REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1028/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja EUROFRIGO S.R.O., Bratislava (Slovačka Republika), Panónska cesta 4A, OIB: 80724379710, kojeg zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Praljak & Svić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37b, protiv tuženika KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec (Grad Zagreb), Ježdovečka ulica 131A, OIB: 28860137688, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o., Zagreb, Nova Ves 3, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 4. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Petra Barbarića, Pisarovina, Trg Stjepana Radića 4/I, poslovni broj Ovrv-11819/2023 (UPP/OS-Ovrv-656/2023) od 12. srpnja 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 3.490,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.290,00 eura od 27. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 2.200,00 eura od 27. siječnja 2023. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od od 3.490,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.290,00 eura od 27. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 2.200,00 eura od 27. siječnja 2023. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

kao i radi osiguranja novčane tražbine tužitelja na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se:

p r e t h o d n a  m j e r a

zabranom bankama koje vode tuženikove račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate sa njegovih računa koji se vode pod osobnim identifikacijskim brojem tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Ovo rješenje dostavit će se Financijskoj agenciji na provedbu.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajat će najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere u dijelu kojim predlaže osiguranje za zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka iz točke I. izreke rješenja koje su tekle u razdoblju od 12. srpnja 2023. do 9. siječnja 2025.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.187,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim zahtijeva zakonske zatezne kamate na dio dosuđenih troškova iz točke VII. izreke rješenja u iznosu od 275,00 eura koje su tekle u razdoblju od 12. srpnja 2023. do 9. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. lipnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javni bilježnik Petar Barbarić, Pisarovina, Trg Stjepana Radića 4/I, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 11819/2023 (UPP/OS-Ovrv-656/2023) od 12. srpnja 2023. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 3.490,00 eura i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je ovaj sud pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Povrv-1028/2023-3 od 1. prosinca 2023., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u svom prigovoru od 17. srpnja 2023. osporio rješenje o ovrsi navodeći da je on u cijelosti ispunio svoje dospjele obveze prema tužitelju, štoviše, da on ima potraživanje prema tužitelju, kao i da nije jasno na čemu tužitelj temelji svoje potraživanje.

4. Očitujući se na navode iz prigovora, podneskom od 11. prosinca 2023. tužitelj je naveo da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu na način da je tuženik od njega naručivao usluge prijevoza robe, pa je tako u konkretnom slučaju tuženik izvršio dvije narudžbe i zatražio prijevoz robe iz Nizozemske na ukupno pet lokacija u Mađarskoj, sukladno narudžbenicama br. 1/2022 i 2/2022. Naveo je da je on svoju obvezu uredno izvršio, što je razvidno iz međunarodnih tovarnih listova, kao i da je tuženik prije podnošenja ovršnog prijedloga podmirio dio duga, dok je za preostali iznos dugovanja izjavio prijeboj koji nije osnovan budući da ne postoji tužiteljevo dugovanje prema tuženiku koje bi ovaj mogao prebiti s utuženim dugovanjem.

5. Istim podneskom tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere za iznos od 3.490,00 eura te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP).

6. Podneskom od 28. prosinca 2023. tuženik se očitovao na tužiteljeve navode te istaknuo da ostaje kod izjavljenog prigovora i izjave o prijeboju.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja - u ovjerenom prijevodu (list 9. -13. spisa), e-mail korespondenciju - u ovjerenom prijevodu (list 54. -61. spisa, list 62.-65. spisa i list 102.-107. spisa), CMR teretni list br. 022066113 i 022066114 - u ovjerenom prijevodu (list 69.-74. spisa), CMR teretni list br. 1405031, 1405032 i 1405033 (list 75.-82. spisa), izvadak iz uređaja za praćenje temperature zraka (list 83. spisa), račun tužitelja br. 20222699 - u ovjerenom prijevodu (list 88. spisa), račun tužitelja br. 20222702 - u ovjerenom prijevodu (list 92. spisa), narudžbu za utovar br. 001/2022 - u ovjerenom prijevodu (list 124.-129. spisa), narudžbu za utovar br. 002/2022 - u ovjerenom prijevodu (list 130.-135. spisa) te dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 18. rujna 2024. (list 136. spisa).

8. S druge strane, sud nije razmatrao isprave s lista 84.-86. te lista 95.-101. spisa iz razloga što tužitelj u smislu odredbe članka 232. stavak 2. ZPP-a nije dostavio ovjereni prijevod tih isprava. Osim toga, sud nije niti proveo dokazni prijedlog tuženika saslušanjem "djelatnika ovršenika" jer nije određeno naznačio osobu svjedoka koja bi se imala saslušati u ovom postupku (članak 241. ZPP-a). Nije niti proveden dokazni prijedlog saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika jer se njegovim saslušanjem ne bi mogla utvrditi činjenica da je utuženo potraživanje prestalo prijebojem, a kako je to detaljnije izneseno pod točkom 33. obrazloženja ove odluke.

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora predstavlja predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.490,00 eura na ime međunarodnog prijevoza robe sukladno izdanim računima tužitelja br. 20222699 i 20222702 od 12. prosinca 2022.

11. Prvenstveno, imajući u vidu prekograničnu narav spora između ovosudnih stranaka koje su države članice Europske unije, kao i da se radi o građanskoj, odnosno, trgovačkoj pravnoj stvari, za navesti je da je odredbom članka 46. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/17.) propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.; dalje: Uredba Bruxelles I. bis).

12. Naime, odredbom članka 4. stavak 1. Uredbe Bruxelles I. bis ustanovljeno je pravilo o općoj nadležnosti prema kojem se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, s time da se domicil pravne osobe utvrđuje primjenom odredbe članka 63. stavak 1. navedene Uredbe, a kojom je propisano da se domicilom pravne osobe tuženika ima smatrati mjestom gdje navedena pravna osoba ima svoje statutarno sjedište, središnju upravu ili glavno mjesto poslovanja.

13. Stoga, s obzirom da je iz navedene odredbe razvidno da su u konkretnoj pravnoj stvari ispunjena pravila o općoj nadležnosti, jasno proizlazi da je u ovom predmetu nadležan sud Republike Hrvatske budući da tuženik ima sjedište u [adresa], i to u skladu s pravilima domaćeg prava u pogledu stvarne i mjesne nadležnosti koja upućuju na nadležnost ovog suda, sukladno odredbi članka 34.b. stavak 1. točka 1. i članak 46. stavak 1. ZPP-a.

14. Nadalje, u odnosu na primjenu mjerodavnog prava, potrebno je uputiti na odredbu članka 25. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, kojom je propisano da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.; dalje: Uredba Rim I) unutar njezinog polja primjene. Temeljno načelo Uredbe Rim I je poštivanje ugovorne autonomije stranaka pri izboru prava (članak 3. stavak 1. citirane Uredbe), a s obzirom da su stranke na ročištu od 11. rujna 2024. ugovorile primjenu hrvatskog prava kao mjerodavnog, ovaj sud je na predmetni pravni odnos primjenjivao pravo Republike Hrvatske.

15. S time u vezi, odredbom članka 1. stavak 1. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom ("Službeni list FNRJ - Međunarodni ugovori" broj 11-185/58 i "Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1-1/92, dalje: CMR Konvencija), kako je izmijenjena Protokolom od 5. srpnja 1978. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 6-55/16), propisana je primjena CMR Konvencije na svaki ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima uz naknadu, kad se u ugovoru navedeno mjesto preuzimanja robe na prijevoz i mjesto isporuke nalaze u dvije različite države, od kojih je barem jedna država ugovornica, bez obzira na sjedište i državnu pripadnost stranaka.

16. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji od 13. studenoga 1992. ("Narodne novine" broj 1/92) konstatirano je, među ostalim, da je Republika Hrvatska od 8. listopada 1991. stranka navedene Konvencije koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj na temelju točke III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 31/91) i odredbe članka 29. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Narodne novine" broj 28/96) te članka 134. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) kojim je određeno da međunarodni ugovori, sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske te su po pravnoj snazi iznad zakona.

17. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe CMR Konvencije s obzirom da se radi o međunarodnom cestovnom prijevozu robe.

18. Među strankama, nadalje, nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju kojeg je tuženik od tužitelja u dva navrata naručio uslugu međunarodnog prijevoza raznovrsne robe.

19. Navedeno ujedno proizlazi iz narudžbe za utovar br. 001/2022 (list 124. - 129. spisa), koja je ispisana na poslovnom papiru tuženika, a iz koje proizlazi da je tuženik dana 1. prosinca 2022. tužitelju dao nalog za prijevoz robe, s datumom utovara 1. prosinca 2022., na lokaciji u Nizozemskoj (Emmeloord), s istovarom u Mađarskoj (gradovi Szekesfehervar, Szigetszentmiklos i Ecser) dana 3. prosinca 2022. (reg. oznake vozila: NR-596-LK i NR-608-YV).

20. Također, i iz narudžbe za utovar br. 002/2022 (list 130. -135. spisa), ispisane na poslovnom papiru tuženika, vidljivo je da je tuženik 7. prosinca 2022. dao nalog tužitelju za prijevoz robe s datumom utovara 7. prosinca 2022., na adresi u [adresa] ([adresa]), s istovarom u Mađarskoj (gradovi [adresa] i [adresa]) dana 9. prosinca 2022. (reg. oznake vozila: NR-146-LU i NR-532-YV).

21. Nije niti sporno da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku, i to na način da je izvršio ugovorene usluge prijevoza robe na ugovorena odredišta.

22. Naime, uvidom u međunarodne tovarne listove (CMR) br. 1405031, 1405032 i 1405033 (list 75.-82. spisa) jasno proizlazi da je tužitelj kao prijevoznik robe istu otpremio 1. prosinca 2022. s adrese u Nizozemskoj, vozilima reg. oznake [registarska oznaka] i NR-608-Y, kao i da je roba zaprimljena na ugovorenim odredištima u Mađarskoj (Szekesfehervar, Szigetszentmiklos i Ecser), što je potvrdio primatelj robe ovjerom svog pečata i potpisa.

23. Također, uvidom u međunarodne tovarne listove (CMR) br. 022066113 i 022066114 (list 69.-74. spisa) vidljivo je da je tužitelj naznačen kao prijevoznik predmetne robe, da je roba otpremljena 7. prosinca 2022. s adrese u Nizozemskoj, [adresa], a uredno zaprimljena na ugovorenim odredištima u [adresa] (H i [adresa]) dana **.**.2022., što je potvrdio primatelj robe ovjerom pečata i potpisa.

24. Prema odredbi članka 4. CMR Konvencije, ugovor o prijevozu potvrđuje se izdavanjem teretnog lista, dok nepostojanje, nevaljanost ili gubitak teretnog lista ne utječe na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu na koji se i dalje primjenjuju odredbe CMR Konvencije. Odredbom članka 9. CMR Konvencije određeno je da teretni list predstavlja oborivi dokaz o sklapanju ugovora o prijevozu, uvjetima ugovora i preuzimanju robe od strane prijevoznika.

25. Nadalje, nije sporno niti pravo tužitelja da od tuženika potražuje naknadu na ime izvršenih usluga prijevoza robe, odnosno, da su parnične stranke ugovorile da će predmetnu naknadu podmiriti ovdje tuženik, a nije sporan niti ugovoreni iznos (visina) naknade na ime vozarine (troškova i usluge prijevoza).

26. Međutim, između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno, je li utuženo potraživanje podmireno od strane tuženika, s time da nije sporno da je tuženik prije podnošenja ovršnog prijedloga, dana 22. ožujka 2023., djelomično podmirio prvi utuženi račun br. 20222699 u iznosu od 910,00 eura (knjigovodstvena kartica tužitelja s 10. spisa).

27. Uvidom u utuženi račun tužitelja br. 20222699 od 12. prosinca 2022. (list 88. spisa), s datumom dospijeća 26. siječnja 2023., utvrđeno je da je ispostavljen tuženiku u iznosu od 2.200,00 eura na ime prijevoza robe od strane tužitelja s adrese u Nizozemskoj (utovar od 1. prosinca 2022.) na tri adrese u Mađarskoj (gradovi Szekesfehervar, Szigetszentmiklos i Ecser - istovar od 3. prosinca 2022.). S obzirom da je tužitelj u ovršnom prijedlogu, sada tužbi, uzeo u obzir uplatu tuženika u iznosu od 910,00 eura, potraživanje tužitelja po predmetnom računu sada iznosi 1.290,00 eura.

28. Iz utuženog računa tužitelja br. 20222702 od 12. prosinca 2022. (list 92. spisa), s datumom dospijeća 26. siječnja 2023., proizlazi da je ispostavljen tuženiku u iznosu od 2.200,00 eura po osnovi prijevoza robe, izvršnim od strane tužitelja, i to s adrese u Nizozemskoj ([adresa] - utovar od 7. prosinca 2022.) na dvije lokacije u Mađarskoj (gradovi [adresa] i [adresa] - istovar od 9. prosinca 2022.)

29. Stoga, usporedbom CMR teretnih listova i utuženih računa sud je doveo navedene isprave u međusobnu vezu budući da je na istima kao prijevoznik naveden ovdje tužitelj, kao i da je riječ o robi za koju je tuženik dao naloge za utovar tužitelju dana 1. prosinca 2022. i 7. prosinca 2022., a koja se otpremala s dvije lokacije u Nizozemskoj na više različitih adresa u Mađarskoj (gradovi [adresa] i [adresa]) te je uredno zaprimljena na ugovorenim odredištima u ugovorene dane.

30. Dodatno, potrebno je navesti i da je sud uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 18. rujna 2024. (list 136. spisa) utvrdio da je tuženik u svojim poslovnim knjigama proknjižio utužene račune tužitelja te da je po predmetnim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

31. Sukladno odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

32. Da je tužitelj uredno zaprimio utužene račune, vidljivo je iz izvedenih dokaza, kao i dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, iz kojih proizlazi da je tuženik kroz svoje poslovne knjige proknjižio utužene račune, slijedom čega vrijedi presumpcija korištenja odbitka pretporeza i posljedično postojanja tražbine.

33. U odnosu na tuženikov prigovor kojim osporava visinu utuženog duga s navodom da je njegova obveza prestala prijebojem, za navesti je kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi utuženo potraživanje djelomično ili u cijelosti prestalo uslijed prijeboja tužiteljeve tražbine s navodnom protutražbinom tuženika, niti je u ovom postupku postavio odgovarajući zahtjev za isplatu (primjerice, u vidu protutužbe, prigovora radi prebijanja i sl.). Naime, tuženik nije dokazao postojanje svoje protutražbine, niti po osnovi, niti po visini, niti je dokazao da bi takva protutražbina, sve i da postoji, ispunjavala pretpostavke za prijeboj, odnosno da bi tražbina tužitelja i protutražbina tuženika bile uzajamne, istorodne, dospjele i podobne za prijeboj. Stoga, uzimajući u obzir sadržaj prigovora tuženika, iznošenjem takve tvrdnje tuženik je bio dužan dokazati i njenu osnovanost adekvatnim dokaznim prijedlozima (kao primjerice, relevantnim knjigovodstvenim ispravama ili prijedlogom za provođenjem financijskog vještačenja), što nije učinio.

34. Naime, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

35. S obzirom da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno (niti je u tom smjeru iznosio adekvatne dokazne prijedloge), iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku, sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članaka 4., 9. i 342. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO), dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

36. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je visina stope zatezne kamate određena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za trgovačke ugovore. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

37. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću sukladno datumima naznačenima na utuženim računima, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate.

38. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao u presudi.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

40. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. točka 1. Tarife) što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 250,00 eura, kao i na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 eura, koja uvećana za PDV po stopi od 25% iznosi 25,00 eura (članci 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.).

41. Dakle, na ime troškova ovršnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 275,00 eura.

42. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav obrazloženog podneska od 11. prosinca 2023. kojim se očituje na navode iz prigovora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima od 11. rujna i 4. prosinca 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) - za svako ročište iznos od 200,00 eura, što sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 750,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 81,35 eura (članak 1. stavak 1. ZSP- a u vezi s Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi), kao i zatraženi trošak sudskih pristojbi za prijedlog i za rješenje o prethodnoj mjeri u ukupnom iznosu od 81,34 eura (Tar. br. 1. stavak 2. i Tar. br. 2. stavak 5. Uredbe o tarifi).

43. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 1.187,69 eura (ovršni troškovi u iznosu od 275,00 eura i parnični troškovi u iznosu od 912,69 eura).

44. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 10. siječnja 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

45. S time u vezi, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 12. srpnja 2023. pa do 9. siječnja 2025., kao dana koji je prethodio donošenju ove odluke.

46. Osim toga, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 29. veljače 2024. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

47. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova za sastav podneska od 17. rujna 2024. iz razloga jer navedenim podneskom dostavlja ovjereni prijevod isprava koje je trebao dostaviti već uz podnesak od 11. prosinca 2023., kojim je (između ostalog) dostavio navedene isprave bez ovjerenog prijevoda (te mu je za taj podnesak priznat zatraženi trošak), pa navedeni propust tužitelja ne može ići na teret tuženika budući da je taj trošak izazvao sam tužitelj.

48. Konačno, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu.

49. Stoga, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 375,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

50. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao u točkama VII. i VIII. izreke rješenja.

51. Zaključno, prijedlog tužitelja za donošenje prethodne mjere na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a sud nalazi osnovanim.

52. Naime, odredbom članka 501.a ZPP-a propisano je da će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

53. Za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, bitan kriterij za donošenje predmetne prethodne mjere je pitanje postojanja veće vjerojatnosti za tužiteljev uspjeh u sporu. S obzirom da je sud u ovoj presudi prihvatio tužbeni zahtjev osim u dijelu zateznih kamata koje su tekle na troškove ovršnog postupka, smatra se da je dokazana i veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu, odnosno da je tuženikova vjerojatnost za uspjeh u sporu manja od one tužiteljeve, a sve sukladno već obrazloženim razlozima.

54. Iz sadržaja odredbe članka 501.a ZPP-a proizlazi da se prethodna mjera propisana istom odredbom može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Međutim, kada je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave, a sud prethodnu mjeru odredi nakon zaključenja glavne rasprave, kao što je to ovdje slučaj, na odgovarajući način se primjenjuje odredba iz članka 337. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ) kojom je propisano da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. Stoga, sud je prihvatio predloženu mjeru osiguranja jer bi u suprotnom tužitelj kao predlagatelj osiguranja bio onemogućen u ostvarivanju prava na osiguranje određivanjem prethodne mjere, iako je isto pravovremeno predložio (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj Pž-5316/2020 od 29. prosinca 2020.).

55. Sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan iz gore iznesenih razloga slijedom čega je prihvatio predloženu mjeru osiguranja u odnosu na iznos glavnice od 3.490,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća utuženih računa pa do isplate, po stopi na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za trgovačke ugovore, kao i nastalih troškova ovršnog postupka (tužitelj je tražio donošenje prethodne mjere za troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

56. Stoga je na temelju članka 501. a ZPP-a, a u vezi s člankom 335. OZ-a te člankom 337. stavak 1., 2. i 4. OZ-a, odlučeno kao u točkama I. - V. izreke rješenja 57. S obzirom da je tužitelj uspio u predmetnoj parnici sa zahtjevom za isplatu glavnice u iznosu od 3.490,00 eura, kao i nastalih troškova ovršnog postupka, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, valjalo je u tom dijelu odrediti osiguranje tražbine određivanjem prethodne mjere, a budući da je zahtjev tužitelja odbijen u dijelu kojim zahtijeva zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 12. srpnja 2023. pa do 9. siječnja 2025., kao dana koji je prethodio donošenju presude, valjalo je u odnosu na tražbinu tužitelja u tom dijelu odbiti prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere, a kako je to već detaljno obrazloženo u presudi te je stoga odlučio kao u točki VI. izreke rješenja.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a). Žalba ne odgađa provedbu rješenja o prethodnoj mjeri (članak 11. stavak 4. i članak 352. stavak 3. OZ-a).