REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P Ob-322/2019-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Ivanki Šaravanja, u pravnoj stvari tužiteljice GE, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika RE, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Opačku, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja bračne stečevine i u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja RE, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Opačku, odvjetniku iz Slavonskog Broda (dalje: tuženik), protiv tužiteljice-protutužene GE, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda (dalje: tužiteljica) radi utvrđenja bračne stečevine na pokretninama, nakon javno održane glavne rasprave 4. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Krešimira Pencingera, odvjetnika iz Slavonskog Broda i tuženika uz zamjenika punomoćnika Almu Opačak, odvjetnika iz Slavonskog Broda, a u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

O tužbenom zahtjevu:

I Tužiteljica ČE iz [adresa] odbija se s prvo postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Utvrđuje se da tužiteljica ČE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], izvanknjižni suvlasnik u ½ na nekretninama koje u naravi predstavljaju obiteljsku kuću u [adresa] u [adresa]., dimenzija 9x12m, sa dvije etaže, ukupne kvadrature 275m2, sustav gradnje visoke prizemnice, sagrađena na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica]., Kuća broj 52, dvorište u ulici J. [adresa] sa 411 m2, što je tuženik RE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu ispravu za upis izvanknjižnog prava suvlasništva, jer će isto u protivnom zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." II Tuženik RE iz [adresa] dužan je tužiteljici GE iz [adresa] na ime bračne stečevine zbog ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 52 i dvorište u ulici J. [adresa] od 411 m[2] , isplatiti iznos od 60.000,00 € (slovima: šesdesettisućaeura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

O protutužbenom zahtjevu:

III Utvrđuje se da su tuženik – protutužitelj RE iz [adresa] i tužiteljica-protutužena ČE iz [adresa] s osnove bračne stečevine stekli suvlasništvo svatko u jednoj polovini dijela na pokretninama: stroju za pranje rublja, stolu za terasu sa šest stolica, jednoj kosilici za travu, pribor za jelo, komplet tanjura, komplet posuđa za kuhanje, komplet čaša, plastične zdjele i druge za kuhanje, više kompleta posteljine, plahte, ručnik, jastuk, jorgan, deka, dva noćna ormarića, veliki svijećnjak, jedna lampa, dva tepiha, tri dječje sobe, garnitura iz dnevnog boravka: trosjed, dvosjed, stolić i četiri taburea, garderobni ormar i krevet u spavaćoj sobi, komoda, LCD Televizor Grunding, trpezarijski stol sa šest stolica u dnevnom boravku, ugradbena kuhinja s perilicom za pranje posuđa, ugradbenom pločom štednjaka, ugradbenim hladnjakom i ugradbenom pećnicom i to svatko u jednoj polovini dijela.

IV Tuženik–protutužitelj RE iz [adresa] odbija se s dijelom protutužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje bračne stečevine i suvlasništvo u jednoj polovini dijela na tri umjetničke slike, dva velika ogledala i jednoj radnoj stolici, te s prijedlogom za razvrgnuće suvlasništva na pokretninama koji glasi:

"2./Razvrgava se suvlasnička zajednica na pokretninama tako da samovlasništvo tužiteljice-protutuženice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] čine slijedeće pokretnine:

- mašina za pranje rublja, stol za terasu sa šest stolica, 3 umjetničke slike, 2 velika ogledala, 1 radna stolica, 1 kosilica za travu, pribor za jelo, kompleti tanjura, kompleti posuđa za kuhanje, kompleti čaša, zdjele plastične i druge za kuhanje, posteljina za rublje više kompleta, plahte, ručnici, jastuci, jorgani, deke, 2 noćna ormarića, 1 svijećnjak veliki, 1 lampa, 2 tepiha, tri kompletne dječje sobe, a tuženika-protutužitelja RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] čine slijedeće pokretnine:

- spavaća soba: garderobni ormar i krevet, dnevna soba: komoda, LCD Televizor Grunding, trpezarijski stol sa šest stolica, kompletna ugradbena kuhinja sa mašinom za ugradbenom perilicom za pranje posuđa, ugradbena ploča štednjaka, ugradbeni hladnjak, ugradbena pećnica.

3./Nalaže se tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se na stanje kredita odobrenih za razdoblje duga od godinu dana plaća nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

I Dozvoljava se preinačenje tužbe tužiteljici GE iz [adresa] u pogledu alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 28. srpnja 2023.

II Tuženik RE iz [adresa] dužan je tužiteljici GE iz [adresa] naknaditi troškove postupka u iznosu od 20.800,68 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi navodi da je s tuženikom bila u braku od 14. srpnja 2006., brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R1 Ob-663/2019-2 od 24. listopada 2019. U braku je rođeno troje djece mlt. ME, mlt. EE i mlt. CE, djeca nakon razvoda braka stanuju s majkom. Navodi da su ona i tuženik tijekom bračne zajednice stekli nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 52 i dvorište u ulica J. [adresa] od 411 m[2] , koja nekretnina se vodi na tuženiku. Nekretninu su stekli gradnjom nakon što je majka tuženika JE darovala tuženiku građevinsko zemljište na kojem je bila stara kuća, koju su stranke srušile i izgradile novu. Nekretnina je građena novcem oca tužiteljice koji je platio sve građevinske radove i materijal za gradnju, a na gradnji su pomagali prijatelji i rođaci tužiteljice. Zbog prekida bračne zajednice tuženik je promijenio bravu na nekretnini i onemogućio ulazak tužiteljice u nekretninu. Prije pokretanja ovog postupka, tuženik je preko punomoćnika pozvao tužiteljicu na razgovor na kojem je tužiteljici nuđena isplata s osnove bračne stečevinu u iznosu od 20.000,00 € što ista nije mogla prihvatiti jer predmetna nekretnina vrijedi preko 100.000,00 € i ponuđeni iznos ne odgovara ni približno alternativnom obveznom- pravnom zahtjevu. Predlaže da sud utvrdi da su ona i tuženik suvlasnici svako u jednoj polovini dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], alternativno da joj tuženik isplati na ime bračne stečevine za jednu polovinu dijela navedene nekretnine iznos od 48.443,83 €/365.000,00 Kn¹ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate.

2. Podneskom od 6. veljače 2020. tužiteljica je preinačila glavni tužbeni zahtjev, kojim traži da ju sud utvrdi izvanknjižnim suvlasnikom u jednoj polovini dijela nekretnine, koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću u [adresa], dimenzija 9mx12m s dvije etaže, ukupne površine od 275 m[2] , izgrađena je na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Alternativni zahtjev je neizmjenjen.

3. Tužiteljica u podnesku od 14. kolovoza 2020. navodi kako je njezin otac platio radove i građevinski materijal ugrađen u predmetnu nekretninu, ne zato da bi on stekao pravo vlasništva na toj nekretnini, već je isto učinio kao dar tužiteljici, zbog čega isto predstavlja njezin doprinos stjecanju bračne stečevine kod izgradnje navedene kuće. Također je obavijestila sud da je tuženik podnio prijedlog radi osnivanja sudskog pologa pod poslovnim brojem R1-32/2020, radi uplate 28.668,13 €/216.000,00 kn¹ te je tužiteljica odgovorila kako je suglasna s osnivanjem depozita s tim da depozit nije uplaćen.

4. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 28. srpnja 2023. na način da je preinačila alternativno postavljeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 60.000,00 €/452.070,00 kn¹ za zakonskom zateznom kamatom od 9. prosinca 2019. do isplate. Glavni zahtjev je ostao neizmjenjen.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su točni navodi u tužbi koji se odnose na podatke o vremenu sklapanja braka, razvoda braka i rođenja djece. Navodi da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] njegova vlastita imovina koju je stekao darovanjem, a darovanje mu je učinila njegova majka 19. kolovoza 2010. Osporava da bi on i tužiteljica stekli nekretninu građenjem jer je njegova majka njemu darovala građevinsko zemljište i staru prizemnu kuću koja je bila podobna za život i u kojoj su stranke stanovale s djecom. Stara kuća je rekonstruirana i nadograđena. Za vrijeme braka on je bio na terenu, a tužiteljica je poduzimala radnje radi legalizacije nadograđenog objekta. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije s obzirom da tužiteljica tvrdi da je predmetna nekretnina izgrađena novcem njezina oca koji je platio građevinske radove i materijal za gradnju. Stoga se ovdje ne radi o utvrđenju bračne stečevine nego o stjecanju prava vlasništva tužiteljičinog oca građenjem na tuđem zemljištu ili ulaganjem u tuđu nekretninu jer nekretnina nije stečena radom tužiteljice i tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice. Navodi da je njegova majka darovala novac za adaptaciju uplatom na njegov devizni račun na koji je imala punomoć i tužiteljica. Darovana nekretnina je imala svu infrastrukturu: plin, struju, vodu i kanalizaciju. Protivi se prvo postavljenom stvarno-pravnom zahtjevu i alternativno postavljenom zahtjevu. Tužiteljica je prilikom napuštanja bračne zajednice odnijela sa sobom sve stvari koje je htjela. Podnosi protutužbu radi stjecanja i podjele pokretnina stečenih u braku stranaka i predlaže da sud utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svatko u jednoj polovini dijela pokretnina koje su stekli tijekom bračne zajednice, kako je to pobliže navedeno u točki I protutužbenog zahtjeva, te da sud razvrgne suvlasništvo na pokretninama na način da tužiteljici pripadne u vlasništvo stroj za pranje rublja, stol za terasu sa šest stolica, tri umjetničke slike, dva velika ogledala, jedna radna stolica, jedna kosilica za travu, pribor za jelo, kompleti tanjura, kompleti posuđa za kuhanje, kompleti čaša, plastične zdjele i druge za kuhanje, posteljina za rublje više kompleta, plahte, ručnici, jastuci, jorgani, deke, dva noćna ormarića, jedan svijećnjak veliki, jedna lampa, dva tepiha, tri kompletne dječje sobe, a da njemu pripadne u vlasništvo spavaća soba, garderobni ormar i krevet, dnevna soba, komoda, LCD televizor Grunding, trpezarijski stol sa šest stolica, kompletna ugradbena kuhinja s ugradbenom perilicom za pranje posuđa, ugradbena ploča štednjaka, ugradbena pećnica i ugradbeni hladnjak.

6. Podneskom od 6. rujna 2023. tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare jer se tužiteljica iselila iz tuženikove kuće prije razvoda braka, zastara prava na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva za tri godine, a u ovom slučaju je počela teći 2019., jer je tužiteljica preinačila tužbu i povisila tužbeni zahtjev 28. srpnja 2023.

7. Na ročištu od 5. svibnja 2022. tužiteljica je predložila da se na ovaj predmet spoji predmet poslovni broj P-1362/2019 i provede jedinstveni postupak, od tog prijedloga je odustala podneskom od 26. ožujka 2022. jer je postupak pod poslovnim brojem P-1362/2019 okončan presudom poslovni broj P-1362/2019-19 od 24. ožujka 2022., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 376/2022-3.

8. Podneskom od 6. veljače 2020. tužiteljica je preinačila glavni tužbeni zahtjev, dakle prije nego li je zaključen prethodni postupak na ročištu od 5. svibnja 2022. Tužiteljica je preinačila obvezno-pravni tužbeni zahtjev podneskom od 28. srpnja 2023. nakon što je građevinski vještak ĐE dostavio u spis nalaz i mišljenje. Alternativni tužbeni zahtjev je postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka, čemu se tuženik protivio. Prema odredbi članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) iznimno iz odredbe stavka 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. S obzirom da je građevinsko vještačenje i procjena predmetne nekretnine provedena nakon zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica je mogla urediti tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, tek nakon provedenog vještačenja. Tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti precizan obvezno-pravni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Iz navedenih razloga sud je dopustio preinaku tužbe u dijelu koji se odnosi na isplatu sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, stoga je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

9. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku osobne iskaznice tužiteljice, presliku rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R1 Ob-663/2019-2 od 24. listopada 2019., presliku izvadka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o darovanju od 19. kolovoza 2010., geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 19. kolovoza 2016., provedeno je vještačenje po građevinskim vještacima ĐE i HE, saslušani su svjedoci AE, ŽE, VE, ZE, OE, BE i KE, te tužiteljica i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja.

10. Na ročištu održanom 5. svibnja 2022. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se od Grada Slavonski Brod zatraži podatak o legalizaciji građevine jer je među strankama nesporno da novo izgrađena zgrada koja je predmet ovog postupka nije legalizirana. Tužiteljica je na ročištu od 4. prosinca 2024. odustala od dokaznog prijedloga da se sasluša svjedok TE, te je sud na istom ročištu odbio prijedlog tuženika da ponovo traži od Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb podatak o prometu na računu tuženika od 1. siječnja 2013. do 1. prosinca 2015. jer Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb nije dostavila traženi podatak koji je žurno tražen dopisom od 15. veljače 2024. Sud cijeni da nije svrsishodno odgađati ročište jer da je banka raspolagala takvim podatkom isti bi već dostavila sudu.

11. Među strankama nije sporno da su sklopile brak 14. srpnja 2006. u [adresa] i da je brak razveden rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R1 Ob-663/2019-2 od 24. listopada 2019. Nije sporno da su u braku rođene ME, mlt. EE i mlt. CE i da su nakon razvoda braka roditelja, djeca nastavila stanovati s majkom GE. Nije sporno da je tuženik dobio na dar zemljište i staru kuću u [adresa] od svoje majke ZE, ranije Pali 19. kolovoza 2010. i da su stranke tijekom braka ulagale u predmetnu nekretninu.

12. Među strankama je sporno je li na zemljištu tuženika izgrađena nova kuća ili ne, jesu li u predmetnu nekretninu uložena znatna sredstva za vrijeme trajanja bračne zajednice stranka i tko ih je uložio i u kojem omjeru.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 52 i dvorište u [adresa][2] je utvrđeno da je predmetna nekretnina u trenutku podnošenja tužbe bila upisana na tuženika RE (stranica 9. spisa). Iz povijesnog izvatka je utvrđeno da je RE stekao predmetnu nekretninu temeljem Ugovora o darovanju od 19. kolovoza 2010. Iz Ugovora o darovanju od 19. kolovoza 2019. je utvrđeno da je opisanu nekretninu tuženiku darovala njegova majka ZE, ranije RE.

14. Uvidom u e-spis ovog suda poslovni broj P-1362/2019 i pravomoćnu presudu poslovni broj P-1362/2019-19 od 24. ožujka 2022. je utvrđeno da je ništetan darovni ugovor koji su sklopili tuženik RE i tužena ZE dana **.**.2019. u svezi nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na jednu polovinu suvlasničkog dijela, te se ima uspostaviti prijašnje gruntovno stanje na jednoj polovini dijela nekretnina. Tužiteljica je odbijena s dijelom zahtjeva kojim je tražila pobojnost navedenog ugovora.

15. Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da su ona i tuženik sklopili brak 2006. i da su 2010. počeli graditi novu kuću, jer stara kuća u kojoj su do tada živjeli nije bila za život. Pored stare kuće postavili su nove temelje i na tom dijelu je napravljena kuhinja, hodnik i dio dnevnog boravka. Od stare kuće su ostala dva prednja zida do ulice. Sve ostalo na kući je novo. U vrijeme gradnje kuće tuženik je bio zaposlen, a ona je bila na porodiljnom dopustu i radila poslove koji nisu bili prijavljeni, prodavala je robu "na crno" i tako zaradila oko 530,89 €/4.000,00 Kn¹ mjesečno. U novoj kući su provedene nove instalacije, struja, voda i centralno grijanje. Napravili su pušnicu i šupu. U gradnji kuće je pomagao njezin otac tako što je dogovarao sve poslove s majstorima i 95 % izgradnje je financirao njezin otac. U gradnji su pomagali njezini rođaci i prijatelji. Majka tuženika je dala novac za kovanu ogradu, za popločavanje unutarnjeg stepeništa, platila je majstore koji su stavljali rigips na katu i sudjelovala je u kupovini kuhinje. Ona je imala punomoć na računu tuženika, sredstva koja je dizala s njegovog računa su utrošena za režije i domaćinstvo jer je tuženik zarađivao oko 1.500,00 € mjesečno. Kada je tuženikova majka prodala kuću u [adresa] uplatila je novac na račun tuženika, kako bi izbjegla plaćanje poreza u Norveškoj, stoga je navela da je to darovanje i taj novac nije korišten za gradnju predmetne nekretnine, nego je novac vraćen majci tuženika koja je od tog novca kupila stan u [adresa], vozilo marke Opel Corsa i oročila je iznos o 39.816,84 €/300.000,00 Kn¹. Tuženikova majka je ponekad davala tuženiku novac još dok je tužiteljica hodala s tuženikom, s tim da ju je molila da to ne radi jer se tuženik nikada neće zaposliti. Pomagala im je povremeno kada se rodilo prvo dijete pa su time pokrivali tekuće troškove. Toplinska izolacija je stavljena na kuću od lipnja do rujna 2019. kada su ona i tuženik bili u postupku razvoda. Za taj posao je tuženik posudio novac od njezinog oca u iznosu od 1.327,23 €/10.000,00 Kn¹, koji novac je vratila tuženikova majka. Navodi da je stroj za rublje dobila od svoje majke, kupila je stol sa šest stolica i to je odnijela kada je iselila iz kuće s djecom. Nisu imali tri umjetničke slike, jedna slika je bila iz Konzuma vrijedna 6,64 €/50,00 Kn¹, a jedna slika je bila portret njihove kćeri, koji je kći dobila na dar za rođendan. U kući nisu imali dva ogledala, već jedno koje je tuženik razbio, također nisu imali nikakve radne stolice, osim stolica u dječjoj sobi koje su i ostale u kući zajedno s namještajem u dječjoj sobi. Tri kosilice za travu su ostale kod tuženika, također je u kući ostalo sve navedeno u protutužbi i to pribor za jelo i ostale pokretnine. Iz kuće je iznijela samo stroj za rublje i stol za terasu. Nije suglasna da se dioba pokretnina izvrši kako je predložio tuženik.

16. Iz iskaza tuženika je utvrđeno da je zemljište sa starom kućom dobio na dar od svoje majke. U toj kući su živjeli on i tužiteljica nakon vjenčanja. Kada su se rodila djeca bilo im je tijesno i odlučili su adaptirati staru kuću. Navodi da je njegova majka pomagala prilikom adaptacije, dok je on u to vrijeme bio na terenu. Njegova majka je od milijun kuna, koji je prebacila na njegov račun, kupila stan za 68.000,00 € i auto za oko 13.272,28 €/100.000,00 Kn¹, a od ostatka je davala tužiteljici i to je dala od 33.180,70€/250.000,00Kn¹ do 39.816,84€/300.000,00 Kn¹, nakon što je kuća bila adaptirana. Otac tužiteljice je također davao novac za adaptaciju, ne zna točno koliko. Tvrdi da je tužena preuzela stvari kako je naveo. Navodi da su slike bile umjetničke i da su ih dobili u svatovima i suglasan je da ostanu tužiteljici. Tuženik je predložio da ovu stvar riješe sporazumom tako da prodaju nekretninu i podjele novac dobiven prodajom na način da svatko dobije jednu polovinu dijela kupoprodajne cijene i da svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.

17. Svjedok AE, tetak tužiteljice, iskazuje da je sudjelovao u gradnji kuće na predmetnoj nekretnini na način da je po povoljnoj cijeni ugradio plastičnu stolariju na kuću. Otac tužiteljice OE mu je platio trošak proizvodnje i ugradnje plastične stolarije te ugradnju plastične stijene unutar kuće koja je odvajala jedan dio kuće od drugog dijela. Poznato mu je da su u gradnji kuće pomagali bratići i sestrične tužiteljice. On je davao mali bager kada je što trebalo raditi i prevoziti na gradilištu. Stara kuća je bila prizemnica, a nova kuća je napravljena tako što je proširena stara kuća, postavljen je novi krov, napravljen je novi haustor, ostao je prednji dio stare kuće koji je ojačan jer ne bi mogao izdržati potkrovlje. U potkrovlju je uređen prostor. Prošireni su stari temelji. Bio je prisutan kroz cijelo vrijeme gradnje. Od stare kuće je ostao samo prednji zid prizemlja, a svi ostali zidovi su novi.

18. Svjedok ŽE je krečio predmetnu nekretninu nakon renoviranja u dogovoru s ocem tužiteljice OE. To je napravio za IE jer je njemu nešto bio dužan, zbog toga je okrečio cijelu kuću. Boja za kuću ga je čekala kada je došao raditi. OE mu je rekao da ide raditi kod GE.

19. Svjedok VE je iskazao da je pomagao GE jer je AE njegov bratić, pa su oni pomagali IE. Ima bager i tim bagerom je izvozio šutu s gradilišta, radio je na kući kada se postavljao crijep, nosio je građu, sve što je napravio, napravio je kao uslugu IE i nitko ga za to nije platio. Tuženika je upoznao u svatovima stranaka.

20. Svjedok OE navodi da je GE njegova kćer, a RE zet. Kćer, zet i on su odlučili renovirati staru kuću u [adresa] u kojoj su stanovali tužiteljica i tuženik jer je ista bila mala za obitelj s djecom. To je bilo prije više od deset godina. Renoviranje je trajalo par godina. Srušili su dio kuće tako da je ostao samo vanjski zid do ulice, ali je i taj zid morao biti poduplan pa su stavljeni stupovi sa strane i gore velika betonska greda kako bi učvrstili zid. Zidovi od dvije sobe do ulice su srušeni do cigle i zatim su povišeni sa još dva reda kako bi se dobilo na visini, na to je stavljena ploča. Lijevi zid do susjeda je srušen u cijelosti jer stari zid ne bi mogao podnijeti teret greda. Svi temelji kuće su morali biti ponovno napravljeni kako bi se učvrstila gradnja. Napravljeno je potkrovlje u kojem su sobe, kuća je sada visoka prizemnica. U donjem dijelu kuća je proširena za 50 %. Stara kuća je bila veličine 8mx4m, postavljeni su ponovno temelji i betonski podovi. Postavljena je nova izolacija koja je provučena kroz pod. Tako da je pod u donjem dijelu kuće potpuno iznova betoniran. Stavljena je nova ploča na kuću, napravljene su nove prostorije u potkrovlju i stavljen je krov. Cijelo dvorište je izbetonirano u širini od 4 do 5 m i u dužini od 15 m, tu je poslije napravljen haustor. Beton za gradnju je dovozila firma Krešimir d.o.o. i on je platio sav beton. Za sve zanatske radove je on tražio majstore i on ih je plaćao. Majstor koji je radio struju je umro, grijanje je radio obrt [obrt], njegovi bratići su izvodili radove na izolaciji i krečili. Sve radove i materijal na predmetnoj nekretnini je većim dijelom financirao on, a radilo se etapno, kako je on imao novca. Sve što je platio i radio je bio dar koji je učinio svojoj kćeri GE, a sve radove su naručivali on ili GE.

21. Svjedok BE je prva susjeda obitelji GE u [adresa], navodi da je stara kuća u kojoj su stanovali RE i BE bila mala i trošna, kada su se počela rađati djeca, BE i njezin otac su odlučili urediti kuću. Sjeća se da su iz zidova stare kuće rasle gljive. Radovi na uređenju kuće su trajali nekoliko godina. Kada su se izvodili radovi bio je srušen zid između njezine nekretnine i nekretnine stranaka. Tada je podignut novi zid i napravljen je haustor. Stara kuća je srušena, a srušene su i garaža i sve ostale zgrade koje su bile u dvorištu. U prednjem dijelu kuće su napravljeni stupovi. Sjeća se da su kopani temelji, ne sjeća se detalja zbog proteka vremena.

22. Iz iskaza svjedoka ZE, majke tuženika je utvrđeno da je kuću u [adresa] naslijedila od svojih roditelja i da je tu kuću darovala tuženiku, nakon što se oženio tužiteljicom. Kada je pravljena nova kuća, porušen je dio stare kuće, garaža, pušnica, ljetna kuhinja i drvarnica. Od stare kuće ostao je vanjski zid. Kuća je proširena ne zna točno koliko. Ne zna tko je snosio troškove gradnje nove kuće, jer u to vrijeme nije živjela u [adresa], već u Norveškoj. Svaki mjesec jer slala tuženiku od 464,53 €/3.500,00 kn¹, do 530.89€/4.000,00 Kn¹. Ne može dobiti podatke iz Privredne banke Zagreb da je slala novac jer su joj u banci rekli da se radi o starim podacima koje ne mogu dati. Stara kuća je imala sve priključke, plin, struju, vodu i kanalizaciju. Kuća je proširena sa zadnje strane. Od stare kuće su ostala tri zida, ostalo je srušeno jer se kuća dizala na kat.

23. Svjedok KE navodi da je radio na izgradnji kuće u [adresa] prije desetak godina. Za njegov rad ga je platio OE, otac tužiteljice. Sudjelovao je u radovima, rušenju stare kuće, kada je skinut krov, tada su se srušila dva zida pa su morali pojačati temelj i staviti stupove na prednji zid. Ponovo su zidali zidove koji su pali. Stavili su gornju deku i spojili staru kuću s novim dijelom kuće koji je bio u dvorištu. Postavljen je novi krov. Materijal za gradnju je platio OE, to zna jer ga je vozio kombijem kada se kupovao crijep. Sjeća se da je provukao karticu. Kada su trebali beton zvali su oca tužiteljice i on bi rekao da uzmu beton, koji je on platio, a OE mu je vratio taj novac. Za sve radove i materijal u vezi izgradnje nove kuće dogovarao se s IE, isti mu je rekao da kupi što treba, i poslije bi dao novac. Navodi da je od stare kuće ostao prednji zid i desni zid. Srušio se cijeli lijevi bočni zid i zid između soba. Morali su pojačati prednji zid tako što su kopali udubine i pojačali temelj. Radili su novi temelj da bi mogli zidati kuću. Struja je bila isključena i susjeda s desne strane im je davala struju.

24. Prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice. Također, su dužne dokazati činjenice i navode kojima pobijaju navode protivnika prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a. Sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su predložile parnične stranke. Stranke su dužne dokazati istinitost svojih tvrdnji, u protivnom će ih sud odbiti, odnosno neće prihvatiti istaknuti prigovor. 25. S obzirom na vrijeme sklapanja braka i prestanka bračne zajednice, na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka od 14. srpnja 2006. do 31. listopada 2015. primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03., 17/04., 136/04. i 107/07. dalje: ObZ/03), a na imovinu stečenu nakon 1. studenog 2015. nadalje primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23 dalje: ObZ/15). Prema odredbi članka 248. ObZ-a bračna stečevina je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine. Prema odredbi članak 253. stavak 2. ObZ-a vlastita imovina bračnog druga je ona imovina koju je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ObZ-a (npr. darovanje, nasljeđivanje i sl.). Prema odredbi članka 249. ObZ-a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Među parničnih strankama nema spora da nisu sklopili bračni ugovor. Imovinski odnosi bračnih drugova identično su uređeni odredbama članaka 35., 36. i 39. ObZ/15.

26. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje bračne stečevine koja je stečena tijekom braka tužiteljice i tuženika u razdoblju od sklapanja braka 14. srpnja 2006. do razvoda braka 24. listopada 2019. Prema navodima u tužbi bračnu stečevinu stranaka predstavlja nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću broj 52 i dvorište u [adresa] od 411 m[2] , dimenzija 9mx12m s dvije etaže, ukupne površine od 275m[2] , odnosno isplata jedne polovine vrijednosti te nekretnine od 60.000,00 €. Nekretnina je u trenutku pokretanja postupka bila upisana na imenu tuženika što je utvrđeno iz zemljišno-knjižnog izvatka priloženog uz tužbu. Tuženik u postupku nije osporio da je bio u braku s tužiteljicom u navedenom razdoblju i da je ona ulagala u njegovu nekretninu tijekom trajanja braka i sam je, prije pokretanja ovog postupka, ponudio tužiteljici da ovu stvar riješe mirno, tako da je isplati s iznosom od 20.000,00 €. Znači, priznaje doprinos tužiteljice u izgradnji kuće na predmetnom zemljištu. To potvrđuje i činjenica da je tijekom postupka, prilikom davanja iskaza 10. lipnja 2022. i kasnije nudio tužiteljici suvlasništvo na nekretnini u jednoj polovini dijela pod uvjetom da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Tužiteljica nije pristala da svatko snosi svoje troškove jer su do tada već nastali znatni troškovi, kako je obrazlagala u svojim podnescima. S obzirom na navedeno, tužiteljica ima pravni interes voditi postupak radi utvrđenja bračne stečevine protiv tuženika. Novac koji je uložen u predmetnu nekretninu od strane oca tužiteljice IE je dar IE tužiteljici, koji je ona uložila u tuženikovu nekretninu za vrijeme trajanja njihovog braka, što je utvrđeno iz iskaza tužiteljice i svjedoka IE. Sud vjeruje da je tome tako, jer ti navodi nisu osporeni drugim dokazima, što je tuženik bio dužan prema odredbi članka 219. ZPP-a. Znači, tužiteljica je vlastitu imovinu iz članka 253. stavak 2. ObZ/03, novac koji je dobila na dar od svog oca, uložila u nekretninu tuženika, zbog čega je aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, pa nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice.

27. Po ocjeni suda nije osnovan ni prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Prema mišljenju tuženika, na pasivnoj strani je trebala biti označena i majka tuženika ZE, budući je ista bila vlasnik, dok je sada suvlasnik u jednoj polovini dijela predmetne nekretnine. U vrijeme pokretanja ovog postupka tuženik RE je bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, što je utvrđeno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 9. spisa). Znači, u vrijeme pokretanja ovog postupka nije bio proveden Ugovor o darovanju od 3. lipnja 2019., koji je utvrđen ništetnim u odnosu na jednu polovinu suvlasničkog dijela na nekretnini te se trebalo uspostaviti zemljišno-knjižno stanje prije provedbe darovnog ugovora, što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj P-1362/2019-19 od 24. ožujka 2022. Provedbom navedene presude tuženik RE je suvlasnik na predmetnoj nekretnini u jednoj polovini dijela, a i predmet ovog postupka je utvrđenje suvlasništva u jednoj polovini dijela nekretnine upisane na tuženikovo ime s osnove bračne stečevine, alternativno isplata uloženog iznosa od 60.000,00 € u tu nekretninu. Iz navedenih razloga nije osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika jer je tuženik upisan kao suvlasnik nekretnine u jednoj polovini dijela koliko tužiteljica traži na ime bračne stečevine, stečene tijekom trajanja braka tužiteljice i tuženika.

28. Među strankama nije sporno da su u nekoliko navrata pokušale ovu stvar riješiti sporazumom, utvrđenjem suvlasništva na predmetnoj nekretnini u jednakim dijelovima. S obzirom na predmet spora, neosnovan je prigovor zastare koji je istakao tuženik. Prema gore navedenim Obiteljskim zakonima ne zastarijevaju potraživanja s osnove bračne stečevine, a bračnim drugovima nije dopušteno bračnim ugovorom ugovoriti primjenu stranog prava na imovinsko-pravne odnose prema odredbi članka 42. ObZ/15. Ovdje se ne radi o sporu radi isplate nužnih i korisnih troškova, niti se ne može primijeniti trogodišnji rok zastare, kako tvrdi tuženik. Obvezno-pravni zahtjev se odnosi na povrat uloženih sredstava u rekonstrukciju i dogradnju tuženikove nekretnine. Pravo na naknadu za dogradnju i preuređenje određuje se prema pravilima obveznog prava. Po ocjeni suda na ovakvo potraživanje se primjenjuje opći rok zastare od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO), zato što ovakvo potraživanje nije regulirano posebnim odredbama o zastari potraživanja. Stranke su bile u braku do 24. listopada 2019., ulaganja su vršena tijekom trajanja bračne zajednice od 2010. do njezinog prestanka i iz razloga što su stranke bile u braku. Tužba je podnesena 9. prosinca 2019., a obvezno-pravni zahtjev je povećan 28. srpnja 2023., dakle tri godine i devet mjeseci nakon razvoda braka i prije isteka roka zastare od pet godina iz članka 225. ZOO-a, zbog čega nije osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja obvezno-pravnog zahtjeva.

29. Sud je 19. svibnja 2023. obavio očevid na licu mjesta s građevinskim vještakom ĐE, te je utvrđeno da na predmetnoj zgradi ništa nije rađeno u odnosu na 2019. kada je razveden brak između stranaka. Vještak ĐE u nalazu i mišljenju navodi da je vrijednost zemljišta 18.400,47 €, tržišna vrijednost stare kuće je procijenjena na 46.400,00 €, tržišna vrijednost ulaganja za vrijeme trajanja braka stranaka je procijenjena u iznosu od 73.600,00 €, te je procijenio tržišnu vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], nakon rekonstrukcije i izgradnje u iznosu od 120.000,00 €. Dopunom nalaza i mišljenja od 16. veljače 2024. vještak je izradio tržišnu vrijednost ulaganja u rekonstrukciju i nadogradnju na način da je izračunao trošak rušenja starog objekta u iznosu od 6.717,05 € što je povećalo vrijednost ulaganja na 80.600,00 €, pa je tržišna vrijednost kuće nakon rekonstrukcije i nadogradnje procijenjena u iznosu od 127.000,00 €.

30. S obzirom da tužiteljica nije prihvatila nalaz i mišljenje vještaka ĐE sud je rješenjem poslovni broj P Ob-322/2019-62 od 2. travnja 2024. odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po drugom vještaku HE. Vještak Dubravko Ćelebija je izvršio pregled nekretnine 3. rujna 2024. Vještak Dubravko Ćelebija u nalazu i mišljenju navodi da troškovi rušenja starog objekta iznose 7.611,20 €, tržišna vrijednost zemljišta iznosi 27.320,55 €, tržišna vrijednost stare kuće je procijenjena na iznos od 43.016,00 €, tržišna vrijednost ulaganja za vrijeme trajanja braka stranaka u vidu rekonstrukcije i nadogradnje je procijenjena u iznosu od 94.904,15 €, a tržišna vrijednost kuće koja se nalazi na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], iznosi 137.920,75 €. Vještak Dubravko Ćelebija je u dopuni od 1. prosinca 2024. odgovorio na pitanja i otklonio primjedbe tužiteljice te je naveo kako je u nalazu i mišljenju na stranici 4. navedeno da je od stare kuće na licu mjesta ostao temelj, temeljna ploča, jugozapadni i sjeverozapadni zid prizemlja što je vidljivo i na slikama u prilogu. Također je uzeo u obzir da navedeni zidovi nemaju funkciju u smislu nosivosti objekta. Doprinos tuženika u vrijednosti građevine se sastoji od vrijednosti uličnog zida, temelja starog objekta, temeljne ploče, jugozapadnog i sjeverozapadnog zida prizemlja što je procijenjeno na 6.440,07 €, te u vidu građevinskog zemljišta, komunalnog i vodnog doprinosa i vrijednosti priključaka, ukupno 43.016,60 €. U tržišnu vrijednost ulaganja je uračunat i trošak rušenja što iznosi 102.515,35 €. Otklonio je i primjedbe i odgovorio na pitanja tuženika, te je naveo kako je procjenu napravio prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina i troškovnoj metodi. Prilikom davanja nalaza i mišljenja u vrijednost ulaganja nije uračunao vrijednost zemljišta, te je od utvrđene vrijednosti novog objekta od 137.920,75 € oduzeo vrijednost starog objekta nakon rušenja, a prije rekonstrukcije i nadogradnje i tako dobio vrijednost ulaganja od 94.904,15 € koja vrijednost je uvećana za trošak rušenja što iznosi 102.515,35 €. Prilikom pregleda fotografija nekretnine koje su snimljene za vrijeme rekonstrukcije nigdje nije vidio da je upotrijebljena stara cigla, već samo nova blok opeka.

31. Na ročištu održanom 4. prosinca 2024. sud je odredio usuglašavanje nalaza i mišljenje vještaka ĐE i HE. Vještak ĐE se slaže da je od dana kada je on vještačio u predmetu u svibnju 2023. do danas porasla vrijednost rada i materijala i tržišna vrijednost nekretnina. Cijene su porasle za 16 %, a razlika u procjeni vrijednosti predmetne nekretnine po njegovom nalazu i nalazu vještaka HE iznosi oko 7 %, ipak ustraje kod svog mišljenja. Vještak Dubravko Ćelebija navodi da je vještak ĐE u svom nalazu naveo kako je u ugrađeni materijal ugrađen i dio stare cigle, što on nije uzeo u obzir jer je iz fotografija iz vremena gradnje utvrdio da stara cigla nije ugrađena u objekt, već je objekt građen novim blokom. Razlika između dva nalaza iznosi oko 14.000,00 €, a odnosi se na vrijednost ulaganja i vrijednost procjene starog materijala koji je po vještaku ĐE ugrađen u nekretninu, dio razlike se odnosi i na razliku zbog porasta tržišne vrijednosti rada, građevinskog materijala i nekretnina na teritoriju [adresa] u vremenu od svibnja 2023. do prosinca 2024. Danas su cijene daleko veće nego prije godinu dana, stoga je vještak Ćelebija ostao kod svog nalaza i mišljenja.

32. Punomoćnik tužiteljice je prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka HE, a tuženik i njegov punomoćnik su prihvatili nalaz i mišljenje vještaka ĐE. Na ročištu od 4. prosinca 2024. stranke su suglasno navele kako ne predlažu izvođenje dokaza po trećem vještaku, jer su vještaci obrazložili iz kojih razloga ostaju kod svojih nalaza.

33. Sud prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka HE kao stručan, logičan i uvjerljiv. Vještak Dubravko Ćelebija je izradio nalaz i mišljenje više od godinu dana nakon vještaka ĐE. Razlika u visini tržišne vrijednosti nekretnine i ulaganja u nekretninu prema nalazima navedenih vještaka iznosi 10.920,75 € (137.920,75 € - 127.000,00 €), to je 7,91 %. Vještak ĐE je naveo da su u tom vremenskom periodu na tržištu porasle cijene za 16 %, sa čime se slaže i vještak Dubravko Ćelebija. Dakle razlika u izraženim vrijednostima u dva nalaza i mišljenja je dvostruko manja nego li je razlika u stvarnom porastu cijena na tržištu nekretnina, stoga je realno i pravično da se u ovom slučaju prihvati nalaz i mišljenje vještaka HE, koji je dao nalaz i mišljenje u vrijeme donošenja odluke prema sadašnjim cijenama rada, materijala i vrijednosti nekretnina na tržištu. Da je tome tako vidi se i iz procjene zemljišta koje je vještak HE procijenio u iznosu od 27.320,55 €, a vještak ĐE u iznosu od 18.400,47 €, ova razlika pokazuje da je porast vrijednosti cijena nekretnina daleko veći od 16 %. Razlika u procjeni se ogleda i u tome što je vještak ĐE prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir da je u nekretninu ugrađena stara cigla, a vještak HE ne, jer je iz fotografija predočenih u spis utvrdio da stara cigla nije ugrađena u novi objekt, već je objekt građen novom blok opekom. Oba vještaka su prilikom procjene imali u vidu da je na stari objekt nadograđen novi objekt i da su od starog objekata ostali temelji, temeljna ploča, zid do ulice, jugozapadni i sjeverozapadni zid prizemlja, kako se vidi na fotografijama.

34. Analizom provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 14. srpnja 2006. do 24. listopada 2019. Iz iskaza parničnih stranaka je utvrđeno da su nakon sklapanja braka stanovali u kući u [adresa]. Kuća je bila stara prizemnica koju je tuženik dobio na dar od svoje majke ZE **.**.2010. Iz iskaza stranaka je utvrđeno da je u braku stranaka rođeno troje djece, da im je ta kuća bila tijesna i da su 2010. odlučili renovirati i dograditi staru kuću, što su započeli 2010. Iz iskaza svjedoka IE, tužiteljice i tuženika je utvrđeno da su se dogovorili da će im OE, otac tužiteljice, pomoći oko renoviranja i dogradnje stare kuće. Sam tuženik je iskazao da je otac tužiteljice dao novčana sredstva za renoviranje kuće, ali ne zna koliko. Tužiteljica tvrdi da je gotovo sva sredstva za renoviranje i adaptaciju kuće dao njezin otac. Njezin iskaz je potvrdio i svjedok OE, te saslušani svjedoci AE, tetak tužiteljice, koji je ugrađivao plastičnu stolariju na građevinu, a trošak ugradnje i materijal mu je platio OE, AE je dao, bez naknade, bager prilikom čišćenja gradilišta i sl. Nitko nije osporio ove navode. Svjedok ŽE je radio na predmetnoj nekretnini, oličio je cijelu kuću, rad nije naplatio jer je isto napravio kao uslugu tužiteljičinom ocu IE. VE je također pomagao tužiteljici prilikom rekonstrukcije i nadogradnje predmetne nekretnine, jer mu je AE rođak, stoga je pomagao tužiteljici radi njezinog oca IE, on je svojim bagerom radio na gradilištu, radio je više puta po nekoliko sati u danu, nosio građu, sudjelovao prilikom slaganja crijepa i sve je to radio kao uslugu IE, bez naknade. Svjedok KE je radio na izgradnji kuće u [adresa], a za njegov rad ga je platio OE. Radio je na poslovima skidanja krova, rušenja zidova, ojačavanja temelja, postavljanja stupova, gornje betonske ploče, gradnje novog dijela kuće i drugih poslova koji se tiču izgradnje predmetne nekretnine. Za te poslove ga je angažirao OE, koji je i platio njegov rad. Sve poslove je dogovarao s IE. Zna da je OE platio i građevinski materijal., jer se njemu obraćao kada je trebao neki materijal, odobrenje za kupovinu materijala je dobio od IE, koji je i platio taj materijal. Tuženik nije osporio navode saslušanih svjedoka drugim dokazima. Prva susjeda obitelji RE, BE, je iskazala da je stara kuća bila trošna, iz zidova su rasle gljive i kada su se rodila djeca, BE i njezin otac su odlučili urediti kuću. Radovi na kući su trajali nekoliko godina. Stara kuća je srušena, a srušena je i stara garaža i sve zgrade u dvorištu. Majka tuženika je pomogla prilikom renoviranja kuće tako što je dala novac za željeznu kovanu ogradu, popločavanje unutarnjeg stepeništa i rigips na katu, majka tuženika im je pomagala u plaćanju troškova života, ovo je utvrđeno iz iskaza tužiteljice. U postupku nije utvrđeno da je majka tuženika od 132.722,81 €/1.000.000,00 Kn¹, koje je ostvarila od prodaje kuće u [adresa] ulagala u predmetnu nekretninu. To je iskazao samo tuženik i njegov iskaz nije potvrđen niti jednim dokazom. Sama ZE je iskazala da je u vrijeme renoviranja i nadogradnje nekretnine živjela u [adresa], pomagala je strankama u plaćanju troškova života i ne zna tko je financirao dogradnju kuće, ona nije iskazala da je ona financirala dogradnju predmetne nekretnine iz novca dobivenog prodajom kuće u [adresa]. Sam tuženik je iskazao da je njegova majka od 132.722,81 €/1.000.000,00 Kn¹ koje je prebacila na njegov račun kupila stan u vrijednosti od 68.000,00 € i osobno vozilo u vrijednosti od oko 13.272,28 €/100.000,00 Kn¹. Iznos od 39.816,84 €/300.000,00 Kn¹ je oročila u banci, a 132.722,81 €/1.000.000,00 Kn¹ je uplatila na račun tuženika kako bi izbjegla plaćanje poreza u Norveškoj, što je utvrđeno iz iskaza tužiteljice. Da je kuća rađena par godina utvrđeno je i iz iskaza stranaka i svjedoka IE. Svjedoci su saslušavani 2022. i iskazali su da su radove obavljali 10-ak godina prije saslušanja. Imajući u vidu vrijeme gradnje na ovaj slučaj se primjenjuju odredbe ObZ/03 i ObZ/15.

35. Među strankama je nesporno da je stara kuća i zemljište, u vrijeme gradnje bilo vlasništvo tuženika, koje je stekao darovanjem 2010. Radi se o vlastitoj imovini tuženika iz članka 253. stavak 2. ObZ/03. Također je nesporno da je novi objekt nadograđen na dio stare kuće, da su stari temelji ojačani, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja dva vještaka. Iz nalaza i mišljenja vještaka HE je utvrđeno da tržišna vrijednost predmetne nekretnine iznosi 137.920,75 €. Vrijednost ulaganja u nekretninu iznosi 94.904,15 €, što s troškom rušenja od 7.611,20 € iznosi 102.515,35 €. Nesporno je da je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine u vrijeme ulaganja u nekretninu i da je darovanjem stekao vlasništvo na nekretnini. Nakon što je proveden Ugovor o darovanju od 3. lipnja 2019. i pravomoćna presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1362/2019-19 od 24. ožujka 2022. na predmetnoj nekretnini su kao suvlasnici upisani tuženik i ZE svatko u jednoj polovini dijela. S obzirom na utvrđene činjenice, sud cijeni da tužiteljica ne može steći suvlasništvo na predmetnoj nekretnini temeljem ulaganja, već ima pravo istaknuti obvezno-pravni zahtjev prema tuženiku sukladno odredbi članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZOV), prema kojoj odredbi dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i ulaganju u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onome tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, ili je ulagao u takvu zgradu, određuju pravila obveznog prava, slijedom čega je sud odbio tužiteljicu sa stvarno-pravnim zahtjevom i odlučio kao u točki I izreke presude.

36. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka HE je utvrđeno da je u predmetnu nekretninu uloženo 102.515,35 € od 2010. u narednih nekoliko godina. To je uloženo za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, kada je nekretnina bila u vlasništvu tuženika, što je utvrđeno iz gore navedenih dokaza. Tužiteljica je u nekretninu ulagala kao bračni drug tuženika, s ciljem uređenja stambenog prostora za tuženika, sebe i njihovu zajedničku djecu, ulagala je novac koji je dobila od svog oca u nekretninu tuženika. Iz već navedenih dokaza je utvrđeno da je darovanim novcem kupljen građevinski materijal i plaćen je rad KE, ĆE, osoba koje su sudjelovale u izgradnji predmetne nekretnine, a neki majstori i radnici su radili na predmetnoj nekretnini kao uslugu tužiteljičinom ocu IE. U financiranju rekonstrukcije pomagala je i majka tuženika, ali u znatno manjem omjeru, što proizlazi iz iskaza tužiteljice. Svjedoka ZE je iskazala da ne zna tko je financirao dogradnju. Imajući u vidu navedeno sud cijeni da je doprinos tužiteljice u rekonstrukciji i nadogradnji predmetne nekretnine najmanje 70 %, a tuženika 30 %. S obzirom na utvrđenu tržišnu vrijednost ulaganja i trošak rušenja stare kuće, što ukupno iznosi 102.515,35 € i doprinos tužiteljice u dogradnji nekretnine od 70 %, što iznosi 71.760,74 €, sud cijeni da tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za izvršeno ulaganje, samo u iznosu od 60.000,00 € jer je toliko tražila, a sud ne može suditi preko postavljenog zahtjeva, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

37. Na dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata koja teče od donošenja presude 10. siječanj 2025., jer je tada utvrđena vrijednost ulaganja do isplate, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

38. Tuženik je postavio protutužbeni zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine na pokretninama: tri umjetničke slike, dva velika ogledala, radna stolica, stroju za pranje rublja, stolu za terasu sa šest stolica, jednoj kosilici za travu, pribor za jelo, komplet tanjura, komplet posuđa za kuhanje, komplet čaša, plastične zdjele i druge za kuhanje, više kompleta posteljine, plahte, ručnik, jastuk, jorgan, deka, dva noćna ormarića, veliki svijećnjak, jedna lampa, dva tepiha, tri dječje sobe, garnitura iz dnevnog boravka: trosjed, dvosjed, stolić i četiri taburea, garderobni ormar i krevet u spavaćoj sobi, komoda, LCD Televizor Grunding, trpezarijski stol sa šest stolica u dnevnom boravku, ugradbena kuhinja s perilicom za pranje posuđa, ugradbenom pločom štednjaka, ugradbenim hladnjakom i ugradbenom pećnicom i utvrđenja suvlasništva tužiteljice i tuženika, svakog u jednoj polovini dijela. Tužiteljica je u iskazu osporila da su ona i tuženik tijekom braka stekli tri umjetničke slike, jer ih nisu imali, imali su samo jednu koju je njihova kćer dobila na dar za rođendan i jednu sliku iz Konzuma vrijednu 6,64€/50,00 Kn¹. Osporila je i da su u kući imali dva ogledala, jer su imali jedno ogledalo koje je tuženik razbio. Također je osporila da su imali radnu stolicu, imali su stolice u dječjim sobama, koje su s namještajem ostale u kući tuženika. Iskazala je da su tri kosilice za travu ostale u kući, kao i pribor za jelo i druge pokretnine. Ona je sa sobom odnijela stroj za pranje rublja i stol za terasu sa šest stolica. Protivi se načinu diobe pokretnina kako je to predložio tuženik. Tuženik nije osporio ove navode tužiteljice, niti je dokazivao suprotno.

39. Imajući u vidu iskaze stranaka u svezi pokretnina stečenih u braku sud cijeni da su parnične stranke tijekom trajanja braka stekli pokretnine: stroj za pranje rublja, stol za terasu sa šest stolica, jedna kosilica za travu, pribor za jelo, komplet tanjura, komplet posuđa za kuhanje, komplet čaša, plastične zdjele i druge za kuhanje, više kompleta posteljine, plahte, ručnik, jastuk, jorgan, deka, dva noćna ormarića, veliki svijećnjak, jedna lampa, dva tepiha, tri dječje sobe, garnitura iz dnevnog boravka: trosjed, dvosjed, stolić i četiri taburea, garderobni ormar i krevet u spavaćoj sobi, komoda, LCD Televizor Grunding, trpezarijski stol sa šest stolica u dnevnom boravku, ugradbena kuhinja s perilicom za pranje posuđa, ugradbena ploča štednjaka, ugradbeni hladnjak i ugradbena pećnica, jer tužiteljica nije osporila protutužbeni zahtjev za te pokretnine. Ove pokretnine predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka sukladno odredbi članka 248. ObZ/03, koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja pokretnina, odnosno odredbi članka 36. ObZ/15. Tužiteljica i tuženik su u jednakim dijelovima suvlasnici na navedenim pokretninama, jer drugačije nisu ugovorili sve sukladno odredbi članka 249. stavak 1. ObZ/03, stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

40. Tuženik je odbijen s dijelom protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje bračne stečevine za tri umjetničke slike, jer je jedna slika (portret njihove kćeri) na dar dobila kći pa nije bračna stečevina stranaka i jer nije dokazao da su stranke tijekom braka stekle umjetničke slike. Također nije dokazao da su tijekom braka stekli dva ogledala i o kakvim se ogledalima radi, kao i koja radna stolica čini njihovu bračnu stečevinu, naime, za istu nije naveden proizvođač i opis, po kojem bi se ista identificirala. Ovo je među strankama sporno, a tuženik na ove okolnosti nije ni predlagao dokaze, što je dužan prema odredbi članka 219. ZPP-a. Tuženik je također odbijen i s dijelom protutužbenog zahtjeva kojim predlaže diobu pokretnina. Tužiteljica i tuženik nisu postigli sporazum o fizičkoj diobi pokretnina, niti je tuženik predložio dokaze temeljem kojih bi sud mogao utvrditi vrijednost predmeta diobe, a isto se nije moglo utvrditi iz samog prijedloga. Tuženik takve dokaze nije predlagao, niti u protutužbi, niti na pripremnom ročištu, zbog čega se ne može provesti fizička dioba, jer iz protutužbenog zahtjeva se ne može utvrditi da se radi o prijedlogu po kojem bi stranke dobile pokretnine podjednake vrijednosti prilikom diobe. Tužiteljica se ovakvoj diobi izričito protivila, a stranke nisu predlagale drugi način diobe. Budući da tuženik nije dokazao osnovanost protutužbenog zahtjeva u opisanom dijelu, sud ga je odbio s tim dijelom protutužbenog zahtjeva i odlučio kao u točki IV izreke presude.

41. Napominje se iako nije relevantno, da među strankama nije sporno da je tuženik podnio prijedlog i da je doneseno rješenje o osnivanju pologa u iznosu od 28.668,13 €/216.000,00 Kn¹ u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R1-32/2020. Polog nije uplaćen, što se vidi iz navedenog e-spisa.

42. Tužiteljica je sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a postavila glavni i eventualni tužbeni zahtjev. Ista je odbijena s glavnim stvarno-pravnim zahtjevom, a usvojen je drugi obvezno-pravni zahtjev. Prema odredbi članka 40. stavak 1. ZPP-a, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora, uzet će se ta svota, što je ovdje slučaj. Imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u cijelosti s obvezno-pravnim zahtjevom i odredbu članka 40. stavak 1. ZPP-a sud cijeni da je tužiteljica uspjela u sporu. Vrijednost predmeta spora - tužbenog zahtjeva iznosi 60.000,00 €. Tuženik je podnio protutužbu i označio vrijednost predmeta spora – protutužbenog zahtjeva u iznosu od 1.990,84€/ 15.000,00 Kn¹. Tužiteljica je uspjela u sporu u odnosu na protutužbeni zahtjev s 50 %, obzirom na navedene vrijednosti predmeta spora to predstavlja 98.40 % uspjeha u cijelom sporu jer je vrijednost protutužbenog zahtjeva u odnosu na cijeli spor 3,2 %. Budući da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, sud je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a tužiteljici dosudio troškove postupka u iznosu od 20.800,68 €. Troškovi postupka se sastoje od troška pristojbe na tužbu u iznosu od 646,45 €, pristojbe na presudu u iznosu od 646,45 €, troška vještačenja i očevida u iznosu od 447,65 € i drugog građevinskog vještačenja u iznosu od 800,00 €, troška sastava tužbe obračunato prema Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) u iznosu od 1.000,00€, zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištima od 4. veljače 2021. i 5. svibnja 2022. obračunato prema Tbr. 9. točka 2. Tarife u iznosu od 2x500,00 €, zastupanja na ročištima od 10. lipnja 2022., 14. listopada 2022., 10. ožujka 2023., 19. svibnja 2023., 5 veljače 2024., 22. ožujka 2024. i 4. prosinca 2024. obračunato prema Tbr. 9. točka 1. Tarife u iznosu od 7x1.000,00 €, sastava obrazloženih podnesaka od 6. veljače 2020., 28. srpnja 2023., 22. veljače 2024. i 20. studenog 2024. obračunato prema Tbr. 8. točka 1. Tarife u iznosu 4x1.000,00 €, sastava podneska od 14. kolovoza 2020. obračunato prema Tbr. 8. točka 3. Tarife u iznosu od 500,00 €, sastava podnesaka od 28. ožujka 2022. i 2. svibnja 2022. obračuna prema Tbr 8. točka 4. Tarife u iznosu od 2x250,00 €, pristupa na ročište za objavu presude obračunato prema Tbr 9. točka 3. Tarife u iznos od 100,00 € i poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 4.160,13 €, ukupno 20.800,68 €.

42.1. Tužiteljici nije priznat trošak pristojbe na zabilježbu spora i prijedlog zabilježbe spora jer ti troškovi nisu nastali u ovom postupku. U ovom postupku je zabilježba izvršena po prijedlogu iz tužbe (str. 13 i 49 spisa). Također nije priznat trošak obavijesti stranci i konferencije sa strankom jer nema dokaza da je tužiteljica imala takav trošak. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 26. svibnja 2021., 14. lipnja 2022., 10. siječnja 2024. i 29. siječnja 2024. jer su ti troškovi bili nepotrebni s obzirom da je tužiteljica u istima ponavljala ranije iznesene navode.

42.2. Troškovi postupka su odmjereni prema gore navedenim vrijednostima spora, odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarife, te popisu troškova uloženom u spis.

43. Iz gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Slavonskom Brodu 10. siječnja 2025.

Sudac

Ivanka Šaravanja

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.