REPUBLIKA HRVATSKA

P-22/2024-14

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja ČI, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 1.209,66 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju ČI, vl. obrta [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.209,66 eura (slovima: tisuću dvjesto devet eura i šezdeset šest centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju ČI, vl. obrta [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 353,09 eura eura (slovima: tristo pedeset tri eura i devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 354,25 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10. siječnja 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 1.300,00 eura (slovima: tisuću tristo eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. studenog 2023. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 3. siječnja 2024. navodi da je 20. kolovoza 2023. oštećeno vozilo marke BMW serija 3, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika GI, koje vozilo je osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja. Navodi da je oštećenik GI popravio vozilo prema tuženikovom izvidu štete broj 62-AK-31238/23, a tužitelj je za taj popravak izdao račun broj A 375/P1/1 od 14. studenog 2023. u iznosu od 2.509,66 eura. Dalje navodi da je oštećeni GI ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku tužitelju umjesto ispunjenja svoje obveze po računu broj A 375/P1/1 čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje. Također navodi da je oštećenik GI izjavom i punomoći od 21. rujna 2023. dao suglasnost da se troškovi popravka vozila izravno uplate na tužiteljev račun što do danas tuženik nije učinio. Navodi i da iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici te da oštećena osoba odnosno osiguranik slobodno može izabrati gdje će popraviti svoje vozilo. Također navodi da u prilogu tužbi dostavlja nalaz i mišljenje prometnog vještaka Igora Jakoplića čiji je predmet bio razlika u cijeni radnog sata, koji je utvrdio da cijene radnog sata u iznosu od 110,00 kuna ili 120,00 kuna uvećano za PDV nisu održive u redovnom poslovanju. Dakle, tužitelj od tuženika tužbenim zahtjevom potražuje plaćanje iznosa od 2.509,66 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost, ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Također navodi da su tuženikove stručne službe napravile izvid štete i utvrđena je visina oštećenja na predmetnom vozilu u iznosu od 1.744,12 eura bez uključenog PDV-a na koji tužitelj kao obveznik PDV-a nema pravo. Dalje navodi da je 24. studenog 2023. platio vlasniku vozila GI iznos od 1.300,00 eura umanjeno za ugovornu franšizu od 146,00 eura, odnosno iznos od 1.154,00 eura. Tuženik navodi da je tužitelj sam sebi izdao račun dok je vlasnik vozila fizička osoba. Smatra da u konkretnom slučaju vlasniku vozila nije nastala šteta jer on nije niti plaćao popravak oštećenog vozila nego je to učinio tužitelj koji je pravna osoba i koji ima pravo na odbitak pretporeza. Navodi da ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg tužitelj ne bi imao pravo na odbitak pretporeza pa da iznos PDV-a ne predstavlja stvarnu štetu za tužitelja koji bi mogao tražiti u okviru naknade štete.

3. Tužitelj je prvotno tužbom od tuženika potraživao iznos od 2.509,66 eura, a podneskom od 14. ožujka 2023. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.300,00 eura navodeći da od tuženika potražuje iznos od 1.209,66 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, čemu se tuženik nije protivio. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva, smatra se presumiranim povlačenjem tužbenog zahtjeva, pa je riješeno kao u izreci rješenja.

4. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u izvid štete oznake 62-AK- 31238/2023 od 26. rujna 2023. (list 6 spisa, list 134, 135, 138 i 139 spisa), u račun A375/P1/1 od 14. studenog 2023. (list 7 spisa), u izjavu od 21. rujna 2023. (list 8 spisa), u punomoć od 21. rujna 2023. (list 9 spisa), u email dopis od 14. studenog 2023. (list 10 i 11 spisa), u email dopis od 15. studenog 2023. (list 12 spisa), u cjenik (list 13 spisa), u Ugovor o ustupu tražbine od 14. studenog 2023. (list 14 do 15 spisa), u mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 16 do 19 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića od 9. ožujka 2023. (list 122 do 124 spisa), u policu osiguranja automobilskog kaska broj 004626322243 od 23. rujna 2022. (list 132 do 133 spisa), u izvadak po transakcijskom računu PBZ (list 136 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića, stalnog sudskog vještaka (list 279 do 281 spisa).

6. Smanjenim tužbenom zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.209,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20. studenog 2023. do isplate, dok tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

7. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj, odgovornost, niti tuženikovo plaćanje iznosa od 1.154,00 eura oštećeniku GI na ime naknade štete.

8. Neprijeporno je sud utvrdio da je oštećenik GI, kao osiguranik sklopio s tuženikom, kao ugovarateljem osiguranja, ugovor o kasko osiguranju vozila, a kako to proizlazi iz police automobilskog kaska br. 004626322243 od 23. rujna 2022. (list 132 spisa), što nije među strankama ni bilo sporno.

9. Člankom 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: (35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

10. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o kasko osiguranju tuženik je kao osiguratelj preuzeo obvezu da će, ako se ostvare ugovorene okolnosti, isplatiti naknadu iz osiguranja. U tome je sadržana pravna i ekonomska svrha sklapanja ugovora o osiguranju. Osiguratelj ne isplaćuje naknadu iz osiguranja na temelju svoga diskrecijskog prava, nego na temelju ugovorom preuzete obveze. Ugovor mora osiguraniku pružiti sigurnost da će ostvariti naknadu ako se ostvari osigurani slučaj.

11. Neprijeporno je utvrđeno da je osigurani slučaj nastao kada je 20. kolovoza 2023. oštećeno vozilo marke i tipa BMW serija 3, reg. oznake [registarska oznaka], te da je oštećenik i ugovaratelj osiguranja za predmetno vozilo, GI, prijavio štetu tuženiku, koji je napravio izvid štete 26. rujna 2023., a kako to proizlazi iz izvida štete oznake: 62-AK-31238/2023 od 26. rujna 2023. (list 6 spisa).

12. Tužitelj je izvršio popravak vozila oštećenika GI sukladno tuženikovom izvidu štete od 26. rujna 2023., te je tužitelj za to izdao račun A 375/P1/1 od 14. studenog 2023. (list 7 spisa) u iznosu od 2.509,66 eura s uključenim PDV-om.

13. Iz Ugovora u ustupu tražbine od 14. studenog 2023. (list 14 i 15 spisa) i Punomoći od 21. rujna 2023. (list 9 spisa) proizlazi da je oštećenik GI svoju tražbinu prema tuženiku u iznosu od 2.509,66 eura ustupio tužitelju. Također, proizlazi da je riječ o cesiji radi ispunjenja.

14. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

15. Stoga je sud utvrdio da je oštećenik GI, svoju tražbinu koju ima prema tuženiku u iznosu od 2.509,66 eura, u cijelosti cedirao tužitelju, te da je tuženik o tome obaviješten 15. studenog 2023. kako to proizlazi iz dopisa epoštom (list 12 spisa), a s obzirom na to da se radi o cesiji radi ispunjenja, cesus može u smislu odredbe članka 88. stavka 4. ZOO-a ispuniti svoju obvezu i ustupitelju i primatelju tražbine, čak i nakon što je obaviješten o ustupanju.

16. U konkretnom slučaju, nedvojbeno se ne primjenjuje pravo na odbitak pretporeza jer je popravak vozila naručio i ugovorio GI kao fizička osoba te je tužitelj kao pravna osoba izdao račun za popravak vozila fizičkoj osobi koja nije u sustavu PDV-a i nije porezni obveznik PDV-a. Isporuku usluga tužitelj nije izvršio za tuženika tj. osiguratelja GI koje osiguravajuće društvo nedvojbeno je u sustavu PDV-a, već je tužitelj isporuku svoje usluge izvršio fizičkoj osobi, GI.

17. Dakle, ugovor o djelu – popravku oštećenog vozila sklopljen je između tužitelja, koji je obveznik PDV-a, i GI kao fizičke osobe, koja nije obveznik PDV-a, te obveznik plaćanja računa broj A 375/P1/1 je fizička osoba GI koji je potom Ugovorom o ustupu tražbine od 14. studenog 2023. dio svoje tražbine koja se odnosi na tražbinu prema tuženiku da mu isplati osigurninu, na temelju ugovora o kasko osiguranju njegovog vozila, prenio na tužitelja kao cesionara.

18. Prema tome, u konkretnom slučaju ne postoji izravni ugovorni odnos na temelju ugovora o djelu za popravak vozila između tužitelja i tuženika, a niti je ugovor o cesiji trostrani pravni odnos u kojem bi uz GI kao cedenta i tužitelja kao cesionara, treća ugovorna strana bio tuženik kao cesus, jer se ugovor o cesiji (ustupu) sklapa isključivo između cedenta i cesionara te za ustup tražbine nije potreban pristanak cesusa (tuženika). Kako je riječ o cesiji radi ispunjenja, tuženik kao cesus je mogao ispuniti svoju obvezu iz ugovora o kasko osiguranju ustupitelju GI čak i nakon što je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor da ne bi bio u obvezi platiti dio tog iznosa koji se odnosi na PDV neosnovan je u cijelosti.

19. Tuženik je sam u odgovoru na tužbu naveo da je utvrdio visinu štete u iznosu od 1.744,12 eura bez uključenog iznosa PDV-a. Dakle, isplatom iznosa od 1.154,00 eura tuženik nije ispunio u cijelosti svoju obvezu iz Ugovora o kasko osiguranju. Činjenica da tuženik kao osiguravatelj ne prihvaća visinu popravka vozila (za razliku od 1.744,12 eura do iznosa tužiteljevog računa A375/P1/1 u visini od 2.007,73 eura bez PDV-a) te da ne prihvaća cijenu popravka s uračunatim PDV-om u servisu u kojem je oštećenik popravljao svoje vozilo, nije ni od kakvog utjecaja na dužnost tuženika da naknadi trošak popravka vozila u cijelosti po računu radionice tužitelja, koji račun je tužitelj ispostavio sa cijenama koje su sadržane u njegovom cjeniku za predmetno razdoblje kada je vozilo bilo popravljeno.

20. Odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Tužitelj je nesporno popravio oštećeno vozilo tuženikovog osiguranika i time je uspostavljeno stanje vozila prije nego što je šteta nastala.

21. Prema tome, u konkretnom slučaju, za tuženikovog kasko osiguranika GI nastala je šteta u punom iznosu računa broj A 375/P1/1, a taj račun iznosi 2.509,66 eura, pa GI ima tražbinu prema svom osiguratelju – tuženiku u visini neplaćenog dijela tog računa (umanjenog za franšizu), a puni iznos tog računa iznosi 2.509,66 eura što umanjeno za franšizu u iznosu od 146,00 eura iznosi 2.363,66 eura, a neprijeporno je da je tuženik platio iznos od 1.154,00 eura, pa je tuženik dužan svojem osiguraniku platiti preostali iznos osigurnine u iznosu od 1.209,66 eura, koji iznos je GI cedirao tužitelju, a upravo taj iznos tužitelj potražuje od tuženika.

22. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti i presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

23. Dakle, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.209,66 eura, na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od 20. studenog 2023. do isplate (račun broj A 375/P1/1 ima datum dospijeća 19. studenog 2023.), a stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. st. 2. ZOO-a, koja propisuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. S obzirom na to da se u konkretnom predmetu ne radi o trgovačkom ugovoru niti o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, određena je visina stope za ostale odnose, o čemu je presuđeno u točki I. izreke ove presude.

24. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu: OT).

25. Ističe se da se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka postupka, pa je tako u trenutku podnošenja tužbe vrijednost predmeta spora do 14. ožujka 2024. bila 2.509,66 eura, a s obzirom na to da je tužitelj je u ovom postupku uspio s glavnicom u iznosu od 1.209,66 eura, u toj fazi postupka postotak tužiteljevog uspjeha iznosio je 48,20 %, dok je postotak tuženikovog uspjeha iznosio 51,80 %, dakle, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka, tuženik je uspio s 3,60 %, ali tuženik nije zatražio trošak, pa o tome sud nije odlučivao. Od 14. ožujka 2024. prema vrijednosti predmeta spora od 1.209,66 eura, u toj fazi postupka, tužiteljev postotak uspjeha je 100%, a prema vrijednosti spora, troškovi parničnog postupka iznose za podnesak od 14. ožujka 2024. 150 eura (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu od 3. prosinca 2024. 150,00 eura (Tbr.9.1.) i za sudsku pristojbu na presudu u 53,09 eura, sukladno odredbi Tbr. 2. st. 1. sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP). Stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi ukupno iznos od 353,09 eura. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

26. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, neosnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 354,25 eura. Tužitelju ne pripada neosnovano zatražena razlika za sastav podneska od 14. ožujka 2024. i zastupanja na ročištu 3. prosinca 2024. te neosnovano zatražena razlika sudske pristojbe na presudu u iznosu od 18,47 eura, jer sudska pristojba na presudu iznosi 53,09 eura (a ne zatraženih 71,56 eura). O troškovima postupka odlučeno je pod točkom II. izreke presude.

Karlovac, 10. siječnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Tomislavu Hajdeku, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Šibla 15,

2. Tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33