REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1435/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupano po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85127306373. protiv tuženika ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Živković, odvjetnica u Zagrebu, Tuškanova 23, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-4713/2021-19 od 12. srpnja 2024., 10. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika ČČ i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-4713/2021-19 od 12. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika ČČ za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-15076/2021 od 28. travnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ČČ isplatiti tužitelju Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća, Zagreb, iznos od 13,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 6,69 EUR od 16. ožujka 2020.,
- na iznos od 6,69 EUR od 16. travnja 2020.,
do isplate po stopi specificiranoj u toj točki izreke. U točki II. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-15076/2021 od 28. travnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ČČ isplatiti tužitelju Zagrebački Holding d.o.o. Podružnica Čistoća, Zagreb, iznos od 46,83 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 6,69 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,
-na iznos od 6,69 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,
-na iznos od 6,69 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,
-na iznos od 6,69 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,
-na iznos od 6,69 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,
-na iznos od 6,69 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,
-na iznos od 6,69 EUR od 16. veljače 2020. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. U točki III. naloženo je tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 62,92 eura u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik ČČ i to kako navodi iz svih dopuštenih žalbenih razloga. Ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije obzirom da tužitelj nije dokazao da je on vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine, a time i obveznik plaćanja naknade tužiteljevih usluga. Osim toga da tužitelj nije dokazao da mu je pružio usluge odvoza komunalnog otpada, a niti je dokazao način obračuna te naknade (volumen spremnika i mjesečni broj odvoza otpada). Žalbeni je prijedlog da se njegov pravni lijek usvoji, da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno da se ona ukine i u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 75,77 eura.
3. Sud prvog stupnja je dostavio žalbu na odgovor tužitelju koji taj odgovor nije podnio. 4. Žalba tuženika ČČ nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada koju mu je pružio tuženik i to u iznosu od 13,38 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, na iznos od 6,69 eura od 16. ožujka 2020. i na isti iznos od 16. travnja 2020. pa do isplate, a odnosi se na stambeni prostor u [adresa], sistemski broj objekta 11613500.
6. Kako se u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi čl. 458. st.1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, to se presuda ili rješenje, kojim se završava spor na temelju odredbe iz čl. 467. st.1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga, ovaj sud nije cijenio žalbene navode tuženika kojim osporava činjenicu da tužitelj nije dokazao da tuženik ne bi bio vlasnik predmetne nekretnine odnosno da nije korisnik tužiteljevih predmetnih usluga.
7. Sud prvog stupnja održao je na snazi dio platnog naloga koji je sadržan u navedenom rješenju o ovrsi i to samo za iznos od 13,38 eura, a odnosi se na potraživanje komunalne naknade koja je u iznosu od 6,69 eura dospjela 15. ožujka 2020. i u iznosu od 6,69 eura dospjela 15. travnja 2020., dok je platni nalog ukinut za iznos od 46,83 eura, a koji se odnosi na zastarjela potraživanja i to za ona koja su dospijevala od 15. kolovoza 2019. do 16. veljače 2020.
8. Usvajajući dio presude donijet je s obrazloženjem da je prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije neosnovan jer da je čl. 2. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima od 13. ožujka 2015. (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 4/15; dalje: Opći uvjeti) davatelj predmetnih usluga naveden Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, ovdje tužitelj, a što je u skladu i s čl. 31. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/2013., 73/2017., 14/2019. i 98/2019., dalje: ZOGO) te da je pasivna legitimacija tuženika utvrđena uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj: 06625 od 18. siječnja 2021., izvoda iz registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije te račune (račune s dospijećem ožujak i travanj 2020.) obzirom da je kao korisnik zaveden tuženik i to sa sistemskim brojem objekta 11613500 za stambeni prostor na adresi, [adresa]. Osim toga da je neosnovan prigovor zastare za potraživanje prema računima dospjelim 15. ožujka i 15. travnja 2020., obzirom da se na konkretan slučaj ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 232. st.1. toč.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj :35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a) i obzirom da je tužba (odnosno ovršni prijedlog) podnesen sudu 12. ožujka 2021.
8.1. Sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelj svojim vozilima nije mogao odvoziti otpad sa adrese tuženika jer se do njegove kuće na adresi [adresa] dolazi uskim, strmim i nepreglednim putem, pa da je stoga tuženik taj komunalni otpad bio u obvezi odlagati na prvo dostupno mjesto, a to je trafostanica kućnog broja 102, Šestinski kraljevac, na križanju [adresa] i [adresa]. Tužitelj da je dokazao da je odvozio otpad dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom, kao i visinu naknade koju mu je u obvezi tuženik isplatiti, a prema zaduženom spremniku od 80 l, vožnju otpada 8-9 puta mjesečno te naknadi za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada (0,09622 kn/l) uz odobreni popust te uvećanje za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 13%.
8.2. Sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik kao posjednik predmetne nekretnine istu koristio, da je korištenjem proizvodio otpad, a time da je neživotno i nelogično da nije koristio usluge tužitelja, sve imajući u vidu da je zakonska obveza tužitelja da taj otpad sanira na zakonom predviđen način.
9. Ovakva činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća ovaj sud.
10. O prigovoru aktivne legitimacije sud prvog stupnja dao je valjano obrazloženje a tuženik nije dokazao suprotno.
11. Sud je odbio i prigovor nedostatka pasivne legitimacije obzirom na to da prema dokazima u spisu proizlazi da je on posjednik predmetne nekretnine, da se radi o kući na kojoj je tuženik imao prijavljeno prebivalište i u utuženom razdoblju te da je tuženik na toj adresi bio evidentiran kao korisnik tužiteljevih usluga.
11.1. Obzirom da ta utvrđenja proizlaze iz dokaza koji prileže spisu to je tuženik taj koji je trebao dokazati suprotno, odnosno da on nije bio korisnik tužiteljevih usluga za koje se u ovom predmetu potražuje naknada.
12. Nije sporno da tužitelj sa svojim vozilima ne može doći do predmetne kuće tuženika radi odvožnje otpada.
13. Prema čl. 19. st.1. Općih uvjeta propisano je da korisnici javne usluge, koji stanuju u ulicama u kojima davatelj usluga iz tehničkih razloga ne može prolaziti sa svojim vozilima, dužni su otpad odložiti na mjesto koje odredi davatelj usluge.
14. Po ocjeni ovoga suda činjenica da tužitelj nije obavijestio tuženika o mjestu gdje on može odlagati otpad nije od relevantnog značaja obzirom da je on, kako je to zaključio sud prvog stupnja, korištenjem te nekretnine proizvodio otpad i trebao ga odlagati na zakonom propisani način (u odgovarajući spremnik).
15. Slijedom navedenog, a obzirom na utvrđenje da je tuženik korisnik predmetne nekretnine, te da on nije dokazao da je taj stambeni prostor stavljen u stanje mirovanja (čl. 8. Općih uvjeta) to je osnovano sud prvog stupnja utvrdio njegovu obvezu podmirenja tužiteljeva potraživanja.
16. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju obračunavao naknadu za njegove usluge sukladno čl. 33. ZOGO i to u visini koja je pravilno utvrđena umnoškom zaduženog volumena od 80 l (koji je prema čl. 12. Općih uvjeta spremnik najmanjeg volumena), mjesečnih odvoza, (koji je utvrđen uvidom u prijepis računa i u evidenciju tužitelja te iz iskaza svjedoka DČ) te cijenom od 0,09622 kn/l bez poreza na dodanu vrijednost (prema Cjeniku usluga).
17. Slijedom navedenog ovaj sud utvrđuje da nisu ostvareni žalbeni razlozi kojima se može pobijati presuda u ovom sporu male vrijednosti, oni na koje ukazuje žalitelj kao i oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, pa da je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).
18. S obzirom da tuženik nije uspio sa svojim pravnim lijekom to nema pravo na zatražene troškove ovog žalbenog dijela postupka (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).
U Puli, 10. siječnja 2025.
Sudac:
Helena Poropat
