1975. g. je u posjedovnom listu 42 na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] upisana oranica pov.159 m2 i štala povr.150 m2. Tužitelj je putem svojih prednika u neprekidnom poštenom posjedu dijela kč. [katastarska čestica] od 1942.g. koji je na skici dipl.ing.geod. ŠU od 8.9.2020. g. označen narančastom bojom, a 1955. su na predmetnoj nekretnini, dakle i prije presude iz 1961.g. sagradili građevinu-štalu za stoku. Tužitelj je vlasništvo dijela čest. zem. [katastarska čestica] stekao dijelom građenjem i dosjelošću. Naime, građenjem štale na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], koju od izgradnje 1955. do danas tužitelj drži u posjedu je vlasništvo građevine stečeno građenjem na temelju paragrafa 418. bivšeg OGZ-a, dok je preostali dio nekretnine stečen u vlasništvo dosjelošću na temelju paragrafa 1463. i 1468. OGZ-a. Ovo stoga što u smislu čl.388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
1.6. Budući da je pravo vlasništva od strane tužiteljevih prednika stečeno dosjelošću i građenjem na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te tuženika obvezati na naknadu parničnih troškova.
2.1. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom pred sudom dana 14. prosinca 2020.g. tuženik najprije prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Nakon navedenog i izlaganja činjenica i zaključaka koji se nameću iz tužbe koja mu se dostavljena tuženik ističe kako tužitelju nikada ni po kojoj osnovi nije pripadao bilo koji dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], niti se ikada na bilo koji način služio istom nekretninom postupajući kao vlasnik.
2.2. Glede pojedinačnih navoda ili dokaza, tuženik ističe kako slijedi- najprije da pregledom kakve potvrde Mjesnog ureda Šipan br 30/1-59 (koju tuženik ne nalazi kao prilog tužbi) može biti razvidno da je škola u Suđurđu koristila ono što je bilo predmetom zakupa i to od 1892.g., u što nikako ne spada nekretnina koja je predmet ovog postupka; opomena škole br. 32/48 od 02.03.1948.g. (koju tuženik ne nalazi kao prilog tužbi) upućena ocu tužitelja, da popravi zahod na tom dijelu zemljišta, samo pokazuje da je predmet zakupa školi bilo između ostalog i zemljište na kojem su bili položeni zahodi (čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]), a koje zemljište nije predmet ovog postupka; iz dopisa odvjetnika Nikše Jančića od 05.05.1962.g. proizlazi da su roditelji tužitelja pozvani platiti porez na promet nekretnine, iz kakvog dopisa se ne može zaključiti ništa po pitanju vlasništva predmetne nekretnine, ako je netko utužio za utvrđenje prava vlasništva, tada je notorno da će u slučaju ishođenja presude, biti dužan platiti porez na promet nekretnina; iz dopisa odvjetnika Nikše Jančića od 07.01.1963.g. gdje stoji da je uknjižba prava vlasništva nemoguća zbog duga MU od tadašnjih 72.000 dinara, može se samo zaključiti da stvari definitivno nisu onakvim kakvim ih se nastoji prikazati jer SU nije 1963.g. bio među živima (preminuo je 15.02.1947.g.), isti nije u trenutku svoje smrti bio dužan bilo kome bilo što, niti je dug pravnog prednika ikada predstavljao prepreku za postizanje uknjižbe temeljem pravomoćne Presude; da li je spis Naslovnog suda posl. br. P- 309/61 uništen to tuženiku nije poznato, međutim stranke raspolažu preglednim nacrtom koji je prema navodima tužitelja činio sastavni dio Presude, te na kojega se Presuda i referira jer je dopisom ranije punomoćnice tužitelja (odvjetnica Skansi) od 24.03.2015.g. kojim tužitelj poziva na rješenje kojim bi mu se omogućilo knjiženje u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], tužitelj je dostavio Presudu i pregledni nacrt koji je krajnje sporan, jer oznakama ne prati dispozitiv Presude, te osobito stoga što je nacrt datiran sa 14.06.1964.g., što je gotovo tri godine nakon donošenja sporne Presude, a na samom nacrtu stoji pečat Naslovnog suda te potvrda da prijepis odgovara izvorniku.
2.3. Tuženik dalje smatra da navodi koji idu za tim da bi prednici tužitelja izvršavali sadržaj posjeda dijela predmetne nekretnine nikako nisu istiniti. Posjed predmetne nekretnine, u cijelosti, uvijek su konzumirali članovi obitelji SU. Na istoj nekretnini su imali nasade, koje su sami posadili pa i brali. Upravo su članovi obitelji SU održavali ogradne zidove, te potporne zidove među docima, a vlastitim su sredstvima i angažmanom sagradili i štalu. I danas, tuženik, jednako kao i njegov pok. otac za života, koristi predmetnu nekretninu u punom opsegu (koristi štalu u kojoj drži pohranjenima neke stvari, bere plodove, održava ograde ...), dok tužitelj predmetnu nekretninu ne koristi ni na koji način, niti bi mu to tuženik kao vlasnik nekretnine dozvolio. Tužitelj je u svega dva navrata bio odložio nekakve stvari na nekretnini (vjerojatno vjerujući da se tuženik u tom trenutku neće zateći na licu mjesta), međutim nakon što je od tuženika upozoren da to ne čini, iste stvari je bez odlaganja uklonio. U samu štalu, nitko osim tuženika nije ušao već dulje od dvadeset godina. Tuženik je za Presudu iz 1961.g. na koju se tužitelj poziva saznao tek 2015.g. po zaprimanju dopisa odvjetnice Skansi u ime tužitelja, a istu mu pok. otac RU nikada nije spomenuo. Također pok. FU i pok. UU nikada nisu tražili bilo kakvu provedbu te Presude, niti su je spominjali, a ta činjenica dovoljno govori u prilog tome da je nakon donošenja te Presude očigledno postignut dogovor sa pok. RU, kojim je potvrđena podjela nekretnina, a sukladno volji pok. MU. Navedeno potvrđuje i činjenica da je taj dogovor ispoštovan i nikad nije osporavan, a vremenski najkasnije od te 1961.g. pa sve do smrti prednika stranaka, odnosno sve do recentnih postupanja tužitelja. Tužitelj sam u svom dopisu od 24.3.2015. priznaje da mu nije poznat razlog zašto se njegovi roditelji nisu uknjižili kao vlasnici temeljem te presude, pa se nameće zaključak kako je tužitelj nakon smrti svojih roditelja pronašao presudu na temelju koje se sad pokušava ostvariti nepripadni upis na predmetnoj nekretnini, i to usprkos tome što su njegovi pravni prednici nakon navedene presude raspolagali svojim pravima na način da su se odrekli se svojih zahtjeva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Da tome nije tako isti bi zasigurno od 1961.g. do svoje smrti zasigurno poduzimali posjedovne čine glede predmetne nekretnine, a i poduzeli sve korake za provedbu sporne Presude. Međutim, kako je naprijed navedeno, ništa od navedenog nije učinjeno.
2.4. Nastavno na tvrdnje iz tužbe da bi tužitelj stekao vlasništvo na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] građenjem, tuženik ističe da nisu prednici tužitelja gradili štalu, već da je štalu gradio njegov otac, a da mu je u izgradnji pomagao suprug njegove sestre, CU. Glede dokaznih materijala, glede osnova stjecanja u pogledu građenja. Ističe da u svojoj izjavi, koja je ponuđena kao dokaz, NU kao osnov stjecanja ne navodi ni Presudu ni bilo što drugo nego zamjenu, o kojoj se u tuži ne navodi ništa. Nadalje ista navodi da je štalu gradila ona, a da su je gradili i RU (otac tuženika) te CU (suprug njegove sestre VU), te da se oduvijek znalo da predmetna nekretnina vlasništvo obitelji UU. Tuženik smatra da je nužno istaknuti kako je istina da je štalu gradio otac tuženika RU i CU (suprug njegove sestre VU) koji mu je u tome pomagao. Nitko drugi nije sudjelovao u bilo kakvoj gradnji, niti je pomoć bilo koga bila potrebna. Obitelj tuženika nije bila u dobrim odnosima sa obitelji tužitelja, te je konstrukcija da bi jedni drugima pomagali pri izgradnji i krajnje nelogična i neživotna. Zaključak da se oduvijek znalo da je predmetna nekretnina oduvijek u vlasništvu obitelji UU u suprotnosti je s bilo kakvom etiologijom događanja, pa i onom koju navodi sama svjedokinja. Pismu UU se prigovara uopće kao vjerodostojnom dokazu, jer ne egzistira bilo kakav dokaz da bi dokument koji prileži spisu bio pisan od strane UU, niti sam dokument ima bilo kakve oznake (mjesto, datum, skriptor ...). Međutim i u ovom dokumentu se spominje nekakva zamjena kao što se spominje da su štalu gradili otac tuženika RU i CU.
2.5. U odnosu na potvrdu Područnog ureda za katastar u Dubrovniku od 06.05.2015.g. tuženik ističe kako su promjene upisa osobe posjednika vršene na temelju kazivanja zainteresiranih osoba, te da takve promjene odnosno upisi nikako nisu bili vjerodostojni, sve do promjene prakse, kada se upis dozvoljava isključivo temeljem prethodnog upisa u zemljišnoj knjizi. Također i okolnost da je 1975.g. na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], upisana oranica površine 159 m2, i štala površine 150 m2, ne ide u prilog točnosti ni vjerodostojnosti spornih upisa, jer štala ima površinu od 37,50 m2 bruto, te na istoj nekretnini nikada nije postojao bilo kakav objekt površine 150 m2. Naime cijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] je građevinske namjene, te zajedno sa objektom (štalom – sagrađenom prije 1968.g.) predstavlja sastavni dio projekta obnove obiteljske kuće i pomoćnih objekata tuženika iz 2016.g., za koji projekt je ishođena potvrda Konzervatorskog odjela Dubrovnik, dok je sam tuženik u proljeće 2020.g. krenuo u izvedbu radova. Tuženik je temeljem upisa u zemljišnoj knjizi zatražio te 18.09.2013.g. ishodio rješenje kojim je čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upisana u posjedovnom listu 517, na ime tuženika, za cijelo, a koje rješenje, iako mu je uredno uručeno, tužitelj nije osporavao. Tužitelj ni njegovi prednici nisu poduzimali ništa dugih 78 godina, da bi tužitelj sada ustao ovom tužbom zahtijevajući ono što ga nipošto ne pripada.
2.6. Zaključno ističe kako na strani tužitelja ne egzistira činjenica posjeda u odnosu na predmetnu nekretninu, te da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te da tužitelj ni njegovi prednici nisu gradili bili što na nekretnini tuženika, te nisu po osnovi građenja mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine. Jedini dokumentiran razlog na strani tužitelja predstavlja Presuda koja je donesena pod čudnim okolnostima, temeljem tužbe opterećene notorno neistinitim tvrdnjama, sa skicom koja predstavlja sastavni dio Presude, a koja je datirana sa datumom nekoliko godina nakon donošenja Presude, po kojoj Presudi se na posljetku, nikada nije ni postupalo, i to ne samo glede uknjižbe u zemljišnoj knjizi, već ni posjedovanjem ni korištenjem na licu mjesta. Za razliku od naprijed navedenog, pravni slijed na njegovoj strani tuženik nalazi jasnim. SU je preminuo **.**.1947.g. a po rješenju o nasljeđivanju donesenom po Kotarskom sudu u Dubrovniku posl. br. O-327/57-8 od 27.11.1957.g. naslijedili su ga SU H, za 3/5 dijela, SU za 1/5 dijela, te PU za 1/5 dijela. Potom je RU raspolaganjima unutar obitelj te nasljeđivanjem stekao (još 1961.g.) čest. zem. [katastarska čestica], za cijelo. Tuženik je sa svojim ocem ĆU još 2009.g. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju, te se po istom ugovoru, a po smrti oca 27.02.2012.g. uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], za cijelo (Z-957/12). Po uknjižbi u zemljišnoj knjizi, tuženik je postigao upis i u katastarskom operatu, po Rješenju Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Dubrovnik, Klasa: UP/I-932-07/13- 03/00164, Ur.broj: 541-28-02/12-13-2 od 18.09.2013.g. na način da je ĐU koji je bio upisan za površinu od 309 od ukupno 618 m2, brisan te je kao isključivi ovlaštenik tj. vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upisan AU, koje rješenje tužitelj nikada nije osporavao. Također, tuženik nekretninom (uz cijelosti) kontinuirano raspolaže sasvim samostalno, kao vlasnik, aktivno konzumirajući sva vlasnička ovlaštenja (posjeduje, koristi, ubire plodove, održava, gradi .....). U slučaju bilo kakve dvojbe moguće je konstatirati da je tuženik predmetnu nekretninu stekao makar i dosjelošću (kvalificiranim posjedovanjem, što osobno što posredno posjedovanjem njegovih pravnih prednika), te je svako pravo tužitelja ako je ikada i postojalo (a kako je naprijed navedeno, smatra se da je presuda suspendirana stranačkom dispozicijom, te da nikakvo pravo tužitelja spram predmetne nekretnine ne egzistira) definitivno prestalo, zbog čega je tužbeni zahtjev notorno neosnovan. Pored naprijed navedenih okolnosti koje idu za tim da je tužbeni zahtjev notorno neosnovan, te da predmetna nekretnina predstavlja isključivo vlasništvo tuženika, potrebno je istaknuti i to da stanje glede nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], nije usklađeno u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu. Naime, u zemljišnoj knjizi ne egzistira bilo kakav upis površine dok je kao kultura upisana vrt. Za razliku od navedenog, u katastru se navodi površina od 618 m2, dok je pod kulturom upisana štala 150 m2 (što nikada nije bilo pa tako nije ni sada), te oranica 468 m2 (što također nikada nije bilo pa tako nije ni sada).
2.7. Slijedom svega naprijed navedenog, predlaže sudu izvesti dokaze koji su navedeni u odgovoru na tužbu, te tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.
3.1. Tijekom postupka pregledani su Pogodba doživotnog uzdržavanja sklopljena između MU pok. U s jedne strane i FU pok. HU i UU žene UU s druge strane, ovjerene od strane Kotarskog suda u Dubrovniku dana 10. kolovoza 1942.g. (stranice 6-9 spisa), presudu Kotarskog suda u Dubrovniku posl.br.P.309/61-11 od 5. listopada 1961.g. sa klauzulom pravomoćnosti (stranica 10-13, 58-61 spisa), dopis odvjetnika Nikše Jančića od 5. svibnja 1962.g. i 7. siječnja 1963.g. (stranica 14 i 15 spisa), pismo za kojeg tužitelj navodi da mu je autorica pok. UU (stranica 16 spisa), Potvrdu DGU Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ured za katastar nekretnina Dubrovnik Klasa: 936-02/15- 05/00097, Urbroj: 541-28-02/13-15-2 od 6. svibnja 2015.g. (stranica 17 spisa), ovjerene izjave JU, OU i DU (stranice 18-21 spisa), geoddetski pregledni nacrt izrađen od strane Terra Studio d.o.o. ovlaštenog inženjera ŠU od 8. rujna 2020.g. (stranica 23 spisa), ovjerene izjave HU i PU (stranice 34-37 spisa), preslik zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 38-40 spisa), povijesni prikaz e-izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 41-42 spisa), preslik zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 43-46 spisa), povijesni prikaz e-izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 47-49 spisa), preslik zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 50-54 spisa), povijesni prikaz e-izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 55 spisa), dopis odvjetnice Branke Skansi Ratković od 24. ožujka 2015.g. (stranica 56-57 spisa), skicu od 14. lipnja 1964.g. (stranica 62 spisa), rješenje DGU Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ured za katastar nekretnina Dubrovnik Klasa: UP/I-932-07/13-03/00164 Urbroj: 541-28-02/12-13-2 od 18. Rujna 2013.g. (stranica 63-65 spisa), tužbu od 26. svibnja 1961.g. (stranica 66-67 spisa), glavni projekt adaptacije (stranica 68-71 spisa), zaključak Z.904/42/2 od 23. listopada 1942.g. (stranica 72-73 spisa), rješenje ovog suda Z.7792/2020 od 24. rujna 2020.g. (stranica spisa 74-77 spisa), proveden je očevid na licu mjesta dana 26. travnja 2022. (zapisnik i prijepis stranice 98-103 spisa), pregledan je nalaz sudskog vještaka ing. Mija Penda (stranica 106-108 spisa), saslušani su svjedoci LU, ZU, GU, ČR, ČUC, AR i HR, kao i parnične stranke. Nije saslušan predloženi svjedok UR, koji je u međuvremenu preminuo.
4. Pregledom Pogodbe doživotnog uzdržavanja od 10. listopada 1942.g. razvidno je da su istu sklopili s jedne strane SU pok. U kao primatelj uzdržavanja i FU pok. HU i UU žena A, a kojom pogodbom bi davatelji uzdržavanja kao naknadu za brigu oko primatelja uzdržavanja i njegovu djecu dobili "kuću u [adresa] sa vrtom kako je unajmljeno Školskoj upravi za školu u Sugjurgju, što stranke utvrgjuju ovim česticama: a) nova kućabiće.z.ul. od ul.br.374 k. o. [katastarska općina]; b) 1/5 čest. zem. [katastarska čestica] vrt, koja je dio bića 5 od ul.br.222 k. o. [katastarska općina]." Ugovor je sastavljen dana 10. kolovoza 1942.g. i ovjeren isti dan od strane Kotarskog suda u Dubrovniku, u kojoj ovjeri je navedeno da je ugovor strankama pročitan i protumačen radi ČU koji ne zna čitati ni pisati.
5. Iz Potvrde DGU Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ured za katastar nekretnina Dubrovnik Klasa: 936-02/15-05/00097, Urbroj: 541-28-02/13-15-2 od 6. svibnja 2015.g. vidljivo jest da je temeljem revizije katastra – posjeda na terenu održane od 1951-1967.g. u k. o. [katastarska općina], prijepisom starog katastarskog operata i primjenom od 1968.g. izvršen ipis ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (oranica -309 metara) na ime ŠR p. A iz Š i ½ ČU ĐU p. HU iz Š. Podatci su promijenjeni temeljem detaljnog katastarskog klasiranja zemljišta, održanog 1973.g., te izlaganja katastarskog operata (posjedovnih listova) 1975.g. kada je promijenjena naslovna strana posjedovnog lista br.27 iz koje je ispisan ŠR i upisan RU, a na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] upisanom u posjedovnom listu br. 42 k. o. [katastarska općina] na ime UU na način da je evidentirana oranica 159m2 i štala 150 m2. Slijedeća promjena događa se 2013.g. kada je na zahtjev cjelokupna čestica ispisana iz posjedovnih listova u kojima je prije bila upisana i prenesena u posjedovni list br. 517 na ime istog.
6. Iz presude pod posl.br.P.309/61-11 Kotarskog suda u Dubrovniku od 5. listopada 1961.g. vidljivo je da je postupak vođen između prednika ovdje tužitelja ČU i UU i tuženika RU (otac tuženika) te da je donesenom odlukom utvrđeno da su tužitelji vlasnici u jednakim dijelovima dijela čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u preglednom nacrtu označen slovima A,B, C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O i P, a koji nacrt je sastavni dio presude. U obrazloženju presude navodi se da je prilikom sastavljanja Pogodbe o doživotnom uzdržavanju došlo do pogrešne identifikacije čestice zemlje, pa je navedena čestica 1526, umjesto kako je trebalo 1523 i to u onom dijelu koji je bio iznajmljen Školskoj upravi u Suđurđu. Sud je izveo dokaze pregledom potvrda Školske uprave, Mjesnog odbora i saslušanjem svjedoka, te navodi da tuženik "u stvari nije ništa ni suprostavio što bi kazivanje tužitelja moglo opovrgnuti, već se u konačnoj riječi poziva samo na moralnu stranu čitavog spora jer mu je pok. SU otac, što nema nikakva upliva na gornja utvrđenja suda". Obje strane su očito aktivno sudjelovale u postupku, a na presudi je otisnuta klauzula pravomoćnosti sa danom 3. ožujka 1962.g., dakle presuda je stekla navedeno svojstvo.
7. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da su u isti upisane čest. zem. [katastarska čestica], te su nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika u cijelini.
8. Iz rješenja ovog suda posl.br.Z.7792/2020 vidljivo je da je prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka odbijen iz razloga jer je zahtijevao upis na idealnom dijelu nekretnine (razlomku -1/2 dijela), a ne na točno određenom fizičkom dijelu što tvrdi tijekom postupka. Stoga je sud bez da ulazi u ocjenu ostalih okolnosti prijavu odbio i predlagatelja uputio da svoja prava ostvaruje u parnici.
9. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik Klasa: 936-02/20-05/111 od 15. travnja 2020. (stranica 7-8 spisa) je utvrđeno da je na temelju revizije posjeda na terenu izvršene 1951. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su upisane u posjedovni list 21 k. o. [katastarska općina] na ime FR p. F, da je 1998. izvršena promjena na način da je ispisan FR p. F, a upisana RR r. FR, dok su 2019. na temelju zaprimljenog rješenja o uknjižbi ovog suda Z.4545/2019 upisani zemljišnoknjižni vlasnici. Nadalje, pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 7. svibnja 2019. zaključen između RR i TR (stranica 10-12 spisa) je utvrđeno da je RR prodala TR, ovdje tužitelju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to ne samo suvlasnički udio za koji je uknjižena u zemljišnim knjigama, već cjelinu izvanknjižnog vlasništva predmetnih nekretnina.
10. Proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog Mija Penda (stranica 98-103 spisa) koji je dostavio svoj nalaz i mišljenje (stranica 106-108 spisa) na kojem sud neposrednim opažanjem utvrđuje da se radi o zemljištu na koje se silazi skalama sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je od označene nekretnine kao i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] omeđeno suhozidom i visinske razlike oko 2 metra, na središnjem dijelu kojeg se nalazi prizemni objekt (štala), a preostali dio kojeg predstavlja zemljanu površinu obraslu niskim raslinjem s nekoliko stabala te do kojeg je na nižoj površini visinske razlike od oko 2 metra, na način da između ta dva dijela zemljišta među kojima je visinska razlika dijeli suhozid. Preostali dio čest. zem. [katastarska čestica] koji nije predmet spora predstavlja zemljište dio koji pod nije pod raslinjem i na kojem se nalazi građevinski materijal. Opažena štala ima krov koji je u visini prilaznog puta oznake 1861 te da se stoga u istu može pristupiti isključivo sa čest. zem. [katastarska čestica] budući se ulaz u štalu nalazi na sredini predmetnog spora, sa južne strane čest. zem. [katastarska čestica]. Tužitelj pokazuje da se između predmeta spora s južne strane i preostalog dijela čest. zem. [katastarska čestica] nalazi kamen koji da je međni znak između posjeda tužitelja i posjeda tuženika. Tuženik tvrdi da nikad dosad nije vidio pokazani kamen. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da dio zemljišta na kojem se nalazi štala ima površinu 38 m2, a okolno zemljište 294 m2, te da pripadaju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što odgovara preglednom nacrtu koji je dostavljen uz tužbu. Napominje da postoje male razlike u kvadraturi zbog granice prema putu u odnosu na navedenu skicu. Smatra da zid na kraju donjeg doca pripada tuženikovom dijelu jer drži zemlju od donjeg doca. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije bilo primjedbi ni prigovora te ga sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan.
11.1. Saslušana svjedokinja LU (iskaz stranice 125 spisa), srodna sa obje parnične stranke, navodi da joj je poznato zbog čega se postupak vodi - radi se zemljištu odnosno o 2 dolca ispod kuće tužitelja, ispod puta. Pod izrazom 2 dolca pojašnjava da misli na 2 čest. zem., jedna ispod druge na koje se silazi s puta. Na jednoj se nalaze košare-staje, bile su 3, koje je izgradio njen nono FU. To je izgrađeno još prije njenog rođenja pa ne zna točno koje godine, ali postoje tamo otkad ona zna za sebe Ovo su zemljište oduvijek koristili njeni nono i baba, potom tužitelj i njegov sin. Kad je rođena odnesena je na Šipan i kasnije je tijekom života tamo sa babom i nonom provodila školske praznike, pa zna da je njen nono oduvijek koristio ovo zemljište, a da to nije upisano kao njegovo vlasništvo saznala je tek zbog ovog spora. Oni su se kao djeca uvijek tamo igrali, sa nonom i dundom je tu slagala sijeno, brali su mjendule, nono je koristio staje jer je imao konja. Koliko ona zna tuženik nikad nije koristio ovo zemljište niti ga je ona ikada tamo vidjela. Tuženikov otac je pok. H, a ni njega nikad nije viđala da bi koristio ovo zemljište. Štala ima tri dijela, gledajući od lijeva prema desno ispred štale, u prvom se držalo sijeno za koze, u drugom su stajale koze, a u trećem dijelu konj. Tuženik i ona su generacija, on je od nje mlađi 6 mjeseci, oduvijek smo se skupa igrali i provodili vrijeme zajedno, ovo zemljište je odmah ispod puta i tko god prođe - pa i AU, je morao znati da ovo koristi njen nono i njihova obitelj, sigurno je viđao nju i njenu obitelj tamo i ona misli da bi on reagirao da mi nismo to smjeli koristiti. Dinkova kuća je zapadno od kuće tužitelja u smjeru Luke Šipan, te su kuće spojene. Svjedokinja na traženje na slikama lica mjesta koje je napravio sudski vještak kao kuću tužitelja pokazuje kuću bijele fasade s desne strane fotografije naziva "pogled sa istočne strane štale", a kao kuću tuženika pokazuje kuću kamene fasade lijevo uz kuću tužitelja na istoj fotografiji, te navodi da tužitelj osim predmeta spora drži u posjedu vrt istočno od kuće i taracu koja je izgrađena na gustijerni ispred kuće.
11.2. Svjedok ZU (iskaz stranica spisa 125-126), sin tužitelja, navodi da mu je poznato da je predmet spora čestica koja se sastoji od više dolaca i to gornji dolci koji su oduvijek bili njihovi. Gore je štala koja ima 3 dijela, jedan dio je bio za konja, drugi dio za koze, a treći dio za odlaganje stvari. Osim štale ovdje je zemljište na jednom dijelu kojeg se nalaze stabla naranče, a drugi dio je prazan i služio je kao mjesto za pravljenje stoga sijena koji su njegov nono i baba ovdje držali. Njegov otac je predmet spora stekao nasljeđivanjem svog oca, ovo je zemljište ispred njihove kuće, a njegov djed je isto stekao ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim 1942. sa MU, djedom tuženika. Iz kojeg razloga u spomenutom ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije navedena predmetna čestica, to ne zna. Nikada ni njegovom ocu, ni ranije djedu i baki, nitko nije branio korištenje ovog zemljišta, niti tvrdio da im isto ne pripada, a tuženik isto kao i pok. mu djed su mogli vidjeti da njegovi preci koriste ovo zemljište i nikad im to nisu branili. Otac tuženika RU kao i AU je mogao vidjeti da njegov otac i ranije djed i baka koriste ovo zemljište, jer su uvijek prolazili uz njega i viđali svih njih, a nikad im to nisu branili niti išta govorili. Oni su koristili i donji dolac, gdje su sadili patate i tamo raste i ljuta naranča i tuženik ih je jednom prilikom i pitao može li brati naranče sa ovog stabla i oni su mu to dozvolili. Kuća tuženika i njihova kuća dijele zajednički zid tj. naslonjene su jedna na drugu, njihova je zapadna strana prema Luci Šipanskoj, a tuženikova prema Dubrovniku. To su ove koje su vidljive na fotografiji sa lista spisa 108, njihova je bijela, a tuženikova je veća do nje. Njihova kuća ima septičku jamu koja je smještena na predmetu spora, kada gledate prema kući lijevo od štale. Oni trenutno štalu koriste kao odlagalište za alat, radnu odjeću i slične stvari, sve za rad u baštini. Kako ne žive tamo nego povremeno dolaze, koristimo ostatak time što tu drže ove voćke i beru ih i obrađuju. Njegov djed je živio isključivo od svog rada na zemlji, ali njegova obitelj nikad nije koristila ni brala rogače koji se nalaze iznad kuće. Oni ispred kuće imaju terasu koja je na gusterni i taj dio koriste. Upitan zašto njegovi prednici do sada nisu poduzimali ništa da se njihovo pravo upiše u zemljišnoj knjizi, svjedok navodi da može reći to da je njegov djed platio sav porez za ovu zemlju, proveo je na katastru da je to na njega, a na sudu nije jer je H otac tuženika bio dužan neki iznos poreza, a tada je zakon bio da nije moguća uknjižba dok postoji dug. Tuženik je obnavljao međe na ovim dolcima prema situaciji kako je to podijeljeno. Tako je obnovio među do mjesta gdje je smatrao da je njegovo, na ovim dolcima koji su predmet spora nije obnavljao međe. Donji i gornji dolci su podijeljeni usmenim dogovorom, kao međa između njihovih posjeda i vlasništva je stavljen jedan kamen i točno se znalo po njemu i tom dogovoru što je čije. Tako kad bi on išao s djedom saditi patate, oni su išli strogo do tog kamena i ne dalje
11.3. Svjedokinja GU (iskaz stranica 126-127 spisa), daljnja srodnica tuženika, navodi da ima saznanja o predmetu spora jer je tu kao dijete išla u školu. Radi se o dolcu ispod kuće ZU, ovdje tužitelja koji su davno stekli njegova mati UU i otac A od djeda tuženika MU koji je bio stariji i koji je za to da se roditelji tužitelja brinu o njemu i njegovoj djeci njima obećao ovu zemlju. Imao je petero djece, VU, H otac tuženika, R, T i A. Inače u sada kući tužitelja je u prizemlju ranije bila škola. Ona je krenula u školu 1947. i 6 godina su se ovdje u dvorištu i na ovom dolcu igrali. Dok je ona išla u školu tu na dolcu nije građeno ništa, a kasnije su UU i A ovdje izgradili košaru. U jednom dijelu su držali konja, u drugom koze, a u trećem su pekli rakiju. Na jednom dijelu dolca su držali stog sijena, a u nastavku se dolac sužavao jer je tako išao put pa su na dolcu ispod ovog gdje je izgrađena košara i koji je isto njihov sadili verduru. Nitko se nikada nije bunio što oni to koriste, niti im je itko to branio, pa zašto bi to itko činio kad je to njihovo. Kad su svi oni svjedočili za školu, oni i tuženici su bili dobro, uvijek su bili u dobrim odnosima i pomagali si, nikada obitelj tuženika nije osporavala njima da je ovo njihova zemlja. Ne znam zašto im sada to osporavaju, pohlepa je najgora stvar. AU sigurno zna da je ovo zemlja od ZU, kad se Dinkova tetka udavala on i Ž su bili odlični. Njihove kuće su spojene. Ispred škole je išao put i s jedne strane su bili zahodi, a istim putem se išlo na ove dolce. Svjedokinja naglašava da je na sud došla od srca, njoj je tuženik drag kao da je njeno dijete od kad se rodio, ali došla je jer je za istinu i da se ovo riješi kako treba. Da li je obitelj ZU osim spomenutih dolaca držala neki vrt iznad kuće, svjedokinja odgovara da to ne zna.
11.4. Svjedok ČR (iskaz stranica 127 spisa) nesrodan sa strankama navodi da mu je poznat predmet spora, radi se o nekretnini koja je preko puta njegove kuće. Radi se o kući ZU ispod koje su 2 dolca. Na gornjem je štala, tu su znali on i A peći rakiju, kraj štale je držao i 2 stoga sijena jer je ovdje u štali imao konja i 2 ili 3 koze o kojima se brinula njegova žena. Na donjem je bilo zemljište koje su A i žena obrađivali i tu su uzgajali verduru koju je on znao kupiti od njega jer oko svoje kuće on sam nije imao mjesta za uzgajanje verdure. Inače A bi znao, jer je imao problema s nogom, odmoriti ispred kuće svjedoka prije nego bi konjem krenuo uz kaštele i tako su se i upoznali i postali dobri prijatelji pa sam ja znao ići kod njega u kuću, a on kod mene. Znao bi ga dok nije bilo broda i prevesti iz [adresa] u [adresa] gdje se doselio 1978. Prema onome što je on vidio zaključio je da su ovi dolci njegova zemlja, uz napomenu da on ne može reći da li je pok. A bio upisan kao vlasnik te zemlje, samo da su on i žena to koristili i da ih nitko nije smetao u tome niti im branio korištenje. A mu je pričao da je tu bila škola i da su uz štalu bili zahodi. Poznavao je i Dinkovog oca H, i on je išao uz kaštele, znao je i kod njega stati popiti rakiju na putu do A i tada bi i rekao H da ide kod A po verduru. Naravno da je H znao da ove dolce koristi A, njihove kuće su jedna uz drugu. Ovdje su se konji i koze držani sigurno do 1990., za vrijeme nakon toga ne zna jer je za vrijeme rata bio u Sarajevu. Ne zna da li se danas štala koristi jer otkad je A tamo više i ne ide. U ovom dijelu dva doca, gdje je štala i gdje je verdura, RU nije koristio ništa. Svjedok navodi da je bio dobar i s jednim i drugim i tako znam da H nije koristio ništa
11.5. Svjedokinja ČUC (iskaz stranica 128 spisa), nećakinja tuženika, iskazuje da joj je poznat predmet spora, radi se o zemljištu ispod s lijeve strane kuće njenog dunda H prema Suđurđu, mislim da je oznaka te čestice 1523. Svjedokinja navodi kada je se pita čije je vlasništvo to zemljište, da ona nije istraživala vlasništvo, ali može reći da je s obitelji dva tjedna svako ljeto odlazila kod tete I i njenog supruga H, bili bi u njihovoj kući to je ova oznake 234/1 na predočenom joj listu spisa 107 i za to vrijeme bi koristili predmetno zemljište po dozvoli K, tu smo skakali, a kada bi ovdje bili u 5. mjesecu bi na ovom zemljištu brali zovinu, to je bijeli cvijet, bazga. Smatrali smo da je to Tomislavova zemlja, bili smo u to uvjereni i nitko im nije branio ovdje skakati i brati zovinu. Kada me pitate da li je itko drugi osim njih radio nešto na ovoj zemlji to ne može komentirati jer nije gledala. Kada je se pita da li je osim zovine na ovoj zemlji bilo zasađeno ili raslo povrće, svjedokinja navodi da na to pitanje ne može odgovoriti jer je to nije zanimalo pa nije ni gledala. Upitana da li je na ovoj zemlji bilo nešto izgrađeno, svjedokinja navodi da ni to nije gledala pa ne može odgovoriti. Također, na pitanje da li na ovoj zemlji postoje zasađene voćke, kaže da ne može komentirati jer nije gledala. Kada joj se predoči list spisa 107 navodi da su zovinu brali na mjestu gdje stoji oznaka 1523 i gdje je napisano štala, to su naslagana drva. Na upit kako ima saznanja da je predmet spora čest. oznake 1523, svjedokinja odgovara da je tako jer je vidjela podatke o katastru i zemljišnoj knjizi, pokazala joj ih je stranka, tuženik, jer je ona morala znati što je predmet spora.
11.6. Svjedokinja AR (iskaz stranica 128-129 spisa) navodi da zna što je predmet spora, radi se o čestici ispred kuće tužitelja, tu se nalaze razne voćke, narančini, divlje naranče, zovina, i postoji jedna stara košara. Ona se za tuženika udala 1994. i svo slobodno vrijeme su provodili u kući njegovog oca H koja je predmet ovog spora. Ne zna tko je gradio spomenutu košaru, ne znam ni tko je zasadio voćke. Može reći da je njihova obitelj jedina koja je brala ove voćke točnije ona je brala naranču jer je radila džem od toga, a dolazio je i dundo E koji je tu brao sa djecom. Kada je se pita da li su koristili košaru, nismo, tu košaru nije nitko koristio zadnjih 30 godina. Nije ju koristio niti tužitelj, s kojim su inače uvijek bili u dobrim odnosima, znao je uvijek lijepo pozdraviti. Jednom prilikom je tužitelj došao kod H i rekao mu došao sam da riješimo zemlju na što mu je H rekao " M koju zemlju, zemlja nije tvoja, donesi papire da je zemlja tvoja", ali tužitelj je otišao i nije se nikad vratio s papirima. Ona i suprug su započeli s obnovom kuće i gustijerne i cijelog kompleksa 2020., a predmetnu štalu nisu obnavljali jer je prethodno njen suprug dobio pismo od odvjetnice Branke Skansi da postoji neka presuda, pa zbog sudskog postupa nisu počeli s obnovom tog dijela. Inače pok. H je prije nego je umro njenom suprugu AU rekao "sine nemoj nikome ostati dužan, neka tebi drugi budu dužni, a ti nikom nemoj biti dužan". On je naslijedio ovu zemlju od svog oca. Upitana da li su se ikad na predmetnom zemljištu držale životinje, konji i koze, odgovara da nikad tu u zadnjih 30 godina nisu bile životinje. Na upit da li je itko obrađivao ovo zemljište i tu sadio povrće, nije. U odnosu na pitanje da li je otac njenog supruga ikad sklopio kakav ugovor s tužiteljem ili njegovim prednicima, nije sigurno jer nisu bili u dobrim odnosima. Kada me pitate da li je Tomislavov otac sklopio kakav ugovor s prednicima tužitelja, je, vidjela sam pogodbu o doživotnom uzdržavanju da će oni paziti njegovu djecu, što i jesu jer su se oni nakon njegove smrti brinuli za njegovu djecu. Na tome što su dobili tom pogodbom su se oni i uknjižili. Tom pogodbom nisu dobili ovo zemljište. Na pitanje da li je u razdoblju nakon što se tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju upisao kao posjednik predmetne nekretnine u katastru, tužitelj ikad dolazio kod AU u svezi tog upisa, svjedokinja odgovara da nije nikad vidjela da je došao, osim tog dolaska kod H jednom prilikom što je spomenula, nikada do ove tužbe nije tužitelj tražio ovu zemlju. Na pitanje da li je upoznala ili vidjela roditelje tužitelja, svjedokinja odgovara da ih nije ni upoznala niti nikad vidjela, moj svekar nije bio u dobrim odnosima s njima.
11.7. Svjedok HR (iskaz stranica 129-130 spisa), rođak obiju stranaka, u svom iskazu navodi da njegova pok. majka ŽR mu je govorila da je pok. SU, njezin otac, ostavio za svog života pok. ČU malu kuću koja se drži njegove velike kuće i 400-500 m poviše kuće, da se brine o njegovoj djeci. Znao je dolaziti do K i on mu je jednom ispričao da je ovdje tužitelj već drugi put došao kod njega da mu potpiše ovu zemlju na što je on tužitelju rekao neka mu donese papire i da će mu onda potpisati. Pitao je dunda da li se to ponovilo, rekao je da nakon toga nije. Na ovom zemljištu je košara i neko bilje od kojeg se radi čaj. Ne zna tko je izgradio košaru. On osobno nije nikad koristio ovo zemljište niti na način da sam tu išta brao, a upitan tko je koristio zemljište, navodi da što je on vidio zemljište nitko ne koristi već preko 30 godina
12.1. Saslušani tužitelj FU (iskaz stranica 133-134) je iskazao da ispod kuće na Šipanu postoji dolac koji je kaskadan i štala koja se nalazi na najgornjem dijelu. Zemlju na kojoj se ta štala nalazi njegov otac je zamijenio sa ocem tuženika na način da je ocu tuženika dao dio na čes. zem. 1526 a on nama dio na ovoj čestici koja nosi oznaku 1523. Navedenu štalu izgradio je njegov otac, ona se sastoji od više pregrađenih dijelova, u jednome se pekla rakija, a u drugima su stajali alat, stoka i hrana za stoku. Kraj štale su sa druge strane stajali stogovi sijena za hranjenje stoke. Na dijelu doca ispod štale postoji kamen međaš koji odvaja dio koji je pripao njima od onog dijela koji pripada tuženiku, te su se navedene granice uvijek svi pridržavali, obitelj tužitelja nije prelazila na dio koji pripada obitelji tuženika, niti obrnuto. Na tom dijelu donjeg dijela doca koji pripada njemu, bila je posađena ljuta naranča, a tu su njegovi roditelji sadili bob, kupus, patate i luk. Tuženik je rođen 1969., i trebao bi znati za ovu podjelu, a septička izgrađena 1968. Na slikama na listu spisa 108 i skici na listu 107, koje su mu predočene tužitelj pokazuje i objašnjava da se septička jama nalazi na dijelu čestice 1523 sa desne strane štale. U košari je ranije pekao rakiju, to je radio i njegov pokojni otac, a nakon smrti oca i matere, on i brat su nastavili dok loza nije usahla i dok je njega služilo zdravlje, do negdje unatrag 7 godina. Sada služi za pohranu alata za obradu i branje agruma, te za pohranu drva kada on boravi na Šipanu. Napominje da je tuženik radio zidove na svom dijelu navedene čestice i da je pri tome te zidove radio isključivo na dijelu koji mu pripada po gore opisanom načinu podjele, tj. do kamena koji označava među i na najdonjem dijelu čestice koji njemu pripada. Nakon smrti oca tuženika, on je pitao brata tužitelja smije li brati naranče sa ranije spomenutog stabla i oni su mu to dopustili. Postoji presuda iz 1961. po kojoj je njegova obitelj, odnosno njegovi pravni prednici, vlasnici dijela ove čestice, a koja se presuda nije mogla provesti kroz zemljišne knjige jer je bio upisan dug na više od 70.000 dinara koji je imao pokojni RU i o čemu ih je obavijestio odvjetnik Jančić. Njegov se otac upisao u katastar. Kad je imao 11 godina, 1964. je na licu mjesta bio sačinjen zapisnik za pačanje, sudac Sršen je vodio taj postupak u kojem su se pravni prednici obiju stranaka zapravo pomirili i dogovorili što je čije, odnosno pok. H je potvrdio da košara i dio doca pripadaju tužitelju, a otac tužitelja je potvrdio dijelove čestica koje pripadaju tuženikovoj obitelji. Košaru je sagradio njegov otac 1955., pokrivena je u srpnju iste te godine. Njegov otac je preminuo 1996., a majka 1997. Do njihove smrti su živjeli na Šipanu i koristili ove nekretnine. On ih koristi na način da tamo dolazi, obilazi ih, drži tamo stvari, pekao je rakiju dok je mogao, bere i obrađuje narančine i limune. Na upit dalje odgovara da je otac tuženika preminuo 2012., te da isti nije na nikakav način posjedovao predmetne nekretnine, nije na njih uopće dolazio, tamo nije ništa sadio niti brao. Kada ga se pita o pristupu u štalu, on odgovara da ga sada nema jer je tuženik srušio skale koje su služile da bi se pristupilo do navedene, te na skici pokazuje položaj navedenih skala koje su se nalazile duž ruba čestice zemlje [katastarska čestica], na krajnjoj desnoj strani. Također pokazuje gdje se nalaze pojedini dijelovi o kojima je ranije pričao, te pojašnjava da je štala imala tri ulaza i položaj zidova koje je ranije naveo da je gradio tuženik, a koji se nalaze na drugoj čestici. Na daljnji upit kako sada dolazi do štale odnosno dolazi li uopće, tužitelj navodi da dolazi ali na način da se preko međe i nasipa zemlje koji smanjuje visinsku razliku i uz pomoć skalica, spusti do predmetne štale. Na skici pokazuje krajnji dio čestice 1523 sa lijeve strane od štale koji je uzak i trokutast te navodi da se tuda uz pomoć kamenja koje je u međi i služe kao stope spušta na navedenu česticu i na isti način na donji dio. O činjenici da je tuženik pitao može li brati naranče na predmetnoj čestici, doznao je od svog brata. odgovara da nikada nije vidio tuženika ni njegovog oca na spornim nekretninama, a kad ga se pita na okolnosti zamjene o kojoj je govorio u svom iskazu, tužitelj navodi da je ona izvršena 1954. između njegovog oca i oca tuženika, čemu on nije bio prisutan jer se još nije bio rodio te da su u bitnom prilikom te zamjene oni htjeli ispraviti grešku koja se dogodila prilikom sastavljanja pogodbe o doživotnom uzdržavanju temeljem koje su njegovi prednici upisani na čestici zemlje [katastarska čestica] umjesto 1523, da su se dogovorili usmeno na riječ, te da je njima trebala pripasti određena površina čestice 1523 jer je to predstavljalo dvorište škole i stoga je u pogodbi taj dio nekretnina koje su dobili njegovi prednici krivo označen. Na daljnje pitanje zašto je, ukoliko se stvarno radi o grešci, on i dalje upisan na čestici zemlje [katastarska čestica] koja bi onda trebala pripadati obitelji tuženika, tužitelj odgovara da je to stoga što se njegovi prednici nisu mogli upisati na čestici zemlje [katastarska čestica] pa se zemljišnoknjižno stanje nije uredilo ni na jednoj od navedenih čestica. Na pitanje zašto nije prigovarao promjeni u katastarskom operatu u korist ovdje tuženika, tužitelj navodi da on već 40 godina živi i ima prijavljenu adresu u [adresa] i da nije bio na Šipanu u vrijeme kad su ti papiri stigli. Na daljnji upit kada je saznao za postojanje presude iz 1961., tužitelj navodi da je za istu znao za vrijeme života svog oca, odnosno navodi godine prije punoljetnosti, te navodi da su o njoj pričali njegovi roditelji. Na upit da li je štala ikada bila zaključana, tužitelj navodi da ista ima vrata koja se zakračunavaju, odnosno nemaju ključ kako bi se zaključala.
12.2. Tuženik AU, (iskaz stranica navodi da najprije mora pojasniti da se ovdje radi o jednom kompleksu zemlje koji je kad se vratio iz Amerike, kupio njegov pokojni djed, a on je osoba koja je sa prednicima tužitelja zaključila pogodbu o doživotnom uzdržavanju. Pogodba je sklopljena iz nužde, kako bi mu se pomoglo pri odgoju petero djece, a prednici tužitelja dobili su i uredno se kao vlasnici upisali na točno ono što su i trebali dobiti, čak i više jer su se upisali kao korisnici određenih prava kojih je nositelj bila nekretnina (pravo prolaza i korištenja gustijerne), a koja su istekla. Veći dio iskaza tužitelja koji on navodi kao činjenice tuženik označava besmislicama, kao na primjer navodi o WC-ima koji uopće nisu bili predmetom nikakvog pravnog posla i nalaze se na posve drugoj čestici. Nije istina da bi on ikad pitao ikoga da li smije obrati ljutu naranču jer istu bere i koristi cijeli život. Tužitelj je pokušao na jednom dijelu prijepora posaditi kupus, ali ga je on opomenuo i to je tada prestalo. Za septičku jamu sada prvi put čuje. Ne zna da takvo što postoji, zna da uz rub kuće postoji nekakva rupa s otvorom. Otac mu je uvijek govorio da je sve što se nalazi ispod puta njegovo, postoji još nesređene zemlje, ali u cijelosti su on i njegova braća i sestre ispoštovali volju oca i podijelili se na način kako je on to odredio, a on sam je od sigurno početka 1990. -tih u posjedu ovih nekretnina, koje mu je otac dao krajem 1980.-tih. Vezano za košaru, jedino što može potvrditi da je točno to je okolnost da je gradio njego otac otac i pokojni CU. Ističe da je za sve ove nekretnine vezano dosta nelogičnosti vezano za upis u katastar kao na primjer kvadratura od 150m2 koja ne može biti točna, jer navedena košara ima 37m2. Na ostatku doca je sadio naranče, rogač i brao zovinu. Zamjena o kojoj priča tužitelj nikad nije provedena niti se dogovarala, tužitelj i njegovi prednici su samo prisvajali. Košara je sada u derutnom stanju, sve je to potrebno srušiti. On je ishodio projekt i počeo s radovima, sa istima je prestao baš radi ovog postupka jer nije htio dalje u to dirati dok se ovo ne riješi, što će sigurno uzrokovati daljnje troškove. Navode da se tužitelj, odnosno njegovi prednici ne bi mogli upisati na nekretnine jer je njegov otac imao nekakav dug, ocjenjuje izmišljenima jer je on sve naslijedio čisto i uredno se upisao. Obiteljske kuće njega i tužitelja su spojene, a u Suđurđu ne postoji sustav javne odvodnje, odnosno kuće su na septičkim jamama. Na upit da li mu je otac spominjao postojanje sudskih postupaka sa obitelji tužitelja, tuženik navodi da nije. Na daljnji upit da li mu je otac nekad nešto prešutio, tuženik navodi da nije, da su mu otac i njegovi dundi i tetke rekli i više nego što su trebali. Na čestici zemlje [katastarska čestica] bila sađena ljuta naranča, rogači, šljiva koja je davno usahla, a kraj košare se sadila verdura, te se tamo brala zovina. Sadio je njegov otac, a pomagali su on i brat. Na upit kako je posjedovao navedenu nekretninu, tuženik pojašnjava da je prvotni plan imao da tu sagradi kuću, ali dogodio se rat i život te je od toga plana kao takvog odustao. Kasnije je, kako je naveo u iskazu, napravio projekt obnove pri čemu bi na toj čestici bio stambeni prostor i kako je ranije naveo, prestao je zbog ovog postupka. Česticu koristi na način da je čisti, šiša raslinje, bere plodove. Napravio je i ulaz. Dalje navodi da je na svojoj taraci koju su mještani koristili kao prolaz, napravio zid kako bi ogradio te je prilaz na česticu 1523 sa njegove tarace i dalje preko postavljena tri kamena koja mogu služiti kao stope, a on tako na nekretninu iz svoje kuće može pristupiti, kao i sa donje strane kad se kreće iz sela. Kada ga se pita o presudi iz 1961., navodi da je o njoj doznao iz tužbe u ovom postupku, da ga je to iznenadilo i da pošto nije razumio o čemu se radi, s obzirom da se spominju i nekakve oznake slovima potražio je stručnu pomoć.
13. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to površine 309 m2, označenog narančastom bojom na preglednom nacrtu dipl.ing.geod. ŠU od 8.9.2020. godine.
14. Među strankama nije sporno da su njihovi pravni prednici sklopili Pogodbu doživotnog uzdržavanja. Sporno je da li su čestice u navedenoj ispravi bile ispravno označene, te tko od 1942.g. posjeduje sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj se poziva na sudski postupak i presudu donesenu pod posl.br.P. P.309/61-11 Kotarskog suda u Dubrovniku od 5. listopada 1961.g. u kojem postupku je navedena pogreška u identifikaciji i istaknuta i raspravljena, te je donesena presuda u korist prednika tuženika. Tuženik s druge strane poriče da bi imao saznanja za postojanje takve odluke, koju označava kao dvojbenu jer se odnosi na ispravak greške u korist samo jedne strane i zbog skice koju uporno prikazuje kao onu koja se spominje u presudi, da bi onda istaknuo neslaganje u datumima kao daljnji nedostatak te isprave. Iz dostavljene Potvrde DGU-u proizlazi da bi čestica bila dijelom (1/2) upisana u posjedovne listove najprije prednika tuženika i tužitelja,a da je 2013.g. prenesena u posjedovni list tuženika, na njegovo traženje. Obje strane su predložile saslušati svjedoke i pregledati druge isprave kako bi dokazale svoje gledište.
15. Tužbeni zahtjev je osnovan.
16.1. Člankom 388. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema načelnom mišljenju
XXIII. zajedničke sjednice broj 6/83 Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 92/94, dalje: ZOVO) se primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli, s time da, kada ZOVO propisuje kraći rok, a nakon stupanja na snagu ZOVO-a preostalo vrijeme kraće od onog koji propisuje ZOVO, rok istječe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom, a ako je preostalo vrijeme duže, rok istječe protekom vremena koje propisuje ZOVO.
16.2. Parafi 1450-1465 Austrijskog Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje temeljem odredbi čl. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. (Narodne novine br. 73/91) propisuju slijedeće: "Da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.). Posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg Gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, ili gdje takvo pravo nije u njih upisano, pošteni posjednik može to pravo dosjesti tek poslije 30 godina. Tko dosjelost svojega posjeda osniva na vremenu od 30 ili 40 godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg. Ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni istečenjem pomenutom duljeg vremena."
16.3. Tužiteljev zahtjev za stjecanje se odnosi na točno određeni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tj. na odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvari koji onda nadalje ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran te se taj dio preciznno grafički individualizira skicom, čime se stvaraju uvjeti za upis vlasništva temeljem donesene odluke, sve sukladno stavu Vrhovnog suda RH u odluci Rev-x-1075/12 od 29. siječnja 2014.g. 17.1. Nakon što je izveo sve predložene dokaze, te iste doveo u vezu sa navodima u tužbi i odgovoru na tužbu, sa svim priloženim ispravama i utvrđenjima na uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, sud nalazi tvrdnje tužitelja jasnima, logičnima, životnima, uvjerljivima i utemeljenima. Iskaz samog tužitelja koji daje pred sudom baziran je na iskazivanju o predmetu raspravljanja i iznošenju činjenica, a te činjenice daju logičan i uvjerljiv slijed, koji je potkrijepljen i drugim dokaznim sredstvima.
17.2. Da je 1942.g., dakle u vrijeme postojanja jedne kratkotrajne državne tvorevine, došlo do pogreške u identifikaciji zemljišnoknjižne oznake nekretnine (a nigdje se ne navodi da bi neka stručna osoba provela identifikaciju, samo je službenik suda ovjerio ugovor i pročitao ga strankama tumačeći im značenje ugovora, ne davajući pravni savjet, jer je jedna od stranaka nepismena) vrlo je moguće. Tezu tužitelja o grešci u identifikaciji čestice osnažuje pravomoćna sudska odluka, u kojem postupku se o toj grešci raspravljalo i u toj raspravi sudjelovao je i pravi prednik tuženika. Sudska odluka predstavlja formalnu istinu, stoga sud prihvaća utvrđenja iz navedene presude. Iz iskaza tužitelja jasna je kronologija događaja po kojoj su stranke 1954.g. utvrdile tu zabunu i krenule se koristiti česticama prema pravoj volji stranaka iz Pogodbe (što stranka i sudionici opisuje terminom "zamjena"), da su njegovi roditelji poduzeli pravne korake da bi situaciju doveli na "čisto" i ishodili spomenutu presudu, te da je nakon toga na lice mjesta izašla sudska komisija i da je sudac Sršen na licu mjesta radio "zapisnik za pačanje" čime su stranke pomirene i nastavile su se koristiti pripadajućim nekretninama. Sud smatra da je sporna skica, koju tuženik više puta naglašava da datumski ne odgovara presudi, predstavlja taj "zapisnik", jer i sam tužitelj kaže da se ovo odvijalo 1964.g. Za navedenu skicu, koju sudu dostavlja tuženik, tužitelj nikada nije ni tvrdio da bi bila ona koja je dio presude, ta skica je izgubljena, a spis predmeta je uništen. Taj nedostatak kasnije predstavlja prepreku za upis prava vlasništva, a po navodima iz tužbe nakon donošenja presuda se nije mogla provesti u zemljišnim knjigama radi duga koji je pravni prednik tužitelja imao. Činjenica da li je, ili nije imao dug, nije značajna za ovaj postupak, ali potvrda Porezne uprave u mnogim razdobljima bila je uvjet da bi se isprava provela u zemljišnim knjigama. Tuženik naglašava tu činjenicu jer je bitan dio njegove argumentacije taj da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici tu ispravu da je ispravna i istinita već davno upotrijebili kako bi se upisali u zemljišne knjige. Tužitelj, kao i svjedoci koje je predložio – LU, ČR i pogotovo GU (koja je srodna sa tuženikom, poznaje da cijeli život i gaji prema njemu pozitivne osjećaje), suglasno iskazuju o izgledu i stanju lica mjesta, imaju dovoljno godina života da govore o stanju unazad 50 godina i njihovi iskazi ne odstupaju u sadržaju od tužbe niti ostalih iskaza, niti se međusobno razlikuju u bitnim činjenicama. Svjedoci koje je predložio tuženik su redom članovi njegove obitelji, i u svojim iskazima su poprilično neodređeni. Svjedokinja ČUC osim što ne zna ništa o izgledu prijepora, osim da je tamo brala bazgu, iskazuje da joj je tuženik objašnjavao što je predmet spora. U svojim iskazima i općenito tuženik i sa njegove strane predloženi svjedoci vrlo malo spominju košaru koja je izgrađena na prijeporu, dok tužitelj i svjedoci koje je predložio odmah iskazuju o postojanju iste, dakle opisuje se kako ona izgleda izvana i unutra, kao i čemu je služila. Tuženik navodi da je jedino točno (i to je jedino gdje se referira na košaru, osim dijela u kojem kaže da je treba srušiti) jest da se slaže sa iskazom tužitelja da su njegov otac i tetkin muž sudjelovali u gradnji. Teško je povjerovati navodima tuženika da je njegova obitelj oduvijek posjedovala taj dio nekretnina i da je njegov otac gradio košaru za sebe, ako u ni jednom dijelu ni odgovora na tužbu ni njegovog iskaza ni iskaza svjedoka nije spomenuto da bi itko iz njihove obitelji imao životinje, i koje, i držao ih u toj košari. Naime namjena košare (staje) jest da u njoj budu smještene životinje, da je namjena bila skladištenje gradio bi se magazin ili ostava i unutarnja podjela prostora bila bi drugačija. Ne smatra se uvjerljivom teza da otac tuženika nikada ne bi pomogao pravnim prednicima tužitelja, jer iako tuženik insinuira da su te dvije obitelji zavađene oduvijek, to ne proizlazi iz iskaza svjedoka obje strane, pogotovo što su isti prvi susjedi i prva rodbina. Potvrda DGU evidentira stanje posjeda na način da otkad postoje evidencije sporna čestica 1523 k. o. [katastarska općina] je upisana u dijelovima u posjedovne listove prednika tužitelja i tuženika, upisuje promjenu dijelu koji je upisan u posjedovni list prednika tužitelja u smislu toga da je na njoj evidentirana štala nakon klasiranja zemljišta 1960-ih godina. Ovdje sud prihvaća argument tuženika da podatci upisani u katastarski operat nisu uvijek točni i precizni, međutim neće ih se odbaciti kao bezvrijedne i irelevantne jer je ta evidencija, baš radi otežanog postupka upisa u zemljišnu knjigu, dugo vremena bila alternativna baza podataka o stvarnim vlasnicima nekretnina. Tuženik je od 2013.g. upisan i kao posjednik prijepora, a to jer se već tada kao posjednik može upisati samo vlasnik upisan u zemljišnoj knjizi, što tuženik nesporno jest. Sud navedene podatke dovodi u vezu sa ostalim ispravama i drugim izvedenim dokazima, te poklanja vjeru istom u pogledu upisa čestice u posjedovne listove pojedinih nositelja za naznačena razdoblja. U odnosu na prigovaranje tuženika zbog nereagiranja nakon što je izvršena promjena podataka, sud ne smatra da bi takvim navodima tuženik doveo u pitanje poštenje posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Teret dokaza nepoštenja posjeda je na tuženiku, međutim isti ne dokazuje da bi tužitelj bio obaviješten o promjeni podataka u katastru i kada, niti bi taj podatak sam po sebi dokazao da je posjed nepošten, s obzirom da se poštenje posjeda procjenjuje po uvjetima u trenutku njegovog stjecanja. Ni jedna radnja koju tuženik spominje nema značaj oduzimanja posjeda tužitelju jer je on i dalje svakom trenutku isti mogao koristiti. Činjenica da tuženik ne živi na Šipanu i prijeporom se ne koristi neprestano nije od utjecaja na postojanje posjeda, jer ga tuženici niti bilo tko treći nisu na nikoji način koristili ni posjedovali, što tuženik i sam kaže navodeći da nije dirao taj dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smislu obnove, sa opravdanjem da je prvo trebalo da se okonča ovaj postupak.
17.3. Utvrđeno je, dakle, da je tužitelj, osobno i putem svojih pravnih prednika nekretnine koje su predmet spora posjedovao neprekidno kao samostalni pošteni posjednik,sigurno od šezdesetih godina prošlog stoljeća (računajući od ishođenja presude i upisa u katastarski operat) kada su kao pravna pravila vrijedile odredbe Općeg građanskog zakonika iz 1811. godine. S obzirom da je paragrafom 1468. OGZ-a za dosjelost određen rok od trideset godina, tužiteljice su pravo vlasništva predmetne nekretnine mogle svakako steći dosjelošću početkom 1990ih godina, kada je na snazi, od 1. rujna 1980., bio ZOVO, iz čega proizlazi da je nakon stupanja na snagu ZOVO-a preostalo manje vremena za dosjelost po OGZ-u. Naime, prema odredbi članka 28. stavka 4. ZOVO-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću poštenom posjedniku potrebno je dvadeset godina.
18. Dakle, pregledom isprava u spisu predmeta, dovodeći ih u vezu s utvrđenjima uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke te iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina bila u dugogodišnjem samostalnom posjedu tužitelja osobno i preko pravnih prednika kojima je pripala na gore opisani način i koji su je od sklapanja Pogodbe, a nesumnjivo od 1960ih, koristili za gradnju košare, čuvanje stoke, skladištenje stvari, pečenje rakije, uzgoj voća i povrća i slično, bez da ih je itko sprečavao u takvom korištenju stvari. Stoga je utvrđeno da su kod tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema gore citiranim odredbama, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude i prihvaćen tužbeni zahtjev.
19.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a.
19.2. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu s dostavljenim i zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), za sastav podnesaka od 24. kolovoza 2024.g. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1.), za zastupanje na ročištima dana 27. travnja 2021.g., 26. travnja 2022.g., 4. travnja 2023.g. 13. veljače 2024.g. i 12. studenog 2024.g.., u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), dakle ukupno 600 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 1.200,00 EUR-a, uvećano za PDV od 25 % iznosi 1-560,00 EUR-a.
24.3. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 370,23 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 53,09 EUR.
18.3. Na utvrđeni iznos troška od ukupno 1.976,41 EUR tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. stavak 3. ZPP-a.
U Dubrovniku 10. siječnja 2025.
Sutkinja
Ana Poljanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. odvjetnik Hrvoje Katušić
2. odvjetnik Mario Boras
Nakon pravomoćnosti:
-Porezna uprava, Ispostava Dubrovnik
