REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:P-185/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po opunomoćenici Valentini Gacik, odvjetnici iz Požege, protiv I-tuženika GRADA KUTJEVO, Trg Graševine 1, OIB:51418894400 zastupan po opunomoćenici Marini Gregurić-Blekić odvjetnici iz Požege i II-tuženika LIGNARIUS d.o.o Kutjevo, Vinkomir 30 B, Kutjevo, OIB:57280824034, zastupan po opunomoćeniku Milanu Piperu, odvjetniku iz Požege, radi utvrđenja, činidbe trpljenja, vr.p.s.1394,00 EUR, nakon glavne rasprave zaključene 26. studenoga 2024., u prisutnosti I-tužitelja osobno i opunomoćenika stranaka, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Tužitelji BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbijaju se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi :

"1. Utvrđuje se da II- tuženik LIGNARIUS d.o.o. Armina Pavića 10, 34 000 Požega, OIB57280824034 bespravno koristi nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica]- Put Suvare, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi- neotuđivo vlasništvo I-tuženika GRADA KUTJEVA, Trg Graševine 1,34 340 Kutjevo, OIB 51418894400

2. Nalaže se I-tuženiku GRADU KUTJEVO, Trg Graševine 1, OIB da uspostavi ranije posjedovno stanje, te omogući nesmetano korištenje puta u društvenom vlasništvu na k. č. br. [katastarska čestica]- Put Suvare, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se II-tuženiku LIGNARIUS d.o.o. Armina Pavića 10, 34 000 Požega, OIB57280824034 uklanjanje ograde koja se proteže uz južnu među k. č. br. [katastarska čestica] – Put Suvare, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

4. II-tuženik LIGNARIUS d.o.o. Armina Pavića 10, 34 000 Požega, OIB 57280824034, dužan je trpjeti nesmetano funkcioniranje puta u društvenom vlasništvu na č.č.br.23772377 – Put Suvare, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

5. Nalaže se I-tuženom GRADU KUTJEVO, Trg Graševine 1, OIB i II-tuženom LIGNARIUS d.o.o. Armina Pavića 10, 34 000 Požega, OIB 57280824034 da tužiteljima nadoknade trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljima BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BI OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I-tuženiku GRADU KUTJEVO, Trg Graševine 1, OIB:51418894400, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 10. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljima BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BI OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da II-tuženiku LIGNARIUS d.o.o Kutjevo, Vinkomir 30 B, Kutjevo, OIB:57280824034, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 10. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a u roku 15.

IV Nalaže se I-tuženiku Gradu Kutjevo da tužiteljima BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BI OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnih troškova plati iznos od 50,00 EUR, te da II- tuženiku LIGNARIUS d.o.o Kutjevo, Vinkomir 30 B, Kutjevo, OIB:57280824034 na ime troškova plati iznos od 50,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 10. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a u roku 15.

Obrazloženje

1.Tužitelji NI i OI podnijeli su tužbu protiv Grada Kutjevo i Lingnarius d.o.o. [adresa], radi utvrđenja, činidbe i trpljenja.

1.2. Ističu da su vlasnici i posjednici, svaki u ½ dijela na k. č. br. [katastarska čestica]-Voćnjak Suvare od 9729 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.3. I-tuženik Grad Kutjevo gospodari sa susjednom k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put Suvare od 1260 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a II-tuženik je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] –pašnjak od 4103 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] Vinkomir, Gospodarsko dvorište, gospodarska zgrada od 4955 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.4. Nadalje navode da u naravi k. č. br. [katastarska čestica] ( u vlasništvu tužitelja) i k. č. br. [katastarska čestica] (vlasništvo II-tuženika) dijeli ucrtani i mapirani put u društvenom vlasništvu označen kao k. č. br. [katastarska čestica], kojim gospodari I-tuženik Grad Kutjevo.

1.5. Tužitelji tvrde da se navedeni put desetljećima koristio za prolaz pješaka i vozila i prijevoz stoke, dok unazad nekoliko godina I-tuženik nije dopustio pravnim prednicima II-tuženika da navedenu česticu br. 2377 ( put u društvenom vlasništvu) ograde unutar svojih čestica br. 2039/3 i 2039/4. Dakle, put kao takav više ne postoji nego je ograđen i čini sastavni dio četica u vlasništvu II-tuženika.

1.6. Zbog gore navedene činidbe tuženika, tužitelji trpe štetu iz razloga jer se parcela tužitelja, zbog svoje velike površine može parcelirati na više zasebnih građevinskih zemljišta koje u tom slučaju ne bi imale pristup s puta. Tužitelj ima mogućnost parcelirati svoju česticu te ima zainteresiranih kupaca za građevinska zemljišta.

1.7. Slijedom navedenog tužitelji temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlažu da sud donese presudu kojom će tuženicima naložiti da uspostave mapno stanje i omogući nesmetano korištenje puta u društvenom vlasništvu.

2. I-tuženik Grad Kutjevo u odgovoru na tužbu od 7.6.2021. ( list br.23-24) u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kako je isti naznačen.

2.1. Prvotuženik prije svega ističe da je iz same tužbe u potpunosti nejasno na kojem osnovu temelje svoj tužbeni zahtjev. Temelje li tužitelju tužbu na smetanju posjeda (obzirom na izreku), na naknadi štete ili nužnom prolazu? U svakom slučaju prvotuženik ističe ( opreza radi ) prigovor promašenog prekluzivnog roka ( ukoliko se radi o tužbi za smetanje posjeda ).

