REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2889/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Branku Karamanu u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Antonia Varkaš, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Anić& Anić d.o.o. radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 9. listopada 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Ivane Lukšić Šimić, odvjetnice u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Mladena Barbira, odvjetnika u OD Anić& Anić d.o.o , 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorena odredba točke 1. Ugovora o kreditu, broj: 18584/06 od 30. ožujka 2006. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i HVB SPLITSKE BANKE d.d., sada OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 u dijelu u kojem je ugovoreno kako Korisniku kredita Kreditor stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 18.300,00 CHF (slovima: osamnaesttisućaitristotinešvicarskihfranaka), obračunato po kupovnom tečaju Kreditora vrijedeći na dan korištenja kredita, te u dijelu odredbi točke 10. gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuitet izražen u CHF – valuti Ugovora – i to uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorena odredba točke 5. Ugovora o kreditu broj:18584/06 od 30. ožujka 2006. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i HVB SPLITSKE BANKE d.d., sada OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, u dijelu u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita obvezan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva od 1,00 % (slovima: jedanposto) od iznosa dobivenog kredita, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 2.531,81 eura kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu i to po stopi od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi u visini utvrđenoj sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2023. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- 5,79 € teku od 20.05.2006.

- 0,05 € teku od 22.06.2006.

- 4,28 € teku od 22.06.2006.

- 0,05 € teku od 21.07.2006.

- 3,18 € teku od 21.07.2006.

- 0,04 € teku od 22.08.2006.

- 2,27 € teku od 22.08.2006.

- 0,14 € teku od 22.09.2006.

- 5,43 € teku od 22.09.2006.

- 0,14 € teku od 21.10.2006.

- 3,78 € teku od 21.10.2006.

- 0,08 € teku od 21.11.2006.

- 2,10 € teku od 21.11.2006.

- 0,08 € teku od 22.12.2006.

- 1,67 € teku od 22.12.2006.

- 0,01 € teku od 20.01.2007.

- 0,16 € teku od 20.01.2007.

- 0,08 € teku od 21.03.2007.

- 1,38 € teku od 21.03.2007.

- 0,53 € teku od 19.01.2008.

- 0,03 € teku od 22.02.2008.

- 0,21 € teku od 22.03.2008.

- 4,19 € teku od 22.03.2008.

- 0,07 € teku od 19.04.2008.

- 0,80 € teku od 19.04.2008.

- 1,71 € teku od 21.10.2008.

- 5,57 € teku od 21.10.2008.

- 3,38 € teku od 04.11.2008.

- 0,27 € teku od 22.11.2008.

- 6,87 € teku od 22.11.2008.

- 1,00 € teku od 20.12.2008.

- 8,28 € teku od 20.12.2008.

- 3,79 € teku od 22.01.2008.

- 15,16 € teku od 22.01.2009.

- 5,55 € teku od 20.02.2009.

- 0,07 € teku od 20.02.2009.

- 21,58 € teku od 24.02.2009.

- 0,28 € teku od 24.03.2009.

- 15,35 € teku od 24.03.2009.

- 0,30 € teku od 24.04.2009.

- 15,60 € teku od 24.04.2009.

- 0,58 € teku od 28.05.2009.

- 10,69 € teku od 28.05.2009.

- 1,11 € teku od 04.07.2009.

- 10,43 € teku od 04.07.2009.

- 1,86 € teku od 30.07.2009.

-10,21 € teku od 30.07.2009.

- 2,73 € teku od 29.08.2009.

- 9,58 € teku od 29.08.2009.

- 3,37 € teku od 29.09.2009.

-8,81 € teku od 29.09.2009.

- 3,09 € teku od 24.10.2009.

- 6,55 € teku od 24.10.2009.

- 4,96 € teku od 11.11.2009.

- 0,16 € teku od 11.11.2009.

- 11,37 € teku od 01.12.2009.

- 0,86 € teku od 16.12.2009.

- 11,35 € teku od 16.12.2009.

- 0,91 € teku od 30.01.2010.

- 16,61 € teku od 30.01.2010.

- 1,99 € teku od 23.02.2010.

- 17,15 € teku od 23.02.2010.

- 2,76 € teku od 02.04.2010.

- 19,24 € teku od 02.04.2010.

- 3,97 € teku od 27.04.2010.

- 18,37 € teku od 27.04.2010.

- 5,31 € teku od 19.05.2010.

- 21,39 € teku od 19.05.2010.

- 6,19 € teku od 09.06.2010.

- 0,05 € teku od 11.06.2010.

- 28,72 € teku od 22.06.2010.

- 0,51 € teku od 16.07.2010.

- 33,79 € teku od 16.07.2010.

- 1,33 € teku od 25.08.2010.

- 37,14 € teku od 25.08.2010.

- 4,70 € teku od 22.09.2010.

- 37,55 € teku od 22.09.2010.

- 4,33 € teku od 20.10.2010.

- 34,04 € teku od 20.10.2010.

- 5,40 € teku od 20.11.2010.

- 33,74 € teku od 20.11.2010.

- 7,77 € teku od 17.12.2010.

- 40,79 € teku od 17.12.2010.

- 9,28 € teku od 21.01.2011.

- 38,56 € teku od 21.01.2011.

- 9,73 € teku od 22.02.2011.

- 37,21 € teku od 22.02.2011.

- 11,54 € teku od 22.02.2011.

- 49,32 € teku od 01.03.2011.

- 0,49 € teku od 25.03.2011.

- 46,41 € teku od 16.04.2011.

- 1,77 € teku od 16.04.2011.

- 55,69 € teku od 25.05.2011.

- 4,64 € teku od 25.05.2011.

- 56,88 € teku od 25.06.2011.

- 6,63 € teku od 25.06.2011.

- 67,39 € teku od 27.07.2011.

- 11,14 € teku od 27.07.2011.

- 70,64 € teku od 25.08.2011.

- 14,29 € teku od 25.08.2011.

- 53,59 € teku od 23.09.2011.

- 11,24 € teku od 23.09.2011.

- 50,87 € teku od 25.10.2011.

- 13,51 € teku od 21.12.2011.

- 66,54 € teku od 21.12.2011.

- 47,11 € teku od 21.12.2011.

- 20,49 € teku od 17.03.2011.

- 45,75 € teku od 17.03.2012.

- 24,38 € teku od 04.04.2012.

- 43,91 € teku od 04.04.2012.

- 25,91 € teku od 12.04.2012.

- 69,56 € teku od 12.04.2012.

- 69,56 € teku od 12.04.2012.

- 0,46 € teku od 11.05.2012.

- 65,54 € teku od 03.08.2012.

- 4,53 € teku od 04.08.2012.

- 65,34 € teku od 04.08.2012.

- 5,35 € teku od 18.08.2012.

- 14,58 € teku od 18.08.2012.

- 24,16 € teku od 06.11.2012.

- 30,96 € teku od 16.11.2012.

- 70,27 € teku od 16.11.2012.

- 70,27 € teku od 16.11.2012.

- 24,99 € teku od 16.11.2012.

- 30,08 € teku od 05.12.2012.

- 14,22 € teku od 06.12.2012.

- 33,61 € teku od 06.12.2012.

- 34,81 € teku od 08.12.2012.

- 69,57 € teku od 11.12.2012.

- 205,39 € teku od 12.12.2012.

- 110,93 € teku od 12.04.2006.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.153,57 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu radi isplate podnesenoj ovom sudu 26. srpnja 2021. navodi se kako je tužitelj s prednikom tuženika SPLITSKA BANKA d.d. sklopio Ugovor o kreditu 30. ožujka 2006. br.18584/06 s rokom otplate od 84 mjeseca, te da je tužiteljici stavljeno na raspolaganje 18.300,00 CHF što joj je isplaćeno u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja. Ugovorena je nepoštenja i ništetna ugovorna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna bitne za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Ujedno se ističe kako tužitelj kao potrošač nije bio upoznat sa svim rizicima kojima se izlaže zaključenjem ugovora s valutnom klauzulom.

1.1. U podnesku od 6. lipnja 2023. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju. Tužbenim zahtjevom traži ukupno 2.531,81 euro sa zateznim kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa na način kako je to specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev osporavajući osnov i visinu. Ističe se prigovor zastare kao i činjenicu da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer je obvezno pravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem budući je kredit u cijelosti otplaćen 19. lipnja 2013. Tuženik ističe kako tužitelju prilikom zaključenja ugovora nije prikrio niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je znao, ali ga je isto tako upozorio na moguće negativne posljedice i rizike oko ugovaranja valutne klauzule, a koja ugovorna odredba da je jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega ne može kao takva niti biti predmetom ocjene poštenosti. Takva ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i načela značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ujedno osporava traženje tužitelja da se ništetnom odredbom utvrdi i obveza plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva jer je ta odredba vidljiva i lako uočljiva, a predstavlja dogovorenu naknadu za pokriće troškova angažmana tuženikovih ljudskih i materijalnih resursa koji su izravno povezani s obradom točno određenog kreditnog zahtjeva.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem ugovora o kreditu broj 18584/06 (list 36-37), konačnog otplatnog plana (list 29-34)otplatnog plana (38-43), prometa po kreditu (list 44-56) nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije iz Anisije Bešlić (list 83-91 spisa), saslušanjem tužiteljice 13. veljače 2024. (list 189-191 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti određenih odredbi i isplata po osnovi Ugovora o kreditu broj 18584/06 bez određene namjene u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge, te dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

5. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

6. Čitanjem priložene dokumentacije i prometa po računu u vlasništvu tužitelja otvorenog kod OTP BANKA d.d., pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije Anisije Bešlić, , sud je utvrdio:

-ugovoreno je da su mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti ugovora koji se podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća,

-financijskim vještačenjem vještakinje Anisije Bešlić utvrđeno je da je ukupan iznos preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog valutne klauzule i to samo pozitivne razlike 2.420,88 eura dok je tužitelj s osnova naknade obrade kredita tuženiku uplatio 110,93 eura.

-tužiteljica u svojstvu stranke izjavila je da je podignula kredit za potrebe adaptacije u uređenja stana. Iako je imao namjeru uzeti kredit u eurima zaposlenica tuženika ponudila mu je kredit u CHF koji da je puno povoljniji za njega, a mjesečna rata je s prvotnog iznosa 1.400,00 kuna da bi rasla i do 2.100,00 kuna.

6.1. Uzimajući u obzir da je vještak sukladno nalogu suda obavio vještačenje samo iznose koje je tužitelj platio više od početnog otplatnog plana vještak nije prikazao i iznose koje je tužitelj manje platio kada je tečaj bio manji od početno ugovorenog. Navedeno nije predložio niti tuženik prije naloga za vještačenjem. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja tuženik je prigovorio vještvu navodeći da je isti matematički neispravan jer da je vještak kada je tečaj bio manji od početnog prikazao u tablici za taj mjesec 0,00 pretplate iako je u tom mjesecu tužitelj platio manje nego što je to bio dužan.

6.2. Iako navedeno nije bitno za donošenje odluke sud je uvažavajući prigovor tuženika istome naložio da uplati dodatni iznos radi vještačenja dijela koliko je tuženik manje platio od početno ugovoreno isti nije uplatio naloženi predujam u ostavljenom roku pa je sud odustao od predloženog dokazan.

6.3. Naime, člankom 220. stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a eventualno utvrđivanje iznosa koji je tužitelj platio manje od početnog ugovorenog nije bitno jer tuženik u ovom postupku nije iskazao postojanje ikakvog potraživanja, nije isticao prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom smislu pa ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo ikakvo prebijanje ili umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o kamati stekao od tužitelja. S druge strane, na strani tužitelja nema nikakvog stjecanja bez osnova pa da bi tužitelj imao nešto vraćati tuženiku jer je sva plaćanja vršio tužitelj, a ne tuženik.

7. Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne Trgovački sud u Zagrebu je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. (predmet br.) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.1. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).

8. Osim iznesenog o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je temeljem čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, 96/2003., nadalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st.2.).

8.1. Odredbom čl. 82. ZZP propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. toga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu, a odredbom čl. 102. st. 1. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8.2. Iako tuženik ističe da su tužitelju bile jasne sve ugovorne odredbe u presudi Suda Europske unije broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

9. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4. ZOO propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

9.1. Prema odredbi čl.322.st.1.ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma utjecaja valutne klauzule sve kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Valutna klauzula koja je zapravo trebala biti zaštitni mehanizam potrošača

9.2. Ni ZZP/03 ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4.ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

9.3. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je njegova mjesečna financijska obveza dan sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene tečaja ugovorene valute do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.

10. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao na obrazloženje presude Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Visoki Trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki Trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

10.1. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

11. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i to čl.1. i 6. nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.

12. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U odnosu na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to ne postoji zastara predmetnog potraživanja jer je tužba podnesena 10. lipnja 2020. tj. prije isteka roka od 5 godina.

13. U odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj nema pravni interes jer je kredit otplaćen, treba istaknuti da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.

14. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete primjene valutne klauzule, odnosno nepostojanje pravnog okvira u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača ne znači da banka tužitelju kao potrošaču može nametnuti ugovornu odredbu koje ju stavljaju u neravnopravan položaj i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

15. U odnosu na naknadu za obradu kredita za istaknuti je da se radi o tzv. ulaznoj naknadi, odnosno jednokratnoj naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita koja je kao takva nepoštena i ništetna ugovorna odredba. Naime, tužitelj se nije mogla suprotstaviti jednostranoj odluci banke koja je u Ugovor o kreditu unijela i nametnula spomenutu obvezu plaćanja naknade za obradu kredita. Treba naglasiti, da se radi o tipskom ugovoru, koji je unaprijed pripremljen od strane banke, te na spomenutu odredbu tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati ni na koji način, niti izbjeći ugovaranje ulazne naknade. Sud je prihvatio tvrdnju tužitelja da se o toj odredbi uopće nije pregovaralo i da mu nitko nije objasnio zašto se plaća takva naknada i po kojim kriterijima su utvrdili visinu naknade. Slijedom navedenog, kako se radi o jednostranoj odluci banke koja je bez pregovaranja s drugom stranom nametnula potrošaču navedenu odredbu o naknadi, to je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora. Takva ugovorna odreda protivi se načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pritom je za istaknuti da tuženik nije pružio dokaze koji bi ukazali na opravdanost naplate takve naknade niti je taksativno naveo što čini troškove obrade kredita. Posao obrade kredita spada u opis radnog mjesta zaposlenika banke, pa nije jasno o kakvim bi se drugim troškovima naknade radilo. 15.1. Osim toga za navesti je da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C- 224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi:

„3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.“, pa primjenjujući isto na konkretan slučaj u kojem tuženica nije dokazala koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom, valjalo je utvrditi ništetnim odredbu Ugovora u članku 3. i time obvezati tuženu vratiti tužiteljici plaćene iznose po tom osnovu.

15.2. Slijedom iznesenog, okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP. Spomenutim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Smatra da, time što tuženica nije dokazala opravdanost sporne naknade proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženica imala pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Tužitelj je prije sklapanja ugovora o kreditu imala informaciju o obvezi plaćanja predmetne naknade i mogla je razumno izvesti zaključak o njenoj visini, ali ne i njenoj krajnjoj svrsi.

16. U odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata ističe se da se tijek kamata prosuđuje po odredbi članka 1115. ZOO-a. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž- 923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa .

17. Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: OT).

17.1. U ovom postupku vrijednost predmeta spora 2.531,81eura kada je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku koji je predao sudu zatražio upravo isplatu zatraženog iznosa.

17.2. Tužitelju je obistinjen trošak po 100 bodova za svaku poduzetu radnju i to temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe po 100 od 21. srpnja 2021. te za sastav podnesaka od 27. travnja 2022., 30. lipnja 2022. i 13. rujna 2022. zatim po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 25. svibnja 2022., 4. lipnja 2024. i 9. listopada 2024. što ukupno iznosi 700 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 euro iznosi 1.400,00 eura, a s obračunatim PDV-om 1.750,00 eura čemu je potrebno pridodati troškove provedenog vještačenja od 331,80 eura te troškove pristojbe tužbe u zatraženom iznosu od 71,77 eura , što sveukupno iznosi 2.153,57 eura.

17.3. Sud nije obistinio trošak tužitelju za sastav podneska od 6. svibnja 2024. kojim je tužbeni zahtjev prikazao u valuti euro.

17.4. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja , a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zbog navedenog sud je odlučio je kao izreci presude.

U Splitu 10. siječnja 2025.

SUDAC

Branko Karaman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis