Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-586/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja BE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupan po pun. PE iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 29. studenog 2024., a objavljene na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Ugovora o kreditu br. 528-50-3089195, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Joze Aščića iz Đakova, pod brojem OU-617/05 dana 18. listopada 2005., zaključenog između tužitelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, i to:

- čl. 1. koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“;

- čl. 2. koji glasi: „Redovna kamata...promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“;

- čl. 7. koji glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“.

II. N a l a ž e s e tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, da tužitelju BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 1.175,71 € (tisućustosedamdesetpeteura- isedamdesetjedancent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, pa do isplate, na iznose kako slijedi:

- iznos od 1,63 € od 31. siječnja 2010.,

- iznos od 17,83 € od 31. ožujka 2010.,

- iznos od 18,60 € od 31. svibnja 2010.,

- iznos od 17,47 € od 30. lipnja 2010.,

- iznos od 19,60 € od 31. srpnja 2010.,

- iznos od 27,06 € od 31. kolovoza 2010.,

- iznos od 24,20 € od 30. rujna 2010.,

- iznos od 21,03 € od 31. listopada 2010.,

- iznos od 28,08 € od 30. studenoga 2010.,

- iznos od 36,60 € od 31. prosinca 2010.,

- iznos od 29,95 € od 31. siječnja 2011.,

- iznos od 32,67 € od 29. veljače 2011.,

- iznos od 31,31 € od 31. ožujka 2011.,

- iznos od 30,60 € od 30. travnja 2011.,

- iznos od 43,50 € od 31. svibnja 2011.,

- iznos od 44,65 € od 30. lipnja 2011.,

- iznos od 53,37 € od 31. srpnja 2011.,

- iznos od 50,22 € od 31. kolovoza 2011.,

- iznos od 43,67 € od 30. rujna 2011.,

- iznos od 41,23 € od 31. listopada 2011.,

- iznos od 42,57 € od 30. studenoga 2011.,

- iznos od 44,58 € od 31. prosinca 2011.,

- iznos od 48,11 € od 31. siječnja 2012.,

- iznos od 96,06 € od 31. ožujka 2012.,

- iznos od 48,52 € od 30. travnja 2012.,

- iznos od 49,41 € od 31. svibnja 2012.,

- iznos od 48,12 € od 30. lipnja 2012.,

- iznos od 47,49 € od 31. srpnja 2012.,

- iznos od 46,63 € od 31. kolovoza 2012.,

- iznos od 43,44 € od 30. rujna 2012.,

- iznos od 47,51 € od 31. listopada 2012., a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 598,05 € sa zateznim kamatama na:

- iznos od 1,21 € od 30. studenoga 2005.,

- iznos od 0,14 € od 31. siječnja 2006.,

- iznos od 0,41 € od 31. ožujka 2008.,

- iznos od 5,70 € od 31. listopada 2008.,

- iznos od 3,43 € od 30. studenoga 2008.,

- iznos od 9,08 € od 31. prosinca 2008.,

- iznos od 12,96 € od 31. siječnja 2009.,

- iznos od 15,09 € od 28. veljače 2009.,

- iznos od 9,49 € od 30. travnja 2009.,

- iznos od 24,35 € od 31. svibnja 2009.,

- iznos od 12,83 € od 30. lipnja 2009.,

- iznos od 12,36 € od 31. srpnja 2009.,

- iznos od 11,43 € od 31. kolovoza 2009.,

- iznos od 12,42 € od 30. rujna 2009.,

- iznos od 9,78 € od 31. listopada 2009.,

- iznos od 22,35 € od 30. studenoga 2009.,

- iznos od 25,56 € od 31. prosinca 2009.,

- iznos od 15,79 € od 31. siječnja 2010.,

- iznos od 21,23 € od 31. ožujka 2010.,

- iznos od 21,96 € od 31. svibnja 2010.,

- iznos od 11,34 € od 30. lipnja 2010.,

- iznos od 11,44 € od 31. srpnja 2010.,

- iznos od 11,84 € od 31. kolovoza 2010.,

- iznos od 11,50 € od 30. rujna 2010.,

- iznos od 11,62 € od 31. listopada 2010.,

- iznos od 11,59 € od 30. studenoga 2010.,

- iznos od 12,53 € od 31. prosinca 2010.,

- iznos od 12,12 € od 31. siječnja 2011.,

- iznos od 12,03 € od 29. veljače 2011.,

- iznos od 12,40 € od 31. ožujka 2011.,

- iznos od 12,02 € od 30. travnja 2011.,

- iznos od 12,64 € od 31. svibnja 2011.,

- iznos od 12,89 € od 30. lipnja 2011.,

- iznos od 13,50 € od 31. srpnja 2011.,

- iznos od 13,89 € od 31. kolovoza 2011.,

- iznos od 12,98 € od 30. rujna 2011.,

- iznos od 11,50 € od 31. listopada 2011.,

- iznos od 11,64 € od 30. studenoga 2011.,

- iznos od 11,63 € od 31. prosinca 2011.,

- iznos od 11,96 € od 31. siječnja 2012.,

- iznos od 23,94 € od 31. ožujka 2012.,

- iznos od 11,92 € od 30. travnja 2012.,

- iznos od 12,04 € od 31. svibnja 2012.,

- iznos od 12,02 € od 30. lipnja 2012.,

- iznos od 11,94 € od 31. srpnja 2012.,

- iznos od 11,90 € od 31. kolovoza 2012.,

- iznos od 11,71 € od 30. rujna 2012.,

- iznos od 11,95 € od 31. listopada 2012.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.840,81 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 10. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom troškova u iznosu od 642,55 € o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 11. listopada 2005. zaključio Ugovor o kreditu br. 528-50-3089195, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Joze Aščića iz Đakova, Kralja Tomislava3, pod brojem OU-617/05 dana 18. listopada 2005. Temeljem navedenog Ugovora tuženik mu je kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje iznos u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.825,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

1.1. Tijekom otplate kredita su se zbog promjene tečaja CHF anuiteti po predmetnom kreditu povećavali naspram početno ugovorenog otplatnog plana, a sve na njegovu štetu.

1.2. Navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) su protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07 i 125/07., dalje ZZP), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. ZZP-a). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske presude. Presudama iz prethodnih točaka ove tužbe utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu valutnu klauzulu. Ugovor također sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao. Prema odredbi čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane.

1.3. Poziva se na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 09.04.2015. i Rev- 2245/17-2 od 20.03.2018., Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III- 4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019 i U-III-4532/2019 od 03. veljače 2021.

1.4. Navodi da je odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično određuje i Zakon o zaštiti potrošača, koji u odredbi čl. 118.a navodi da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača...obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

1.5. Ističe da je u cijelosti otplatio predmetni kredit 31. listopada 2012.

1.6. Navodi da ne raspolaže stručnim znanjem, niti potpunom dokumentacijom (dokumentaciju posjeduje tuženik) da bi postavio specificirani tužbeni zahtjev u odnosu na preplaćenost pojedinih anuiteta s obzirom na valutnu klauzulu, jer ne raspolaže podacima koliko bi iznosio pojedini anuitet da valutna klauzula u CHF nije ugovorena. Iz navedenog razloga VPS je postavio okvirno, a tek nakon provođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja te izvođenja drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika moći će specificirati tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186 b. st. 3. ZPP-a. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tužitelj je u podnesku od 02. listopada 2024., nakon obavljenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, specificirao toč. 2. tužbenog zahtjeva, opisanog kao u izreci presude, predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 18. listopada 2023. ne prijepori da je s tužiteljem zaključio predmetni ugovor o kreditu. Ističe da je ugovor sklopljen sukladno članku 1021. ZOO-a koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

3.1. Navodi da tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji njegov propust da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten.

3.2. O svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio je tužitelja pri sklapanju Ugovora, a da je vodio računa o tužitelju kao klijentu, vidljivo je i iz samog Zahtjeva za kredit koji je ispunio i potpisao sam tužitelj i u kojem je tužitelj, po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Nakon što je tužitelj vlastoručno ispunio Zahtjev za kredit, zaključili su Ugovor o kreditu.

3.3. Smatra da takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu). Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Smatra da nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kako je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, smatra da je postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

3.4. Ističe prigovor zastare i osporava visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje.

3.5. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke sklopile 11. listopada 2005. Ugovor o kreditu br. 528-50- 3089195, a koji je ovjeren 18. listopada 2005. kod javnog bilježnika Joze Aščića iz Đakova pod brojem OU-617/05, kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju rabljenog vozila u iznosu od 17.825,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca;

- da je ugovorena redovna kamatna stopa u iznosu od 3,50 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora;

- da je u čl. 7. Ugovora navedeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu;

- da je tužitelj otplatio kredit.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li tužitelj ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF;

- da li je osnovan istaknuti prigovor tuženika zastare potraživanja.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Tužitelj IE, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je predmetni ugovor o kreditu zaključio 2005. u Poslovnici tuženika u Osijeku. Automobil Hyndai Acent je pronašao u Auto kući Miholjek u Đakovu za iznos od 18.000 CHF te je od djelatnika dobio preporuku da kredit podigne kod tuženika u Poslovnici u Osijeku. Razgovarao je s djelatnicom banke koja mu je ponudila kredit u eurima i u CHF. Preporučila mu je kredit u CHF kao povoljniji zbog kamatne stope. Nije ga upozorila na rizike vezano za takav kredit u odnosu na tečaj, valutu i promjenjivu kamatnu stopu niti da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na eur. U to vrijeme bio je zaposlen u Fami d.o.o. Rakitovica i pribavio je podatke o plaći te popunio zahtjev za kredit koji mu je nedugo nakon toga odobren. Ugovore je sačinila banka po svojim uvjetima i nije mogao utjecati na njihove uvjete kreditiranja. Kako mu je plaća bila mala, morao je imati sudužnika a to je bio LE. Ugovore koje je banka sačinila odnio je kod javnog bilježnika u Đakovu koji im je ovjerio samo potpise, ali mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora niti rizike vezano za takvu vrstu ugovora. Letimično je pogledao ugovor i zanimala ga je visina kredita, rok otplate od 7 godina i rata kredita u iznosu od oko 1.100,00 kn. Ovjerene ugovore je vratio u banku i kredit mu nije isplaćen na ruke već je prenijet novac na auto kuću, ali ne zna u kojoj valuti. Nakon toga je podigao automobil i odnio knjižicu vozila u banku do otplate kredita. Automobil je isključivo kupio kao fizička osoba i za obiteljske potrebe. Nakon nekog vremena rata kredita mu se povećala za više od 400,00 kn. Da mu je početna rata kredita iznosila oko 1.500,00 kn ne bih uopće ispunjavao uvjete za kredit. Dobivao je obavijesti od banke o povećanju rate zbog promjene kamatne stope, tečaja i valute i nastavio je plaćati povećane rate do potpune otplate kredita. Dobio je potvrdu da je kredit otplaćen i brisana je zabrana otuđenja vozila i vraćena mu je knjižica vozila. Ne bi podizao takav kredit da je znao da će mu zbog promjene kamatne stope, porasta tečaja i valute u CHF biti rate znatno povećane. Djelomično se razumije u pojam promjenjive kamatne stope, ali nije očekivao da će mu rata zbiti znatno povećana, a u banci ga nitko nije upozorio na takav rizik. Rate kredita je plaćao uplatnicama u raznim bankama te nije klijent tuženika.

8. Iz zaključka pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu od 20. prosinca 2023., razvidno je da tečajna razlika kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 7.639,59 kn / 1.013,95 €, dok razlika više plaćenih kamata iznosi 4.506,00 kn ili 598,05 €.

9. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje već je u podnesku od 1. veljače 2024. predložio da vještak da izvrši dopunu nalaza i mišljenja glede ukupne svakomjesečne preplate kredita (razlika kamata + tečajna razlika), kako bih mogao specificirati konačni tužbeni zahtjev.

10. Vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja od 05. veljače 2024. navela da tečajna razlika kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike iznosi 7.639,59 kn / 1.013,95 €, dok razlika više plaćenih kamata iznosi 4.506,00 kn ili 598,05 €, odn. razlika anuiteta iznosi 12.145,59 kn / 1.612,00 €.

11. Tužitelj je ponovno u podnesku od 11. travnja 2024. predložio da vještakinja izvrši dopunu nalaza i mišljenja glede ukupne svakomjesečne preplate kredita (razlika kamata+tečajna razlika), samo sa pozitivnim stavkama razlike kamate i tečajne razlike.

12. Vještakinja je sukladno podnesku tužitelja dostavila dopunu nalaza i mišljenja 24. svibnja 2024. u odnosu na samo pozitivne stavke razlike anuiteta te je iz istoga razvidno da razlika anuiteta iznosi 1.773,76 €.

13. Tužitelj je u podnesku od 03. srpnja 2024. prigovorio dopuni nalaza i mišljenja jer je vještakinja opet izvršila prijeboj, odnosno izvršila je obračun sa uključenim negativnim stavkama, a što joj nije bio zadatak.

14. Vještakinja je u odgovoru na podnesak tužitelja od 11. srpnja 2024. navela da kredit nije uredno vraćan. Negativne razlike u dopuni nalaza i mišljenja nisu zbog promjene tečaja već što tužitelj nije uredno podmirivao svoje obveze i vještakinja je ostala kod svoga izračuna da samo pozitivna razlika anuiteta iznosi 1.773,76 €.

15. Na ročištu održanom 29. studenog 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i specificiranog tužbenog zahtjeva od 2. listopada 2024. dok je tuženik istaknuo da ne prigovara matematičkom izračunu preplate po kreditu, ali da je vještak prilikom izračuna koristio fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate kredita, a ugovorne strane u ugovoru o kreditu nikada nisu ugovorile fiksni tečaj već srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta.

16. Sud je pismeni nalaz i mišljenje kao i dopunu te očitovanje vještakinje Dajane Vuković u cijelosti usvojio jer su isti zasnovani na dostavljenoj materijalnoj dokumentaciji u spisu te po pravilima struke.

17. Analizirajući navode tužbe, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

18. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a.

19. Sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njegovo neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin-potrošač.

19.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za banku kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

20. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj je doveden u izrazito nepovoljan položaj.

20.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

21. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupnju automobila pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre.

22. Prema odredbi čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014.

23. Ni odredbe ZZP-a ni Zakon o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.

24. U čl. 4. ZOO-a samo je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.

24.1. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

25. Odredbom čl. 138.a ZZP-a (NN 79/09) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

26. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

27. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

28. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

29. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

30. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

31. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

32. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

33. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama.

29. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika u odnosu na dosuđeni iznos pod toč. II. izreke presude, jer isti drži neosnovanim jer sud prihvaća stav tužitelja da je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužitelja ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim tužitelj se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev-2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njena potraživanja.

30. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.

30.1. Isto tako prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

31. Sud je prihvatio prigovor zastare potraživanja u odnosu na kamatno potraživanje jer sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022., odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno je utvrđena ništetnom u presudi Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te od tog dana počinje teći petogodišnji restitucijski zastarni rok, a koji je već protekao jer je tužba podnesena 12. lipnja 2023.

31.1. Stoga je sud tužitelja odbio s dijelom tužbenog zahtjeva po osnovi kamatnih stopa u ukupnom iznosu od 598,05 €. Kako je vještakinja u nalazu i mišljenju odvojeno iskazala preplate u odnosu na kamatnu stopu (i po mjesecima) kao i u odnosu na tečajnu razliku, sud je jednostavnim matematičkim izračunom iz pojedinačnih iznosa oduzeo preplaćene kamate.

32. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate."

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača.

34. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

35. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

36. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.483,36 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.358,36 € koji se sastoje i to: iznosa od 250,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23. dalje: Tarife), iznosa od 125,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 02.10.2024. po Tbr. 8/3. Tarife, četiri iznosa od po 250,00 € na ime sastava podnesaka po punomoćniku od 15.11.2023., 01.02.2024., 25.06.2024. i 3.7.2024. sve po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 250,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 24.5.2024. i 29.11.2024. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 125,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište održano 22.11.2023. po Tbr. 9/2. Tarife (svi iznosi su s uračunatih 25 % PDV-a), iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja, te iznosa od 26,55 € na ime pristojbe na tužbu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

36.1. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 € s uračunatih 25 % PDV-a na ime podneska od 02.10.2024. jer mu je sukladno Tbr. 8/3. Tarife već priznat taj iznos.

37. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi vještačenja u iznosu od 331,81 € jer su isti nastali neovisno o omjeru uspjeha stranaka u postupku.

38. Tuženiku su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 1.043,13 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 250,00 € (zajedno s 25 % PDV-a) na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, tri iznosa od po 250,00 € (zajedno s 25 % PDV- a) na ime pristupa punomoćnika tuženika na ročišta održana 22.11.2023., 24.05.2024. i 29.11.2024. sve po Tbr. 9/1. Tarife te iznosa od 43,13 € na ime pristojbe na odgovor na tužbu.

39. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos i specificirani tužbeni zahtjev uspio sa 66,28 %, odn. sa 83,14 % (166,28/2) priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.016,68 €.

40. Tuženik je u parnici uspio s 16,86 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 175,87 €.

41. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 1.840,81 € (2.016,68-175,87), pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova u iznosu od 642,55 € odbio. 42. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 10. siječnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika