REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-4940/2018-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelavić & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika BK MONTAŽA d.o.o. iz Zagreba, Medarska 69, OIB: 80580557122, zastupan po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Volarević iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenog 2024.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BK MONTAŽA d.o.o., Zagreb, Medarska 69, OIB: 80580557122, da tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 7.266,57 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2018.g. pa do isplate, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 792,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku BK MONTAŽA d.o.o., Zagreb, Medarska 69, OIB: 80580557122, da tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za izmaklu dobit isplati iznos od 1.154,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 0,86 eura od 16. srpnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 28,49 eura od 16. kolovoza 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 165,24 eura od 16. rujna 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 150,87 eura od 16. listopada 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 158,05 eura od 16. studenog 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 158,05 eura od 16. prosinca 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 121,34 eura od 16. siječnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 105,54 eura od 16. veljače 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 91,77 eura od 16. ožujka 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 100,95 eura od 16. travnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 73,42 eura od 16. svibnja 2018.g. pa do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku BK MONTAŽA d.o.o., Zagreb, Medarska 69, OIB: 80580557122, da tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.830,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva visini od 4,34 EUR, kao i sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a koja teče od 18. rujna 2018.g. do 09. siječnja 2025.g., kao neosnovan, te sa tijekom zakonske zatezne kamate s osnova izmakle dobiti, a koja teče od 15-tog u mjesecu do 16-tog u mjesecu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30. travnja 2015.g. s tuženikom potpisao Ugovor o radu, a koji je iz poslovno uvjetovanih razloga otkazan dana, 11. svibnja 2018.g. Za vrijeme radnog odnosa ( u tužbi navodi travanj 2017.g., kasnije ispravlja, navodeći, lipanj 2017.g.), tužitelj je pretrpio ozljedu na radu. Ističe Naime ističe kako je obavljao poslove građevinskog radnika, te je tokom obavljanja radova, spuštajući kanalizacijsku cijev u za to iskopani ulaz pretrpio snažni udarac u rame. Zbog navedenog udarca, tužitelj je pretrpio ozljedu, te se zbog pretrpljene ozljede nalazio na kontinuiranom bolovanju od dana 14. lipnja 2017.g. do dana do dana 23. travnja 2018.g. Slijedom prethodno navedenog, tužitelj je pretrpio povredu prava osobnosti, za koju odgovara tuženik kao poslodavac. Naime, tužitelju je zbog konstantnih bolova koje trpi od same ozljede, bitno smanjena kvaliteta života u vidu znatno smanjene pokretljivosti ramena i dugotrajnog oporavka nakon operativnog zahvata, zbog čega je bio ovisan o tuđoj pomoći i njezi. Također, tužitelj ističe kako je protupravnim postupanjem tuženika, a zbog neprijavljivanja pretrpljene ozljede tužitelja kao ozljede na radu, povrijeđeno njegovo dostojanstvo kao radnika i dovedena u pitanje njegova egzistencija zbog znatno smanjenih primanja tokom bolovanja. Nadalje, navodi kako je osim neimovinske štete pretrpio i imovinsku štetu. Naime, premda je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, koja je kao takva trebala biti prijavljena od strane tuženika protupravnih postupanjem nepoznate osobe u firmi tuženika, tužiteljeva ozljeda nije prijavljena na navedeni način. Nadalje tužitelj za vrijeme bolovanja od dana 14. lipnja 2017.g. do dana 23. travnja 2018.g. nije primao punu naknadu plaće kao što je propisano čl. 55. st. 2. tč. 8 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, nego je za trajanje čitavog bolovanja primao naknadu plaće u smanjenom iznosu. Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj od tuženika potražuje na ime novčane naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 7.266,57 Eur, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznosu od 796,34 Eur, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, te na ime naknade imovinske štete za izmaklu dobit potražuje isplatu iznosa od 1.154,60 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, navodi da on kao poslodavac, a niti drugi radnici tuženika, koji su tijekom mjeseca travnja, a za koji mjesec tužitelj tvrdi da mu je nastao štetni događaj, a koji su u to vrijeme obavljali poslove na gradilištu tuženika, ne potvrđuju nastanak bilo kakvog štetnog događaja na strani tužitelja za vrijeme njegovog radnog vremena. Tuženik je respektabilno trgovačkog društvo koje poslove obavlja vrlo profesionalno, te sebi ni u kom slučaju ne može dozvoliti, niti bi dozvolio, bilo kakvo ignoriranje eventualno nastalih ozljeda na radu od strane nekog od djelatnika tuženika. Povrh toga, gradilišta tuženika su organizirana na način da, prije svega, tuženik ali i naručitelj radova vodi brigu o visokim standardima zaštite na radu, te je nemoguće da bi se dogodio štetni događaj, a da za to nitko od poslovođe ili radnika poslodavca ili naručitelja ne zna, nego saznaje tek po kasnijim zahtjevima tužitelja. Navodi kako je u lipnju, tužitelj došao u sjedište tuženika, obavijestivši direktora tuženika da će s poslovanjem započeti 14. lipnja 2017.g. te ističe kako je bolovanje tužitelj koristio do dana 23. travnja 2018.g., dakle gotovo godinu dana, te navodi kako je u razdoblju od dana 23. travnja 2014.g. (očita omaška u pisanju godine), do dana 11. svibnja 2018.g. ( u kojem razdoblju tužitelj nije došao na posao) tužitelj je sa suprugom došao u sjedište tuženika, molivši direktora da se dogovore oko "bilo kakve vrste otkaza" jer on više na može raditi na poslovima koje je prethodno obavljao kod tuženika iz razloga što "ima karcinom", te bi se želio zaposliti kao zaštitar u nekoj drugoj firmi, budući da je taj posao "znatno lakši". Po sastavljanju odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga, tuženik je pozvao tužitelja na potpisivanje istog, međutim na višestruke poziva tuženika, izostala je tužiteljeva reakcija. Konačno, direktor tuženika je uputio radnika MK da dostavi tužitelju Odluku o otkazu na adresu njegovog prebivališta, nakon koje dostave je prisutnom radniku tužitelj rekao da on to mora propitati, a potom potpisati. Nadalje, tužitelj u tužbi ističe kako se štetni događaj zbio tijekom mjeseca travnja 2017.g., te dostavlja medicinsku dokumentaciju kako bi to potkrijepio, međutim velike su oscilacije između nalaza ovlaštenih liječnika u datumima nastanka ozljede, kao i razlozima dolaska u ovlaštene ustanove na liječenje i brigu o pacijentima. Prije svega u Povijesti bolesti od 16. kolovoza 2017.g., KBC Sestre milosrdnice, ovlašteni specijalist navodi "vrijeme ozljede 12.06.2017. u 14:20". U Ansteziološkom nalazu KBC Zagreb, Klinika za ortopediju, dana 12. listopada 2017.g., liječnik specijalist navodi "popratne bolesti: Sy cervicobrachiale chr. Nicotinimus, pulmološki obrađen u 3 mjesecu". U nalazu i mišljenju Poliklinike za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju od dana 28. listopada 2017.g. navodi se "12.06.17. luksacija HS zgloba". Na kraju u otpusnom pismu od dana 18. prosinca 2017.g. KBC Zagreb, Klinika za ortopediju, ovlašteni liječnik tvrdi da je bolesnik naveo da se ozlijedio "u 4 mj. 2017.g. kada mu je na poslu metalna cijev velike mase pala na rame". Konačno u nalazu i mišljenju Poliklinike za terapiju i rehabilitaciju od dana 10. siječnja 2018.g. navodi se "12.06.17. pao i ozlijedio d. rame."

Tuženik osporava postojanje ozljede na radu u cijelosti, te smatra kako tužitelj nema pravo potraživati razliku naknade plaće, te predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi pa je tako izvršen uvid u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga od 11.05.2018.g. (list 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8- 22,65-109,175 spisa), Potvrdu o plaći zaposlenika (list 23 spisa), Obračun plaće (list 24 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka FK (list 41 spisa), ČK (list 44 spisa), BK (list 47 spisa), proveo je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (list 52-54, 155-158 spisa), dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića (list 61-63,111 spisa), kopiju zdravstvenog kartona tužitelja (list 124-152 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 170-173 spisa), usmenim očitovanjem stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića (list 177 spisa), saslušao svjedoka ŠK (list 189-190 spisa), tužitelja (list 194-196 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gadinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (list 201-205 spisa).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, sud prema svoj uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

6. Svjedok FK (list 41 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Voditelja radione i organizacije transporta, da mu je tužitelj poznat budući je radio kod tuženika, te nikakva saznanja da bi tužitelj tijekom 2017.g. radeći za tuženika pretrpio ozljedu na radu, te nije čuo kao niti vidio da bi se tužitelj na radu ozlijedio. Navodi da on kao organizator transporta gotovo na svakodnevnoj razini ima kontakta i vidi radnike koji su zaposleni kod tuženika, međutim tuženik ima gradilište diljem cijele Hrvatske, pa se zna dogoditi da i ne vidi radnike zaposlene kod tuženika. Navodi kako ne zna tko je tužitelju bio neposredno nadređen u spornom razdoblju, te ima saznanje da je obavljao poslove građevinskog radnika, također ne zna da li su ČK i AK radili zajedno sa tužiteljem, no obojicu iz pozna. Također navodi kako poznaje i radnika HK ali ne zna da li je radio zajedno sa tužiteljem kao i TK koji je bio Voditelj gradilišta, te za kojeg također navodi kako ne zna da li je zajedno sa tužiteljem radio. Ističe kako ima saznanja da je tuženik u travnju 2017.g. radio u Svetoj Klari na postavljanju kanalizacije i vodovoda ali ne zna da bi i tužitelj tada radio na tom gradilištu, kao što niti ne zna gdje je tužitelj radio za tuženika u travnju 2017.g. Svjedok ČK (list 44 spisa), u svom iskazu navodi da je kod tuženika radio u vremenskom razdoblju od svibnja 2016.g. do lipnja 2017.g., zajedno sa tužiteljem, s time da je on radio u jednoj ulici, a tužitelj u drugoj ulici pa je tako u jednom trenutku sa gradilišta, odvezao tužitelja u Traumatološku kliniku u Draškovićevoj ulici jer mu je tužitelj rekao da je pao, te da ga boli rame, nakon čega ga je šef gradilišta GK, ne sjeća se prezimena, zamolio da tužitelja odveze na hitnu u Draškovićevoj. Ističe kako se nakon što je odvezao tužitelja u bolnicu, vratio na gradilište, te ga je šef nakon nekoliko sati zamolio da ode po tužitelja u bolnicu, a što je i učinio, te kada se vratio po tužitelja u bolnicu vidio je da je tužitelj imao fiksiranu ruku, misli da je imao longetu, te je u svakom slučaju imao zavoj. Nastavno ističe kako je ime šefu o kojem je iskazivao PK.

Svjedok SK (list 44 spisa), u svom iskazu navodi kako je zaposlen kod tuženika, te mu je tužitelj poznat kao radni kolega i ima saznanje da se tužitelj na radu ozlijedio, budući su bili na istom gradilištu ali ne i u istoj ulici. Iskazuje kako ima saznanja, te zna kako je bivši radnik tuženika ČK vozio tužitelja u bolnicu.

Svjedok BK (list 47 spisa), u svom iskazu navodi kako je jedno vrijeme radio kod tuženika, na radnom mjestu Voditelja nabave u razdoblju od 2012. ili 2013.g. do siječnja 2018.g., tužitelj mu je poznat na način da su se sretali na nekim gradilištima, pa je tako na posredan način, od ŠK saznao da tužitelja nema na gradilištima, odnosno da ga nema na poslu. Ističe kako je u komunikaciji sa ŠK s time da su se svakodnevno čuli nekoliko puta, istome rekao da je tužitelj ozlijeđen na gradilištu na kojem je radio. Ne zna točno na koji način je tužitelj ozlijeđen jer to nije spadalo u opis njegovog posla.

Svjedok ZK (list 189-190 spisa) u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poslovođe na gradilištu, a koje poslove je obavljao u spornom razdoblju 2017. g., tužitelj mu je poznat, budući je radio kod tuženika, te mu je upravo on bio poslovođa, i kao takav bio mu je neposredno nadređen. Ističe kako je tužitelj obavljao poslove pomoćnog radnika na radilištu, te je bio bio osposobljen za rad na siguran način. Vezano za sam nastanak štetnog događaja navodi kako je tog dana bio prisutan na radilištu, ali u samom trenutku nastanka događaja bio je udaljen oko 300 m od tužitelja, te nije neposredno vidio sam nastanak istog, već je čuo da je tužitelj pao na gradilištu i da ga boli ruka, pa je stoga rekao jednom radniku tuženika da tužitelja stavi u auto, te da ga odveze doktoru, a što je taj radnik i učinio, ne može se sjetiti imena tog radnika. Navodi kako se prilikom nastanka štetnog događaja, radio iskop za kanalizacijske cijevi, te se pri tome koristio bager, a tužitelj mu je rekao da je pao pokraj tog iskopanog kanala i da ga boli ruka. Navodi kako je sam nastanak štetnog događaja mogao vidjeti radnik koji je radio na bageru, ali se ne može sjetiti njegovom imena i prezimena. Ističe da na tom radilištu nisu imali cijevi, već se radilo o plastičnim cijevima, te nema saznanja da bi se tužitelj ozlijedio na način da je na njega pala cijev na rame, jer to je nemoguće, nadalje cijev u iskopani kanal spušta bagerist koji upravlja bagerom, te se radi se o laganoj cijevi koju prosječan čovjek može sam nositi, cijev se uzme pokraj rova nakon što je bager spusti i potom se stavlja u iskopani kanal. Ističe kako se ne sjeća dana i mjeseca kada se dogodio štetni događaj, već se sjeća se da je bio suh i sunčan dan, te navodi kako je upravo on tužitelju dao radni zadatak, te misli da tužitelj nije bio pored cijevi već su za to bili zaduženi mlađi i spretniji radnici, a tužitelj je hodao po gradilištu i dodavao drugim radnicima potreban alat, u vidu lopate, vaser vage i sl. s da tim ako se radnik nalazi na gradilištu on se tada nalazi i blizu bagera.

Navodi kako mu je ČK rekao da mu je tužitelj ispričao kako je predmetnog dana pao i da ga boli rame, a ne da ga je udarila kanalizacijska cijev, ističe kako prostor gdje se tužitelj kretao kod bagera i oko iskopa kanala je bio makadamski, ravan , na toj cesti je bio šljunak, nije se radilo o asfaltnoj cesti, a nakon što bager iskopa kanal, zemlja se stavlja na kamion, dakle radi se o materijalu iskopa i sa kamionom se taj materijal odvozi, kojom prilikom se može dogoditi da sitnija zrna zemlje padnu na pod, a tužitelj je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao radne cipele sa protukliznim đonom.

Na poseban upit punomoćnika tuženika svjedok je odgovorio da je tužitelj pao pokraj kanala koji se nalazi na sredini ceste, te je od kanala i rube ceste bio prolaz oko 1,5 metara širine, a na kojem mjestu je tužitelj pao, također ističe kako mu se tužitelj nije javio nakon štetnog događaja već je on nakon nekoliko dana saznao da se tužitelj nalazi na bolovanju, dok vezano za težinu kanalizacijske cijevi svjedok je odgovorio da je ista teška između 15- 20 kg.

Tužitelj (list 194-195 spisa), u svom iskazu navodi da je kod tuženika radio oko tri godine, a sa korištenjem bolovanja možda i četiri godine, te izričito ističe kako se predmetna nezgoda dogodila u lipnju 2017., dok je obavljao poslove pomoćnog građevinskog radnika kod tuženika.

Navodi kako se u trenutku nastanka štetnog događaja nalazio u rupi, u zemlji, u tzv. šahtu, te je trebao staviti čep na cijev, s time da je cijev visjela na konopu, tzv. gurtni, on je čep trebao staviti upravo u tu cijev, a sa cijevi koja je visjela na konopu je upravljao drugi radnik koji se nalazio u bageru, te se u jednom trenutku ta cijev koja je visjela na konopu, zaljuljala i udarila ga u desno rame, cijev je bila od plastičnog materijala, duga oko 12 metara, a kada je cijev lupila u njegovo rame isto mu je izbila, pomaklo se do njegove brade, nakon čega je počeo vikati od bolova, jedan kolega mu je prišao, dao mu je ruku i on se jedva izvukao iz rupe u zemlji, te ga je nakon toga kolega odveo na hitnu. Ističe kako su prije toga zvali šefa gradilišta ZK, kojeg nije bilo, jer se u tom trenutku se nalazio u gostioni, te je on preko mobitela rekao drugom kolegi da ga odveze na hitnu u Draškovićevu ulicu i kolegi koji ga je vozio ZK je rekao da prilikom dolaska na hitnu ne kažu da se ozlijedio na radu.

Navodi kako ga je ZK zvao dok je bio na hitnoj u Draškovićevoj, te mu je osobno rekao da ne kaže da je doživio ozljedu na radu. Ističe kako radovi koji su se izvodili u vrijeme kada je doživio povredu, odnosili su se na iskop za kanalizacijsku cijev, a radni zadatak toga dana mu je dao g. ZK, koji je bio poslovođa na gradilištu. Prilikom nastanka štetnog događaja imao je radne cipele i kompletno radno odijelo, kao i kacigu. Vezano za tuđu pomoć i njegu iskazuje da su mu po dolasku iz bolnice istu iskazivali ukućani jer nije mogao ništa sa rukom, a ne može niti sada. Navodi da nakon operacije desnog ramena mu je zaostao ožiljak, budući nema kosti jer mu je kost zdrobljena, već ima samo hrskavicu, te ima ožiljak, koji je vidljiv u ljetnim mjesecima kada nosim ljetnu odjeću i taj ožiljak ga i smeta i ne smeta i ne smeta.

Vezano za naknadu plaće za vrijeme bolovanja tužitelj u svom iskazu navodi kako nije dobivao punu naknadu plaće, te je radi toga zvao tri puta zvao direktora koji mu je rekao da se ne sekira, da će mu iduća plaća biti veća, ali to se nije dogodilo, te je cijelo vrijeme bolovanja primao umanjenu plaću budući mu direktor tuženika predmetnu ozljedu nije želio priznati kao ozljedu na radu.

Tužitelj u svom iskazu također navodi kako je prije predmetne ozljede kod tuženika već ranije doživio ozljedu na radu i to prvi dan kada je počeo raditi kod tuženika, te se tri mjeseca radi te ozljede liječio, ali tuženika nije tužio, te nije ostvario nikakvu naknadu štete. Navodi kako su ga vezano za predmetnu ozljedu na radu odmah na porti hitne pomoći pitali gdje se nezgoda dogodila, te je on odgovorio da se ista dogodila na radu, a to je rekao i liječniku obiteljske medicine.

Sud nije proveo dokaz saslušanjem zz tuženika budući se punomoćnik tuženika odrekao prava na saslušanje istog.

7. Iz iskaza svjedoka FK, Voditelja radionice i organizacije transporta kod tuženika utvrđeno je kako mu je tužitelj poznat budući je u spornom razdoblju radio kod tuženika, međutim isti nema nikakva saznanja da bi tužitelj tijekom 2017.g. pretrpio ozljedu na radu, dio iskaza u kojem iskazuje kako nije niti čuo da bi se tužitelj na radu niti ozlijedio, sud ne prihvaća istinitim, budući je u tom dijelu iskaz nelogičan, te se ne podudara sa iskazom tužitelja, kao i svjedoka ČK, SK i BK. Iz iskaza svjedoka ČK, a kojem je sud poklonio vjeru u dijelu, u kojem se podudara sa iskazom tužitelja i svjedoka SK i BK, utvrđeno je kako je u spornom razdoblju radio zajedno sa tužiteljem, te je predmetnog dana svoje poslove obavljao u jednoj ulici, a u istovremeno je tužitelj obavljao poslove u drugoj ulici, u jednom trenutku mu je tužitelj rekao kako je pao i kako ga boli rame, nakon čega ga je nazvao šef gradilišta PK i rekao mu da odveze tužitelja na hitnu pomoć u Draškovićevu, a što je on i učinio, nakon čega se vratio na gradilište, te ga je šef nakon nekoliko sati zamolio da ode po tužitelja u bolnicu, što je on učinio, a kojom prilikom je vidio kako je tužitelj imao fiksiranu ruku. Dio iskaza u kojem svjedok navodi kako mu je tužitelj rekao da je pao, sud nije prihvatio istinitim, budući se u tom dijelu iskaz ukazuje suprotan iskazu samog tužitelja. Iz iskaza svjedoka SK, utvrđeno je kako isti ima saznanja da ga je radnik tuženika, ČK odvezao u bolnicu.

Iz iskaza svjedoka BK, također je utvrđeno kako je tužitelj doživio ozljedu na radu u spornom razdoblju, a do kojih saznanja je došao prilikom komunikacije sa GK.

Iz iskaza svjedoka ŽK, zaposlenika tuženika, utvrđeno je kako kod tuženika obavlja poslove poslovođe gradilišta, a koje poslove je obavljao i u spornom razdoblju, te je bio neposredno nadređen tužitelju koji je obavljao poslove pomoćnog radnika na gradilištu, te je kao takav bio osposobljen za rad na siguran način. Nadalje, prilikom nastanka štetnog događaja od tužitelja je bio udaljen oko 300 metara, te isti nije neposredno vidio već je čuo kako je tužitelj pao na gradilištu, te je naložio jednom od radnika tuženika da tužitelja autom odveze u bolnicu. Predmetnog dana vršili su spuštanje cijevi u iskopani kanal, koji spušta bagerist, te je upravo on dao radni zadatak tužitelju, a radilo se o laganim plastičnim cijevima težine oko 15-20 kg.

Nastavno, iz iskaza svjedoka je utvrđeno kako ipak ne zna na koji način se tužitelj ozlijedio.

Iz iskaza tužitelja kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, budući je isti dan logično, uvjerljivo, te se u bitnom, podudara sa iskazima svjedoka ČK, SK i BK, utvrđeno je kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja kao radnik tuženika, u lipnju 2017.g. obavljajući poslove pomoćnog građevinskog radnika doživio predmetnu ozljedu na radu i to na način da je trebao staviti čep na plastičnu cijev koja je visjela na konopu, a kojom cijevi je upravljao bagerist, te ga je u jednom trenutku, ista ta cijev, dužine oko 12 metara, težine 15-20 kg udarila u rame, a kojom prilikom je osjetio znatnu bol, radi čega je počeo vikati, te ga je kolega odvezao na hitni prijem u bolnicu.

Također iz njegovog iskaza proizlazi, kako su prije toga nazvali šefa gradilišta JK koji je preko mobitela rekao radniku koji ga je vozio u bolnicu da prilikom dolaska na hitnu, ne kažu kako je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, a isto mu je DK osobno rekao kada se nalazio u bolnici u Draškovićevoj ulici.

Nadalje, iz njegovog iskaza utvrđeno je, kako je prilikom nastanka štetnog događaja na sebi ima imao radne cipele, kompletno radno odijelo kao i kacigu, dok vezano za naknadu plaće za vrijeme bolovanja, iz njegovog iskaza, proizlazi kako nije dobivao punu naknadu plaće radi čega je nekoliko puta zvao direktora koji mu je više puta obećavao kako će iduća plaća biti veća, a što se nije dogodilo iz razloga što mu direktor tuženika predmetnu ozljedu, nije želio priznati kako ozljedu na radu. Nadalje iz iskaza tužitelja proizlazi kako je on i prije predmetne ozljede na radu već ranije kod tuženika doživio ozljedu na radu zbog čega se tri mjeseca liječio, tuženika nije tužio i nije ostvario nikakvu naknadu štete, dok je vezano za predmetnu nezgodu već na porti hitne pomoći kao i liječniku obiteljske medicine rekao da je doživio ozljedu na radu.

8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, sporan je nastanak štetnog događaja kao i odgovornost.

9. Sukladno odredbi čl. 111 Zakona o radu, propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a pravo na naknadu štete odnosi se na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

10. Sud je nedvojbeno utvrdio temeljem iskaza tužitelja kao i svjedoka JK, BK, SK i ČK da je tužitelj predmetnu nezgodu doživio na radu i to obavljajući poslove po nalogu djelatnika tuženika, kojom prilikom je doživio udarac u desno rame na način da ga je udarila viseća plastična cijev sa bagera, pa stoga budući se šteta dogodila na radu, to se odgovornost tuženika za nastanak štete u konkretnom slučaju temelji na odredbi čl. 25 Zakona o zaštiti na radu kojom je određeno da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca se smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

11. Sukladno odredbi čl. 44 Zakona o zaštiti na radu poslodavac je dužan proces rada tako planirati, pripremati i provoditi da se osigura što djelotvornija zaštita zaposlenika, odnosno tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi sa radom, u skladu sa pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

12. Neosnovani su navodi tuženika kojima iskazuje kako osporava odgovornost za nastanak predmetnog štetno događaja, ovo iz razloga što tuženik sukladno odredbi čl. 111 Zakona o radu, odgovara radniku za naknadu štete po općim propisima obveznog prava kao i temeljem odredbe čl. 25 Zakona o zaštiti na radu.

13. U konkretnom slučaju, sud na strani tužitelja, nije našao elemente potrebne za primjenu Zakona o obveznim odnosima, koji definira oslobođenje od odgovornosti, odnosno postojanje isključive ili djelomične radnje oštećenika, odnosno tužitelja ili treće osobe, a koja bi djelomično ili isključivo pridonijela nastanku štete, te sukladno navedenom nisu se ostvarili elementi potrebi za primjenu odredbi čl. 1092 ZOO-a, a koji definiraju doprinos oštećenika vlastitoj šteti.

14. Sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, te na naknadu izmakle koristi, stavkom 4, propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnom ili propuštanjem.

15. Sukladno odredbi čl. 1090 ZOO-a, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radne ili propuštanja.

16. Sukladno odredbi čl. 1095 ZOO-a, propisno je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

17. Glede osnova tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz liječničkim vještačenjem ozljeda tužitelja, te je uz suglasnost stranaka, u ovom predmetu proveden dokaz po jednom stalnom sudskom vještaku, dr. Žarku Rašiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužitelj 2017.g. zadobio ozljedu desnog ramena te je učinjeno namještanje zgloba uz imobilizaciju, te je nastavno liječen uz fizikalnu terapiju, učinjeni su CT i MR desnog ramena, te artroskopska operacija u KBC Zagreb, kontroliran je po ortopedu i nastavno liječen fizikalnom terapijom. Tužitelj je u navedenom štetnom događaju prema medicinskoj dokumentaciji i otpusnom pismu iz Klinike za ortopediju KBC Zagreb od 14.12. -18.12. 2017.g. zadobio iščašenja desnog ramenog zgloba, učinjeno je namještanje te imobilizacije kroz tri tjedna uz puknuće tetiva rotatorne manšete. Vještak navodi kako ocjenu trajanja i intenziteta bolova, trajanje i intenziteta straha, smanjenje životnih aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći i naruženja nije moguće ocijeniti bez uvida u medicinsku dokumentaciju vezanu za sam štetni događaj, te je tek nakon uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton i samog pregleda tužitelja moguće sačiniti nalaz i mišljenje.

U svom nastavnom nalazu i mišljenju, sudski vještak dr. Žarko Rašić navodi kako je izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, te je izvršio klinički pregled tužitelja kojom prilikom je pozvao tužitelja da dostavi medicinsku dokumentaciju, liječnički karton, a koja s obzirom na epidemiološku situaciju vezano za Covid 19 nije bila dostavljena vještaku. Budući da punomoćnik tužitelja nije mogao pribaviti medicinski karton tužitelja od strane liječnika opće medicine (a za što je dostavio presliku komunikacije putem elektroničke pošte), sud je službenim putem od liječnice obiteljske medicine, zatražio dostavu istog. Nakon pribave zdravstvenog kartona tužitelja stalni sudski vještak, dr. Žarko Rašić u svom nalazu i mišljenju navodi kako je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je 2017.g. tužitelj zadobio ozljedu desnog ramena, te mu je učinjeno namještanje zgloba uz imobilizaciju nakon čega je liječen fizikalnom terapijom, te su učinjeni CT i MR desnog ramena kao i artroskopska operacija u KBC Zagreb. Nadalje, tužitelj je u navedenom štetnom događaju i to prema medicinskom dokumentaciji i otpusnom pismu Klinike za ortopediju KBC Zagreb, od 14.12.-17.12.2017.g. zadobio iščašenje desnog ramenog zgloba. Prvi nalaz CT ramenog zgloba je od 10.srpnja 2017.g., te je prema dokumentaciji tužitelj zadobio iščašenje desnog ramena, 12. lipnja 2017.g.

U štetnom događaju tužitelj je pretrpio bolove jačeg intenziteta, trajnog karaktera tijekom 3 dana, srednjeg intenziteta, trajnog karaktera tijekom 14 dana i bolove slabijeg intenziteta, trajnog karaktera, sumarno tijekom 60 dana.

U štetnom događaju tužitelj je pretrpio primani strah, jakog intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 8 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dana. U navedenom štetnom događaju, tužitelj je zadobio ozljedu desnog ramena te je ista dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 20%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog ramena, te bolovima u desnom ramenu prilikom dužeg rada desnom rukom.

Nakon predmetnog štetnog događaja, tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 3 sata dnevno, zatim 75 dana po 2 sata dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske polove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl. Ožiljci u području desnog ramena predstavljaju naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kada tužitelj ne nosi gornji dio odjeće.

18. Tužitelj nije istakao primjedbe na konačan nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dok je tuženik istome prigovorio ističući kako je prvi nalaz CT ramenog zgloba izvršen 10. srpnja 2017.g., te kako vještak eksplicitno navodi da je tužitelj prema dostavljenoj dokumentaciji zadobio iščašenje desnog remena 12. lipnja 2017.g. što se ne poklapa sa danom štetnog događaja kako je to opisano u tužbi budući je u istoj naveden travanj 2017.g. 19. Sud je proveo dokaz usmenim saslušanjem liječnika vještaka dr. Žarka Rašića koji u svom iskazu navodi kako je u većem broju medicinskih nalaza upravo naveden datum 12. lipnja 2017.g. kada je navedeno da je tužitelj pao i ozlijedio desno rame, a također u zdravstvenom kartonu tužitelja je naveden 14. lipanj 2017.g. kao pregled liječnika opće medicine nakon predmetnog štetnog događaja, a ujedno kao i početak privremene radne nesposobnosti tj. bolovanja koji je započet sa datumom 14. lipnja 2017.g. Vještak u iskazu ističe kako je izdana i potvrda da tužitelj prije 14. lipnja 2017.g. nije imao ozljedu desnog ramena, te je i u medicinskoj dokumentaciji naveden datum 12. lipnja 2017.g. dok činjenica da se samo u jednom nalazu i to u otpusnom pismu KBC Zagreb iz Klinike za ortopediju od 14. prosinca 2017.g navodi kako je ozljeda desnog ramena bila u travnju 2017.g. Vještak također ističe kako u zdravstvenom kartonu tužitelja nema nikakvih podataka o ozljeđivanju desnog ramena u travnju 2017.g. već je prvi podatak o istom datiran sa 14. lipnja 2017.g. Vještak također navodi kako je u prvotnom nalazu i mišljenju naveo da se ozljeda dogodila u travnju 2017.g. temeljem navoda iz tužbe i otpusnog pisma pa je stoga i u pisanom nalazu i mišljenju tražio uvid u inicijalnu dokumentaciju, međutim sam datum ozljede u konačnici sa kirurškog aspekta ne utječe na procjenu svih vidova štete.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući je isto dano stručno i obrazloženo, sukladno pravilima struke, temeljem liječničke dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja, kao i njegovo usmeno očitovanje.

Naime, iz njegovog usmenog očitovanja, utvrđeno je kako je u većem broju nalaza naveden upravo datum 12. lipnja 2017.g. u kojima je i navedeno da je tužitelj pao i ozlijedio desno rame, također je 14. lipnja 2017.g. početak tužiteljeve privremene radne nesposobnosti, te je istog datuma izdana i potvrda kako tužitelj od ranije nije imao ozljedu desnog ramena, pa je u tom smislu vještak ispravio svoj navod kako je tužitelj predmetnu ozljedu doživio u travnju 2017.g., stoga sud zaključuje kako se radilo se o očitoj omašci u pisanju tužbe.

Kao bitno iz njegovog usmenog očitovanja, utvrđeno je kako sam datum ozljede, sa kirurškog aspekta, uopće ne utječe na procjenu svih vidova štete.

21. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

Odlučujući o visini pravične novčane naknade, sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u zatraženom iznosu od 1.460,82 EUR

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u zatraženom iznosu od 1.328,02 EUR

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja u opsegu od 20%, životna dob tužitelja (rođen 1975.g.) i trajnost posljedica opravdava dosudu pravične novčane naknade u zatraženom iznosu od 3.984,06 EUR

- duševne boli zbog naruženosti lakog stupnja opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 493,67 EUR

22. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl.1089. st. 2. ZOO-a, te primjenjujući odredbu čl. 223 ZPP-a, tužitelju za 240 sati, po cijeni sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,30 EUR, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 792,00 EUR, a kako je tužitelj s navedene osnove potraživao iznos u visini od 796,34 EUR, to ga je valjalo odbiti sa viškom tužbenom zahtjeva u iznosu od 4,34 EUR, kao neosnovanim.

23. Sukladno navedenom, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu s osnova neimovinske štete u iznosu od 7.266,57 EUR, te s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 792,00 EUR.

24. Budući je tužitelj podnio tužbu, dana 18. rujna 2018.g. to mu je sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a (koji regulira dospijeća obveze pravične novčane naknade, danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), na gore navedeni iznos od 7.266,57 EUR dosuđena zatražena zakonska zatezna kamata tekuća od 18. rujna 2018.g. pa do isplate, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju je na iznos od 792,00 EUR dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja pa do isplate, budući je cijena sata tuđe pomoći i njege određena danom donošenja presude, pa je sukladno navedenom, tužitelja valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utuženi tijek zakonske zatezne kamate na navedeni iznos, za vremensko razdoblje od 18. rujna 2018.g. pa do 09. siječnja 2025.g., kao neosnovanim.

25. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva s osnova izgubljene zarade tužitelja, u ovom predmetu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako je razlika između naknade plaće za bolovanje obračunate kao posljedica ozljede na radu i naknade plaće za bolovanje koju je tužitelj ostvario u razdoblju od lipnja 2017.g. (očito omaškom navedena 2016.g.) do travnja 2018.g. iznosi ukupno 1.154,60 Eur, a koji iznos se sastoji od 1.101,01 Eur na ime neto razlike plaće i 53,59 Eur na ime razlike doprinosa za mirovinsko osiguranje.

26. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te je sukladno istom uskladio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete u vidu izmakle dobiti, dok je tuženik istakao kako navedenu razliku plaće tužitelj ne može potraživati od tuženika budući tužitelj nije prijavio ozljedu na radu. Nastavno, tuženik je istakao kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

27. Neosnovani su navodi tuženika kako tužitelj ne bi imao pravo potraživati od tuženika kao aktualnog poslodavca u vrijeme nastanka štetnog događaja izmaklu dobit, ovo iz razloga što temeljem odredbe čl. 1089 ZOO-a tužitelju pripada pravo na naknadu izmakle koristi, odnosno razlike između naknade plaće za bolovanje kao posljedicu ozljede na radu i naknadu plaće za bolovanje koju je tužitelj ostvarivao u spornom razdoblju, budući je upravo propuštanjem tuženika da tužiteljevu predmetnu zadobivenu ozljedu, prizna kao ozljedu na radu došlo do umanjenja tužiteljeve izgubljene zarade.

28. Slijedom navedenog, sud je također u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. budući je isto dano stručno i obrazloženo, te sukladno pravilima struke, pa je tako utvrđeno kako je izgubljena zarada tužitelja, odnosno razlika između naknade plaće za bolovanje kao posljedica ozljede na radu i naknade plaće za bolovanje koju je tužitelj ostvario u razdoblju od lipnja 2017.g. do travnja 2018.g. ukupno iznosi 1.154,60 EUR, a od čega neto razlika naknade plaće iznosi 1.101,01 EUR, te razlika doprinosa za mirovinsko osiguranje iznosi 53,59 EUR.

29. Sukladno provedenom financijskom vještačenju, sud je naložio tuženiku na ime naknade imovinske štete za izmaklu dobit isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.154,60 EUR, i to sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec na svaki pojedinačni iznos. Tužitelja je valjalo odbiti sa tijekom zakonske zatezne kamate tekuće od 15-tog u mjesecu do 16-tog u mjesecu, ovo iz razloga što sukladno odredbi čl. 92 Zakona o radu, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu, stoga se tuženik nalazi u zakašnjenju od 16-tog dana u mjesecu.

30. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29 ZOO i ZID ZOO-a.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku, a kako je tužitelj u ovom postupku uspio gotovo u cijelosti, to mu je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinijetim i zatraženim troškovnikom, te prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe 100 bodova, pristup na ročište 09.11.2018.g. zatraženih 12,5 bodova, pristup na ročište 15.01.2019.g. zatraženih 50 bodova, pristup na ročište 08.03.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište 06.05.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište 05.07.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište 03.03.2020.g. 100 bodova, sastav podneska od 09.04.2021.g. 100 bodova, sastav podneska od 21.09.2021.g. 25 bodova, pristup na ročište 15.02.2022.g. 100 bodova, pristup na ročište 13.09.2022.g. 100 bodova, sastav podneska od 03.02.2023.g. 25 bodova, pristup na ročište 07.02.2023.g. 100 bodova, sastav podneska od 16.05.2023.g. 100 bodova, pristup na ročište 10.01.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište 03.06.2024.g. 100 bodova, (pristup na ročište 19.11.2024.g. tužitelj nije zatražio), (temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tbr. 8. toč. 1., toč. 4, Tbr. 9. toč. 1. i toč. 2, 1 Tarife), što ukupno iznosi 1312,50 bodova, sve određeno prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, te uvećano za 25% PDV- a iznosi 3.281,25 EUR.

Tužitelju je dosuđen trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR i financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, ukupno 549,08 EUR, pa mu je tako na ime parničnog troška ukupno dosuđen iznos od 3.830,33 EUR.

32. Na tako određeni iznos parničnog troška, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate, tekuće od presuđenja do isplate, sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

33. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak sastava Zahtjeva za mirno rješenje spora budući isti ne prileži spisu, kao ni zatraženi trošak sudskih pristojbi, budući su radnici sukladno čl. 11. toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama u radnom sporu, oslobođeni plaćanja istih, podredno spisu ni ne prileži dokaz o plaćanju pristojbi.

34. Slijedom svega iznijetog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 10. siječnja 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika