Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-74/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek i Željke Rožić Kaleb kao članova vijeća, u izvanparničnom predmetu produljenja prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj R1-374/24-8 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj. R1-374/24-8 od 31. prosinca 2024.
II. Nalaže se računovodstvu da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda, na žiro račun odvjetnika Korane Ferdelji iznos od 156,25 Eur u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja produžen je prisilni smještaj LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1987., s prebivalištem u [adresa], u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 31. prosinca 2024.
2. Protiv navedenog rješenja žali se prisilno smještena osoba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te nepostojanja medicinske osnove za prisilni smještaj. Predlaže, usvojiti navode žalbe i ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu odredbe čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Neosnovani su žalbeni navodi prisilno smještene osobe, obzirom je sud prvog stupnja u provedbi postupka, a sukladno odredbi čl. 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetanja ("Narodne novine", broj: 76/14, dalje: ZZODS) o produženju prisilnog smještaja za LR donio pravilnu i zakonitu odluku, a temeljem prijedloga za produženje prisilnog smještaja, dostavljenog od strane Klinike za psihijatriju Sveti Ivan.
7. Iz prijedloga Klinike za produlje prisilnog smještaja (list 49 spisa) proizlazi da postoji potreba za produženjem prisilnog smještaja za LR, obzirom se dosadašnjim liječenjem nije postiglo zadovoljavajuće poboljšanje psihičkog stanja, te je pacijent unatoč primijenjenim terapijskim postupcima i dalje psihotičan, nesuradljiv, nekritičan i bez uvida u bolest i potrebu liječenja te je potreban nastavak bolničkog psihijatrijskog liječenja.
8. Navedeno jasno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Branke Vidrih koja je navela da je bolesnik transrodna osoba, koja boluje od sihozofrenije (F 20), što predstavlja težu duševnu smetnju. Bolesnik je disfunkcionalan u svim životnim segmentima, živi na margini, zapušta higijenu, uzimanje hrane, tekućine i lijekova, upadnog je i bizarnog ponašanja koje rezultira bolničkim liječenjem. U tijeku je postupak oduzimanja poslovne sposobnosti, te nastojanje nadležne socijalne službe za pronalaskom adekvatnog smještaja u odgovarajuću ustanovu. U trenutnom psihotičnom dezorijentiranom stanju ugrožava osobnu sigurnost i zdravlje, kao i sigurnost zdravlje osoba oko sebe. Dosadašnjim liječenjem nije došlo d o nikakvog pomaka u njegovom psihičkom stanju, te je nužno zadržati ga u bolnici u trajanju do mjesec dana, kako bi se njegovo psihičko stanje dostatno popravilo i dopustilo nastavak ambulantnog praćenja i liječenja.
9. Prisilno smještena osoba je prigovorila nalazu navodeći kako nema shizofreniju i da mu psihofarmakoterapija nije potrebna.
10. Vezano uz žalbene navode žalitelja, valja navesti da su odredbom čl. 27. ZZODS propisane pretpostavke pod kojima se neka fizička osoba može prisilno zadržati i prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu. Prvo, mora se raditi o osobi koja ima teže duševne smetnje, a teža duševna smetnja određuje se kao duševna smetnja iz čl. 3. st. 1. toč. 3. ZZODS, koja po svojoj naravi ili intenzitetu ograničava ili otežava psihičke funkcije osobe u mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć (čl. 3. st. 1. toč. 17. ZZODS). Iz nalaza vještaka jasno proizlazi da shizofrenija (F 20) predstavlja težu duševnu smetnju.
11. Nadalje, da bi se osoba prisilno zadržala i smjestila u psihijatrijsku ustanovu, potrebno je da takva osoba upravo zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život zdravlje ili sigurnost. Teža duševna smetnja određene osobe u tom smislu mora biti uzrok ozbiljne i izravne opasnosti za njezin vlastiti život, zdravlje ili sigurnost ili za život zdravlje ili sigurnost bilo koje druge osobe. U ovom predmetu utvrđeno je postojanje tog kauzaliteta, a isti proizlazi iz upadnog i bizarnog ponašanja bolesnika, njegovog načina života, zapuštanja higijene, ne uzimanja hrane, pića i lijekova.
12. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. S obzirom na navedeno, u ovom slučaju, a suprotno žalbenim navodima prisilno smještene osobe, nužno je provesti daljnje prisilno bolničko liječenje, obzirom pacijent svojim ponašanjem ugrožava svoje zdravlje, ali i zdravlje i život drugih osoba.
13. Produženje prisilnog smještaj proveden je po zakonu i po propisanom postupku, pa su stoga ispunjenje sve zakonske pretpostavke pod kojima se nekoj osobi može produžiti prisilno zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi.
14. Imajući u vidu prijedlog Klinike, potpisan od strane liječnika psihijatra dr. Ivana Bakije, (list 49 spisa), te nalaza i mišljenja vještaka dr. Branke Vidrih, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi kako nisu ispunjeni uvjeti za produženje prisilnog smještaja, te je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 43. st. 3. ZZODS potvrditi prvostupanjsko rješenje.
15. Neubrojivoj osobi LR, u ovom postupku, a radi zaštite njegovih prava postavljen je odvjetnik po službenoj dužnosti Korana Ferdelji, koja je podnijela zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 156,25 Eur.
16. Zahtjev odvjetnika Korane Ferdelji je osnovan.
17. Prema Tbr. 18. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012,103/2014,118/2014,107/2015,37/2022,126/2022-dalje OT), za sastavljanje redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr 16 uveća za 25%.
18. Stoga, pravilnom primjenom Tbr. 18. OT, odvjetniku je valjalo priznati za sastav žalbe 62,5 boda. Imajući u vidu vrijednost boda (2,00 Eur), s osnova sastava žalbe, odvjetniku je priznato 125,00 Eur, što uvećano za 25% PDV iznosi ukupno 156,25 Eur. 19. Pri tome je za ukazati kako se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti, osiguravaju i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda, jer sukladno odredbi članka 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika budući je pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima dio prava na pravično suđenje prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 1/06, 9/05 i 2/10), a pravo na podnošenje pravnog lijeka je ustavno pravo regulirano odredbom članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).
20. S obzirom na navedeno, valjalo je riješiti kao u toč. II. izreke.
U Zagrebu, 10. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis
