REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-201/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mladenu Gajski, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb iz Zagreba, Ulica Vladimira Nazora 47, OIB: 16745501648, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 10. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja FK, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Oskara Kačana, odvjetnika, dana 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE SLAVE RAŠKAJ, OIB:16745501648, Ulica Vladimira Nazora 47, Zagreb, isplatiti tužiteljici IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 9.015,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 137,05 EUR od 16.2.2018. pa do isplate,

- iznos od 137,05 EUR od 16.3.2018. pa do isplate,

- iznos od 112,13 EUR od 16.4.2018. pa do isplate,

- iznos od 137,05 EUR od 16.5.2018. pa do isplate,

- iznos od 137,05 EUR od 16.6.2018. pa do isplate,

- iznos od 137,05 EUR od 16.7.2018. pa do isplate,

- iznos od 158,31 EUR od 16.8.2018. pa do isplate,

- iznos od 158,31 EUR od 16.9.2018. pa do isplate,

- iznos od 158,31 EUR od 16.10.2018. pa do isplate,

- iznos od 159,00 EUR od 16.11.2018. pa do isplate,

- iznos od 159,00 EUR od 16.12.2018. pa do isplate,

- iznos od 159,00 EUR od 16.1.2019. pa do isplate,

- iznos od 163,77 EUR od 16.2.2019. pa do isplate,

- iznos od 163,77 EUR od 16.3.2019. pa do isplate,

- iznos od 163,77 EUR od 16.4.2019. pa do isplate,

- iznos od 163,77 EUR od 16.5.2019. pa do isplate,

- iznos od 163,77 EUR od 16.6.2019. pa do isplate,

− iznos od 163,77 EUR od 16.7.2019. pa do isplate,

− iznos od 163,77 EUR od 16.8.2019. pa do isplate,

− iznos od 163,77 EUR od 16.9.2019. pa do isplate,

− iznos od 167,05 EUR od 16.10.2019. pa do isplate,

− iznos od 167,78 EUR od 16.11.2019. pa do isplate,

− iznos od 167,78 EUR od 16.12.2019. pa do isplate,

− iznos od 167,78 EUR od 16.1.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.2.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.3.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.4.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.5.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.6.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.7.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.8.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.9.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,13 EUR od 16.10.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,87 EUR od 16.11.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,87 EUR od 16.12.2020. pa do isplate,

− iznos od 171,87 EUR od 16.1.2021. pa do isplate,

− iznos od 178,82 EUR od 16.2.2021. pa do isplate,

− iznos od 178,82 EUR od 16.3.2021. pa do isplate,,

− iznos od 178,82 EUR od 16.4.2021. pa do isplate,

− iznos od 178,82 EUR od 16.5.2021. pa do isplate,

− iznos od 178,82 EUR od 16.6.2021. pa do isplate,

− iznos od 178,82 EUR od 16.7.2021. pa do isplate,

− iznos od 178,82 EUR od 16.8.2021. pa do isplate,

− iznos od 178,82 EUR od 16.9.2021. pa do isplate,

− iznos od 178,82 EUR od 16.10.2021. pa do isplate,

− iznos od 179,59 EUR od 16.11.2021. pa do isplate,

− iznos od 212,24 EUR od 16.12.2021. pa do isplate,

− iznos od 218,63 EUR od 16.1.2022. pa do isplate,

− iznos od 179,59 EUR od 16.2.2022. pa do isplate,

− iznos od 179,59 EUR od 16.3.2022. pa do isplate,

− iznos od 179,59 EUR od 16.4.2022. pa do isplate,

− iznos od 179,59 EUR od 16.5.2022. pa do isplate,

− iznos od 186,77 EUR od 16.6.2022. pa do isplate,

− iznos od 188,37 EUR od 16.7.2022. pa do isplate,

− iznos od 188,37 EUR od 16.8.2022. pa do isplate,

− iznos od 188,37 EUR od 16.9.2022. pa do isplate,

− iznos od 188,37 EUR od 16.10.2022. pa do isplate,

− iznos od 199,68 EUR od 16.11.2022. pa do isplate,

− iznos od 199,68 EUR od 16.12.2022. pa do isplate,

- iznos od 199,68 EUR od 16.1.2023. pa do isplate,

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica tuženika te joj pripada plaća sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i podzakonskim aktima donesenim u skladu sa zakonom, kao i dodaci na plaću prema važećem Kolektivnom ugovoru. Radi utvrđenog zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikat hrvatskih učitelja (dalje u tekstu „sindikati”) s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane sklopili su 25.11.2006. Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti (dalje: „Sporazum”) kojim Sporazumom čl. 3. je određeno da će se osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 01.08.2007. za 2,0 %, od 01.07.2008. za 2,1 %, od 01.07.2009. za 2,2 %, od 01.07.2010. za 2,2 %, od 01.07.2011. za 2,2 %, od 01.07.2012. za 2,3 %, te će se ta uvećanja obračunavati na način da se ugovoreni dodaci obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine. Člankom 2. ugovoreno je i da će se osnovica za obračun plaća uvećati najmanje za rast bruto domaćeg proizvoda umanjenog za jedan postotni bod. Navedeni Sporazum koji se ima primjenjivati na sindikate prema čl. 2. temelji se na Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine. Kasnije, 13.05.2009. godine sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine kojim se uređuje osnovica za izračun plaća i način usklađivanja pariteta te se čl. 7. uređuju nužni uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma koji su u vezi s rastom međugodišnjim realnim tromjesečnim BDP- om. Nadalje, 07.12.2011. godine donesena je Arbitražna odluka te se njome utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine te se ponovno uređuje osnovica i uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 07.12.2011. godine čl. 2. odgođena je primjena čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama do 31.12.2013. godine. Vjerodostojno tumačenje doneseno je 28.12.2012. godine. Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Vlada RH potpisali su dana 21.12.2010. godine Kolektivni ugovor te je čl. 16. određeno da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske dana 25. studenog 2006. godine sadržajno predstavlja sastavni dio ovog kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim. Kolektivnim ugovorom između istih stranaka iz 2018. godine (NN 51/18) unesena je ista odredba koja je i u ovom trenutku na snazi. Nakon više izmjena i dopuna prvobitnog Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine koje se uglavnom odnose na uvjete primjene Sporazuma i na odgodu primjene, konačno tj. nakon 31.12.2013. godine ispunjeni su svi uvjeti za primjenu Sporazuma. Tuženik pri obračunu plaće ne primjenjuje Sporazum te na taj način isplaćuje tužitelju manju plaću nego što mu pripada. Tuženik ne provodi Sporazum i tužiteljici ne obračunava kumulativni dodatak na plaću od 13,7 %. Tužiteljica se poziva na istovrsne predmete u kojima je tuženiku pravomoćno naloženo da tamo tužiteljima isplati razliku isplaćene plaće temeljem navedenog Sporazuma. Zakonom o radu propisana je obveza poslodavca i radnika da se pridržavaju odredbi navedenog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, a koju obvezu tuženik kao poslodavac nije ispoštovao. Na radnika se nužno primjenjuje pravo koje je za njega povoljnije, odnosno u ovom slučaju Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine. Tužiteljica predlaže presuditi kako slijedi iz sadržaja izreke ove odluke, pod I.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže isti odbiti i tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška. Opreza radi ističe se prigovor zastare potraživanja tužitelja. Točno je da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, no iz činjeničnog obrazloženja tužbe nije vidljivo na kojem radnom mjestu tužitelj radi. Također je točno je i da je dana 23. studenog 2006. sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama te da je dana 25. studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja s jedne strane i Vlade Republike Hrvatske s druge strane. Istina je i da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Nedvojbeno je i da je dana 7. prosinca 2011. donesena Arbitražna odluka kao i Vjerodostojno tumačenje od dana 28. prosinca 2012. Tužitelj ističe da je dana 21. prosinca 2010. sklopljen Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 7/11) te da je člankom 16. istog određeno da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio ovog kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, međutim, tuženik ističe da tužitelj pogrešno smatra da svoje pravo na kojem temelji tužbeni zahtjev crpi iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., obzirom se isti ne primjenjuje na tuženika. Naime, dana 23. studenog 2006. sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kao što i sam naziv istog govori, to je različit Sporazum od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od dana 25. studenog 2006. Tuženik ističe, a u odnosu na Arbitražnu odluku od dana 7. prosinca 2011. na koju se tužitelj poziva, da je ista pravno nevaljana obzirom u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao reprezentativni sindikat za djelatnost socijalne skrbi iz čega proizlazi da se njome ne može ostvariti cilj jer se identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora ne može nadomjestiti arbitražnom odlukom. Isto tako, i Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012. nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te je sukladno tome isto pravno nevaljano. Nadalje, a u odnosu na pravnu narav te pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od dana 23. studenog 2006., kao i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009., tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, prvenstveno iz razloga što sklapanju istih nisu prethodili zakoniti pregovori u smislu odredbi Zakona o radu. Naime, prethodno sklapanju navedenih dokumenata izostalo je pregovaranje sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata već se samo pregovaralo sa predstavnicima određenih sindikata za koje se kolektivni ugovor sklapa, a koji predstavnici nisu imenovani zajednički sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore sukladno odredbama Zakona o radu. Sukladno navedenom, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, a ne kolektivni ugovor. U prilog gore navedenom ističe se i stav Županijskog suda u Zagrebu sadržan u odluci od dana 16. travnja 2013., posl.br.: Gžr-425/13: ''…Kako je odredba čl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko-socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR nije odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR-u vezi s odredbom čl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje tog ugovora kao osnovan prihvatio…'' Sukladno gore navedenom, ističe se da je moguće prigovoriti pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od dana 23. studenog 2006., kao i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009., obzirom za njih nikad sukladno zakonskim odredbama nije sporazumno ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Dakle, činjenica je da se u pogledu pravnih izvora na koje se poziva tužitelj ne radi o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, te tužitelj nema pravo potraživati prava iz Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od dana 23. studenog 2006., kao i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. Nadalje, tuženik ističe da se tužitelj pogrešno poziva na Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 7/11), prvenstveno iz razloga što je tuženik javna ustanova socijalne skrbi, a ne srednjoškolska ustanova te je isti osnovan temeljem Zakona o ustanovama i Zakona o socijalnoj skrbi, što proizlazi iz Statuta tuženika (članak 4.). Osnivačka prava nad tuženikom ima Republika Hrvatska, a prava dužnosti osnivača obavlja ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Slijedom navedenog, za istaknuti je kako tuženik predstavlja ustanovu socijalne skrbi sukladno čl. 194. i 195. Zakona o socijalnoj skrbi. Osim toga, tuženik je kao ustanova upisan u Upisnik ustanova koje vodi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, socijalne skrbi (NN 7/11 , NN 42/14), a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama kako to pogrešno smatra tužitelj. Naime, člankom 1. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (NN 7/11 , NN 42/14) propisano je: ''…Ovim Kolektivnim ugovorom (u daljnjem tekstu: Ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama…'' Dakle, navedeni Kolektivni ugovor primjenjuje se na sve radnike koji u navedenoj grani rade, odnosno na sve radnike zaposlene u ustanovama socijalne skrbi, a neovisno o tome koje poslove tamo obavljaju. Sukladno navedenom, Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi primjenjuje se i na ovdje tužitelja, kako po pitanju naknade plaće i dodataka na plaću, tako i po pitanju ostalih prava i obveza. Nadalje, a u smislu odredbi čl. 192, čl. 194. i čl. 197. Zakona o radu, kolektivni ugovori sklopljeni na razini sektora ili grane djelatnosti tzv. granski kolektivni ugovori obvezuju samo poslodavce koji su članovi udruge poslodavaca koja je potpisala ugovor. Tuženik kao poslodavac nije dužan u slučaju spora primjenjivati dva ili više kolektivnih ugovora, jer je Zakonom o radu članak 203. stavak 8. jasno i nedvojbeno propisano da se u slučaju spora primjenjuje onaj kolektivni ugovor koje se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. Očito je kako imamo dva kolektivna ugovora i kako tužitelj predlaže njihovu kumulativnu primjenu. No ovakav zahtjev tužitelja u direktnoj je suprotnosti s odredbom citiranog članka. Prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku, dakle prema službenoj statističkoj klasifikaciji, poslodavac to jest u ovome konkretnom slučaju tuženik je razvrstan u djelatnost: „Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za osobe s teškoćama u razvoju, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima Brojčana oznaka razreda: 87.20„ U privitku ovog podneska dostavlja se sudu Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. Klasa: 951-033/22 -01/03 od 15. prosinca 2022. Dakle, primjenjujući odredbe članka 203. st. 8. Zakona o radu, potpuno je jasno da je jedini kolektivni ugovor koji treba primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Sukladno navedenom, a kao što je već ranije spomenuto, kod tuženika se provodi djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima. Dakle, djelatnici koji rade na poslovima obrazovanja rade s korisnicima koji su uključeni u obrazovanje po primjerenom programu u okviru ustanove socijalne skrbi. Činjenica da tuženik ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja te da je tako propisano i samim Statutom tuženika, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama pa tako ni za primjenu Sporazuma o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. U prilog tome govori i sudska odluka Županijskog suda u Zagrebu, od 20. travnja 2022., posl.br.: Gž R-2431/21. Nadalje, odredbom st. 3. čl. 14. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN 93/14, 26/15; dalje: Zakon o reprezentativnosti) određeno je: …“ ako se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora koji će se primjenjivati na pojedinom području, odjeljku ili skupini javnih službi prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili o kolektivnom ugovoru koji će se primjenjivati na službenike i namještenike u tijelima državne uprave odnosno državnim tijelima, može se pregovarati samo s pregovaračkim odborom sindikata koji su reprezentativni u skladu s člancima 7. i 8. ovog Zakona.“ Sukladno navedenom, područje sklapanja i primjene tzv. granskog kolektivnog ugovora određuje se sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. Osim toga, u Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. (dalje: Sporazum) nije nigdje naznačeno da bi se isti primjenjivao na ustanove koje izvode nastavu, a u sustavu su ministarstva nadležnog za socijalnu skrb. Također, predmetni Sporazum se nije u praksi primjenjivao u ustanovama socijalne skrbi, niti su potpisnici Sporazuma ikada davali tumačenja ili mišljenja da se isti primjenjuje na djelatnost socijalne skrbi. Iako je predmetni Sporazum sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o reprezentativnosti isti je mogao biti sklopljen isključivo od strane reprezentativnog sindikata iz svojeg područja, a u slučaju spora o tome je odlučivalo Gospodarsko i socijalno vijeće, dok je iz samog Sporazuma razvidno kako isti nije sklopio reprezentativni sindikat za djelatnost socijalne skrbi. Zaključno tome, isti Sporazum nije niti mogao biti sklopljen od strane sindikata znanosti te obrazovanja, odnosno stranaka potpisnica Sporazuma, a za ime i račun sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi. Kada bi bila moguća istodobna primjena više kolektivnih ugovora tada bi se npr. Sporazum mogao primjenjivati i na kliničke bolnice koje osim zdravstvene djelatnosti obavljaju i nastavnu djelatnost ili bi se npr. kolektivni ugovori koji reguliraju zdravstvenu djelatnost primjenjivali na radnike tuženika koji obavljaju poslove vezane za zdravstvenu skrb. Osim toga, kod tuženika su zaposleni i djelatnici koji su po prirodi svog zanimanja zdravstveni djelatnici (medicinske sestre za njegu, fizioterapeuti..). Obzirom da isti rade u sustavu socijalne skrbi na njihova prava i obveze iz tog radnog odnosa kao i njihova statusa primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi jer je to granska djelatnost u kojoj su oni trenutno zaposleni. Iz svega do sada iznesenog kao i inače u praksi, evidentno je kako u Republici Hrvatskoj nije prihvaćena bilo kakva eventualna istodobna primjena više kolektivnih ugovora na način kako to traži tužitelj. U državnoj upravi i javnim službama reprezentativnost se utvrđuje sukladno čl. 12 st. 1. i 2. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata prema područjima, odjeljcima i skupinama određenim Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti. Sindikati koji su reprezentativni upisuju se u posebnu evidenciju reprezentativnih sindikata koju vodi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike pa se tako na tome popisu nalazi i sindikat nadležan za zastupanje djelatnika zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi. Granski ugovori pobliže određuju prava zaposlenih u pojedinim djelatnostima ovisno o specifičnostima pojedine djelatnosti pa tako i plaću te dodatke na plaću. Sukladno svemu do sada iznesenom, nedvojbeno se može zaključiti kako je Tuženik javna ustanova kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača prenesena su na Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi – Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (čl. 3. Statuta tuženika). Tuženik je upisan u Upisnik ustanova socijalne skrbi i tuženik je u sustavu socijalne skrbi. Sukladno čl. 192. i 194. Zakona o radu kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile odnosno stranke kolektivnog ugovora u onom opsegu koji je određen samim kolektivnim ugovorom. Kolektivni ugovor treba biti sklopljen kao rezultat pregovora između predstavnika radnika (isključivo reprezentativni sindikati) i poslodavca (u konkretnom slučaju osnivača javne ustanove) koje kolektivni ugovor onda kao stranke i obvezuje. Na strani radnika stranka kolektivnog ugovora može biti isključivo sindikat, pri čemu uvjete reprezentativnosti odnosno uvjete koje sindikat mora ispuniti da bi mogao pregovarati, a time i postati stranka kolektivnog ugovora, propisuje Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (ranije Zakon o kriterijima za sudjelovanje o tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje (NN br. 82/12, 88/12.) Članak. 25. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata stranke kolektivnog ugovora za javne i državne službe su na strani poslodavca Vlada RH, a na strani sindikata, sindikati koji su zastupljeni u pregovaračkom odboru iz čl. 14. st. 1 Zakona. O sklapanju kolektivnog ugovora koji će se primjenjivati na razini poslodavca, odnosno na pojedinom području, odjeljku ili skupini javnih službi prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili o kolektivnom ugovoru koji će se primjenjivati na službenike i namještenike u tijelima državne uprave, odnosno državnim tijelima, može se pregovarati samo s pregovaračkim odborom sindikata koji su reprezentativni u skladu s čl. 7. i čl. 8. citiranog Zakona. Članak 13. st. 2. citiranog Zakona propisuje da u slučaju pregovaranja o sklapanju kolektivnog ugovora kojim s ugovaraju prava zaposlenih u javnim ustanovama koje je osnovala Republika Hrvatska, reprezentativni sindikati mogu pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora samo s pregovaračkim odborom koji imenuje ili za to ovlasti čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležan za obavljanje poslova upravnog nadzora nad radom te javne ustanove. Dakle, u konkretnom slučaju stranke kolektivnog ugovora u djelatnosti socijalne skrbi; na strani radnika – reprezentativni sindikat za kolektivno pregovaranje, na strani poslodavca – pregovarački odbor koji imenuje Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Iz gore citiranih odredbi Zakona o radu i Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata bitno je spomenuti Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti (NKD) za primjenu pojedinog granskog kolektivnog ugovora, odnosno kod kriterija reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje Zakon propisuje razinu za koju se utvrđuje (čl. 8. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata), odnosno kod podnošenja zahtjeva sindikata za utvrđivanje reprezentativnosti sindikat je dužan u zahtjevu navesti razinu za koju se utvrđuje reprezentativnost – čl. 22. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata. Upravo je odredbama Zakona o radu propisano da se u kolektivnom ugovoru mora naznačiti razina njegove primjene – čl. 194. Zakona o radu. Treba zaključiti da se Kolektivni ugovor za djelatnost trgovine ne odnosi na tuženika, budući da on nije u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstan u poslodavca koji obavlja djelatnost trgovine, pa ga ni ne veže odredba čl. 12. Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine, prema kojoj se prilikom sklapanja ugovora o radu probni rad može ugovoriti u trajanju od svega tri mjeseca za poslove grupe složenosti u koje ulazi radno mjesto tužiteljice….“ Sudska praksa: - Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13.11.2013.g., broj: Revr 1763/10. Sukladno navedenom, tuženik ističe kako temeljem svega gore iznesenog Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim i Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ne obvezuje tuženika kao stranku na strani poslodavca niti radnika poslodavca, a što je nedvojbeno vidljivo iz stranaka potpisnica navedenih ugovora i Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. Na radnike se primjenjuje samo onaj kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca, a u predmetnom pravnom slučaju to je Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Tužitelj je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu te se istome plaća zakonito isplaćuje u skladu sa Zakonom o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i Ugovora o radu na određeno/neodređeno vrijeme kao i mogućeg aneksa osnovnom ugovoru o radu dok se mogući dodaci na plaću zakonito isplaćuju sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi. Naime, Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. sklopljen je između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske, a obzirom Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisnik istog, nema mjesta primjeni navedenog Sporazuma u djelatnosti socijalne skrbi. Tuženik dakle sve svoje obveze prema zaposlenicima koje proizlaze iz radnopravnog odnosa, temelji na važećim propisima koji se na istog odnose. Tuženik se poziva na Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13, 72/13,151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - Ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 - Ispravak, 74/17, 122/17, 9/18). Naime, prema navedenoj Uredbi propisani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi pa je sukladno tom koeficijentu trebao biti vršen obračun plaće tužitelju sukladno čemu je tuženik i postupao kada je obračunavao plaću tužitelju. Naime, tek su Uredbom o izmjeni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 57/18) izmijenjeni i posebni nazivi radnih mjesta i složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi pa se jedino sukladno toj izmjeni i propisanom koeficijentu morao vršiti obračun plaće tužitelju, po čemu je tuženik i postupao kada je obračunavao plaću tužitelju, ako se bilo kakva izmjena odnosila na radno mjesta na kojem je tužitelj kao zaposlenik tuženika radio. Tuženik upire na gore navedenu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama iz razloga što su upravo člankom 8. iste propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi te se sukladno tome navedeni članak primjenjuje na ovdje tužitelja kao zaposlenika ustanove socijalne skrbi, a ne članak 7. iste Uredbe kojim su propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima. Osim toga, tužitelj nema pravo izabrati sastavne elemente plaća iz dva izvora prava pa ih kombinirati jer ti elementi u ovom slučaju nisu samostalno pravo nego sastavni elementi pojedinog prava - tj. plaće. Također, važno je skrenuti pozornost na Ugovor o radu koji je tužitelj kao radnik potpisao sa tuženikom kao poslodavcem na temelju kojeg je zasnovan tužiteljev radni odnos s tuženikom. Ugovorom o radu koji su potpisali tužitelj i tuženik u čl. 8 jasno navodi kako će se radniku-tužitelju plaća obračunavati sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti u javnim službama, a u čl.10 istog Ugovora navodi se da će se osnovna plaća uvećati sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova sa zateznom kamatom.

3. U dokaznom je postupku izvršen uvid u: Ugovor o radu koji je sklopljen između stranaka 03.09.2019., 06.09.2010., Obračunske isprave za isplatu plaće – naknade, Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je sklopljen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske 25.11.2006., sudsku praksu, Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007. Državnog zavoda za statistiku RH od 15.12.2022., popis srednjih škola i drugu dokumentaciju.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zaposlenice tuženika na radnom mjestu Stručni radnik I. vrste - Logoped (Ugovori o radu od 03.09.2019., 06.09.2010.), za isplatu razlike plaće u razdoblju od 01.01.2018. do 31.12.2022., na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje: Sporazum).

6. Iz dokumentacije u spisu te sporazuma, proizlazi:

-da je tužiteljica u utuženom razdoblju na temelju Ugovora o radu od 06.09.2010. i 03.09.2019., bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu Logopeda,

- da je prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ broj: 70/11, dalje u tekstu: Odluka), u prilogu 2. Odluke, u kojem je utvrđena mreža srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja, pod točkom XXI. 1.1., pod brojem škole 59 naveden i tuženik, kao srednja škola s obrazovnim programima strojarstvo, brodogradnja i metalurgija, turizam i ugostiteljstvo, elektrotehnika i računalstvo, tekstil i koža, osobne, usluge zaštite i druge usluge. Prema Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o donošenju Mreže osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ broj: 86/18), izmijenjeno je poglavlje 3. Osnovne škole za učenike s posebnim odgojno – obrazovnim potrebama, u tablici "popis osnovnih škola i centara koji realiziraju odgojno – obrazovne programe za učenike s teškoćama u razvoju te je dodan i tuženik čiji je osnivač Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb,

-da su člankom 3. Sporazuma sporazumne strane (Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske s druge strane) utvrdile da će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće uz povećanje osnovice utvrđeno u članku 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti poslova kako slijedi:

- od dana 1. kolovoza 2007. godine: 2,0%

- od dana 1. srpnja 2008. godine: 2,1%

- od dana 1. srpnja 2009. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2010. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2011. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2012. godine: 2,3%, a uvećanja iz stavka 1. obračunavaju se na način da se navedeni ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine,

-da je Sporazumom o vjerodostojnom tumačenju odredbe čl. 3. Sporazuma od 13.07.2012. kojeg su sklopili Vlada RH, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, uvećanje osnovne plaće od 2,3% iz članka 3. točke 6. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. odgođeno do 1. siječnja 2013. Nadalje je Sporazumom o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 122/2019) koji je sklopljen između Vlade Republike Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, koji je zaključen 05.12.2019., dogovoreno uvećanje osnovne plaće zaposlenicima u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima koji ne obavljaju odgojno- obrazovni rad i to na način da će se zaposlenicima u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima koji ne obavljaju odgojno-obrazovni rad plaća uvećati za dodatak i to:

– od 1. prosinca 2019. za 3% koji će se početi obračunavati na osnovnu plaću za prosinac 2019., koja se isplaćuje u siječnju 2020.,

– od 1. lipnja 2020. za 1% koji će se početi obračunavati na osnovnu plaću za lipanj 2020., koja se isplaćuje u srpnju 2020.,

– od 1. siječnja 2021. za 2%, koji će se početi obračunavati na osnovnu plaću za siječanj 2021., koja se isplaćuje u veljači 2021. Dodatak iz članka 2. i 3. ovoga Sporazuma, ne ostvaruju zaposlenici na radnim mjestima za koja će se u prosincu 2019., izmjenom i dopunom Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, uvećati koeficijent. Sporazumne strane su suglasno utvrdile da se ovaj Sporazum primjenjuje kao sastavni dio Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (»Narodne novine«, br. 51/18), Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (»Narodne novine«, br. 51/18) i Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (»Narodne novine«, broj 9/19), za vrijeme njihova važenja,

-da je temeljem Sporazuma o izmjenama i dopunama navedenog Sporazuma o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 27/2024), suglasno utvrđeno da je člankom 48. stavkom 1. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (»Narodne novine«, broj: 155/23) propisano da se Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata Hrvatskih učitelja i ostali sporazumi sa sindikatima kojima su utvrđeni dodaci na plaću i uvećanja plaće te dinamika isplate dodataka državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama primjenjuju do trenutka njihova stavljanja izvan snage sukladno sporazumu ugovornih strana odnosno do prestanka važenja zbog otkaza. Nadalje, da sporazumne strane suglasno utvrđuju da su dodaci iz Sporazuma iz članka 1. ovih Izmjena i dopuna ugrađeni u koeficijente složenosti poslova zaposlenika u obrazovanju i znanosti temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 22/24). Sporazumne strane suglasno utvrđuju i da se odredbe Sporazuma iz članka 1. ovih Izmjena i dopuna ne primjenjuju dok su dodaci iz Sporazuma o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj: 122/2019) sastavni dio koeficijenata složenosti poslova zaposlenika u obrazovanju i znanosti. Ako koeficijenti složenosti poslova zaposlenika u obrazovanju i znanosti budu umanjeni nakon sklapanja ovih Izmjena i dopuna, odredbe Sporazuma o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj: 122/2019) ponovno se primjenjuju od trenutka umanjenja koeficijenata, na način da zaposlenici u obrazovanju i znanosti od trenutka umanjenja imaju pravo na dodatak u visini koja odgovara svakom provedenom umanjenju koeficijenata, a najviše do ukupne visine dodataka iz navedenog sporazuma. Ponovna primjena Sporazuma iz stavka 2. ovoga članka moguća je tek nakon što se u cijelosti dosegne ukupna visina dodatka iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. koji je sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata Hrvatskih učitelja. Izmjene i dopune stupile su na snagu 1. ožujka 2024.

6. Tuženik je ustanova koja osim djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za osobe s teškoćama u razvoju, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu, drogama i drugim opojnim sredstvima, koja je navedena u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u-u 2007, Državnog zavoda za statistiku), obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, odnosno osnovnoškolskog obrazovanja.

7. Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 39/17), koji je u primjeni od 13.03.2017., u odredbi čl. 17. određuje da će se Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je zaključen između Nezavisnog Sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske od 25.11.2006., sadržajno predstavlja sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim. Identično je određeno Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 51/18), u čl. 17., a koji Kolektivni ugovor je u primjeni od 01.05.2018., koji je bio u primjeni najduže do 01.03.2022. (čl. 3.), pri čemu se nakon isteka roka na koji je sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj, prava, obveze, te prestanak radnog odnosa, još primjenjuju tri mjeseca kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

8. Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 39/17), koji je u primjeni od 13.03.2017., u odredbi čl. 10. određuje da će se Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je zaključen između Nezavisnog Sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske od 25.11.2006., sadržajno predstavlja sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim. Identično je određeno Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 51/18), u čl. 10., a koji Kolektivni ugovor je u primjeni od 01.05.2018., koji je bio u primjeni najduže do 01.03.2022. (čl. 4.), pri čemu se nakon isteka roka na koji je sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj, prava, obveze, te prestanak radnog odnosa, još primjenjuju tri mjeseca kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

9. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 128/17), koji je u primjeni od 01.12.2017., čl. 50. je utvrđeno da je Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim dokumentom. Isti je sklopljen na određeno vrijeme do 30.11.2021. Navedenim ugovorom utvrđena su prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, dakle i na tuženika. Idući Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama je zaključen 06.05.2022., a u primjeni je od 01.05.2022. Također je u čl. 49. određeno da ugovorne strane zajednički utvrđuju da je Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim dokumentom. Ovaj TKU je sklopljen na određeno vrijeme na 4 godine.

10. U skladu s člankom 203. stavkom 8. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14.,127/17., i 98/19., dalje: ZOR), kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

11. Polazeći od citirane odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno o činjenici što, kao u ovom predmetu, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskom odnosno osnovnoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

12. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj 42714, 32/17, 61/18 i 3/19), s obzirom na to da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi. Prema tome na rad tužiteljice pri obračunu njezine plaće nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, kao niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019.

13. Takvo je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev 520/2023-4 od 23. travnja 2024. donesenoj u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3596/2022-2 od 6. prosinca 2022. dopuštena je revizija (tamo) tužitelja protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2431/2021-2 od 20. travnja 2022. i to zbog različite prakse drugostupanjskih sudova u pogledu primjene Kolektivnog ugovora za zaposlenika u osnovnoškolskim ustanovama i dva Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. i 5. prosinca 2019. na zaposlenike tuženika. U presudi donesenoj u povodu revizije u predmetu Rev 520/2023-4 od 23.travnja 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske jasno izložio odlučna činjenična i pravna pitanja za odluku o primjeni mjerodavnog kolektivnog ugovora u situaciji poput one u ovom predmetu kad postoji spor o primjeni dvaju ili više kolektivnih ugovora. Pritom je u točci 15. obrazloženja revizijske odluke jasno naznačio da se na zaposlenicu tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na to je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi. To znači je primijenjen ZPP-om predviđeni mehanizam za prevladavanje navedenih nedosljednosti u sudskoj praksi drugostupanjskih sudova (revizija po dopuštenju). Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci pod st. I. ove presude.

14. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi daljnjih dokaza, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tuženiku koji je bio zastupan po odvjetniku, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i VPS od 10.263,12 eura i to za: zastupanje na ročištu 10.12.2024., u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), za sastav podnesaka od 16.02.2023., 19.11.2024., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.1.), što sveukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 eura, dok PDV iznosi 150,00 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tuženiku, priznat i dosuđen u visini od 750,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika