Poslovni broj: Us I-1442/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, OIB: 36162371878, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, zastupan po opunomoćenici ŽB (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi izdavanja odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa: UP/I-216-02/23- 03/15985, Urbroj: 511-12-43-24-14 od 10. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-02/23-03/15985, Urbroj: 511- 12-43-24-14 od 10. svibnja 2024. odbija se zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji državljaninu treće zemlje ŠB, ovdje tužitelju.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja u cijelosti u bitnom navodeći da je 11. prosinca 2023. tužitelj podnio nadležnoj Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, ovdje tuženiku, zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, sa svim pripadajućim prilozima, u svrhu spajanja obitelji sa suprugom ZB, hrvatskom državljankom. Dana 20. prosinca 2023. tuženik da je donio zaključak, Klasa: UP/I-216-02/23-03/15985, Urbroj: 511-12-43-23-4 kojim se tužitelju nalaže dopuniti dokumentaciju u vidu dokaza o važećem zdravstvenom osiguranju i dokaza da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godinu dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, a koju je dokumentaciju tužitelj dostavio nadležnom tijelu. Nakon toga tuženik je donio ovdje osporeno rješenje, a u obrazloženju kojeg navodi kako je predmetni zahtjev negativno rješen s obzirom da je sukladno odredbi članka 59. st.1. toč.7 Zakona o strancima tuženik pribavio mišljenje Sigurnosno-obaviještajne Agencije (dalje u tekstu: SOA), a koje mišljenje je negativno. Naime, mišljenje SOA-e da je u cijelosti paušalno napisano s obzirom se u istom tužitelja dovodi u vezu s pojedinim osobama i organizacijama koje nisu imenovane te se kao takve mogu odnositi na bilo koga ili što. Nadalje, nesporna je činjenica da se ovdje tužitelj nalazi u Republici Hrvatskoj već 14 godina te isti nije počinio nikakvo kazneno djelo niti u Republici Hrvatskoj niti u matičnoj državi, Ruskoj Federaciji, a što je u postupku po zahtjevu za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u RH i dokazano kako provjerama nadležnog suda u RH tako i uvjerenjem iz matične države. Ovim putem ukazuje se sudu na praksu Europskog suda za ljudska prava iz koje proizlazi kako je u činjenično gotovo istom predmetu Europski sud za ljudska prava ocijenio da je hrvatska „javna i sudbena tijela“ povrijedila postupovne garancije iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, u spomenutom predmetu stranac sa stalnim boravkom protjeran je iz države jer nije prošao sigurnosnu provjeru, s obzirom da je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) dala mišljenje da isti predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. U odluci Suda za ljudska prava posebno se ističe kako je podnositelj zahtjeva bio obaviješten o postupku svog protjerivanja iz razloga nacionalne sigurnosti, međutim kako hrvatska tijela osim općenite izjave da je utvrđeno da on predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, nisu obrazložila na čemu su temeljila svoju procjenu. Nadalje, Europski sud za ljudska prava posebno ističe kako su hrvatski sudovi u predmetnom slučaju propustili iskoristiti postupovne mehanizme koji su im bili dostupni, a koji su mogli podnositelju dati učinkovitu priliku da podnese razloge protiv svog protjerivanja. Umjesto toga, isti sudovi ograničili su se na puko formalističko ispitivanje spornih odluka čime su propustili podvrgnuti tvrdnju izvršne vlasti da podnositelj zahtjeva predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost bilo kakvom smislenom sudskom ispitivanju. Takvim postupanjem Europski sud za ljudska prava utvrdio je kako je došlo do povrede ljudskih prava propisanih Protokolom br. 7 uz Konvenciju. Nadalje predmetnim navodima ovdje tužitelja također ide u korist i sudska praksa iz kojih je odluka suda i nadležnih tijela je razvidno kako tuženik nije vezan mišljenjem SOA-a odnosno, da je tuženik mogao i može donjeti pozitivnu odluku usvajanjem zahtjeva ovdje tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji bez obzira na mišljenje Agencije. Nadalje, posebno se ističe kako tužitelj od 2021. boluje od zloćudnog metastatskog tumora te se istome zdravstveno stanje naglo pogoršalo od u siječnu 2024. s obzirom su se istome udvostručili markeri što je vidljivo usporedbom nalaza od dana 18. prosinca 2023., te nalaza od 10. siječnja 2024. koji se dostavljaju u prilogu. Također, istome je dana 05. ožujka 2024. u Specijalnoj bolnici Radiochirurgija Zagreb odrađen nužni zahvat odnosno intvervencija radi eliminiranja metastaza koje su se javile na području pluća, jetre..., a nakon čega su istom ponovno porasli markeri, o čemu se kao dokaz u prilogu dostavlja nalaz od 29.04.2024. Zbog prethodno navedenog, tužitelj da se konstantno nalazi na pretrgama i vrši potrebne medicinske zahvate te mu je nužno potrebna skrb i pomoć njegove supruge, hrvatske državljanke, te njegove djece koji imaju odobren boravak u Republici Hrvatskoj te ondje borave sa svojom djecom, a koji brinu o istome s obzirom na njegovo teško zdravstveno stanje, stoga mu je prijeko potrebno dobiti odobrenje zahtjeva za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Ističe se kako je tužitelju u njegovoj matičnoj državi Rusiji pripremljena genetska kemoterapija koja mu je izrazito nužna kao jedini način liječenja kao i činjenica da lijekovi koje ovdje tužitelj mora uzimati ne postoje u Europi. Naime, činjenica je kako bi istome zbog neodlaska u matičnu zemlju poradi liječenja došlo do opasnosti za život, s obzirom je riječ o karcinomu četvrtog stupnja te karcinom sve brže metastazira, a markeri neprekidno rastu. Stoga je neophodno postupiti po zahtjevu tužitelja kako bi isti imao reguliran boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno kako bi nesmetano mogao otići u svoju matičnu državu te druge potrebne države te se, nakon obavljenih terapija, vratiti u Republiku Hrvatsku. Dana 23.svibnja 2024. upravo tuženik i to Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, II.policijska postaja Split, donosi Rješenje Klasa:UP/I216-04/24-03/13, Ur.broj: 511-12-24-24-2, kojim Rješenjem:“1. ŠB, sin Š, rođen dana **.**.1973. u gradu Kerlija, Rusija, državljanin Rusije, s adrseom smještaja [adresa] kat; 2. Državljaninu treće zemlje iz točke 1.odrešuje se privremena odgoda prisilnog udaljenja iz Europskog gospodarskog prostora u trajanju od jedne (1) godine računajući od dana donošenja ovog rješenja; 3. Državljaninu treće zemlje iz točke 1.izreke ovog rješenja temelejm članka 213 st.1. toč.4 Zakona o strancima, izriče se blaža mjera obveze javljanja svakog prvog onedjeljka u mjesecu u 12,00 sati u prostorije II PP Split, Pojišanska br.2.; 4. Državljaninu treće zemlje iz točke 1.izreke rješenja ograničit će se sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance do prisilnog udaljenja, ukoliko ne bude poštovao naloženu blažu mjeru.” U obrazloženju predmetnog Rješenja da se navodi kako je nadležno tijelo riješilo kao u izreci i to uzevši u obzir humanitarne razloge, odnosno činjenicu da tužitelj boluje od karcinoma IV. stupnja te obiteljsku povezanost tužitelja s obzirom cjelokupna obitelj istoga boravi u [adresa], kao i trenutno ratno stanje u Rusiji. Stoga da je za istaknuti kako je II. policijska postaja Split kao također nadležno tijelo unutar Ministarstva unutarnjih poslova, donošenjem predmetnog Rješenja evidentno uzelo u obzir specifičnost situacije, odnosno zdravstveno stanje ovdje tužitelja te shvatilo njegovu potrebu liječenja te boravka u Republici Hrvatskoj sa svojom obitelji, dok to nije slučaj pri odlučivanju tuženika. Stoga na temelju svega navedenog i činjeničnog potkrijepljenog, tužitelj predlaže da sud prihvaćanjem tužbe preinači osporeno rješenje tuženika na način da usvoji zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj tužitelja, u svrhu spajanja obitelji sa suprugom ZB, hrvatskom državljankom, a podredno da sud vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te citira i poziva se na odredbu članka 60. stavka 1., članka 63. stavka 1. točke 1. i članka 59. stavka 1. Zakona o strancima (NN broj 133/20, 114/22, 151/22), te navodi da sukladno navedenim odredbama pored dokumentacije koju je stranka - ovdje tužitelj dužan imati, što je propisano odredbom članka 59. st. 1. toč.1. do toč. 5. Zakona o strancima, tuženik, po službenoj dužnosti obvezan je pribaviti sigurnosne provjere državljanina treće zemlje (propisano odredbom čl. 59. st. 1. toč. 6. i toč. 7. Zakona o strancima), a koje provjere moraju biti pozitivne i kumulativno ostvarene zajedno ostalim uvjetima propisnim čl. 59. st. 1. ZOS-a da bi se državljaninu treće zemlje - ovdje tužitelju odobrio privremeni boravak, neovisno o svrsi privremenog boravka. Stoga, da je pogrešan navod tužitelja da tuženik ne ovisi o mišljenju SOA-e za rješavanje zahtjeva tužitelja, kada je taj izričiti zakonski uvjet kumulativno propisan čl.59. u svezi s čl. 5. Zakona o strancima. Nadalje, tuženik citira i pozova se na odredbu članka 5. Zakona o strancima, te dalje navodi da je tuženik po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 59. st. 1. toč. 7. u svezi s čl.5. Zakona o strancima pribavio mišljenje Sigurnosno-obavještajne Agencije (u daljnjem tekstu SOA-e) od 16.02.2024., koje je tuženiku dostavljeno dana 23.04.2024. Navedenim mišljenjem SOA-e dano je negativno mišljenje obzirom da iz istog proizlazi kako SOA raspolaže podatcima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak temeljem neispunjavanja uvjeta iz članka 59. st. 1. toč. 7. Zakona o strancima jer da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Unatoč bezuspješnim naporima tužitelja da diskreditira tuženika navodeći kako je mišljenje SOA-e paušalno i neobrazloženo, jasno je da iz mišljenja SOA ne proizlazi samo da isti predstavlja opasnost za nacionalni poredak i javnu sigurnost Republike Hrvatske nego je isto jasno i izričito obrazloženo. Tako iz obrazloženja mišljenja SOA-e nadalje proizlazi da je SOA tijekom postupka mišljenje donijela u okviru zakonom definiranog djelokruga SOA-e, temeljem nadležnosti iz članka 42. Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu (NN 79/06, 105/06) te članka 6. i čl. 41 Zakona o sigurnosnim provjerama (NN 85/08, 86/12) te s time povezanim člankom 5. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22) te u bitnom iznosi navode sadržane u obrazloženju navedenog mišljenja. Stoga, da je jasno da e tužitelj ne udovoljava jednom od zakonom izričito propisanih uvjeta, dakle da isti predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, čime ne ispunjava uvjet propisan čl. 59. st. 1. toč. 7. ZOS-a, slijedom čega se njegov zahtjev ne može odobriti.

3.1. Nadalje, da se neosnovano tužitelj poziva na praksu Europskog suda jer ista nije mjerodavna i ne može se primijeniti u konkretnom slučaju budući se radi o nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, a sam Zakon o strancima je usklađen s EU direktivama te izričito propisuje kumulativno ispunjenje svih zakonskih uvjeta iz čl. 59. Zakona o strancima, pa tako i potrebno pribavljanje pozitivnog mišljenje SOA-e. Dapače, za konkretnog tužitelja postoji praksa sudova u Republici Hrvatskoj, pa je tako tužitelju odbijen raniji zahtjev podnesen kod PP Solin također zbog negativnog mišljenja SOA-e, slijedom čega je istom doneseno rješenje o napuštanju te rješenje o protjerivanju iz Republike Hrvatske kao i zabrana ulaska na period od tri godine, rješenja br. 511-12-32-UP/I-7-27/7-2015 od 03.08.2020., br. 511-12-32-UP/I-7-27/8- 2015 od 03.08.2020. i br. 511-12-32-UP/I-7-27/9-2015 od 03.08.2020., sva izvršna dana 13.08.2020., a pravomoćna dana 26.04.2023. Dakle, navedena rješenja su po žalbi i tužbi imenovanog tužitelja, koje su odbijene od strane Upravnog suda, potvrđena i postala pravomoćna. Unatoč pokušajima tužitelja da isti ne izvrši rješenja koja je PP Solin donijela o proterivanju i zabrani ulaska u Republiku Hrvatsku, činjenica je da je Zakon o strancima jasan i izričit. Imenovani tužitelj ne ispunjava jedan od bitnih uvjeta propisanih Zakonom o strancima, a što je jasno mišljenjem i obrazloženjem SOA-e naznačeno. Navedeno mišljenje SOA- e je tužitelju pročitano i obrazloženo te im je i dana mogućnost da se na isto očituju. To što se imenovanom ne sviđa mišljenje SOA-e, to ne utječe na činjenicu da ono postoji da je negativno. Postupanje SOA-e u cilju čuvanja nacionalne sigurnosti propisano je određenim Zakonom i pravilnicima o postupanju, stoga radi zaštite nacionalne sigurnosti nije na tužitelju da ispituje postupke takvog tijela kao ni kojim je kanalima i postupcima SOA došla do svojih saznanja. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od suda da preinači pobijano rješenje, što je protivno odredbama ZOS-a i ZUP-a, a ne navodi o kojem je točno rješenju riječ. Rješenja koje je PP Solin donijela o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske i zabrani ulaska postala su pravomoćna još 2023. temeljem presuda Upravnog suda i koja su na snazi sve dok ih tužitelj ne izvrši. Rješenje koje tužitelj pobija u ovom upravnom sporu nije rješenje kojim je tužitelju određeno napuštanje i protjerivanje iz Republike Hrvatske, već je samo odbijen zahtjev tužitelja, stoga nije jasno što bi se to točno trebalo preinačiti. Osim navedenog, pobijano rješenje tuženika doneseno je temeljem Zakona budući da tužitelj ne ispunjava jedan od kumulativno propisanih zakonskih uvjeta, stoga nije na sudu da preinači takvo rješenje već da ispita zakonitost istog. Jedino tijelo koje je Zakonom o strancima mjerodavno za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za odobrenjem privremenog boravka jest tuženik, a ne sud. Također, tužitelj pogrešno shvaća odluke koje donosi ovo tijelo i miješa ih s odlukama koje donosi nadležna II PP Split. Dakle, tuženik, obavlja isključivo upravne poslove, odlučujući o zahtjevima državljana trećih zemalja o privremenim boravcima u Republici Hrvatskoj (između ostalog) Policijska postaja, točnije policijski službenici za nezakonite migracije II PP Split koji su nadležni prema boravištu tužitelja ne rade upravne poslove nego obavljaju isključivo policijski dio posla. Dakle, to što je tuženik sukladno odredbama Zakona o strancima odbio zahtjev tužitelja, nije u nikakvoj vezi s rješenjima i radnjama koje donose policijski službenici o napuštanju Republike Hrvatske, odnosno o odgodi napuštanja Republike Hrvatske za tužitelja. Sud, dakle, u ovom sporu, sukladno važećim zakonskim odredbama, ispituje isključivo zakonitost donesenog rješenja, ne ulazeći u činjenice da li tužitelj može ili ne može napustiti Republiku Hrvatsku te ukoliko je i napusti da li može ponovljeno nesmetano uči na teritorij Republike Hrvatske te da o tome na zahtjev tužitelja donosi privremene mjere jer nije nadležno za njihovo donošenje. Pobijanim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za spajanjem obitelji, temeljem odredbe članka 59. st. 1. toč. 7. ZOS-a. Činjenica da li je tužitelj bolestan ne utječe na navedene zakonske odredbe niti je tuženiku prilikom odlučivanja o zahtjevu za spajanje obitelji to relevantno jer sam Zakon čl.59. ZOS-a takvo što ne propisuje. Pobijanim rješenjem tužitelju nije pisano rješenje o napuštanju ili protjerivanju i zabrani ulaska u Republiku Hrvatsku niti bi takvo što trebalo biti predmet ovog upravnog spora te o istom sud ne bi ni trebao odlučivati u ovom upravnom sporu.

3.2. Naposljetku, tuženik smatra potrebnim napomenuti i to da tužitelju tuženik ne brani niti onemogućuje da napusti Republiku Hrvatsku, onaj tko to radi je sam tužitelj koji ne želi napustiti Republiku Hrvatsku. Ako je već istinito da je tužitelju potrebno genetsko liječenje kojeg nema u Europi i kojeg ima jedino u Ruskoj Federaciji, postavlja se pitanje poradi čega imenovani umjesto da se bori za svoje zdravlje i život ne napusti Republiku Hrvatsku. Imenovani ionako ima rješenje o protjerivanju kojeg mora kad-tad izvršiti i koje je na snazi, a neprestano ustraje u činjenici da mu se omogući izlazak, što mu nitko ne onemogućava. Slijedom svega navedenog predlaže Sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava 12. prosinca 2024. a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi. Napominje sudu da SOA već višekratno uskraćuje suglasnost tužitelju iz samo SOA-i znanih razloga s obzirom da je isti nekažnjavan u matičnoj državi tako i u RH, da isti već više od 14 godina boravi u [adresa], da je oženjen za hrvatsku državljanku te mu je cijela obitelj u RH, a posebno se napominje da boluje od karcinoma 4. stupnja, od kojeg se liječi na načine koji su mu u ovom trenutku dostupni s obzirom na nemogućnost izbivanja iz RH. Napominje se da postoji sudska praksa u kojem neobrazloženost mišljenja SOA-e ukazuje na činjenicu da bi u takvim slučajevima kada SOA ne želi obrazložiti razloge svog negativnog mišljenja, tužiteljima se tužbeni zahtjevi usvajaju. Nadalje, a s obzirom na činjenicu i bolesti i potrebe za tuđom njegom i pomoći, primarnu suprugu a i obitelji koja temeljem valjanih pravnih osnova boravi u [adresa], usvojiti tužbeni zahtjev te omogućiti tužitelju ishođenje privremenog boravka kako iz zakonskih tako iz humanitarnih razloga.

4.1. Opunomoćenica tuženika je navela da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu. U odnosu na navode opunomoćenika tužitelja ističe kako je zdravstveno stanje tužitelja irelevantno za ovaj pravni postupak te da tužitelju nitko ne onemogućava da napusti Republiku Hrvatsku. Čak štoviše tuženik je u odgovoru na tužbu naveo i rješenja Policijske postaje Solin kojima je imenovanom naloženo napuštanje, protjerivanje i zabrana ulaska na tri godine u RH. Nadalje se ističe da je mišljenje SOA- e dano sukladno propisanim pravilnicima i zakonom o djelokrugu SOA te je isto obrazloženo u onom dijelu kojim se ne zadire u nacionalnu sigurnost RH. Takvo mišljenje SOA-e tužitelju je u cijelosti pročitano i obrazloženo, stoga se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4.2. Potom je opunomoćenik tužitelja u odnosu na navode opunomoćenice tuženika naveo da je rješenjem II. Policijske postaje Split tužitelju odobren ostanak u RH iz humanitarnih razloga upravo zbog bolesti i potrebe za njegom obitelji, a koje rješenje je na snazi do svibnja 2025. pa bi s obzirom na tu činjenicu, na iste navode i tu činjenicu trebalo cijeniti prilikom donošenja odluke u ovom sporu, dok je opunomoćenica tuženika u odnosu na isto navela da se predmetni spor vodi protiv rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja u svrhu spajanja obitelj a ne iz humanitarnih razloga te da tuženik vodi upravni postupak dok policijska postaja, dakle policijski službenici za nezakonite migracije primjenjuju propisane zakonske odredbe.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela koji prileži spisu upravnoga spora.

6. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud drži kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja upućenog tuženiku elektronskim putem dana 11. prosinca 2023. za odobrenjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji u skladu s odredbom članka 63. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20, 114/22, 151/22; dalje: Zakon o strancima).

10. Prema odredbi članka 63. stavka 1. točki 1. Zakona o strancima privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina.

11. Odredbom članka 59. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka; 2. ima valjanu stranu putnu ispravu; 3. ima sredstva za uzdržavanje; 4. ima zdravstveno osiguranje; 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a; 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska; 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

12. Člankom 5. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da u odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest će se zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti.

13. Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine, broj: 85/08 i 86/12; dalje: Zakon o sigurnosim provjeravama) propisano je da, kada je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno- obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

14. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja osporenog rješenja razvidno je da je Sigurnosno-obavještajna agencija (dalje: SOA) dana 23. travnja 2024. dostavila tuženiku neklasificirani dokument (mišljenje) od 16. veljače 2024. iz kojeg u bitnom proizlazi da je za tužitelja dano negativno mišljenje jer raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak temeljem neispunjavanja uvjeta iz članka 59. st. 1. toč. 7. Zakona o strancima jer da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Iz obrazloženja takvog mišljenja nadalje proizlazi da je SOA tijekom postupka mišljenje donijela u okviru zakonom definiranog djelokruga SOA-e, temeljem nadležnosti iz članka 42. Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu (Narodne novine, broj 79/06, 105/06), te članka 6. i članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama te s time povezanim člankom 5. Zakona o strancima temeljem kojeg je utvrđeno da je tužitelj povezan s osobama iz ruskog kriminalnog miljea, te osoba koja svojim djelovanjem može predstavljati opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Nadalje se navodi kako je utvrđeno da je tužitelj kazneno sankcioniran zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela Glava deseta KZ RH (čl. 110. -124. KZ RH) zbog čega je u R. Njemačkoj osuđen na kaznu zatvora koju je odslužio; da je tužitelj zlorabio pogodnosti boravka u Republici Hrvatskoj kako bi sa suradnicima u organizacijskom, logističkom i dr. smislu pokušao etablirati kriminalni punkt u Republici Hrvatskoj za potrebe transnacionalnih kriminalnih skupina s prostora Ruske Federacije s ciljem njihovog tranzita u zemlje EU korištenjem krivotvorene dokumentacije lažno deklarirane na pojedine članice EU; te da u ranijem razdoblju nije poštovao odluke nadležnih tijela Republike Hrvatske, pa tako ni odluku o protjerivanju iz Republike Hrvatske. Temeljem navedenog da se smatra da predmetni predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnosti i javni poredak Republike Hrvatske te je dano negativno mišljenje kako je navedeno. Naposljetku, navodi se, s obzirom na sve navedeno mišljenje SOA-e, da boravak predmetnog predstavlja sigurnosti rizik za sigurnost građana Republike Hrvatske, te da tužitelj neće poštovati pravni poredak Republike Hrvatske zbog čega je dano negativno mišljenje. Zaključno navode kako je SOA mišljenja kako tužitelj ispunjava uvjete za određivanje zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 godine.

15. Nadalje, proizlazi kako su tužitelj i opunomoćenik tužitelja od strane tuženika upoznati sa sadržajem neklasificiranog podneska SOA-e, te im je omogućeno izjasniti se o istima, a o čemu u spisu prileži zapisnik o izjavi stranke i opunomoćenika stranke, Klasa: UP/I-216-02/23-03/15985, Urbroj: 511-12-43-24-13 od 9. svibnja 2024. Iz zapisnika proizlazi kako su tužitelj i njegovo opunomoćenik naveli da su primili na znanje cijelo pročitano mišljenje SOA-e te da se s istim ne slažu jer da je isto paušalno, da se državljanina treće zemlje dovodi u kontekst nekakvih odnosa s nekim ljudima i organizacijama koje su neimenovane i mogu se odnositi na bilo koga, da je nesporna činjenica da je tužitelj u Republici Hrvatskoj već 14 godina te da nije počinio nikakvo kazneno djelo niti u Republici Hrvatskoj niti u Ruskoj Federaciji što je dokazano provjerama nadležnog suda pa tako i uvjerenjem iz matične države, da su navodi SOA- e paušalni jer se ne navodi niti jedna osoba niti poduzeće koje bi se povezalo s tužiteljem koji je u braku s hrvatskom državljankom, da su mu tu i djeca i unuci te naposljetku navodeći da je teško bolestan i da liječenje provodi trenutno u Republici Hrvatskoj za IV. stupanj karcinoma te da poradi navedenog liječenja kao i svega navedenog nema niti vremena niti volje niti želje zadirati u nacionalne interese Republike Hrvatske. Naposljetku navodi kako se poradi navedenog obratio i nadležnom javnom pravobraniteljstvu RH, upravnom sudu i drugim tijelima koja su im bila na raspolaganju.

16. Tijekom ovoga spora i uređujuća sutkinja (koja je upoznata s načinom postupanja s klasificiranim podacima) je po službenoj dužnosti izvršila uvid u klasificirane podatke SOA-e (na temelju kojeg je doneseno ovdje osporeno rješenje tuženika), o čemu je sastavljena i službena bilješka (list 103. spisa), te su stranke obaviještene o tome na ročištu održanom pred ovim sudom 12. prosinca 2024., kojom prilikom je utvrđeno kako u istima postoje argumentirani navodi i okolnosti odnosno opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj prestavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak u smislu odredbe članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Klasificirani podaci SOA-e pod oznakom tajnosti „Povjerljivo“, koji su pregledani od strane uređujuće sutkinje, tužitelju niti njegovom opunomoćeniku se nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli biti sadržajno navedeni u obrazloženju odluke. Ovo stoga što uvid u klasificirane podatke mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima.

17. Stoga, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za odobrenjem privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, te da je tijekom upravnog postupka u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti zatraženo mišljenje SOA-e, te da je SOA dala negativno mišljenje odnosno utvrdila postojanje sigurnosne zapreke za odobrenje privremenog boravka tužitelju u Republici Hrvatskoj, vezano za nacionalnu sigurnosti te dala mišljenje kako tužitelj ispunjava uvjete za određivanje zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od tri godine, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelju omogućen uvid u spis te upoznavanje sa sadržajem navedenog mišljenja SOA-e, da je tuženo tijelo potom uzelo izjavu tužitelja na zapisnik, da se radi o podacima koji se tužitelju nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli biti sadržajno navedeni u obrazloženju osporavanog rješenja, a ni u obrazloženju ove presude, u skladu s gore citiranom odredbom članka 5. stavka 2. Zakona o strancima, to je po mišljenju ovoga Suda, a suprotno navodima tužitelja iznijetih tijekom ovoga spora, osporeno rješenje pravilno i zakonito.

18. Ovo stoga, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete propisane naprijed citirnim zakonskim odredbama članka 59. stavka 1. točke 7. u svezi članka 63. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak.

19. Pri tome, za navesti je da Sud uzima u obzir tužiteljeve navode o njegovom teškom zdravstvenom stanju i potrebi liječenja, no s obzirom na činjenična utvrđenja iz klasificiranih podataka SOA-e, te naprijed citirane zakonske odredbe, takvi navodi ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika. Također, a kako to pravilno navodi i tuženik tužitelju nije osporenim rješenjem onemogućeno napuštanje Republike Hrvatske u svrhu liječenja koje nije dostupno u Republici Hrvatskoj.

20. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje je zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

22. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio.

U Splitu 10. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.