2.2. U pogledu navoda o šteti koju trpe, prvotuženik ističe da tužitelji nisu dokazali sve pretpostavke za postojanje izvan ugovornog odnosa kakav je upravo naknada štete. U pogledu nužnog prolaza, tužba je u potpunosti neosnovana jer tužitelji imaju pristup svojoj parceli. Činjenica što bi možda tužitelji u budućnosti parcelirali svoju nekretninu (na koju se pozivaju), ta činjenica ni na koji način ne čini njihovu tužbu osnovanom. Naime tužitelji opet imaju pristup svojoj parceli, a u konačnici i sa te svoje parcele pristup svojim drugim parcelama koje bi nastale parcelacijom.

2.3. U svakom slučaju prvotuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz posjedovnog lista jasno i nedvojbeno proizlazi da je predmetna nekretnina (koja se i dalje vodi u društvenom vlasništvu) upravo u posjedu druge jedinice lokalne samouprave ( Županijska 7, Požega ).

2.4. Nadalje, prvotuženik ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja na podnošenje ovakve tužbe, jer da ne može samo zbog moguće buduće parcelacije svoje nekretnine podnijeti takvu tužbu.

2.5. Shodno navedenom prvotuženik predlaže sudu odbiti tužitelje s tužbenim zahtjevom, kao i iste obvezati na naknadu troška parničnog postupka.

3. II-tuženik LIGNARIUS d.o.o Kutjevo u odgovoru na tužbu od 23.6.2021. (list br.39- 40) ističe da nema saznanja tko gospodari s k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], no da iz priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da se radi o društvenom vlasništvu, a koje vlasništvo ne poznaju pozitivni propisi Republike Hrvatske. Moguće je da se radi o javnom dobru u općoj uporabi, no, da tu činjenicu tužitelji nisu ničim dokazali. Ne osporava da je vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], a koje parcele je kupio 21. rujna 2015. u stečajnom postupku kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba Slavonski Brod posl.br. St-85/2003 sa stanjem međa i ograda koje do danas nije mijenjao. Predaju posjeda drugotuženiku izvršio je upravo Trgovački sud u Osijeku.

3.1. Drugotuženik nema saznanja tko gospodari društvenim vlasništvom koje ne postoji, niti ima saznanja o pravnom statusu k. č. br. [katastarska čestica].

3.2. Drugotuženik također nema saznanja o tome da li je netko nekome bilo što dopustio, niti ima saznanja što je bilo unazad nekoliko godina no zna da je već šest godina vlasnik i posjednik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] i da je tek po primitku predmetne tužbe saznao da mu tužitelji osporavaju pravo na posjed. Ističe da je neistinit navod iz tužbe da je cijela k. č. br. [katastarska čestica] ogradom pripojena posjedu drugotuženika. Drugotuženik nije niti jednom radnjom uzrokovao nastanak spora i nije dužan nikome snositi bilo kakve troškove postupka. Obzirom da tužitelji traže u točki 2. tužbenog zahtjeva da ukloni ogradu, drugotuženik ističe prigovor zastare jer on tu ogradu nije niti postavio, a očigledno je da se radi o ogradi koja je postavljena duže od deset godina( stečaj otvoren 2003.). Isto tako smatra apsurdnim tužbeni zahtjev postavljen pod točkom 3. tužbenog zahtjeva, jer ako se radi o katastarskoj čestici koja je javno dobro u općoj uporabi tada je ona u općoj uporabi i nitko nije dužan bilo što trpjeti. Konačno, a kako je to već naprijed navedeno, nije moguće naložiti trpljenje nesmetanog funkcioniranja puta u društvenom vlasništvu jer društveno vlasništvo nije priznati oblik vlasništva u pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

3.3. Drugotuženik ističe da nema ambicija, niti namjere, za posjedovanjem bilo čega što mu ne pripada i iskazuje svoju spremnost da se odnosi između susjeda riješe na civiliziran i zakonit način. Kako tužitelji prije pokretanja ovog sudskog postupka nisu drugotuženika niti upoznali sa potencijalnim problemom i na taj način pokušali u mirnom postupku riješiti problem, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže sudu da tužitelje odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom te ih obveže da drugotuženiku naknade troškove parničnog postupka.

4. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužitelji u podnesku od 22.7.2021. (list br.44-45) ističu da se niti I-tuženik, niti II-tuženik nisu očitovali na meritum spora, odnosno činjenicu da je I-tuženik dopustio pravnim prednicima II-tuženika da u privatne svrhe koriste nekretninu koja je javno dobro u općoj upotrebi.

4.1. Oba odgovora baziraju se na procesne prigovore i to I-tuženik na prigovor nedostatka pravnog osnova, potpuno nepotrebno jer tužiteljeva tužba nije usmjerena niti na smetanje posjeda, niti služnost niti na naknadu štete, što je jasno iz činjeničnog supstrata kao i iz tužbenog zahtjeva, već na činidbu, odnosno uspostavljanje puta u svrhu u koju je po zakonu namijenjena. Prigovor promašene pasivne legitimacije smatra apsolutno neosnovan, jer je notorna činjenica tko gospodari lokalnim javnim putevima. Napominje da adresa Županijska 7 je navedena u zemljišno-knjižnom izvatku još dok je Općina Požega imala sjedište na navedenoj adresi, u vrijeme kada nisu postojale druge općine u Požeško-slavonskoj županiji pa niti Grad Kutjevo, već je cijelim teritorijem sadašnje Županije upravljala Općina Požega.

4.2. U odnosu na prigovor II-tuženika kako nije dokazano tko gospodari javnim lokalnim putevima u općoj upotrebi, tužitelji napominju kako isto nije nužno niti dokazivati jer je općepoznato i zakonom uređeno, a činjenica da u zemljišnim knjigama još uvijek stoji društveno vlasništvo nije tužiteljeva odgovornost jer isti nije ovlašten mijenjati zastarjele upise u zemljišnim knjigama u odnosu na javne puteve. No da je očigledno da predmetni put nije državna, niti županijska cesta.

4.3. Budući I-tuženik izbjegava očitovati se na tužbeni zahtjev te ne iznosi nikakve navode po pitanju volje za uspostavljanjem funkcioniranja javnog puta, predlaže se sudu izaći na lice mjesta kako bi stekao uvid u stanje na terenu te istom prilikom saslušati svjedoke i tužitelja.

5. Prvotuženik smatra da tužitelji moraju jasno i nedvojbeno naznačiti koji je pravni osnov na kojem temelje postavljeni tužbeni zahtjev, a jer je iz same tužbe u potpunosti nejasno koji je to pravni osnov.

5.1. U svakom slučaju prvotuženik ističe ( opreza radi ) prigovor promašenog prekluzivnog roka ( ukoliko se radi o tužbi za smetanje posjeda ).

6. Tužitelji su podnesku od 26.1.2023. (list br. 64-66) uredili tužbeni zahtjev, pobliže opisan u izreci presude, navodeći da su prema odredbi čl. 98. st. 1. ZC-a, nerazvrstane ceste koje se koriste za promet vozila i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog Zakona i to posebice ceste koje su na području gradova s više od 35.000,00 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste županijske ceste i lokalne ceste („Narodne novine“ broj 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i 17/10), ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste dostavljenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, druge ceste na području naselja i gradova.

6.1. Nadalje da je prema odredbi čl. 101. ZC-a, nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

6.2. Prema odredbi čl. 2. ZKG-a komunalne djelatnosti se obavljaju kao javne službe i jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti na temelju tog Zakona i posebnih propisa, dužni su osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, obavljanje komunalnih djelatnosti po načelima održivog razvoja i osigurati javnost rada u što prema odredbi čl. 3. istog Zakona spada i održavanje nerazvrstanih cesta. Na navedeno upućuje i čl. 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 123/17), a kojim je propisano da općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito koji se odnose i na komunalno gospodarstvo.

6.3. Ističe da I-tuženik nekretninu koja je od lokalnog značaja, javno dobro u općoj uporabi na korist svih građana, dopušta koristiti samo jednoj pravnoj osobi bez ikakve pravne osnove.

7. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev i navođenje pravnog osnova II-tuženik podneskom od 24.10.2023. (list br. 73-74) ističe da su potpuno neosnovani navodi da je k. č. br. [katastarska čestica]-Put Suvare u stvari nerazvrstana cesta u smislu odredbi čl. 98.st.1. Zakona o cestama. Naime, predmetni put se ne koristi za promet vozila, niti je [adresa] grad s više od 35000 stanovnika, niti se radi o cesti koja povezuje naselja, a niti o cesti koja povezuje područja unutar gradova i naselja, niti se radi o terminalima, okretištima vozila javnog prijevoza itd.. Po svojoj definiciji cesta je javna prometnica na kojoj se obavlja promet. Predmetni put nije cesta niti se na njemu obavlja promet. Tužitelji u izvornoj tužbi isključivo upotrebljavaju izraz put i to ne samo pri navođenju naziva čestice, da bi nakon proteka više od dvije godine, svoje pravo temeljili na pojmu „nerazvrstana cesta". Imajući u vidu navedeno kao i činjenicu da su tužitelji nakon dvije godine postavili novi tužbeni zahtjev ( točka 1. ) drugotuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva jer isti smatra nedopustivim.

7.1.Novopostavljeni tužbeni zahtjev, osim što je neosnovan, isti je i kontradiktoran. Naime, da u točki I. tužbenog zahtjeva, tužitelj traži utvrđenje da II-tuženik bespravno koristi nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] koja je javno dobro. Kako je II-tuženik dostavio u spis Zaključak Trgovačkog suda u Osijeku St-85/2003 od 21.listopada 2015 iz kojeg je razvidno da ga je sud uveo u posjed sa stanjem međa i ograda koje do danas nisu mijenjane, ne radi se o bespravnom korištenju. Isto se temelji na sudskoj odluci. Nadalje, očigledno je da II-tuženik ne koristi cijelu k. č. br. [katastarska čestica], kako se to inputira u tužbi jer bi u tom slučaju ograda II-tuženika bila na međi k. č. br. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja. Ako tužitelj smatra da II-tuženik koristi dio k. č. br. [katastarska čestica] tada je dužan utvrditi i precizirati tu spornu površinu. Konačno, ako tužitelj tvrdi da se radi o javnom dobru u općoj uporabi tada i II-tuženik ima pravo koristiti to javno dobro.

7.2. U odnosu na točku 2. uređenog tužbenog zahtjeva kojom se traži uspostava ranijeg posjedovnog stanja tada je nužno precizirati i odrediti kada je to posjedovno stanje promijenjeno i kakvo je bilo prije te promjene. Glede točke 3. tužbenog zahtjeva II-tuženik ostaje kod istaknutog prigovora zastare, a što se tiče točke 4., osim očite pogreške u identifikaciji čestice, nije jasno što bi to II-tuženik bio dužan trpjeti na tuđem vlasništvu jer je jedino moguće trpjeti služnost na vlastitoj katastarskoj čestici.

8.Očitujući se na uređeni tužbeni zahtjev I-tuženik u podnesku od 27.10.2024. (list br.75-76) ističe da tužitelji i nadalje nisu naznačili pravni osnov svoje tužbe, a kako im je to naloženo od strane suda na zapisniku od dana 11.siječnja 2023.godine.

8.1. Naime, da su tužitelji, samo svojim ranije postavljenim tužbenim zahtjevima, pridodali deklaratorni zahtjev sadržan u točki 1. predložene presude- „ utvrđuje se da II-tuženik LIGNARIUS d.o.o. Armina Pavića 10, 34 000 Požega, OIB: 57280824034 bespravno koristi nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica]-Put Suvare, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi- neotuđivo vlasništvo I- tuženika GRADA Kutjeva. Navedeno predstavlja preinaku tužbe kojoj se preinaci, prema čl.191. Zakona o parničnom postupku protivi.

8.2. U pogledu poziva tužitelja prvotuženiku da pojasni iz kojeg razloga je nekretninu koja je od lokalnog značaja, javno dobro u općoj uporabi na korist svih građana, dopustio koristiti samoj jednoj pravnoj osobi bez ikakve pravne osnove, prvotuženik ističe kako nisu tužitelji ovlašteni na išta ikoga pozivati, i stavljati se u poziciju suda. Ističe da tužitelji nisu dali konkretne odgovore na prigovore istaknute od strane oba tuženika, niti su svoje navode dokazali odnosno potkrijepili.

8.3. Nadalje, prvotuženik navodi kako predmetna k. č. br. [katastarska čestica], iako se formalno vodi kao „Put Suvare“, u naravi nije nerazvrstana cesta- javno dobro put i ne koristi se za promet vozila već dugi niz godina, te je u registru nerazvrstanih cesta/putova jasno navedeno u opisu da ne postoji. Radi se o neplodnom zemljištu koje prvotuženik ne uređuje u smislu cestovne infrastrukture, ne održava, ne nasipa niti na bilo koji način obavlja radnje koje bi se obavljale da se radi o nerazvrstanoj cesti, i to dugi niz godina. U tom kontekstu da je tužbeni zahtjev pod točkom 2. izreke tužbe tužitelja neosnovan, a vezano za uspostavu ranijeg posjedovnog (sada mapnog) stanja te omogućavanja nesmetanog korištenja puta, obzirom da ne postoji put, a što je vidljivo i iz snimka sa geoportala.

8.4.Također, prvotuženik navodi da i sa gornje i donje strane nekretnine tužitelja (gledano od ulice Vinkomir) postoje putevi koji se spajaju na ulicu Vinkomir, odnosno konkretno i sa zapadne i sa istočne strane je tužiteljima osiguran kolni pristup te im je tako omogućen nesmetan pristup njihovoj nekretnini, što je dokaz da istima njihovo pravo pristupa kao i posjed nije smetan.

8.5. Prvotuženik smatra kako drugotuženik ni na koji način ne smeta niti prvotuženiku, a niti tužiteljima u konzumaciji njihovog prava suvlasništva njihova voćnjaka (višnjika), niti ikakvim radnjama utječe na pristup tužitelja prometnicama sa istočne i zapadne strane, time niti pristup na glavnu (županijsku) cestu Kutjevo – Bektež.

8.8. U svakom slučaju prvotuženik ostaje i kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije iz razloga kako je to naveo u samom odgovoru na tužbu, kao i prigovora promašene aktivne legitimacije.

8.9. Shodno svemu navedenom prvotuženik predlaže sudu odbiti tužitelje s tužbenim zahtjevom, kao i iste obvezati na naknadu troška parničnog postupka, obzirom da je evidentno da je njihov tužbeni zahtjev pravno neosnovan.

9. Prijeporna je aktivna legitimacija, te pasivna legitimacija oba tuženika, te je prijeporan pravni status kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], odnosno da li je ista čestica izgubila svojstvo puta.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u posjedovni list br. 964 k. o. [katastarska općina] (list br. 26-38), u izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list br. 4-14), Skicu predmetnih parcela (list br. 17), Zaključak Trgovačkog suda u Osijeku br. St- 85/2003-65 (list br. 41), u fotografije spornog zemljišta (list br. 77-79), u Ispravak Odluke o dopuni popisa nerazvrstanih cesta na području Grada Kutjeva objavljenu u Službenom glasniku Grada Kutjeva br. 7/2018 (list br. 83), u Odluku o nerazvrstanim cestama od 28. svibnja 2012. s popisom nerazvrstanih cesta objavljenu u Službenom Glasniku br. 5/2012 (list br. 86-129). Saslušani su svjedoci MI, FI i ĆI, zastupnik II-tuženika ŠI, tužitelj NI i z.z. I-tuženika HI (list br. 131-133 i 136-139).

11. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan te je odbio tužitelja s istim.

11.1. Uvidom u z.k. izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] Put Suvare od 1260 m 2 uknjižena kao društveno vlasništvo – u općoj upotrebi.

11.2. Uvidom u posjedovni list br. 964 k. o. [katastarska općina] (list br. 26) utvrđeno je da se kč. br. [katastarska čestica] katastarski vodi kao Dobro u općoj upotrebi – Putevi.

11.3. Uvidom u Skicu predmetnih parcela (list br. 17) utvrđeno je da kč. br. [katastarska čestica] u suvlasništvu tužitelja i kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu II-tuženika dijeli kč. br. [katastarska čestica].

11.4. Uvidom u Odluku o nerazvrstanim cestama Grada Kutjeva s popisom nerazvrstanih cesta na području Grada Požega, objavljenu u Službenom Glasniku Grada Kutjevo, br. 5/2012 (list br. 86), utvrđeno je da je prema čl. 2. navedene Odluke nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Kutjeva koja će se kao takva temeljem ove Odluke i Popisa nerazvrstanih cesta upisati u zemljišne knjige. Prema stavku 2. nerazvrstana cesta je cesta koja se koriste za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim Zakonom o cestama i drugim propisima, a nije razvrstana kao javna cesta u smislu posebnog propisa. Prema čl. 22. iste Odluke nerazvrstanim cestama koje se u naravi ne koriste kao javne može se ukinuti svojstvo dobra u općoj uporabi ako prostornim planovima Grada Kutjeva nisu predviđene za prometnu namjenu, te njima Grad Kutjevo može raspolagati sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Odluku o ukidanju svojstva javnog dobra u općoj uporabi u slučaju iz stavka 1. ovog članka donosi Gradsko vijeće Grada Kutjeva, a prema stavku 3. istog članka, Grad je dužan putem nadležnih tijela pokretati i voditi upravne i sudske postupke radi pravne zaštite nerazvrstanih cesta, sprječavanja samovlasnog zauzeća cestovnog zemljišta, ustrojavanja evidencije i gospodarenja cestama kao javnim dobrom.

11.5. Uvidom u ispravak Odluke o dopuni popisa nerazvrstanih cesta na području Grada Kutjevo objavljenog u Službenom Glasniku Grada Kutjevo br. 7/2018 utvrđeno je da se kč. br. [katastarska čestica] nalazi na popisu nerazvrstanih cesta, time da je u istom popisu u rubrici vrsta ceste, navedeno da put ne postoji.

12. Saslušan kao svjedok MI je iskazao da se njegova parcela nalazi preko puta parcele tužitelja, a njihove parcele je dijelio poljski put, makadam, Put se nalazi sa istočne strane parcele tužitelja, a s desne strane od tužiteljeve parcele je pilana. Između tužiteljeve parcele i pilane je postojao put koji se spajao s glavnim putem, preko puta kojeg se nalazi i njegova parcela. Navodi da taj put ne postoji najmanje 15 godina, a on je prije toga prolazio tim putem. To je bio zemljani put, širine oko 3 m, a sada je taj cijeli put ograđen i nalazi se u sastavu pilane u vlasništvu ŠI. Misli da je ŠI kupio svoju parcelu već ograđenu kako je sada, a da je vjerojatno ogradu postavio prijašnji vlasnik. Seljani su se služili tim putem, a on misli da su podnošene prijave kada je ograđen taj put, ali ništa nije poduzimano. Tu gdje je pilana nekada je bilo seosko igralište. Njemu je također smetalo što je put ograđen, jer mora ići preko tužiteljevog zemljišta. Put uopće više nije vidljiv najmanje 15 godina. Nije postavljena ograda u cijeloj dužini puta, a koji je iste dužine kao i tužiteljeva parcela. Ograda je postavljena u većem dijelu 80 % dok na sjeveroistočnom dijelu nema ograde u dužini koliko je potrebno da se okrene autobus. Tu je stajalište autobusa i odmah nakon toga započinje ograda. Stajalište autobusa je na parceli II tuženika. On nije podnosio nikakvu prijavu nakon što je podignuta ograda.

12.1. Svjedok FI je iskazao da ima zemlju ispod tužitelja, dijele ih možda dvije parcele i on ne može doći do svojih parcela, nego mora ići preko tužiteljeve parcele. Prije toga se išlo putem koji je dijelio tužiteljevu parcelu i sada pilanu. Prije nego što je sadašnji vlasnik pilane stupio u posjed kupljenih nekretnina iste je koristila tvrtka koja je proizvodila plastičnu stolariju i koja je stavila ogradu kako je njima pasalo odnosno ograda je postavljena tako da je cijeli put ušao u parcelu te tvrtke. Takvo stanje je najmanje 20 godina i put se ne koristi najmanje 20 godina, isti više nije uopće vidljiv. On je tim putem išao s ocem do njihovih parcela, a on nije, a niti njegov otac podnosio prijavu Gradu Kutjevu da nisu u mogućnosti koristiti navedeni put.

12.2. Svjedok ĆI, je iskazao da je bio zaposlen kod tuženika do 31.5.2024. godine, kao savjetnik za imovinsko-pravne poslove. Obzirom da je kroz službu trebao pratiti sporove tako je upoznat s predmetnim sporom i statusom kč. br. [katastarska čestica]. Kada je saznao za spor, išao je izvršiti pregled navedene čestice te je utvrdio da je stanje kakvo je i na Geo portalu, odnosno da ta čestica ne predstavlja put, iako se u katastru vodi kao put. Ta parcela je evidentirana na popisu kao nerazvrstana cesta s tim da je navedena napomena, da ne postoji put. To nije inače jedini put koji je evidentiran u evidenciji, a nije put. Ima puno takvih putova, ali nije bila praksa da se promjeni status u smislu da se više ne vodi kao put nego kao neka druga kultura. Donosi se odluka ako postoji nekakav interes da se taj status mijenja, u pravilu ako se namjerava otuđiti. Obilaskom terena, vidio je da tužitelj ima sasvim dobre pristupne puteve i sa istočne i sa zapadne strane i radi se o nerazvrstanim cestama koje jesu i u naravi. On je u Gradu Kutjevu radio od 2018. g., ali je i žitelj Grada Kutjevo, te nema saznanja da se ta parcela koristila kao put i nema načina da se koristi tako kako to tužitelj navodi. Pretpostavlja da po sadašnjem obliku predmetna čestica ne može biti građevinsko zemljište. Nije mu poznato da bi drugi žitelji prelazili preko tužiteljeve parcele da bi došli do svojih parcela, a jer ne mogu prelaziti preko ove. Smatra da nema potrebe da itko prelazi preko tužiteljeve parcele jer imaju puteve sa istočne i zapadne strane.

12.3. Z.Z.-II tuženika ŠI u svom iskazu je naveo da je kč. br. [katastarska čestica] kao vlasnik firme Lignarijus d.o.o kupio 2015.g. na javnoj dražbi kod Trgovačkog suda u Slav. Brodu. Kada je kupio te parcele djelomično je postojala ograda i to od istoka prema zapadu, negdje do polovice, a od polovice prema zapadu nema ograde. Iza te ograde je parcela tužitelja. Od polovice prema zapadu nema ograde, ali je tu navučen krš koji je odložila ranija tvrtka koja je bila vlasnica, tvrtka Barić Holc. Između njegove parcele i tužiteljeve nema puta i nema mogućnosti prolaza. Nakon što je kupio parcele, nitko nikada nije imao prigovora na posjed parcela koje je kupio, niti je bila sporna međa. Na njegovom zemljištu okreću autobusi, odnosno nalazi se autobusno stajalište. Dio na kojem se nalazi krš kako je naprijed naveo, ne može koristiti, a na dijelu do ograde odlaže piljevinu. Ne sjeća se tko ga je uveo u posjed. On nije zvao mjernika da mu točno pokaže među. Pretpostavlja da je ogradu postavio stari vlasnik kada je otvorio firmu, a misli da je to bilo 1996. Nakon što je kupio parcele nitko ga nikada nije kontaktirao iz Grada Kutjevo da bi uzurpirao put. Od prednika je zatekao krš i smeće. Ne zna, jer nije stručnjak, gdje se nalazi međa u dijelu gdje se nalazi krš, odnosno da li iza tog dijela ima puta ili ne, ili je odmah tužiteljeva parcela, odnosno navodi da puta uopće nema.

12.4. NI, u svom iskazu navodi da je vlasnik čestice 2378 k. o. [katastarska općina] i njegova parcela se proteže uz mapirani put kč. br. [katastarska čestica]. On je od 1958.g. u [adresa] kada je njegov djed kupio tu parcelu i tada je postojao put. Tim putem su se služili svi seljani i dolazili su do svojih parcela. Put se koristio negdje do devedesetih godina, i onda je EI ogradio i taj put a ostalo je neograđeno možda metar i pol i tu je isti navukao drvnog materijala i svega i čak je prešao na njegovu stranu. Navodi da je EI uživao sve do ograde. Njegova parcela je bila u trenutku podnošenja tužbe u građevinskoj zoni i on ju je želio parcelirati na građevinske parcele, a da bi to mogao treba imati pristupni put, koji put je upravo na kč. br. [katastarska čestica]. Navodi da je I-tuženik u međuvremenu promijenio plan tako da dio zemljišta gdje se nalazi njegova parcela i kč. br. [katastarska čestica] više nije građevinska parcela nego industrijska zona. Ističe da od 1990. godine ta parcela 2377 nije u naravi put. Njegova parcela je široka 40 m i dugačka 150 m i on može prići toj svojoj parceli i sa zapadne i istočne strane jer postoji poljski put koji je probijen u komasaciji s gornje strane. On je spornim putem vozio đubre na svoju zemlju, ali može koristiti svoju parcelu na način da na nju priđe s južne i zapadne strane. Međutim, da njemu nastaje šteta jer ne može prići svojoj parceli sa kč. br. [katastarska čestica],a budući da bi parcelirao zemljište, te bi parcelirane čestice imale pristup s tog puta. Mogao bi napraviti najmanje pet parcela kada bi imao pristup s te parcele. Iskazao je da je bivšem načelniku SI slao zahtjeve da oslobodi taj put jer je bio ograđen. Međutim nikada nije dobio odgovor, a novom gradonačelniku je usmeno stavio zahtjev i doveo ga na lice mjesta, te je isti tada rekao da Grad nema novaca, a kada bude imao da će poduzeti nešto da se skloni ograda i da se parcela osposobi kao put. Nakon što je II tuženik kupio parcelu isti nije pomicao ogradu niti ga je na bilo koji način ometao u posjedu. Stanje je onako kako je bilo prije nego što je II-tuženik kupio parcelu.

12.5. Iz iskaza z.z. I-tuženika HI proizlazi da ga je tužitelj kontaktirao za njegovog mandata, a prije nego što je tužba podnesena, u smislu da bi mu trebao pristup na njegovu parcelu sa kč. br. [katastarska čestica], a koja parcela nije predstavlja put. On je tada tužitelju rekao da obzirom da ima pristup na svoju parcelu sa dvije strane, da mu je to sasvim dovoljno da može obavljati svoju djelatnost, a da Gradu Kutjevo nije bilo isplativo, s obzirom na široko područje Grada Kutjeva i veliki broj puteva, održavati, puteve koji nisu bili neophodni. Imali su prioritetnije ceste i puteve za održavanje. Ne zna što je bilo prije 2014.g., ali od kada je on postao gradonačelnik, zna da se ista čestica ne koristi kao put. Ističe da nije bilo zahtjeva da se promjeni status te čestice, iz puta u drugu kulturu. Kako imaju dosta čestica za koje treba promijeniti status i tisuće čestica koje treba održavati, promjenu statusa iz puta u drugu kulturu vrše na zahtjev zainteresirane osobe. Ako netko traži pristup svojoj parceli, jer nema drugog puta, oni tada pristupaju u realizaciju i omogućavanje korištenje pristupnog puta, te taj put i održavaju. U konkretnom slučaju tužitelj ima pristup na svoju parcelu sa dva puta i nije bilo potrebe da predmetnu parcelu osposobe kao put. Tijekom njegovog mandata izgled parcele se ništa nije mijenjao. Obzirom da je tvrtka Lignaruis važan gospodarski subjekt, taj dio zemljišta predstavlja industrijsku zonu i čini mu se da dio tužiteljevog zemljišta spada u industrijsku zonu, tako da tužitelj nikako nije oštećen, jer mu je veća cijena zemljišta kao industrijskog, nego kao poljoprivrednog. On ne zna kada je došlo do promjene statusa tog dijela zemljišta u industrijsko, pretpostavlja da je to bilo prije njegovog mandata jer je EI kao prednik II tuženika obavljao na tom dijelu gospodarsku djelatnost. Oni imaju više područja gospodarskih zona, a zona na kojoj se nalazi nekretnina II tuženika je od ranije bila industrijska zona, i oni to nisu ništa mijenjali. Ne može točno reći što je rekao tužitelju, odnosno da nemaju sredstava kako on to navodi, ali zna, nakon što je izvršio uvid na terenu, te obavio razgovor sa stručnim službama, da je utvrđeno da tužitelj ima pristupne puteve do svoje parcele i da nisu potrebna ulaganja u tom smislu da se ova čestica ponovno uspostavi kao put. Nema saznanja da li je ta čestica uzurpirana.

13. Prema čl.98. stavak 1. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, i to između ostalih i ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika, te gradova koja su sjedišta županije bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Prema stavku 2. ceste iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka odlukom određuje ministar.

13.1. Prema čl. 131. istog Zakona ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Prema stavku 2.navedenog članka, postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta iz stavka 1. ovoga članka u vlasništvu jedinice lokalne samouprave zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave. Prema stavku 6. navedenog članka, nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi, a prema stavku 7. nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

14. Prema čl. 2 Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br.68/18, 110/18 i 32/2020) komunalno gospodarstvo cjelovit je sustav obavljanja komunalnih djelatnosti građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba.

14.1. Prema čl. 5. istog Zakona, jedinice lokalne samouprave dužne su u donošenju i provođenju programa građenja komunalne infrastrukture i programa održavanja komunalne infrastrukture poštovati javni interes i omogućiti ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih interesa na način koji nije u suprotnosti i na štetu javnog interesa (načelo zaštite javnog interesa).

14.2. Prema čl. 22. stavak 1. istog Zakona, komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture su između ostalih i održavanje nerazvrstanih cesta, a prema čl. 23. navedenog Zakona, pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta.

14.3. Prema čl. 23. stavak 1. ZKG, obavljanje komunalne djelatnosti organizira se i obavlja na području jedinice lokalne samouprave na način uređen ovim Zakonom i posebnim zakonom.

15. Kako iz posjedovnog lista te izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da se kč. br. [katastarska čestica] vodi kao put, time da je u zemljišnoj knjizi upisana kao Društveno vlasništvo – u općoj upotrebi, dok je u posjedovnom listu upisana kao Dobro u općoj upotrebi – putovi, kao i da navedena parcela nije odgovarajućom odlukom razvrstana kao javna cesta, to navedena čestica de iure, temeljem čl. 131. Zakona o cestama, postaje nerazvrstana cesta koja se, sukladno čl. 133 istog Zakona evidentira u katastru i upisuje u zemljišne knjige kao nerazvrstana cesta, javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

15.1. I Odlukom Grada Kutjeva navedena čestica se nalazi na popisu nerazvrstanih cesta, tako da kč. br. [katastarska čestica] predstavlja javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Grada Kutjeva na čijem području se nalazi, bez obzira što navedena parcela nije tako upisana u evidencijama katastra i Zemljišno-knjižnog odjela ovoga suda. Ista parcela, kao nerazvrstana cesta, po samom zakonu postaje dakle javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Grada Kutjeva, tako da nije odlučno kako je ona upisana u navedenim evidencijama.

15.2. Slijedom navedenih odredbi neosnovan je prigovor I-tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, odnosno upravo je I-tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

16. Prema čl. 22. stavak 3. Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Kutjeva od 29. svibnja 2012. Grad je dužan pokretati i voditi sudske postupke radi pravne zaštite nerazvrstanih cesta, i sprječavanja samovlasnog zauzeća cestovnog zemljišta, te jedino Grad Kutjevo može pokrenuti postupak radi pravne zaštite nerazvrstane ceste, a ne i tužitelji, odnosno isti nisu aktivno legitimirani pokrenuti postupak protiv II- tuženika, u kojem zahtijevaju da se utvrdi da II-tuženik bespravno koristi kč. br. [katastarska čestica], te da mu se naloži uklanjanje ograde koja se proteže uz južnu među kč. br. [katastarska čestica] kao i da je II-tuženik dužan trpjeti nesmetano funkcioniranje puta u društvenom vlasništvu na kč. br. [katastarska čestica] Put Suvare upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a slijedom kojih navedenih propisa je valjalo tužitelje odbiti s tužbenim zahtjevom u odnosu na II- tuženika.

17. Neosnovan je tužbeni zahtjev i u odnosu na I-tuženika.

17.1. Naime, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da se kč. br. [katastarska čestica] kao put koristila do devedesetih godina i da ju je tada prednik II-tuženika ogradio te uživao sve do ograde, te da je stanje parcele nakon što je II-tuženik kupio svoje parcele od prednika onakvo kakvo je bilo i prije nego što je kupio svoje parcele, odnosno da isti nije pomicao ogradu. Tužitelj ističe da od 1990.g. kč. br. [katastarska čestica] nije u naravi put. Dakle, predmetna parcela se unazad 35 godina u naravi ne koristi kao put, te je ista po ocjeni suda, faktičnim nekorištenjem cestica u svrhu puta, ista izgubila svojstvo javnog dobra.

17.2. Samim neodržavanjem i nekorištenjem puta, najmanje 30 godina bez obzira kako je upisan i evidentiran, navedena čestica je izgubila svojstvo, značaj i svrhu javnog dobra, te okolnost da je upisana kao Dobro u općoj upotrebi, odnosno kao Javno dobro, ne znači da se doista i radi o takvom dobru, te je I-tuženik ovlašten donijeti odluku o promjeni statusa kč. br. [katastarska čestica], odnosno promijeniti kulturu i upisati je kao vlasništvo Grada Kutjeva, s kojim vlasništvom može raspolagati sukladno odredbi čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17).

18. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, te zastupnika tuženih kao i samog tužitelja, proizlazi dakle da kč. br [katastarska čestica] u naravi ne predstavlja put, ne koristi se kao put i dapače da je ista u sastavu kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], a obzirom da se nalazi unutar postavljene ograde, koje parcele su u vlasništvu II-tuženika i koje je stekao na javnoj dražbi kod Trgovačkog suda u Slav. Brodu i to onako kako ih je uživao njegov prednik EI.

19. Osim navedenoga, tužitelj ima pristup svojoj parceli sa dvije strane, tako da razlog zbog kojeg navodi da je nužno uspostaviti ponovo put, tim više što se predmetna parcela ne nalazi u građevinskoj zoni nego u industrijskoj, nije osnovan,odnosno zahtjev tužitelja kojim predlaže da se I-tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo se ne koristi gotovo 35 godina.

19.1. Stoga, po ocjeni suda I-tuženik osnovano nije udovoljio zahtjevu tužitelja radi uspostave puta, a koji zahtjev je podnesen nakon 30 godina, jer je I-tuženiku neisplativo održavati put samo za potrebe tužitelja, a koji imaju pristup na svoje parcele sa dva postojeća puta, koji su evidentirani kao nerazvrstane ceste i u naravi to i jesu.

19.2. Imajući u vidu sve navedeno sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja i u odnosu na I- tuženika neosnovan, te je tužitelje odbio s tužbenim zahtjevom.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

15.1. Sud je priznao I-tuženiku na ime troškova parničnog postupka nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 28.11.2022. (list br. 58) u iznosu od 50,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 11.1.2023. (list br. 63) u iznosu od 50,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 15.12.2023. (list br. 82) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 30.10.2023. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 6.5.2024. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 26.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR, i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR. Ukupno su priznati troškovi s PDV-om u iznosu od 1.500,00 EUR. Sastav ostalih podnesaka sud nije priznao temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a, a u kojim podnescima I-tuženik ponavlja navode iz odgovora na tužbu.

15.2. Sud je priznao II-tuženiku na ime troškova parničnog postupka nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 28.11.2022. (list br. 58) u iznosu od 50,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 11.1.2023. (list br. 63) u iznosu od 50,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 15.12.2023. (list br. 82) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 24.10.2023. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 6.5.2024. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 26.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR. Ukupno su priznati troškovi s PDV-om u iznosu od 1.375,00 EUR. Sastav ostalih podnesaka sud nije priznao temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a.

16. Sud je naložio I-tuženiku da tužiteljima te II-tuženiku temeljem odredbe čl. 156. stavak 1. ZPP-a naknadi troškove, svakom u iznosu od 50,00 EUR, to za pristup ročištu glavne rasprave od 16. srpnja 2024., a jer je navedeno ročište odgođeno zbog nedolaska z.z. I-tuženika koji nije opravdao na vrijeme izostanak.

17. Zbog svega navedenoga odlučno je kao u izreci presude.

Požega, 10. siječnja 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba ovom sudu u roku od 15 dana od dana objave prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a i istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Valentina Gacik, odvjetnica u Požegi

2. Marina Gregurić-Blekić, odvjetnica u Požegi

3. Milan Piper, odvjetnik u Požegi