Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-606/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice LN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Ivi Volarić Meter, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Zlatku Knezović, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 28. studenog 2024., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim dio odredbe Ugovora o kreditu br. 5140060243- 60010449220/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 24. kolovoza 2005. potvrđenog od strane javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, br. OU– 348/2005 dana 26. kolovoza 2005., sklopljenog između tužiteljice LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banka d.d. Osijek, Kapucinska 29, kao pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB: 14036333877, i to:

- čl. 2. koji glasi: „ … iznosu od 94.000,00 CHF (slovima : devedeset četiri tisuće CHF) odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“;

- čl. 3. toč. 4. koji glasi: „ … po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 1403633387, Zagreb, Slavonska avenija 6, da isplati tužiteljici LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.470,97 € (šesttisućačetristosedamdeseteura- idevedesetsedamcenta) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015. po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:

- na iznos od 38,27 € od 14.03.2009. do isplate,

- na iznos od 10,47 € od 11.04.2009. do isplate,

- na iznos od 12,24 € od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 11,51 € od 11.06.2009. do isplate,

- na iznos od 12,24 € od 11.07.2009. do isplate,

- na iznos od 12,27 € od 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 11,80 € od 11.09.2009. do isplate,

- na iznos od 12,33 € od 10.10.2009. do isplate,

- na iznos od 23,82 € od 07.04.2010. do isplate,

- na iznos od 23,82 € od 07.05.2010. do isplate,

- na iznos od 23,82 € od 09.06.2010. do isplate,

- na iznos od 23,82 € od 09.07.2010. do isplate,

- na iznos od 63,81 € od 07.08.2010. do isplate,

- na iznos od 76,30 € od 09.09.2010. do isplate,

- na iznos od 63,75 € od 07.10.2010. do isplate,

- na iznos od 64,04 € od 09.11.2010. do isplate,

- na iznos od 73,34 € od 09.12.2010. do isplate,

- na iznos od 103,53 € od 08.01.2011. do isplate,

- na iznos od 102,14 € od 10.02.2011. do isplate,

- na iznos od 102,14 € od 12.03.2011. do isplate,

- na iznos od 100,17 € od 09.04.2011. do isplate,

- na iznos od 102,14 € od 11.05.2011. do isplate,

- na iznos od 118,50 € od 09.06.2011. do isplate,

- na iznos od 120,15 € od 08.07.2011. do isplate,

- na iznos od 176,68 € od 09.08.2011. do isplate,

- na iznos od 130,30 € od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 91,31 € od 08.10.2011. do isplate,

- na iznos od 114,19 € od 10.11.2011. do isplate,

- na iznos od 105,83 € od 08.12.2011. do isplate,

- na iznos od 115,63 € od 11.01.2012. do isplate,

- na iznos od 121,24 € od 08.02.2012. do isplate,

- na iznos od 122,83 € od 07.03.2012. do isplate,

- na iznos od 118,63 € od 06.04.2012. do isplate,

- na iznos od 120,36 € od 09.05.2012. do isplate,

- na iznos od 120,19 € od 08.12.2012. do isplate,

- na iznos od 125,72 € od 11.01.2013. do isplate,

- na iznos od 113,97 € od 12.02.2013. do isplate,

- na iznos od 114,17 € od 12.03.2013. do isplate,

- na iznos od 123,08 € od 10.04.2013. do isplate,

- na iznos od 117,51 € od 09.05.2013. do isplate,

- na iznos od 109,60 € od 08.06.2013. do isplate,

- na iznos od 107,29 € od 11.07.2013. do isplate,

- na iznos od 105,79 € od 08.08.2013. do isplate,

- na iznos od 113,07 € od 12.09.2013. do isplate,

- na iznos od 119,19 € od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 112,36 € od 23.11.2013. do isplate,

- na iznos od 115,64 € od 20.12.2013. do isplate,

- na iznos od 128,51 € od 21.01.2014. do isplate,

- na iznos od 103,94 € od 18.02.2014. do isplate,

- na iznos od 107,36 € od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 123,23 € od 16.04.2014. do isplate,

- na iznos od 105,03 € od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 105,32 € od 14.06.2014. do isplate,

- na iznos od 113,56 € od 11.07.2014. do isplate,

- na iznos od 112,28 € od 02.08.2014. do isplate,

- na iznos od 116,27 € od 02.09.2014. do isplate,

- na iznos od 115,92 € od 02.10.2014. do isplate,

- na iznos od 117,87 € od 04.11.2014. do isplate,

- na iznos od 120,67 € od 02.12.2014. do isplate,

- na iznos od 119,53 € od 03.01.2015. do isplate,

- na iznos od 194,87 € od 03.02.2015. do isplate,

- na iznos od 42,25 € od 07.03.2015. do isplate,

- na iznos od 120,56 € od 08.04.2015. do isplate,

- na iznos od 120,56 € od 07.05.2015. do isplate,

- na iznos od 120,56 € od 06.06.2015. do isplate,

- na iznos od 120,56 € od 08.07.2015. do isplate,

- na iznos od 120,56 € od 04.08.2015. do isplate,

- na iznos od 120,56 € od 03.09.2015. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.831,81 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 10. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 24. kolovoza 2005. u Osijeku sklopila Ugovor o kreditu br. 5140060243-60010449220/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je dana 26. kolovoza 2005. potvrđen od strane javnog bilježnika Biserka Arambašić iz Osijeka, br. OU– 348/2005. Temeljem navedenog ugovora tuženik joj je kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 94.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tužene na dan korištenja kredita. Rok otplate kredita ugovoren je na 23 godine s početno ugovorenim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju tužene važećem za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

1.1. Za vrijeme otplate kredita, a radi intervalutarnih promjena u odnosu na valutu kredita – švicarski franak – u više navrata došlo je do porasta tečaja CHF slijedom čega su se početno ugovoreni mjesečni anuiteti povećavali pa je tuženiku na ime otplate kredita isplatila novčani iznos za oko 6.151,85 €/46.351,14 kn veći od početno ugovorenog (točan iznos će se utvrditi nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja).

1.2. Kako je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv banaka među kojima je i ovdje tuženik, donesena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđena u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) pod brojem Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. kojima se pravomoćno utvrđuju ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe u svim pojedinačnim ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ovom tužbom, u dijelu vezanom za valutnu klauzulu CHF, potražuje od tuženika novčani iznos koji je pretplatila na ime tečajne razlike, a koji iznos predstavlja razliku između plaćenog iznosa i onoga što je trebala platiti da je kredit ugovoren u kunama, bez vezivanja za valutu CHF.

1.3. Poziva se na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018.

1.4. Na pravne učinke gore navedene pravomoćne presude poziva se temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a, sukladno kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a (kolektivne tužbe) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP) propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

1.5. Navodi da je ugovor o kreditu sklopila u svojstvu potrošača što samom ugovoru daje obilježje potrošačkog ugovora u skladu s odredbom čl. 5. ZZP-a kojom je potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ističe da nije imala mogućnosti pregovarati o odredbama ugovora koje su predmet ovoga postupka, a koje su je čekale na unaprijed sastavljenom obrascu pod uvjetima koje je unaprijed formirala banka. Prije i u vrijeme zaključenja ugovora u kreditu, tuženik kao trgovac ju kao potrošača nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora propustio ju je informirati o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. To je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana što u cijelosti ugovorne odredbe vezane uz ugovaranje otplate glavnice vezane uz valutnu klauzulu čini ništetnima. Tuženik je bio dužan, nudeći joj svoj proizvod, informirati o smislu i sadržaju odredaba Ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe (koje definiraju parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka), odnosno omogućiti joj da takvim odredbama prigovori, a što tuženik nije učinio.

1.6. Iz gore navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Smisao i razlog ugovaranja valutne klauzule je da onaj tko daje kredit (ovdje tuženik) zaštiti od obezvrjeđivanja do kojeg može doći, npr. uslijed porasta inflacije, porasta cijena roba i usluga i sl., tako da prilikom povrata novčanih jedinica dobije istu vrijednost koju je on dao, odnosno vrijednost koja u trenutku ispunjenja ugovora odgovara onoj kupovnoj moći koja je u trenutku sklapanja ugovora imala ugovorena svota. Dakle, ugovaranjem valutne klauzule koja je vezana uz tečaj stabilne valute ugovorne strane štiti se vjerovnik od devalvacije, a dužnik od revalvacije.

1.7. Toga u konkretnom slučaju nema, jer je promjenom visine valute jednostavno profitirao tuženik (dakle nema riječi o prethodno spomenutom pitanju zaštite), a na njenu štetu kao korisnice kredita, jer je realiziranjem te klauzule tuženik došao do izvora jednostavne, a istovremeno nepravične zarade - ekstra profita banke, njezinim financijskim iscrpljivanjem kroz enormno povećanje rate otplate kredita iskazane u kunama. Ugovorena valutna klauzula kojom bi se banka trebala štiti od deprecijacije kune u zakonskom smislu u konkretnom slučaju u potpunosti je promašila svrhu, a primjenom iste obogatio se tuženik na njezin račun, ciljano promašeno koristeći ugovornu odrednicu. Tuženik je nije upozorio da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, a navedena valuta joj je prezentirana kod zaključenja kao stabilna.

1.8. Takvo postupanje je u suprotnosti sa odredbama čl. 81., 92. i 90. ZZP-a. Sukladno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 96. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

1.9. S obzirom da je odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano da je ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili pravilima morala društva ništetan, a odredbom čl. 323. istog zakona propisana posljedica ništetnosti u vraćanju onog što je primljeno temeljem takvog ugovora, to joj je tuženik dužan vratiti upravo ono što je temeljem takvih ništetnih odredaba ugovora stekao. S obzirom da je tuženik u zakašnjenju, dužan joj je isplatiti i kamatu (čl. 183. ZOO-a), a kamatna je stopa određena u skladu sa čl. 29. ZOO-a.

1.10. Na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesno pravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF. Zastara u ovom slučaju ponovno teče od 13. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule.

1.11. Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog ugovornog odnosa koji sadrži nepoštenu odredbu, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u predmetnom ugovornom odnosu slučaj. Na dan konverzije jedina stvarna preostala neotplaćena glavnica je ona prema početnom otplatnom planu kao jedinom relevantnom među ugovornim stranama, obzirom na ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te anuliranje na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu. Tako utvrđena neotplaćena glavnica uzimajući u obzir samo početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu manja je od preostale umanjene glavnice kako ju je utvrdio tuženik u trenutku konverzije. Stoga svu razliku koju je tuženik s osnova promjenjivog tečaja i kamatne stope stekao od nje, a nije iskoristio za namirenje iznosa konvertiranog kredita jer za to nije bilo potrebe obzirom na početni otplatni plan i stvarnu, a ne konvertiranu glavnicu, predstavlja stečeno bez osnove te se kao takvo ima vratiti njoj s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od preplate svakog mjesečnog anuiteta.

1.12. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 21. studenog 2024. specificirala je tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude predlažući da sud tako postavljeni tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 11. listopada 2023. i tijekom postupka predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer tužiteljici nedostaje pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe obzirom da je temeljem Aneksa tužiteljici već nadoknadio sve iznose koje potražuje tužbom. Osim toga, smatra da tužiteljica nema pravo zahtijevati od njega vraćanje iznosa plaćenih prema osnovnom ugovoru obzirom da su stranke sklapanjem aneksa stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je ovlašten zadržati sva plaćanja koja mu je tužiteljica izvršila temeljem osnovnog ugovora, a isto tako smatra da valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZZP/03 pa stoga niti ništetne te da je nastupila zastara navodnih tražbina tužitelja. Predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužiteljica i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek zaključili 24. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu br. 5140060243-60010449220/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđenog od strane javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, br. OU– 348/2005 dana 26. kolovoza 2005.;

- da je tuženik tužiteljici odobrio stambeni kredit za kupovinu kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.000,00 CHF prema srednjem tečaju devize Slavonske banke na dan korištenja kredita;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u roku od 23 godine, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju za devize Slavonske banke na dan dospijeća;

- da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize Slavonske banke na dan plaćanja;

- da su stranke zaključile 20. siječnja 2016. Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140060243-60010449220/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da je Aneksom utvrđen manjak uplata u visini 1.9128,28 €;

- da je kredit otplaćen.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetni dijelovi odredbi navedenih Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu;

- da li tužiteljica ima pravni interes za pokretanje ovog postupka;

- da li tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen

Aneks uz ugovor o kreditu;

- da li je osnovani istaknuti tuženikov prigovor zastare potraživanja.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Tužiteljica LN ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da je ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključila 2005. u bivšoj Slavonskoj banci u poslovnici u Osijeku. U to vrijeme radila je kao medicinska sestra u bolnici i trebao joj je stambeni kredit za kupnju kuće. Pregovarala je s jednom djelatnicom banke koja je poslije postala njena osobna bankarica, ali se ne sjeća njenog imena. U toj banci otvorila je tekući račun i primala plaću. Djelatnica banke joj je nudila kredit u CHF u vrijednosti 60.000,00 eura, a što je u CHF iznosilo 94.000,00 CHF i nije joj nudila drugi kredit, niti ju je upozoravala na rizike vezano za taj kredit. Nije ju upozorila da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Pribavila je podatke o plaći i popunila zahtjev za kredit. Prodavatelji kuće koju je poslije kupila bili su založni dužnici, a radna kolegica DN joj je bila sudužnik. Banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima i nakon toga je pozvana da preuzme ugovore i odnese ih kod javnog bilježnika na ovjeru zajedno sa založnim dužnicima i sudužnikom. Letimično je pročitala taj ugovor, a zanimao ju je iznos kredita, rok vraćanja od 23 godine. Ne razumije se u pojmove promjenjivih kamatnih stopa. Nakon ovjere ugovora po javnoj bilježnici Biserki Arambašić iz Osijeka koja im nije tumačila pojedine odredbe ugovora već samo ovjerila potpise, ugovore je vratila u banku i kredit joj je nakon toga ubrzo odobren. Novac je izravno od banke isplaćen prodavateljima kuće, ali ne zna u kojoj valuti. Rate kredita uredno je otplaćivala u kunama, a po tečaju CHF na dan plaćanja s plaće trajnim nalogom, a iznos rate je bio oko 2.800,00 kn. Nakon nekog vremena rata joj se znatno povećala i to na iznos od 4.600,00 kn. Išla je kod osobnog bankara da vidi razlog povećanja rate i ona joj je odgovorila da to mora tako biti. Navela je da ne bi ispunjavala uvjete za kredit da joj je početna rata iznosila 4.600,00 kn. Kuću je kupila kao samohrana majka za sebe i troje djece kao fizička osoba i u toj kući je živjela zajedno sa djecom, a u međuvremenu je kuću prodala. Nije imala nikada otvoren obrt niti je obavljala neku poslovnu djelatnost u kući. 2016. zaključila je Aneks ugovora s Hypo Alpe Adria bank koja je pravni slijednik bivše Slavonske banke, a po istim uvjetima banke kako je sklopljen i glavni ugovor. Aneksom joj je banka priznala neke iznose i pretvorila kredit u euro pa joj je rata umanjena na iznos od oko 3.500,00 kn. Poznato joj je da je Hypo Alpe Adria bank naslijedila današnja Addiko banka. Nakon sklapanja aneksa odlučila je prodati predmetnu kuću i kredit je otplatila na način da je kupac otplatio njezin kredit, ali se ne sjeća koje godine. Zasigurno ne bi podizala takav kredit da je znala da će joj tijekom otplate rate biti znatno povećane, a zbog tih povećanja bila je prisiljena prodati kuću. U banci je bilo i drugih kredita, ali joj je osobni bankar savjetovao upravo kredit u CHF kao tada najpovoljniji.

8. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da izračunata tečajna razlika iznosi 5.817,76 € i predstavlja razliku između više i manje plaćenih iznosa, a samo pozitivna tečajna razlika iznosi 6.470,97 €, dok negativna tečajna razlika iznosi 653,21 €.

9. Na pismeni nalaz i mišljenje tuženik je u podnesku od 8. listopada 2024. istaknuo prigovore pravne prirode o kojima odlučuje sud.

10. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje već je u podnesku od 10. listopada 2024. zatražila da vještakinja odgovori na nekoliko pitanja (list spisa 1292), a što je vještakinja i učinila u podnesku od 22. listopada 2024. (list spisa 1297).

11. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje kao i očitovanje vještakinje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

12. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu tuženika, iskaz tužiteljice, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice opisan kao u izreci presude.

13. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužiteljica dobrovoljno pristala na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).

14. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužiteljica kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužiteljice koja je obični građanin- potrošač. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužiteljicu koja je neuka po tom pitanju.

15. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

16. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

17. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljicom, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Dakle, tužiteljica prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužiteljica dovedena u izrazito nepovoljan položaj.

17.1. Sud smatra da tužiteljica prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bila adekvatno informirana o svim uvjetima kredita pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

18. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bila je ovisna o novcu potrebnom za kupovinu kuće pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre.

19. Prema odredbi čl. 96. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao. 20. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.

21. U čl. 4. ZOO-a samo je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

22. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužiteljici ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

23. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

25. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 01. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

28. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

29. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu prema odredbama ZIDZPK ne prestaje pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi Osnovnog ugovora o kreditu

30. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.

31. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.

32. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

33. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu.

34. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužiteljica oštećena, pripada joj pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate."

35. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužiteljica je navela da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

36. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik. Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

36.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

37. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka tuženika jer je tuženik na ročištu održanom 16. svibnja 2024. (list spisa 1256) odustao od tog dokaznog prijedloga. Sud je odbio provoditi dopunsko vještačenje na prijedlog tuženika u odnosu na dostavljenu tablicu br.1 tuženika na listu spisa 1288-1291, primjenom kamatne stope koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite jer je Ugovor o kreditu zaključen u CHF.

38. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika za valutnu klauzulu, jer sud prihvaća stav tužiteljice da je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužiteljice ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim tužiteljica se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev- 2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njena potraživanja.

38.1. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.

39. Slijedom iznijetoga, sud smatra da tužiteljica ima pravni interes za vođenjem ove parnice.

40. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

41. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

42. Tužiteljici, koja je ovaj spor dobila u cijelosti, priznati su zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 1.831,81 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23. dalje: Tarife), dva iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 06.04.2024. i 21.11.2024. sve po Tbr.8/1. Tarife, tri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 28.03.2024., 16.05.2024. i 28.11.2024. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 300,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.200,00 € te iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja.

43. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 10. siječnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika