REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5167/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženice IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženika ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Bujića, odvjetnika, te punomoćnika I i II-tuženika JM, odvjetnika, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju ovjeren pod brojem OV-12148/2022 od 7. rujna 2022. kojim je I-tuženica darovala II-tuženiku u vlasništvo nekretninu označenu kao 49. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-49), stan broj 66 na VI (šestom) katu lijevo koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 77.87 čm sa pripadajućim spremištem u podrumu, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] – STAMBENA ZGRADA [adresa], površine 1143 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za ispunjenje tužiteljevih potraživanja prema I-tuženici i to:

- za iznos od 380,76 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. veljače 2001.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2001.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2001.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2001.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2001.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2001.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2001.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2001.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2001.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2001.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2001. te na iznos

- 31,73 eur od 16. siječnja 2002., sve do isplate, sve kamate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- za iznos od 380,76 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. veljače 2003.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2003.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2003.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2003.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2003.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2003.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2003.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2003.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2003.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2003.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2003. te na iznos

- 31,73 eur od 16. siječnja 2004., sve do isplate, sve kamate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- za iznos od 761,52 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. veljače 2004.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2004.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2004.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2004.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2004.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2004.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2004.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2004.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2004.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2004.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2004.,

- 31,73 eur od 16. siječnja 2005.,

- 31,73 eur od 16. veljače 2005.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2005.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2005.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2005.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2005.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2005.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2005.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2005.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2005.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2005.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2005. te na iznos od

- 31,73 eur od 16. siječnja 2006., sve do isplate, sve kamate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- za iznos od 761,52 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. veljače 2006.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2006.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2006.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2006.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2006.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2006.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2006.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2006.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2006.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2006.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2006.,

- 31,73 eur od 16. siječnja 2007.,

- 31,73 eur od 16. veljače 2007.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2007.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2007.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2007.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2007.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2007.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2007.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2007.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2007.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2007.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2007. te na iznos od

- 31,73 eur od 16. siječnja 2008., sve do isplate, sve kamate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- za iznos od 761,52 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. veljače 2008.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2008.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2008.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2008.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2008.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2008.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2008.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2008.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2008.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2008.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2008.,

- 31,73 eur od 16. siječnja 2009.,

- 31,73 eur od 16. veljače 2009.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2009.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2009.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2009.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2009.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2009.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2009.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2009.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2009.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2009.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2009. te na iznos od

- 31,73 eur od 16. siječnja 2010., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- za iznos od 253,84 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. lipnja 2011.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2011.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2011.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2011.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2011.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2011.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2011. te na iznos od

- 31,73 eur od 16. siječnja 2012., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- za iznos od 964,88 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. veljače 2012.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2012.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2012.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2012.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2012.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2012.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2012.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2012.,

- 44,44 eur od 16. listopada 2012.,

- 44,44 eur od 16. studenoga 2012.,

- 44,44 eur od 16. prosinca 2012.,

- 44,44 eur od 16. siječnja 2013.,

- 44,44 eur od 16. veljače 2013.,

- 44,44 eur od 16. ožujka 2013.,

- 44,44 eur od 16. travnja 2013.,

- 44,44 eur od 16. svibnja 2013.,

- 44,44 eur od 16. lipnja 2013.,

- 44,44 eur od 16. srpnja 2013.,

- 44,44 eur od 16. kolovoza 2013.,

- 44,44 eur od 16. rujna 2013.,

- 44,44 eur od 16. listopada 2013.,

- 44,44 eur od 16. studenoga 2013.,

- 44,44 eur od 16. prosinca 2013. te na iznos od

- 44,44 eur od 16. siječnja 2014., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- za iznos od 1.066,56 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 44,44 eur od 16. veljače 2014.,

- 44,44 eur od 16. ožujka 2014.,

- 44,44 eur od 16. travnja 2014.,

- 44,44 eur od 16. svibnja 2014.,

- 44,44 eur od 16. lipnja 2014.,

- 44,44 eur od 16. srpnja 2014.,

- 44,44 eur od 16. kolovoza 2014.,

- 44,44 eur od 16. rujna 2014.,

- 44,44 eur od 16. listopada 2014.,

- 44,44 eur od 16. studenoga 2014.,

- 44,44 eur od 16. prosinca 2014.,

- 44,44 eur od 16. siječnja 2015.,

- 44,44 eur od 16. veljače 2015.,

- 44,44 eur od 16. ožujka 2015.,

- 44,44 eur od 16. travnja 2015.,

- 44,44 eur od 16. svibnja 2015.,

- 44,44 eur od 16. lipnja 2015.,

- 44,44 eur od 16. srpnja 2015.,

- 44,44 eur od 16. kolovoza 2015.,

- 44,44 eur od 16. rujna 2015.,

- 44,44 eur od 16. listopada 2015.,

- 44,44 eur od 16. studenoga 2015.,

- 44,44 eur od 16. prosinca 2015.,

- 44,44 eur od 16. siječnja 2016., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te

- za iznos od 1.066,56 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 44,44 eur od 16. veljače 2016.,

- 44,44 eur od 16. ožujka 2016.,

- 44,44 eur od 16. travnja 2016.,

- 44,44 eur od 16. svibnja 2016.,

- 44,44 eur od 16. lipnja 2016.,

- 44,44 eur od 16. srpnja 2016.,

- 44,44 eur od 16. kolovoza 2016.,

- 44,44 eur od 16. rujna 2016.,

- 44,44 eur od 16. listopada 2016.,

- 44,44 eur od 16. studenoga 2016.,

- 44,44 eur od 16. prosinca 2016.,

- 44,44 eur od 16. siječnja 2017.,

- 44,44 eur od 16. veljače 2017.,

- 44,44 eur od 16. ožujka 2017.,

- 44,44 eur od 16. travnja 2017.,

- 44,44 eur od 16. svibnja 2017.,

- 44,44 eur od 16. lipnja 2017.,

- 44,44 eur od 16. srpnja 2017.,

- 44,44 eur od 16. kolovoza 2017.,

- 44,44 eur od 16. rujna 2017.,

- 44,44 eur od 16. listopada 2017.,

- 44,44 eur od 16. studenoga 2017.,

- 44,44 eur od 16. prosinca 2017.,

- 44,44 eur od 16. siječnja 2018., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. II-tuženik je dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema I-tuženici u ukupnom iznosu od 6.397,95 eur zajedno sa zateznom kamatom iz točke I. izreke namiri prodajom nekretnine označene kao 49. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-49), stan broj 66 na VI (šestom) katu lijevo koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 77.87 čm sa pripadajućim spremištem u podrumu, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] – [adresa], STAMBENA ZGRADA, [adresa], 8, površine 1143 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 339318, Donje Vrapče, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim bi se utvrdilo da Ugovor o darovanju opisan pod točkom I. izreke gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za ispunjenje tužiteljevih potraživanja prema I-tuženici i to za iznos od:

- 380,76 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. veljače 2000.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2000.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2000.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2000.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2000.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2000.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2000.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2000.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2000.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2000.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2000. te na iznos

- 31,73 eur od 16. siječnja 2001., sve do isplate, te za iznos od:

- 380,76 eur zajedno sa zateznim kamatama na iznos od :

- 31,73 eur od 16. veljače 2002.,

- 31,73 eur od 16. ožujka 2002.,

- 31,73 eur od 16. travnja 2002.,

- 31,73 eur od 16. svibnja 2002.,

- 31,73 eur od 16. lipnja 2002.,

- 31,73 eur od 16. srpnja 2002.,

- 31,73 eur od 16. kolovoza 2002.,

- 31,73 eur od 16. rujna 2002.,

- 31,73 eur od 16. listopada 2002.,

- 31,73 eur od 16. studenoga 2002.,

- 31,73 eur od 16. prosinca 2002. te na iznos

- 31,73 eur od 16. siječnja 2003., sve do isplate,

kao i u dijelu kojim bi se utvrdilo da je II-tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema I-tuženici u tim iznosima namiri prodajom nekretnine označene kao 49. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-49), stan broj 66 na VI (šestom) katu lijevo koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 77.87 čm sa pripadajućim spremištem u podrumu, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] – [adresa], STAMBENA ZGRADA, [adresa], 8, površine 1143 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 339318, Donje Vrapče.

IV. Nalaže se I-tuženici i II-tuženiku da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.227,26 eur zajedno sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da kao upravitelj zgrade zastupa sve suvlasnike stambene zgrade u [adresa] pa da je po zakonu ovlašten pokretati postupke naplate zajedničke pričuve, a da I-tuženica, kao nekadašnja vlasnica nekretnine opisane pod točkom I. izreke, duguje s osnova neplaćenih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve ukupan iznos od 53.941,92 kn radi čega je tužitelj protiv nje pokrenuo ovršne postupke u kojima su ishođene pravomoćne i ovršne sudske i javnobilježničke odluke pa kako je I-tuženica, kao darovatelj, sklopila s II-tuženikom, kao obdarenikom, Ugovor o darovanju nekretnine od 7.9.2022. kojim mu je darovala upravo opisanu nekretninu glede koje nije ispunjavala svoje suvlasničke obveze, a temeljem kojeg Ugovora o darovanju se je II-tuženik upisao kao vlasnik iste u zemljišnoj knjizi, to tužitelj pobija ovu pravnu radnju kao besplatno raspolaganje I- tuženice smatrajući da je ista poduzeta na štetu njega, kao vjerovnika, jer je I- tuženica time onemogućila ispunjenje navedene tražbine tužitelja, a što je vidljivo iz toga što su tužiteljeve tražbine u ovim ovršnim postupcima ostale nepodmirene jer su navedena rješenja o ovrsi ostala neprovediva pred Financijskom agencijom radi nedostatnog iznosa na njenom računu, a I-tuženica nema druge vrijednije imovine. Stoga predlaže utvrditi da predmetni Ugovor o darovanju gubi učinak prema njemu u dijelu potrebnom za ispunjenje njegovih potraživanja prema I-tuženici, a da je II- tuženik dužan dopustiti mu da navedeno potraživanje prema I-tuženici namiri prodajom predmetne nekretnine. Također potražuje od I-tuženice i II-tuženika da mu solidarno nadoknade parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. I-tuženica i II-tuženik u odgovoru na tužbu ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da uz tužbu nje priložen ugovor koji su suvlasnici nekretnine sklopili s upraviteljem, a iz kojeg eventualno može proizaći aktivna legitimacija tužitelja. Nadalje, ističu prigovor zastare u pogledu potraživanja tužitelja utvrđenih pravomoćnim i ovršnim odlukama pozivajući se na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za deset godina, a sve jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je pretežiti dio tužiteljevih tražbina zastario prije podnošenja tužbe pa kako na pojedinim rješenjima o ovrsi nema iskazane pravomoćnosti, to tuženici opreza radi ističu prigovor zastare u odnosu na sva dostavljena rješenja o ovrsi. S druge strane, tuženici navode da je darovanje nekretnine od strane majke svome sinu životno uobičajena stvar radi čega se takav dar ne može pobijati u smislu odredbe čl. 68. Zakona o obveznim odnosima pri čemu ukazuju da tužitelj nije naznačio vremenski period kada su predmetna rješenja o ovrsi bila neprovediva pred Financijskom agencijom. Slijedom navedenoga, tuženici predlažu tužbeni zahtjev odbiti te potražuju naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 14- 91), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 5.5.2023. (stranica 104-145) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 22.9.2023. (stranica 154 i 155), a pročitani su i ovosudni spisi br. Ovrvz-11398/2001, br. Ovrvz-6215/2002 i br. Ovrvz-7396/2004, dok ovosudni spis br. Ovrvz-7104/2003 nije bilo moguće priklopiti radi uvida jer je isti u međuvremenu zbog proteka propisanog roka uništen.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je I-tuženica bila vlasnica opisane nekretnine u [adresa] te da je istu darovala svome sinu tj. II-tuženiku temeljem Ugovora o darovanju nekretnine od 7.9.2022. (stranica 104-107, u daljnjem tekstu: Ugovor o darovanju) nakon čega je tuženik upravo na temelju predmetnog Ugovora o darovanju uknjižio svoje pravo vlasništva na ovoj nekretnini. Nije sporno niti to da je I- tuženica, kao ranija vlasnica predmetne nekretnine, bila u obvezi plaćati doprinos za zajedničku pričuvu te da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] zbog neplaćanja iste protiv I-tuženice podnijeli više ovršnih prijedloga temeljem kojih su sud i javni bilježnici donijeli rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu (stranica 17-83). Pri tome sama I-tuženica ne tvrdi niti ne dokazuje da je makar i djelomično platila potraživanja utvrđena navedenim rješenjima o ovrsi.

6. Međutim, sporna je aktivna legitimacija tužitelja kao i to jesu li potraživanja utvrđena predmetnim rješenjima o ovrsi zastarjela, a sporno je i to može li se uopće pobijati predmetni Ugovor o darovanju s obzirom se tuženici pozivaju na odredbu čl. 68. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da se zbog oštećenja vjerovnika ne mogu pobijati uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi te darovi učinjeni iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika, a tuženici tvrde da je darovanje nekretnine od strane majke svome sinu uobičajena stvar. Konačno, sporno je i to je li tužitelj dokazao insolventnost I-tuženice s obzirom na to da je pribavio podatke o vlasništvu nekretnina od strane I-tuženice samo od ovoga suda te od Općinskog suda u Novom Zagrebu pri čemu tuženici ukazuju da tužitelj nije naznačio vremenski period kada su predmetna rješenja o ovrsi bila neprovediva pred Financijskom agencijom.

7. Kako je uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 29.7.1997. (stranica 109-112, u daljnjem tekstu: Ugovor o upravljanju) vidljivo da su suvlasnici predmetne stambene zgrade isti sklopili upravo s tužiteljem kojem su temeljem Međuvlasničkog ugovora od 23.6.1997. povjerili poslove upravljanja tom zgradom pri čemu su u čl. 2. toga Ugovora o upravljanju upravo tužitelja, kao upravitelja ovlastili, između ostaloga, da ih zastupa pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, to iz navedenoga proizlazi aktivna legitimacija tužitelja u ovome postupku imajući pri tome u vidu odredbu čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) iz koje proizlazi da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, osim ako ugovorom o upravljanju nije drukčije određeno.

8. Nadalje, uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 7.9.2022. (stranica 104-107, u daljnjem tekstu: Ugovor o darovanju) utvrđeno je da je isti sklopljen između I- tuženice, kao darovatelja, i II-tuženika, kao obdarenika, te da je predmet istoga nekretnina opisana pod točkom I. izreke odnosno nekretnina u stambenoj zgradi [adresa] vezano uz koju je I-tuženica bila u obvezi plaćati doprinos za sredstva zajedničke pričuve. Pri tome nije sporno da je II-tuženik sin I-tuženice.

9. Kako tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da njegovo ukupno potraživanje prema I-tuženici s osnove neplaćene zajedničke pričuve iznosi 7.159,44 eur (53.941,92 kn) temeljem pravomoćnih rješenja o ovrsi: poslovni broj Ovrvz- 11398/2001, poslovni broj Ovrvz-6215/2002, poslovni broj Ovrvz-7104/2003 i poslovni broj Ovrv-7396/2004, sva donesena od strane Općinskog suda u Zagrebu, te poslovni broj Ovrv-7498/2006, poslovni broj Ovrv-8903/2008, poslovni broj Ovrv- 16452/2010, poslovni broj Ovrv-13415/2012, poslovni broj Ovrv-18271/2014, poslovni broj Ovrv-60228/2016, poslovni broj Ovrv-43551/2018 i poslovni broj Ovrv- 45172/2019, sva donesena od strane javnih bilježnika (stranica 17-83), a da je provedba ovrhe ostala bezuspješna, kako to i proizlazi iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 5.5.2023. (stranica 117-145), koju dokumentaciju I- tuženica nije osporila te kako je to utvrđeno uvidom u ovosudne spise br. Ovrvz- 6215/2002 i br. Ovrvz-7396/2004 pri čemu I-tuženica ni sa čime ne dokazuje da sklapanjem predmetnog Ugovora o darovanju nije poduzela pravnu radnju na štetu tužitelja, kao vjerovnika, odnosno ista nije dokazala činjenicu da unatoč sklapanju predmetnog Ugovora o darovanju ima dovoljno sredstava za ispunjenje navedene tužiteljeve tražbine, već je samo paušalno na ročištu 18.4.2024. (stranica 156) navela da tužitelj nije dokazao njenu insolventnost jer da je isti pribavio podatke o njenom vlasništvu nekretnina samo od ovoga suda te od Općinskog suda u Novom Zagrebu, a iz kojih inače doista proizlazi da I-tuženica na području nadležnosti tih sudova nije evidentirana kao vlasnica nekretnina ili drugih knjižnih prava na nekretninama (stranica 154 i 155), dok je u odgovoru na tužbu samo ukazala da tužitelj nije naznačio vremenski period kada su predmetna rješenja o ovrsi bila neprovediva pred Financijskom agencijom, to je jasno da je I-tuženica sklapanjem ovog besplatnog pravnog posla tužitelju nanijela štetu jer sama ne tvrdi niti ne dokazuje da ima drugu imovinu koja bi bila dostatna za namirenje ovog njegovog potraživanja.

10. Stoga se temeljem odredbe čl. 66. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) smatra da je navedena pravna radnja poduzeta na štetu tužitelja, kao vjerovnika, jer zbog iste I-tuženica nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegove tražbine pa je temeljem odredbe čl. 70. ZOO-a odlučeno kao u izreci pod točkom I. odnosno odlučeno je da predmetni Ugovor o darovanju gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine pri čemu se napominje da je navedeno odlučeno i u odnosu na II-tuženika, kao obdarenika, jer se temeljem odredbe čl. 69. st. 2. ZOO-a tužba za pobijanje podnosi ne samo protiv dužnika, već i protiv treće osobe u čiju korist je poduzeta pravna radnja koja se pobija, a kako se u konkretnom slučaju radi o besplatnom raspolaganju, to se temeljem odredbe čl. 67. st. 3. ZOO-a smatra da je I-tuženica kao dužnik znala da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju pa se za pobijanje ovog Ugovora o darovanju ne zahtijeva da je to II-tuženiku bilo poznato ili moglo biti poznato. Pored toga se navodi, iako to tuženici ne osporavaju, da je predmetna tužba podnesena u roku propisanom odredbom čl. 71. st. 1. ZOO-a, dakle, u roku od tri godine od dana kada je predmetni Ugovor o darovanju sklopljen jer od 12.9.2022., kada ga je I-tuženica potpisala pred javnim bilježnikom, pa do 3.10.2022., kada je predmetna tužba podnesena, nije protekao rok od tri godine.

11. Pri tome ovaj sud smatra potpuno neosnovanim pozivanje I i II-tuženika na odredbu čl. 68. ZOO-a kojom je propisano da se zbog oštećenja vjerovnika ne mogu pobijati uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, a ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika, a sve iz razloga što je u konkretnom slučaju jasno da se ne radi o darovanju koje bi bilo razmjerno mogućnostima I- tuženice, kao tužiteljevog dužnika. Napominje se da je sud u tom smislu prihvatio kao logičnu tužiteljevu tvrdnju da se protiv I-tuženice od 2001. ovršni postupci radi naplate doprinosa za zajedničku pričuvu vode kao pravilo s time da je uvidom u priloženu dokumentaciju te priklopljene spise ovoga suda utvrđeno da suvlasnici, odnosno tužitelj kao upravitelj predmetne stambene zgrade, u ovim ovršnim postupcima, osim u postupku poslovni broj Ovrvz-11398/2001, nisu uspjeli namiriti svoje potraživanje ni na kojem predmetu ovrhe i niti jednim sredstvom ovrhe radi čega se ne može raditi o prigodnom daru, nagradnom daru ili o daru učinjenom iz zahvalnosti, a da bi takav dar bio razmjeran materijalnim mogućnostima I-tuženice. Naime, jedino je uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovrvz-11398/2001 utvrđeno da je taj postupak pravomoćnim rješenjem od 6.11.2023. obustavljen iz razloga što su suvlasnici predmetne stambene zgrade povukli prijedlog za ovrhu u podnesku od 2.11.2023. u kojem su obavijestili sud da je predmetno dugovanje podmireno pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke vezano za potraživanje iz toga postupka koje ukupno iznosi 380,76 eur, a koje dospijeva u razdoblju od 15.2.2000. do 15.1.2001.

12. Vezano uz prigovor zastare kojeg su I i II-tuženici istakli pozivajući se na odredbu čl. 233. ZOO-a prema kojoj tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za deset godina, pri čemu tuženici ukazuju da na pojedinim rješenjima o ovrsi nema iskazane pravomoćnosti, napominje se da iako je odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a doista propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, te iako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja koje je doista utvrđeno pravomoćnim rješenjima o ovrsi suda odnosno javnog bilježnika, napominje se da je odredbom čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a propisano da zastara nakon prekida počinje teći iznova te da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne uračunava u zastarni rok, a tužitelj je uz podnesak od 5.5.2023. dostavio dokumentaciju (stranica 117-145), koju tuženici nisu osporili, a iz koje je jasno vidljivo da su bilo suvlasnici predmetne stambene zgrade, bilo tužitelj kao upravitelj iste, poduzimali radnje protiv I-tuženice pred nadležnim tijelima radi naplate temeljem predmetnih rješenja o ovrsi što je dovelo do prekida zastarnog roka od 10 godina propisanog odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a uz napomenu da je sud po prijedlogu tužitelja u tu svrhu izvršio i uvid u ovosudne spise poslovni broj Ovrvz-6215/2002 te poslovni broj Ovrvz-7396/2004.

13. Tako je uvidom u spis poslovni broj Ovrvz-6215/2002 vezano uz tražbinu iznosa od 380,76 eur (2.868,72 kn) čije je dospijeće od 15.2.2001. do 15.1.2002., utvrđeno da je I-tuženica rješenje o ovrsi br. Ovrzv-6215/2002 od 30.12.2002. zaprimila dana 18.2.2003. te da protiv istoga nije podnosila prigovor pa je nakon pravomoćnosti istoga po prijedlogu ovrhovoditelja iz podneska od 21.11.2003. dana 13.4.2004. doneseno rješenje o prijenosu tako što se nalaže njenom poslodavcu isplatiti navedenu tražbinu nakon čega su suvlasnici predmetne zgrade, kao ovrhovoditelji podneskom od 7.8.2008. predložili nastavak ovrhe donošenjem rješenja o privremenoj pljenidbi po svim računima I-tuženice te su i u podnesku od 24.10.2017. kao i u podnesku od 7.2.2022. zatražili nastavak postupka, kada su na navedeno pozvani od strane suda s time da je sud zaključkom od 14.2.2022. naložio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a jer je I-tuženica u međuvremenu umirovljena, pljenidbu dugovanog iznosa s računa I-tuženice i prijenos na račun ovrhovoditelja, ali Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po navedenom još nije postupio, već je u dva navrata obavijestio sud o nemogućnosti postupanja iz razloga što je mirovina I- tuženice već opterećena ustegom pa su predmetno rješenje o ovrsi samo zaveli u redoslijed čekanja. Stoga je iz navedenoga vidljivo da za ovo potraživanje zastara nije nastupila jer je ista prekinuta time što su ovrhovoditelji podneskom od 21.11.2003. od suda zatražili namirenje tražbine iz pravomoćnog rješenja o ovrsi s time da je taj postupak još uvijek u tijeku.

14. Uvidom u spis poslovni broj Ovrvz-7396/2004 vezano uz tražbinu iznosa od 380,76 eur (2.868,72 kn) čije je dospijeće od 15.2.2003. do 15.1.2004. utvrđeno je da je rješenje o ovrsi broj Ovrvz-7396/2004 od 20.12.2004. postalo pravomoćno i ovršno dana 3.5.2005. nakon čega se je od strane sudskog ovršitelja započelo s ovrhom zapljenom, procjenom i prodajom pokretnina I-tuženice, a nakon što je isto bilo neuspješno, ovrhovoditelji su podneskom od 24.10.2011. zatražili nastavak postupka te su u podnesku od 19.3.2012. predložili rješenje o ovrsi dostaviti Financijskoj agenciji radi provedbe prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a nakon što je Financijska agencija uz dopis od 20.7.2017. dostavila potvrdu da je predmetna osnova upisana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje tek na 10. mjestu, a da obveze u redoslijedu prije ove osnove iznose 1.991.524,75 kn, ovrhovoditelji su u podnesku od 20.10.2017. predložili nastavak postupka tako da se je ponovno započelo s radnjama za zapljenu pokretnina u stanu I-tuženice, ali kako to nije bilo moguće, ovrhovoditelji su u podnesku od 8.7.2019. predložili ovrhu provesti pljenidbom mirovine I-tuženice. Međutim, navedeno nije izvršeno jer je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dopisom od 17.6.2021. obavijestio sud o nemogućnosti postupanja iz razloga što je mirovina I-tuženice već opterećena ustegom pa su predmetno rješenje o ovrsi samo zaveli u redoslijed čekanja. Stoga je iz navedenoga vidljivo da niti za ovo potraživanje zastara nije nastupila jer je ista prekinuta time što su ovrhovoditelji zatražili namirenje tražbine iz pravomoćnog rješenja o ovrsi s time da je taj postupak još uvijek u tijeku.

15. Nadalje, rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7498/06 od 27.7.2006. (stranica 29) vezano uz tražbinu iznosa od 761,52 eur (5.737,44 kn) čije je dospijeće od 15.2.2004. do 15.1.2006., postalo je pravomoćno i ovršno 2.11.2006., a tužitelj je uz podnesak od 5.5.2023. dostavio dopis (stranica 143) iz kojeg je razvidno da je isto dostavljeno poslodavcu I-tuženice radi isplate toga duga, dok iz dostavljenog dopisa poslodavca I-tuženice od 12.2.2007. (stranica 144) proizlazi da to nije moguće iz razloga što se I-tuženici već obustavlja trećina plaće pa je ovo rješenje o ovrsi stavljeno u očevidnik naplate ovršnih isprava te se nalazi na 24. mjestu redoslijeda naplate s time da iz dopisa poslodavca I-tuženice od 8.7.2016. (stranica 145) pak proizlazi da je 10.7.2016. prestao radni odnos između njega i I-tuženice. Stoga je iz navedenoga vidljivo da niti za ovo potraživanje nije nastupila zastara jer je ista prekinuta time što su suvlasnici predmetne stambene zgrade zatražili namirenje tražbine iz pravomoćnog rješenja o ovrsi dopisom od 1.2.2007.

16. Za rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8903/2008 od 26.8.2008. (stranica 37) vezano uz tražbinu iznosa od 761,52 eur (5.737,44 kn) čije je dospijeće od 15.2.2006. do 15.1.2008. tužitelj je uz podnesak od 5.5.2023. dostavio Potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (stranica 117 i 118) iz koje je vidljivo da je isto dostavljeno na naplatu 12.9.2011., ali je isknjiženo 4.8.2018. zbog nemogućnosti izvršenja pa zastara nije nastupila jer je i u odnosu na ovu tražbinu ista prekinuta 12.9.2011. te je počela teći iznova 4.8.2018.

17. Za rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16452/2010 od 15.7.2010. (stranica 45) vezano uz tražbinu iznosa od 761,52 eur (5.737,44 kn) čije je dospijeće od 15.2.2008. do 15.1.2010. tužitelj je uz podnesak od 5.5.2023. dostavio Potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (stranica 119 i 120) iz koje je vidljivo da je isto dostavljeno na naplatu 28.4.2014., ali je isknjiženo 4.8.2018. zbog nemogućnosti izvršenja pa zastara nije nastupila jer je i u odnosu na ovu tražbinu ista prekinuta 28.4.2014. te je počela teći iznova 4.8.2018.

18. Za rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-13415/2012 od 19.7.2012. (stranica 53) vezano uz tražbinu iznosa od 253,84 eur (1,912,48 kn) čije je dospijeće od 15.6.2011. do 15.1.2012. tužitelj je uz podnesak od 5.5.2023. dostavio Potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (stranica 121 i 122) iz koje je vidljivo da je isto dostavljeno na naplatu 16.5.2013., ali je isknjiženo 4.8.2018. zbog nemogućnosti izvršenja pa zastara nije nastupila jer je i u odnosu na ovu tražbinu ista prekinuta 16.5.2013. te je počela teći iznova 4.8.2018.

19. Konačno, rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-18271/2014 od 11.7.2014. (list 57) vezano uz tražbinu iznosa od 964,88 eur (7.269,92 kn) čije je dospijeće od 15.2.2012. do 15.1.2014. je postalo pravomoćno i ovršno tek dana 16.10.2014. (stranica 58), rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-60228/2016 od 11.10.2016. (stranica 64) čije je dospijeće od 15.2.2014. do 15.1.2016. je postalo pravomoćno i ovršno tek dana 26.11.2016. (stranica 65), a rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-43551/2018 od 28.9.2018. (stranica 64) vezano uz tražbinu iznosa od 1.066,56 eur (8.036,16 kn) čije je dospijeće od 15.2.2016. do 15.1.2018. je postalo pravomoćno i ovršno tek dana 13.11.2018. (stranica 58) pa niti za ove tražbine zastara nije nastupila jer od pravomoćnosti istih do podnošenja tužbe u ovome predmetu nije protekao rok od 10 godina.

20. Stoga je sud prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare samo za potraživanje iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrvz-7104/2003 koje bi se prema tvrdnji tužitelja, odnosilo na isplatu iznosa od 380,76 eur (2.868,72 kn) čije je dospijeće, također samo prema tvrdnji tužitelja, od 15.2.2002. do 15.1.2003., a to iz razloga što tužitelj nije dostavio niti uz tužbu niti tijekom postupka kako navedeno rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti tako niti dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta radnjom tužitelja odnosno suvlasnika predmetne stambene zgrade poduzetom protiv I-tuženice pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja ove tražbine pri čemu se napominje da navedeno nije bilo moguće utvrditi niti uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovrvz- 7104/2003 jer je isti u međuvremenu zbog proteka propisanog roka uništen pa je slijedom svega navedenoga temeljem odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) vezano uz ovo potraživanje primjenom pravila o teretu dokazivanja odlučeno kao u izreci pod točkom III.

21. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 89,36% te u dokazivanju pravne osnove također sa 89,36% što onda ukupno iznosi 178,72%, dok je tuženik uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 10,64%, a u dokazivanju pravne osnove također sa 10,64% što ukupno iznosi 21,28% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 178,72% oduzeti postotak tuženika tj. 21,28% jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja od 157,44%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljev konačni uspjeh u sporu od 78,72%.

22. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 5.5.2023. i 22.9.2023. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 13.9.2023., 18.4.2024. i 20.11.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 1.200,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 300,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 59,02 eur što sveukupno iznosi 1.559,02 eur. S obzirom na postignut uspjeh u parnici tužitelju je priznato samo 78,72% toga iznosa tj. iznos od 1.227,26 eur koliko je I-tuženici i II-tuženiku i naloženo pod točkom IV. izreke da mu solidarno nadoknade.

23. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 10.1.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

24. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnicima I i II-tuženika