Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-6392/2021-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužitelja IGR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Doroteji Jurčić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupan po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371 da I tužitelju BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 376,76 eura sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućom: na iznos od 34,61 eur od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

na iznos od 23,38 eur od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,33 eur od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 35,31 eur od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 25,55 eur od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 34,63 eur od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 36,36 eur od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

na iznos od 15,02 eur od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

na iznos od 20,94 eur od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

na iznos od 28,86 eur od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

na iznos od 35,52 eur od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

na iznos od 35,15 eur od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

na iznos od 24,09 eur od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

sve po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371 da II tužitelju RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 342,39 eura sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućom: na iznos od 26,90 eur od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

na iznos od 26,90 eur od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

na iznos od 26,99 eur od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

na iznos od 27,02 eur od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

na iznos od 18,38 eur od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

III./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371 da III tužitelju IGR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 496,38 eura sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućom:

na iznos od 54,82 eur od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 66,14 eur od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

na iznos od 70,48 eur od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

na iznos od 65,82 eur od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

na iznos od 61,85 eur od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

na iznos od 61,92 eur od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

na iznos od 67,28 eur od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

na iznos od 48,05 eur od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

IV./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371 da V tužitelju SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 194,18 eura sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućom: na iznos od 39,30 eur od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

na iznos od 53,14 eur od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

na iznos od 60,92 eur od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

na iznos od 40,83 eur od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

V./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371 da VI tužitelju NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 700,02 eura sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućom:

na iznos od 56,69 eur od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

na iznos od 58,41 eur od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 58,55 eur od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 58,46 eur od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 56,69 eur od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 63,76 eur od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

na iznos od 65,47 eur od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

na iznos od 56,69 eur od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

na iznos od 56,69 eur od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

na iznos od 68,11 eur od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

na iznos od 61,77 eur od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

na iznos od 38,72 eur od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

VI./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev VI tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371 isplati iznos od 56,69 eur sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućom od dana 16. veljače 2016. godine do isplate.

VII./ Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak i to:

- I tužitelju BG, II tužitelju RG i III tužitelju IGR - svakom po 230.00 eura,

- V tužitelju SG - 167,50 eura, te

- VI tužitelju NG - 295,50 eura.

sve sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška prema I., II. III., V. i VI. tužitelju, kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I./ Utvrđuje se da je tužba IV tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ovom parničnom predmetu povučena.

II./ Nalaže se IV tužiteljici KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371 naknadi parnični trošak u iznosu od 437,50 eura, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev IV tužiteljice KG za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“, da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, nastao je dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 31.10.2023. zahtijevaju da im tuženik isplati iznose kako je to navedeno u izreci presude i parnični trošak sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Protivi se spajanju spisa jer isto nije svrsishodno. Navodi da nije sporno da se prilikom izračuna plaće, kako to navodi tužitelj, primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, međutim sporno je tužiteljevo tumačenje odredbi kolektivnog ugovora kao i drugih propisa primjenjivih u konkretnom slučaju. U tom smislu sporna je i visini osnovice koju tužitelj smatra da treba primijeniti u utuženom razdoblju kao i interpretacija propisa koji su tužitelja doveli do pogrešnog izračuna osnovice za sporno razdoblje. Prema navodima tužitelja, tuženik je istome navodno, isplatio plaću primjenom niže osnovice za obračun plaće nego što po mišljenju tužitelju istome pripada. Plaća je u javnim službama definirana Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09, dalje u tekstu: Zakon o plaćama) prema kojem u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema navedenom Zakonu plaću u javnim službama i to osnovnu plaću čine sljedeći elementi; koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik u javnim službama raspoređen zatim osnovica za izračun plaće te uvećanje osnovice za izračun plaće za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Na pitanje plaća i drugih naknada koje nisu uređene spomenutim zakonom primjenjuje se opći propisi o radu, odnosno sklopljeni kolektivni ugovori. Nadalje, prema članku 7. Zakona o plaćama određeno je da se koeficijent radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske koja se donosi uz prethodno Mišljenje Ministarstva financija, ministarstva nadležnog za pojedinu javnu službu i sindikatu. Sukladno navedenom Vlada i je donijela Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN broj 25/13, 72/13,151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - Ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 - Ispravak, 74/17, 122/17, 9/18, 57/18, 59/19, 79/19, 119/19, 50/20 i 128/20, dalje u tekstu Uredba). Osnovna plaća, dakle, je umnožak elemenata za plaće u javnim službama kako je ranije navedeno, odnosno koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik u javnim službama raspoređen, osnovice za izračun plaće i uvećanja osnovice za izračun plaće za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Zakon o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) u članku 2. propisuje kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Sukladno navedenom, donesena je Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) kojim je utvrđena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn bruto, za koju tuženik smatra da se treba primjenjivati i u ovdje utuženom razdoblju u odnosu na sve tužitelje, a kao što je i pravilno obračunata i primijenjena. Tužitelj se, naprotiv, u konkretnom slučaju poziva na izračun osnovice plaće temeljem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama iz 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama iz 2009. godine i Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 2011. godine u kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Tuženik smatra kako Sporazumi nisu i ne mogu biti temelj za utvrđivanje osnovice plaće, sve sukladno ranije iznesenim navodima, dakle ne radi se niti o Kolektivnom ugovoru niti o Odluci Vlade Republike Hrvatske kako je to navedeno u članku 2. gore spomenutog Zakon o osnovici plaće u javnim službama. Sporazumi mogu eventualno i okvirno služiti kao potvrda i jamstvo da će Vlada donijeti Odluku kako je to određeno ranije spomenutim propisima ili da će se na drugi način kroz odgovarajuću zakonsku ili podzakonsku regulativu urediti pitanje visine osnovice plaće. Prema tome, isplata plaće tužitelju na način i u visini koja nije u skladu sa gore navedenim propisima bila bi u cijelosti protuzakonita. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Gop-1/2021 od dana 03.11.2021. godine donio je rješenje kojim je odlučeno o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava jer se u tijeku provođenja parničnog postupka pojavila potreba odgovora na sljedeće pitanje cit. „(…) treba li primijeniti osnovicu za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn u odnosu na državne službenike, neovisno o činjenici što je između sindikata RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016.?“ U svojem odgovoru Vrhovni sud navodi: „Nakon što je između sindikata državnih službenika i RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike 23. prosinca 2016., kojom je za 2016. godinu utvrđena osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.108,84 kn, plaća državnih službenika može se u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine obračunavati samo primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn.“ Prema tome, kako je vidljivo iz ovog konkretnog slučaja Sporazum sam po sebi nije dovoljan da bi se primjenjivala osnovica utvrđena Sporazumom, naprotiv u odnosu na državne službenike navedeno pitanje ne samo da se posebno uredilo kroz izmijene odredbi Kolektivnog ugovora već u izmjeni Kolektivnog ugovora nije niti prihvaćena viša osnovica iz spornih Sporazumima. Tuženik smatra kao bitno ovdje istaknuti da se, unatoč odredbi članka 9. Zakona o radu (NN broj 93/14., 127/17., 98/19.) kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, u odnosu na državne službenike “viša” osnovica određena Sporazumima ne primjenjuje što potvrđuje pravno mišljenje iz gore navedenog rješenja Vrhovnog suda RH. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, arbitražna odluka od 7.12.20211., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici od 28.12.2012., priopćenja za javnost DZS, sudsku praksu, isplatne liste, izračune potraživanja, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I., II., III. i V. tužitelja osnovan, dok je tužbeni zahtjev VI tužitelja djelomično osnovan. 5. Na ročištu 27.11.2024. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te predlažu zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev I-VI tužitelja za isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da su tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavljao javnu službu u smislu čl. čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn.

8. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - da li je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

9. Za odlučivanja u ovom premetu mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:

- dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017..

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

10. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12).

11. Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s tim da isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..

12. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2% (što predstavlja jednostavnu matematičku operaciju.

13. Stoga je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

14. Tako je tuženik, kao poslodavac, u obvezi isplatiti sporno potraživanje, pri čemu nije odlučno da li su tuženiku kao poslodavcu za predmetnu isplatu osigurana proračunska sredstva jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o radu. S druge strane upravo su tužitelji kao radnici tuženika aktivno legitimirani da zahtijevaju razliku neisplaćene plaće.

15. U predmetnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

16. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

17. Dakle, tuženik je tužiteljima, sukladno svemu naprijed iznesenom, u utuženom razdoblju počevši od siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..

18. Sve naprijed navedeno je u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi poslovni broj Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

19. Najstarije potraživanja I., II., III. i V. tužitelja odnosi se na siječanj 2016. koje je dospjelo 16. veljače 2016. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR/14. Tužbe u ovoj pravnoj stvari podnesene su 13. odnosno 15. veljače 2021., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Međutim, najstarije potraživanje VI-tužiteljice NG odnosi se na siječanj 2016. koje je dospjelo 16. veljače 2016., a tužba je podnesena 15. ožujka 2021., pa je isto u zastari, dok za daljnje potraživanja za veljaču 2016. koje je dospjelo 16. ožujka 2016. i za sva daljnja potraživanja, zastara nije nastupila. Stoga je valjalo odbiti zahtjev VI-tužiteljice za isplatu razlike plaće za siječanj 2016. kao u izreci presude.

20. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da je visina tužbenog zahtjeva u skladu sa izračunom kojeg je tuženik sačinio i dostavio, te je i tuženik na ročištu 27.11.2024. izričito izjavio da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, to je sud usvojio tužbeni zahtjev I-VI tužitelja, osim IV-tužitelja koja je povukla tužbu, te osim u zastarjelom dijelu, kao u izreci presude.

21. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljima su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 i 155/23 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), kao u izreci presude.

22. Sud je tijekom postupka spojio tužbe I. - VI. tužitelja radi zajedničko raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, budući je to po ocjeni ovog suda bilo ekonomično i svrsishodno.

23. Odluka o parničnom trošku tužitelja, osim za IV-tužitelja, temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i st. 5. te čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Budući da spajanje parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja ne dovodi do objektivne niti do subjektivne kumulacije, te da je svaki pojedini tužitelj radi ostvarenja predmetnog prava iz radnog odnosa pokrenuo pred prvostupanjskim sudom zaseban parnični postupak, to je i nastale parnične troškove, valjalo dosuditi pojedinačno svakome od tužitelja.

24. Kako je svaki od tužitelja podnio pojedinačnu tužbu, to je tužiteljima valjalo priznati trošak za sastav tužbe po Tbr. 7/1 i to:

- I., II. i III. tužitelju - svakom po 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 100,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi po 125,00 eura,

- V. tužitelju - 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 62,50 eura, te

- VI. tužitelju - 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 150,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 187,50 eura

25. Nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a budući su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 36, tj. uz povišenje za 40%. Tako su im priznati troškovi pristupa na ročište 19.9.2023. i 27.11.2024. po Tbr. 9/1 - po 75 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 300,00 eura, a uz uvećanje od 40% (zastupanje pet tužitelja) iznosi 420,00 eura i uvećano za trošak PDV-a iznosi 525,00 eura, a što valja podijeliti na 5 tužitelja, tako da je svakom valjalo dosuditi 105,00 eura.

26. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška tužiteljima je valjalo dosuditi ukupno:

- I., II i, III. tužitelju - svakom po 230.00 eura,

- V. tužitelju - 167,50 eura, te

- VI. tužitelju - 295,50 eura.

27. Tužiteljima nije priznat trošak podneska koji su podneseni nakon podnošenja tužbe i prije pripremnog ročišta (od 26.10.2022., 31.10.2022., 25.10.2022., 31.10.2022., 23.2.2023.), kao i podnesak od 31.5.2023. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP. Naime, tužitelji su bili dužni već u tužbi dostaviti sve dokaze i urediti tužbeni zahtjev pa daljnji podnesci nakon tužbe nisu bili potrebni. Također, nije bio potreban podnesak radi očitovanja na odgovor na tužbu budući se zapravo radi o navodima ponovljenim iz tužbe, te o navodima koji predstavljaju pravno stajalište Vrhovnog suda RH, te je tužitelj iste mogao iznijeti i na ročištu (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju Gž R-1973/2021-2 od 20.09.2021.).

28. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

29. IV-tužiteljica KG je podneskom od 28. svibnja 2024. izjavile da povlači tužbu u ovom predmetu budući je omaškom podnijela dvije tužbe o istoj pravnoj stvari, te je navedeni podnesak zajedno sa obavijesti o povlačenju tužbe dostavljen tuženiku dana 31.1.2024., te je tuženik podneskom do 15.2.2024. izjavio da pristaje na povlačenje tužbe te je pravovremeno zatražio naknadu parničnog troška u odnosu n a IV-tužiteljicu. Stoga je utvrđeno da je tužba u ovom predmetu povučena temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a, kao u izreci rješenja.

30. Kako je IV-tužitelj povukao tužbu, a nije ni tvrdio ni dokazao da je to učinio jer je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, već je izjavio da je omaškom podnijela dvije iste tužbe, to je sukladno čl. 158. st. 1. ZPP-a IV-tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka, dok IV- tužiteljica sukladno citiranoj zakonskoj odredbi neosnovano zahtijeva trošak podneska od 29.1.2024. pa je taj zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

31. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku temeljem čl. 158. st. 1. ZPP, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora i to: za sastav odgovora na tužbu po Tbr, 8/1 - 50 bodova, podnesak od 28.9.2023. i 15.2.2024. po Tbr. 8/4 - po 12,5 bodova, ročište 19.9.2023. i 12.12.2023. po Tbr. 9/1 - po 50 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 350,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 437,50 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 26.7.2023. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. I-VI tužitelja

2. Pun. tuženika

3. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte