REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-506/2022-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv I tuženice TJP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tuženika GJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Opačku odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2024. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 10. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženicima GJP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljici TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], štetu u iznosu od 13.294,43 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 10.1.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da naknade solidarno tužiteljici parnični trošak u iznosu od 517,63 EUR, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se dio zahtjeva tužiteljice kojim na dosuđeni joj iznos iz toč. I. izreke ove presude potražuje zatezne kamate za razdoblje od 15.9.2020. pa do 9.1.2025.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Kmp-34/21 I tužena oglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe u domu tužiteljice u [adresa], a presudom Km-3/21 II tuženiku je izrečena odgojna mjera iako je navedeno kazneno djelo počinio zajedno s I tuženom. Tužiteljica ističe da su tuženici dakle dana 15.9.2020. nasilno otvorili njezina ulazna vrata lomljenjem cilindričnog uloška te su od tužiteljice otuđili zlatni nakit. Stoga tužiteljica svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika solidarnu naknadu imovinske štete i to iznos od 994,43 EUR koji se odnosi na nova ulazna vrata, kao i iznos od 12.300,00 EUR kolika je vrijednost otuđenog zlatnog nakita, sve to uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu prigovor mjesne nenadležnosti, navode da ne osporavaju osnov tužbenog zahtjeva, ali se protive visini. Ističu da visina štete koju je tužiteljica pretrpjela nije utvrđena tijekom kaznenog postupka vještačenjem s obzirom da tužiteljica u tom postupku nije sudjelovala, niti je postavila imovinskopravni zahtjev. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Kmp-34/21 s klauzulom pravomoćnosti (list 7), rješenje Km-3/21 (list 15), potvrdu MUP-a (list 21), račun od 9.11.2020. (list 22), popis predmeta s približnim opisom (list 37-50), iskaz tužiteljice (list 87), nalaz i mišljenje vještaka Mate Crkvenca (list 114), očitovanje vještaka (list 142-146).
4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog zahtjeva te djelomično osnovanim u pogledu zateznih kamata.
5. Prije svega valja istaknuti da je sud utvrdio neosnovanim prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženicima. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o potraživanju naknade štete i to o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, pa je prema odredbi čl. 52. st. 1. nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Kako je štetna radnja počinjena u stanu tužiteljice u Zagrebu, a i štetna posljedica (umanjenje tužiteljičine imovine) je također nastala u Zagrebu, to je tužiteljica imala pravo odabrati ovaj sud.
6. Među strankama nije bio sporan osnov tužbenog zahtjeva, a isti se ogleda u činjenici da su I i II tuženici u kaznenom postupku proglašeni krivima što su zajedno i dogovorno, u vremenu od 1.-15.9.2020. u Zagrebu, u cilju nepripadnog stjecanja tuđih stvari, dolazili do stanova i uporabom podesnih predmeta nasilno otvarali ulazna vrata lomljenjem cilindričnih uložaka, odakle su uzeli i u zajedničku korist zadržali zlatni nakit i novac, pa su među ostalih 15.9.2020. obili vrata u stanu ovdje tužiteljice TJ te uzeli i u zajedničku korist zadržali zlatni nakit i to: zlatnu narukvicu, zlatni prsten s tri kamenčića, zlatni lančić sa dva privjeska, zlatni lančić s privjeskom u obliku srca, zlatni lančić sa tri privjeska, zlatne naušnice i tanku ogrlicu. Pravomoćnom presudom Kmp-34/21 I tužena je uvjetno osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ako u razdoblju od tri godine ne počini novo kazneno djelo, dok je pak II tuženiku, tada maloljetniku, izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora rješenjem Km-3/21. U rješenju Km-3/21 također je opisano kazneno djelo počinjeno na štetu tužiteljice, i tamo je navedeno da su počinitelji odnijeli 10 prstena, 5 lančića, par naušnica u obliku lista, par naušnica s kamenčićem, deblju narukvicu u obliku lanca, komplet od ogrlice i narukvice, te 10 privjesaka za lančić različitih oblika.
7. Nadalje, izvršen je uvid i u potvrdu MUP-a VI PP Zagreb u kojoj je također naznačen opis stvari koje su ukradene tužiteljici kaznenim djelom, na način da isti popis u bitnom odgovara opisu iz rješenja Km-3/21.
8. Navedenim protupravnim postupanjem tuženici su počinili tužiteljici štetu te su istu dužni naknaditi u smislu čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO), odnosno, s obzirom da nije moguće vraćanje otuđenih predmeta, dužni su tužiteljici dati naknadu u novcu.
9. Pritom se ističe da je I tuženik doista u trenutku počinjenja kaznenog djela bio maloljetnik, međutim isti je imao navršenih 16 godina, pa sukladno čl. 1051. st. 3. ZOO- a, odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.
10. Radi potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, a vezano za sporni opseg nastale štete, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, dok se tuženici nisu odazvali niti na jedno sudsko ročište, niti su pristupili radi davanja iskaza, pa je sud od njihovog saslušanja odustao.
11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da opis i količina ukradenog zlatnog nakita odgovara onome što je navedeno u prijavi odnosno u potvrdi MUP-a od 08.11.2011. Iskazuje da misli da se u prosjeku radilo o 14-karatnom žutom zlatu, dio zlatnih prstena bio je ukrašen kamenjem, ali nije se radilo o dijamantima niti o kamenju veće vrijednosti. Što se tiče zlatnih lančića, njih je bilo 5, privjesci na njima također su bili od žutog zlata, a ukradeno joj je ukupno pet pari naušnica, od kojih je dva para navela u potvrdi na listu 21 spisa, a uz to je naknadno utvrdila da su joj ukradeni i jedni tzv. "morčići", uz to jedne okrugle naušnice s kamenčićem i jedni ringovi. Što se tiče narukvica jedna je bila deblja i izrađena u obliku lanca debljine od oko 2 cm, a druga je bila tanja u kompletu s ogrlicom. Osim toga, ukradeno je i 10 komada različitih privjesaka za lančić, svi su bili izrađeni od žutog zlata i različitih oblika. Izgled ukradenog nakita otprilike odgovara onome kako je tužiteljica dostavila fotografije radi usporedbe, a koje prileže na listu 64-76 spisa, koje je skinula s interneta i našla modele koji su što sličniji. Tužiteljica iskazuje da se radilo o različitoj starosti nakita, uglavnom o onome što je dobila za prvu pričest, krizmu, rođendane i slično. Što se tiče ulaznih vrata njih je zamijenila, a račun prileži spisu. Navodi da je i prije imala protuprovalna vrata, no ista su u potpunosti uništena, nakon čega je postavila slična.
12. Na iskaz tužiteljice nije bilo prigovora, a sud ga prihvaća kao životan, logičan i uvjerljiv. Pritom se ističe da je normalno da tužiteljica više ne može navesti točan i detaljan opis baš svakog komada otuđenog zlata, kao niti da kao laik ne zna o koliko karata se radilo, međutim sud smatra da je sukladno čl. 219 i 221. a ZPP-a ista u dovoljnoj mjeri dokazala i opisala sve oduzete pokretnine na način da ih vještak procjenitelj može kasnije identificirati i procijeniti.
13. U tom smislu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku Mariu Crkvencu, zlatarskom majstoru i procjenitelju za zlatarstvo i draguljarstvo, sa zadatkom procijeniti otuđeni nakit opisan po pojedinačnim specifikacijama koje je tužiteljica dostavila u spis. Iz njegovog nalaza proizlazi da se radilo o sveukupno 30 različitih komada nakita, ukupne težine 123 g, čija je procijenjena tržišna vrijednost na dan pisanja nalaza i mišljenja iznosila 15.990,00 EUR, no s obzirom da se nije radilo o novom nakitu navedenu je vrijednost vještak umanjio za 30%, što iznosi 12.300,00 EUR.
14. Tako sačinjenom nalazu prigovarali su tuženici smatrajući da opis nakita od strane tužiteljice nije bio dostatan za pravilno utvrđenje da li se radilo o nakitu izrađenom od 14 K/585 zlata, a vještak je u pogledu količine nakita trebao biti vezan izrekom kaznene presude. Smatraju da je neprihvatljiva procjena vještaka o vrijednosti privjesaka za lančiće, a u pogledu cijene grama zlata ističu da je ista na tržištu znatno niža od one koju procjenjuje vještak.
15. Na prigovore tuženika vještak se očitovao navodeći da je u pogledu opisa i težine nakita koristio podatke koje je dobio od tužiteljice, kao i sav ostali dokazni materijal u spisu, što znači i presude, i policijski zapisnik i iskaz. Vještak navodi da privjesci za lančiće mogu biti beskonačno različitih težina, veličina i cijena, no vještak je koristio one podatke koje je za konkretni nakit imao u spisu. Nadalje, istaknuo je da je vrijednost nakita izrazio na dan izrade nalaza i mišljenja te ističe da je burzovna cijena zlata samo jedan od elemenata formiranja cijene za izračun cijene grama gotovog zlatnog predmeta. Stoga je vještak ostao kod nalaza i mišljenja.
16. Nakon tako obrazloženog nalaza tuženici više istom nisu prigovarali, a sud ga je prihvatio u cijelosti kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s dostupnom dokumentacijom i podacima u spisu, uvažavajući sve konkretne okolnosti. Pritom se ističe da je vještak postupio po nalogu suda i napravio je procjenu zlatnih predmeta prema opisu kako ih je dala tužiteljica, jer je nesporno da ti predmeti više nisu dostupni sudu, odnosno da su kao takvi otuđeni od strane tuženika i ne zna se gdje su. Ukoliko su tuženici smatrali ili tvrdili da se radilo o drugačijem opisu, odnosno o nakitu niže gramaže ili niže cijene, tada su upravo oni trebali isti dostaviti na uvid, ili ga pak vratiti tužiteljici, ili u najmanju ruku pristupiti sudu radi davanja iskaza u kojem bi detaljno opisali što su od tužiteljice točno otuđili. S obzirom da ništa od navedenog tuženici nisu učinili, sud smatra da je vještak udovoljio zadatku suda i napravio valjanu procjenu prema u spisu raspoloživim podacima.
17. Nadalje, vještak je ispravno iskazao cijenu zlata na dan izrade nalaza i mišljenja, kako to propisuje i odredba čl. 1089. st. 2. ZOO-a, od kojeg dana tužiteljici pripadaju zatezne kamate.
18. Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica svoj zahtjev uskladila s vještačkim nalazom, te kako je sud navedenu preinaku kao svrsishodnu dopustio u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a, to je tužiteljici navedeni iznos valjalo dosuditi kao u toč. I. izreke ove presude, pri čemu tužiteljici pripadaju zatezne kamata od dana presuđenja jer se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti, pa je dio zahtjeva za zatezne kamate za razdoblje od počinjenja kaznenog djela pa do donošenja presude valjalo odbiti.
19. Što se pak tiče dijela zahtjeva koji se odnosi na uništena vrata, ističe se da iz pravomoćnih kaznenih presuda proizlazi da su tuženici nasilno otvorili ulazna vrata te ista obili lomljenjem cilindričnog uloška i zavlačenjem predmeta između okvira i krila vrata, a taj dio zahtjeva niti tuženici nisu posebno sporili ni po osnovu ni po visini, slijedom čega ga i sud nalazi utvrđenim.
20. Pritom se ističe da iz ponude dostavljene u spis za zamjenu vrata proizlazi visina zahtjeva od sada 994,43 EUR, no ne proizlazi da je tužiteljica navedeni račun i platila, odnosno nije vidljiv datum podmirenja istog. Stoga je sud i na navedeni dio zahtjeva jedino mogao tužiteljici dosuditi zatezne kamate od presuđenja, odnosno presuditi kao u izreci.
21. Konačno ističe se da je odgovornost tuženika za naknadu štete solidarna u smislu čl. 1107. st. 1. ZOO-a jer se radi o šteti koju je prouzročilo više osoba djelujući zajedno, a kako to proizlazi iz opisa kaznenog djela, pri čemu se nihovi udjeli u počinjenju štete ne mogu razgraničiti.
22. Temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a tužiteljici je valjalo dosuditi trošak postupka koji se odnosi na predujam za provedeno vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, kao i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 73,00 EUR i na presudu u iznosu od 179,18 EUR, ukupno 517,63 EUR, sve sukladno čl. 155. TPP-a ka i Zakonu i Tarifi sudskih pristojbi.
U Zagrebu 10. siječnja 2025. godine
Sudac:
Ivana Požar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužiteljici uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,18
EUR
2. I i II tuženicima po punomoćniku
