REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA
48260 KRIŽEVCI
Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14
Poslovni broj: P-285/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu tog suda Jasmini Drageljević, u pravnoj stvari tužiteljice HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tužene Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj dana 28. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), 10. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 da tužitelju HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.277,69 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava
na iznos od 19,02 EUR počam od dana 31. kolovoza 2007. godine pa do isplate na iznos od 18,66 EUR počam od dana 30. rujna 2007. godine pa do isplate na iznos od 18,61 EUR počam od dana 31. listopada 2007. godine pa do isplate na iznos od 18,85 EUR počam od dana 30. studenog 2007. godine pa do isplate na iznos od 18,68 EUR počam od dana 31. prosinca 2007. godine pa do isplate na iznos od 18,98 EUR počam od dana 31. siječnja 2008. godine pa do isplate na iznos od 33,51 EUR počam od dana 29. veljače 2008. godine pa do isplate na iznos od 34,04 EUR počam od dana 31. ožujka 2008. godine pa do isplate na iznos od 33,04 EUR počam od dana 30. travnja 2008. godine pa do isplate na iznos od 32,79 EUR počam od dana 31. svibnja 2008. godine pa do isplate na iznos od 33,05 EUR počam od dana 30. lipnja 2008. godine pa do isplate na iznos od 32,39 EUR počam od dana 31. srpnja 2008. godine pa do isplate na iznos od 32,38 EUR počam od dana 31. kolovoza 2008. godine pa do isplate na iznos od 32,70 EUR počam od dana 30. rujna 2008. godine pa do isplate na iznos od 35,68 EUR počam od dana 31. listopada 2008. godine pa do isplate na iznos od 33,58 EUR počam od dana 30. studenog 2008. godine pa do isplate na iznos od 35,70 EUR počam od dana 31. prosinca 2008. godine pa do isplate na iznos od 38,00 EUR počam od dana 31. siječnja 2009. godine pa do isplate na iznos od 38,10 EUR počam od dana 28. veljače 2009. godine pa do isplate na iznos od 37,56 EUR počam od dana 31. ožujka 2009. godine pa do isplate na iznos od 37,58 EUR počam od dana 30. travnja 2009. godine pa do isplate na iznos od 36,89 EUR počam od dana 31. svibnja 2009. godine pa do isplate na iznos od 36,30 EUR počam od dana 30. lipnja 2009. godine pa do isplate na iznos od 36,37 EUR počam od dana 31. srpnja 2009. godine pa do isplate na iznos od 36,61 EUR počam od dana 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate na iznos od 36,52 EUR počam od dana 30. rujna 2009. godine pa do isplate na iznos od 36,16 EUR počam od dana 31. listopada 2009. godine pa do isplate na iznos od 36,47 EUR počam od dana 30. studenog 2009. godine pa do isplate na iznos od 36,98 EUR počam od dana 31. prosinca 2009. godine pa do isplate na iznos od 37,55 EUR počam od dana 31. siječnja 2010. godine pa do isplate na iznos od 37,31 EUR počam od dana 28. veljače 2010. godine pa do isplate na iznos od 38,06 EUR počam od dana 31. ožujka 2010. godine pa do isplate na iznos od 37,81 EUR počam od dana 30. travnja 2010. godine pa do isplate na iznos od 38,12 EUR počam od dana 31. svibnja 2010. godine pa do isplate na iznos od 40,50 EUR počam od dana 30. lipnja 2010. godine pa do isplate na iznos od 39,90 EUR počam od dana 31. srpnja 2010. godine pa do isplate na iznos od 41,23 EUR počam od dana 31. kolovoza 2010. godine pa do isplate na iznos od 40,70 EUR počam od dana 30. rujna 2010. godine pa do isplate na iznos od 39,67 EUR počam od dana 31. listopada 2010. godine pa do isplate na iznos od 33,92 EUR počam od dana 30. studenog 2010. godine pa do isplate na iznos od 35,74 EUR počam od dana 21. prosinca 2010. godine pa do isplate na iznos od 33,28 EUR počam od dana 31. siječnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 33,66 EUR počam od dana 28. veljače 2011. godine pa do isplate na iznos od 32,98 EUR počam od dana 31. ožujka 2011. godine pa do isplate na iznos od 32,99 EUR počam od dana 30. travnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 29,61 EUR počam od dana 31. svibnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 29,67 EUR počam od dana 30. lipnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 31,32 EUR počam od dana 31. srpnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 24,55 EUR počam od dana 31. kolovoza 2011. godine pa do isplate na iznos od 23,74 EUR počam od dana 30. rujna 2011. godine pa do isplate na iznos od 23,59 EUR počam od dana 31. listopada 2011. godine pa do isplate na iznos od 23,47 EUR počam od dana 30. studenog 2011. godine pa do isplate na iznos od 23,73 EUR počam od dana 31. prosinca 2011. godine pa do isplate na iznos od 24,00 EUR počam od dana 31. siječnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 23,97 EUR počam od dana 29. veljače 2012. godine pa do isplate na iznos od 23,68 EUR počam od dana 31. ožujka 2012. godine pa do isplate na iznos od 23,71 EUR počam od dana 30. travnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 23,75 EUR počam od dana 31. svibnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 23,52 EUR počam od dana 30. lipnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 23,51 EUR počam od dana 31. srpnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 23,35 EUR počam od dana 31. kolovoza 2012. godine pa do isplate na iznos od 11,31 EUR počam od dana 30. rujna 2012. godine pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.410,84 € zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava
na iznos od 9,93 € počam od dana 31. svibnja 2010. godine pa do isplate na iznos od 28,97 € počam od dana 30. lipnja 2010. godine pa do isplate na iznos od 26,30 € počam od dana 31. srpnja 2010. godine pa do isplate na iznos od 33,50 € počam od dana 31. kolovoza 2010. godine pa do isplate na iznos od 31,19 € počam od dana 30. rujna 2010. godine pa do isplate na iznos od 26,28 € počam od dana 31. listopada 2010. godine pa do isplate na iznos od 34,95 € počam od dana 30. studenog 2010. godine pa do isplate na iznos od 46,49 € počam od dana 31. prosinca 2010. godine pa do isplate na iznos od 38,41 € počam od dana 31. siječnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 41,28 € počam od dana 28. veljače 2011. godine pa do isplate na iznos od 37,42 € počam od dana 31. ožujka 2011. godine pa do isplate na iznos od 38,00 € počam od dana 30. travnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 52,51 € počam od dana 31. svibnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 53,52 € počam od dana 30. lipnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 66,58 € počam od dana 31. srpnja 2011. godine pa do isplate na iznos od 59,28 € počam od dana 31. kolovoza 2011. godine pa do isplate na iznos od 52,41 € počam od dana 30. rujna 2011. godine pa do isplate na iznos od 51,56 € počam od dana 31. listopada 2011. godine pa do isplate na iznos od 50,95 € počam od dana 30. studenog 2011. godine pa do isplate na iznos od 53,97 € počam od dana 31. prosinca 2011. godine pa do isplate na iznos od 57,14 € počam od dana 31. siječnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 57,38 € počam od dana 29. veljače 2012. godine pa do isplate na iznos od 55,25 € počam od dana 31. ožujka 2012. godine pa do isplate na iznos od 56,30 € počam od dana 30. travnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 57,30 € počam od dana 31. svibnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 55,72 € počam od dana 30. lipnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 56,25 € počam od dana 31. srpnja 2012. godine pa do isplate na iznos od 55,36 EUR počam od dana 31. kolovoza 2012. godine pa do isplate na iznos od 53,10 EUR počam od dana 30. rujna 2012. godine pa do isplate na iznos od 55,49 EUR počam od dana 31. listopada 2012. godine pa do isplate na iznos od 56,80 EUR počam od dana 30. studenog 2012. godine pa do isplate na iznos od 56,34 EUR počam od dana 31. prosinca 2012. godine pa do isplate na iznos od 51,23 EUR počam od dana 31. siječnja 2013. godine pa do isplate na iznos od 55,59 EUR počam od dana 28. veljače 2013. godine pa do isplate na iznos od 55,80 EUR počam od dana 31. ožujka 2013. godine pa do isplate na iznos od 53,97 EUR počam od dana 30. travnja 2013. godine pa do isplate na iznos od 42,00 EUR počam od dana 31. svibnja 2013. godine pa do isplate na iznos od 48,98 EUR počam od dana 30. lipnja 2013. godine pa do isplate na iznos od 50,02 € počam od dana 31. srpnja 2013. godine pa do isplate na iznos od 51,99 € počam od dana 31. kolovoza 2013. godine pa do isplate na iznos od 55,00 € počam od dana 30. rujna 2013. godine pa do isplate na iznos od 53,45 € počam od dana 31. listopada 2013. godine pa do isplate na iznos od 54,34 € počam od dana 30. studenog 2013. godine pa do isplate na iznos od 55,36 € počam od dana 31. prosinca 2013. godine pa do isplate na iznos od 50,49 € počam od dana 31. siječnja 2014. godine pa do isplate na iznos od 51,70 € počam od dana 28. veljače 2014. godine pa do isplate na iznos od 51,33 € počam od dana 31. ožujka 2014. godine pa do isplate na iznos od 49,91 € počam od dana 30. travnja 2014. godine pa do isplate na iznos od 49,33 € počam od dana 31. svibnja 2014. godine pa do isplate na iznos od 49,48 € počam od dana 30. lipnja 2014. godine pa do isplate na iznos od 51,32 € počam od dana 31. srpnja 2014. godine pa do isplate na iznos od 52,66 € počam od dana 31. kolovoza 2014. godine pa do isplate na iznos od 52,36 € počam od dana 30. rujna 2014. godine pa do isplate na iznos od 53,63 € počam od dana 31. listopada 2014. godine pa do isplate na iznos od 54,53 € počam od dana 30. studenog 2014. godine pa do isplate na iznos od 54,05 € počam od dana 31. prosinca 2014. godine pa do isplate na iznos od 54,69 € počam od dana 31. siječnja 2015. godine pa do isplate na iznos od 54,69 € počam od dana 28. veljače 2015. godine pa do isplate na iznos od 54,69 € počam od dana 31. ožujka 2015. godine pa do isplate na iznos od 54,69 € počam od dana 30. travnja 2015. godine pa do isplate na iznos od 54,69 € počam od dana 31. svibnja 2015. godine pa do isplate na iznos od 54,69 € počam od dana 30. lipnja 2015. godine pa do isplate na iznos od 54,69 € počam od dana 31. srpnja 2015. godine pa do isplate na iznos od 54,69 € počam od dana 31. kolovoza 2015. godine pa do isplate na iznos od 54,82 € počam od dana 30. rujna 2015. godine pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.746,24 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počam od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.
IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.198,40 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025., kao od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.”
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio 12.06.2019. tužbu protiv ovdje tuženika Privredne banke Zagreb d.d. radi isplate, te u istoj navodi kako je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu dana 19. svibnja 2006. godine, broj 9011343432. Tim ugovorom je tuženik, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 40.000,00 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate. Za trajanja otplate kredita po Ugovoru iz toč. 1. tužbe kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, a sve to sukladno odredbi članka 4. Ugovora o kreditu, u kojoj je navedeno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva, a koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom kako je to pojašnjeno toč. 3 ove tužbe. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki II. Potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je , među inim, tuženik odnosno njegovi pravni prednici, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovan kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-02 od 09. travnja 2015. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/17 utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Nadalje tužitelj se poziva na čl. 502. c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, zatim ističe i da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika zaključio i anekse uz ugovor o kreditu, i to dana 08. prosinca 2015. godine koji je zaključen u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, no međutim tužitelj potpisom tog ugovora, te provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF. Naime, u vrijeme zaključenja Aneksa Ugovoru nije još bila donesena odluka VRS RH broj Pž-6632/2017-10 od dana 14.06.2018. godine, kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnom drugačiji. Prema okvirnom izračunu sačinjenom za potrebe ovog postupka utvrđeno je da tužitelj u postupku konverzije nije obeštećen za više plaćene iznose s temelja promjene kamatnih stopa i primjene valutne klauzule, te je tuženik tužitelju sa tih osnova do 30. rujna 2015. godine ostao dužan iznos od 17.169, 08 kuna sa naslova preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope, te iznos od 27.475,77 kuna sa naslova preplaćenih iznosa zbog primjene valutne klauzule. S obzirom da je pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., kao što su nepoštenim određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111. čl. 1115. te čl. 1046. ZOO.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 20. kolovoza 2019. navodi kako se u cijelosti protivi ovako postavljenom tužbenom zahtjevu. Nadalje, tuženik ističe kako iz odredbi čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđivanja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VRS-a broj Pž-7129/13 pravno je irelevantna u smislu odredbi čl. 138.a i 502. c ZPP-a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima. U postupku isplate preplaćenog, sud nije ovlašten utvrđivati pojedinu odredbu Ugovora kao ništetnu kao ni činjenično stanje koje bi eventualno bilo isto ili barem slično onome iz prednje navedenih odluka viših sudova, jer bi se u tom slučaju radilo o odlučivanju izvan granica zahtjeva koji su postavljeni u postupku. Uzevši u obzir činjenicu kako je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, te pravno više nije niti na snazi, ukazuje se u cijelosti pravno neutemeljen i potpuno promašen ovako postavljen tužbeni zahtjev tužitelja, te bi sud tada imao sve elemente za utvrđenje koliko je to tužitelj nesporno primio po osnovi kredita, odnosno imao bi elemente da sukladno zakonu utvrdi obvezu i iznos vraćanja i tužitelju, a ne samo tuženiku. Tuženik ističe kako sklapanjem novog ugovora, prijašnji ugovor o kreditu (denominiran u CHF, odnosno u kunama s valutnom klauzulom u EUR) prestao je postojati pa korisnik kredita-tužitelj na temelju tog ugovora (jer ga više nema) ne može osnovati potraživati bilo što od banke – tuženika, a ni tuženik od tužitelja, uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja(uključujući i preplatu) obuhvaćena novim ugovorom o kreditu. Naime, kako se predmetnim Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuje obveze vjerovnika i potrošača u svim ugovorima o kreditima vezanim uz valutnu klauzulu bez obzira na vrstu i namjenu u kojima dužnikova obveza iz kredita nije ispunjena ili prisilno ostvarena, a kao što je to slučaj i sa kreditom koji je predmet u ovom postupku, to je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi predmetnog ugovora vezane uz promjenjivu kamatnu stopu kao i cjelokupni zahtjev za isplatom, neosnovan u cijelosti jer niti navedenim zakonom niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već ne navedenim zakonom korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF.Naime, iz Zakona jasno proizlazi da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Drugim riječima, početni kredit u CHF prestao je postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Također, kako je već naznačeno i kako jasno proizlazi iz samoga zakona, konverzija je izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Budući da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF, to je očito kako, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak ovog postupka. Nastavno, budući da je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Nadalje, budući da je potpisom Dodatka Ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje do tad tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate, a što nesporno proizlazi iz čl. 3. i 4. Dodatka ugovoru o kreditu. Nakon ovako izvršene konverzije, usvajanje tužbenog zahtjeva prvostupanjskog suda kako ga je postavio tužitelj zapravo znači dvostruku naplatu (na temelju konverzije tuženik je priznao i obračunao uplate – „ preplatu“, a na temelju ovako donijete presude tužitelj bi ponovno naplatio taj isti iznos s osnove kamate).Tužitelj je međutim, u cijelosti prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita. Osim što su tužitelju i prije samog zaključenja ugovora o kreditu pružene sve informacije u vezi podizanja kredita i mogućih odstupanja u pogledu tečaja valute CHF kroz razdoblje korištenja kredita, tužitelj je s mogućim oscilacijama i volatilnošću tečaja valute CHF bio upoznati i kroz priopćenja Narodne banke Hrvatske. Osim toga, u ugovoru o kreditu, osobito u članku 7., ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Naime u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeći na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica vezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF. Dakle, kune, a osobito iznosi koje navodi tužitelj nigdje i nikada nisu komunicirali klijentu, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Tuženik nadalje navodi kako je smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom čl. 21. ZOO. U ovom postupku tužitelj smatra da se ugovorena promjenjiva kamata po početnoj stopi ima uzeti kao fiksna, te jedino što taži je upravo razlika između stope od 4,20 % i promijenjenih kamata koje su obračunavate tijekom ugovorenog razdoblja. Tuženik ističe kako odluka o tome da li kamata kao protučinidba za korištenje novca banke od strane korisnika kredita treba biti fiksna ili promjenjiva izravno se tiče glavne činidbe pojedine ugovorne stranke po stoga sukladno odredbi čl. 296. st. 3. ZOO-a, tj. čl. 84. ZZP 2003 odnosno čl. 99. ZZP 2007-2014 nije podvrgnuta sudskoj kontroli. U konkretnom slučaju stranke su potpisom Ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope dok je pitanje spora nastalo u pogledu činjenice da se ta stopa mijenja sukladno Odlukama banke jer je na taj način banka u jednostrano povoljnijem položaju u odnosu na korisnika kredita radi osobne dispozicije da stopu mijenja bez suglasnosti korisnika kredita. Tužitelj nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način da je među strankama za cijelo vrijeme trajanja kreditnog razdoblja ugovorena fiksna kamatna stopa, ono na što oba ugovaratelja (pa i tužitelj) imaju pravo je da se pravna praznina koja je nastala između, s jedne strane nesporne činjenice da je kamatna stopa primjenjiva, a s druge strane utvrđenja da je ništetna odredba o načinu njene promjene, potpuni dopunskim tumačenjem ugovora budući da ne ma dispozitivnih zakonskih rješenja kojima bi se najprije trebalo popuniti nastalu prazninu. S obzirom na ovako postavljeni tužbeni zahtjev na tužitelju je stoga teret dokaza da preciznim parametrima (npr. LIBOR za CHF, CDS za Republiku Hrvatsku i sl.) dopuni ugovornu odredbu o kamatnoj stopi, čime bi se tek stvorile pretpostavke za odlučivanje o tome je li se i za koji iznos tuženik zaista neosnovano obogatio obračunavajući kamatnu stopu tijekom ugovornog razdoblja, a kako to tužitelj navodi. Nadalje, čak i da su, unatoč evidentnim procesnim nedostacima tužbe i promašenom pravnom stavu, odluči po istoj meritorno raspravljati, tuženik nadalje ističe kako je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj svakako pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz iste i na koji način ne proizlazi. Naime, sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Dakle, spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretno potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju, te ističe kako je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužiteljici slao o tome obavijest i propadajući otplatni plan.Tuženik je istakao i prigovor zastare.
3.Tužitelj se u daljnjem tijeku postupka očitovao na način da ističe kako nisu osnovane tvrdnje tuženika da je tužitelj sklapanjem Aneksa u postupku konverzije izgubio pravni interes voditi predmetni postupak kao što nisu osnovane tvdrnje tuženika da bi tužitelj u tom postupku bio obeštećen. Tužitelj se dalje poziva na predmet Suda Europske unije LU protiv Erste bank Hungary Zrt u kojem je sud dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrdio da se članak 6.st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati načelno kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prava i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Nadalje tužitelj smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer Aneksom u postupku konverzije nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj nadalje navodi kako u konkretnom slučaju je ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika pa u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.
4. Tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dopune istoga podneskom od 08.04.2024. specificirao tužbeni zahtjev, odnosno isti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka i valutom EUR na način da potražuje iznos od 2.277,69 EUR s osnova promjenjive kamatne stope sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, zatim iznos od 3.410,84 EUR sa osnova valutne klauzule, a zatim nakon dopune nalaza i mišljenja financijsko – knjigvodstvenog vještaka je podneskom od 01.06.2023.tužitelj naveo kako uz utužene iznose potražuje od tuženika i tzv. razliku glavnice, jer je prilikom konverzije tuženik tužitelju odredio veću glavnicu od one koja bi na dan 30.09.2015. bila da se između stranaka primjenjivao prvi otplatni plan i početni tečajn odnosno kakva bi bila da tijekom ugovrnog odnosa nije dolazilo do povećanja tečaja i promjene kamatne stope. Nadalje navodi da isto tako prilikom izražavanja glavnice u valutu EUR tuženik nije primjenjivao tečaj CHF a kakav je bio u trenutku odobrenja kredita tužitelju. Prema inicijalnom izračunu ta razlika iznosi 1.746,24 EUR pa tužitelj postavlja pored dva zahtjeva inicijalno postavljena i tužbeni zahtjev s osnova uvećanja glavnice u iznosu od 1.746,24 EUR sa zateznom kamatom od 30.09.2015.
5. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka protivio preinaci tužbenog zahtjeva te stavljao prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva, odnosno posebno je isticao prigovor zastare protiv povećanog dijela tužbenog zahtjeva, te isticao da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva iz toč. II podneska te predlaže da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbije.
Naslovni sud je rješenjem od 14.06.2024. odredio dopunu financijsko – knjigvoodstvenog vještačenja.
6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ugovorene promjenjive kamatne stope, valutne klauzule i uvećane glavnice.
7.Među strankama nije sporno da su dana 16.05.2006. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 9011343432 od 16.05.2006., te da su sklopili i Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011343432 od 08.12.2015.
8.Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, obzirom da je tuženik istaknuo prigovor zastare te prigovor da tužitelj obzirom da je sklopio Dodatak- sklapanjem novog ugovora je prijašnji ugovor o kreditu (denominiran u CHF, odnosno u kunama s valutnom klauzulom u EUR) prestao postojati pa korisnik kredita-tužitelj na temelju tog ugovora (jer ga više nema) ne može potraživati bilo što od banke – tuženika, a ni tuženik od tužitelja, uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja(uključujući i preplatu) obuhvaćena novim ugovorom o kreditu.Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. oznake P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.06.2014., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. 06.2018. presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015., kao i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019., da li se predmetni ugovor o kreditu nakon zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu primjenjuje i da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i koji iznos obeštećenja eventualno pripada tužitelju, kao i da li je osnovan prigovor zastare.
9.Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 16.05.2006.(list 7-11 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011343432 od 08.12.2015. (list 18-20 spisa), Plan otplate (list 22-29 spisa), Izračun konverzije kreditana dan 30. rujna 2015. (list 30-33 spisa), plan otplate (list 34-36 spisa), vještački nalaz od 17.05.2019. – Rašić računovodstvo i revizija d.o.o. (list 37-53 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku broj:Gž-1853/2016-2 od 14.09.2017. (list 65 i 66 spisa), rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj:Gž-85/17-3 od 13.11.2018. (list 67 i 68 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima (list 69-73 spisa), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke (list 74-78 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P- 1401/2012 od 04.07.2013. (list 86-89 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Revt-249/14-2 od 09.04.2015. (list 90-109 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev-2245/17-2 pd 20.03.2018. (list 110-115 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:Pž-7129/14-4 od 13.06.2014. (list 116 i 117 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019. (list 118-121 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev-2868/2018-2 od 12.02.2019. (list 122 i 123 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:Pž-6632/2017- 10 od 14.06.2018. (list 124 spisa), sažetak Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U- I-3685/2015 i dr.od 04.04.2017. (list 125-130 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2521/2015 i dr. od 13.12.2016. (list 131 i 132 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev-2221/2018-11 od 03.09.2019. (list 133-146 spisa), nalaz i mišljenje vještaka MENTAT d.o.o. – Marijane Matijević, dipl. ing.agr. od 07.07.2020. (list 157-163 spisa), presudu Županijskog suda u Šibeniku broj:P-457/2018-8 od 15.06.2020. (list 171-175 spisa), dopuna nalaza i mišljenja financijsko – knjigovodstvenog vještaka MENTAT d.o.o. – Marijane Matijević od 25.06.2024. (list 247 i 248 spisa).
Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 241 i 242 spisa).
Sud nije izvodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika i osobnog bankara, jer je sud dopisom od 12.10.2020. poslao dopis tuženiku da u roku od 8 dana dostavi u spis imena i adrese predloženih svjedoka iz odgovora na tužbu, te je punomoćnik tuženika podneskom od 19.10.2020. obavijestio sud kako svjedoka –osobnog bankara GU predlaže pozvati na adresi tuženika, dok je dopisom od 20.11.2024. tuženik obavijestio sud kako gđa. GU nije zaposlenica Privredne banke Zagreb, a na glavnoj raspravi održanoj 28.11.2024. punomoćnik tuženika je odstao od dokaznog prijedloga za saslušanje osobnog bankara. Slijedom navedenog kako tuženik nije dostavio podatak o javnom bilježniku kojeg je po potrebi predložio da se sasluša u predmetnom postupku, te kako je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem osobnog bankara ti dokazi nisu izvođeni.
10.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
11.Iz Ugovora o kreditu broj:9011343432 od 16.05.2006. proizlazi da su isti sklopili ovdje tužiteljica i tuženik, te je istim kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 40.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit odobrava za adaptaciju stambenog objekta. Člankom 4. navedenog Ugovora ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,20% godišnje, a visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita, i to na dan 01.01. do 30.06. tekuće godine i na dan 01.07. , a primjenjuje se za da razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa iz čl.4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene. Člankom 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 40.000,00 CHF i kamata iz toč.4.ovog Ugovora otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavnih dio ovog ugovora, te da u slučaju promjene kamatne stope iz toč.4. ovog Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Člankom 8. Ugovora ugovoreno je da radi osiguranja plaćanja tražbina iz tog Ugovora korisnik kredita uručuje banci 2 bjanko mjesnice potpisane od korisnika kredita i solidarnog dužnika koji ovlašćuju banku da uručene mjenice može u svako doba ispuniti po svojoj volji domicilirati i učiniti dospjelima na iznos nenaplaćenih tražbina po ovom Ugovoru te tražiti naplatu putem nadležnog suda. Nadalje radi osiguranja cjelokupne tražbine banke prema korisniku kredita temeljem ovog Ugovora založni dužnik HU vlasnik 1/1 dijela nekretnine dozvoljava da se u korist Privredne banke Zagreb d.d. kao vjerovnika uknjiži pravo zaloga na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Garešnici i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] koja se sastoji od kuća br.13 i dvorište u Varaždinskoj ulici površine 238 hvati, te založni dužnik neopozivo i bezuvjetno ovlašćuje banku da bez njegovog daljnjeg sudjelovanja može uknjižiti založno pravo u korist banke na nekretnini opisanoj u prethodnom stavku.
12.Iz Dodatka Ugovora o kreditu broj:9011343432 od 08.12.2015. proizlazi da su isti sklopili tužitelj i tuženik, da se isti sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz stavka prvog ovog članka u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je korisnik kredita prihvatio Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz čl.1. stavak prvi tog Dodatka u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30.09.2015. izračunatim sukladno čl.19.c. Zakona o potrošačkom kreditiranju kao i izvod iz otvorenih stavaka po kreditu iz članka prvog ovog Dodatka koji je predmet ,konverzije na dan 30.09.2015. Nadalje čl. 3. Dodatka propisano je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da nakon konverzije kredita iz čl. Prvog ovog Dodatka denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30.09.2015. iznosi 17.315,92 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi 1.656,95 EUR a koji iznos se sukladno čl.19.c. stavka prvog točke pete Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30.09.2015. i iznosi 12.654,96 kn.Člankom 4.Dodatka propisano je da ugovorne strane suflasno utvrđuju da je u prijelaznom razdoblju nakon 30.09.2015. do dana skapanja ovog Dodatka vršena otplata kredita sukladno otplatnom planu važećem za otplatu kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom CHF iz članka prvog ovog Dodatka te potpisom ovog Dodatka utvrđuju da razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa za uplatu i iznosa anuiteta u kunama s valutnom klauzulom EUR, utvrđenog novim otplatnim planom iz čl.šestog ovog Dodatka iznosi, 45,20 EUR. Člankom 5. Dodatka propisnao je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da ukupni iznos preplate iz čl. Trećeg i četvrtog ovog Dodatka izosi 1.702,15 EUR što preračunato u kune sukladno Zakonu po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30.09.2015. iznosi 13.000,17 kn te da će se navedeni iiznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR koji će dospijevati nakon sklapanja ovog Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos od 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu iz čl. Šestog ovog Dodatka namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi s time da za to razdoblje preostalih 50% iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita. Člankom 6. Dodatka propisano je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da na dan sklapanja ovog Dodatka a nakon obračuna učinka konverzije uključivo i učinaka nastalih u prijelaznom razdoblju iz čl. Četvrtog ovog Dodatka preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznosi 17.166,64 EUR, te da mjesečni anuitet na dan sklapanja ovog Dodatka iznosi 179,64 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.
13. Iz plana otplate proizlazi da je rata kredita uključujući glavnicu i kamatu na glavnicu po tom planu trebala iznositi 246,63 CHF počevši od 30.06.2006. Nadalje iz istoga je vidljivo da je navedena rata počela od 31.08.2007. rasti tada je iznosila 267,32 CHF, u daljnjem periodu tijekom 2008. i 2009 godine došla i do iznosa od 285,15 EUR. 14. Iz plana otplate po izračunu konverzije kredita da dan 30. rujna 2015. određena su nova dospijeća sukladno novom planu otplate po kojima je ukupno na dan 30.09.2015. ostatak glavnice u EUR iznosio 17.315,92 EUR, sa pojedinačnim mjesečnim rata u iznosima od po 179,64 EUR do 31.05.2026.
15. Iz nalaza i mišljenja Rašić računovodstvo i revizija d.o.o. od 17.05.2019. proizlazi da razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih po Osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa za vrijeme trajanja otplate kredita iznosi 3.231,86 CHF a sve u periodima u kojima je ugovorena kamatna stopa bila manja od primjenjene što preračunato u kune po uvjetima ugovota iznosi 17.169,08 kuna. Više plaćeni iznos korisnikove obveze prema kreditoru s temelja nastalih tečajnih razlika uslijed primjene ugovorene valutne klauzule u CHF u periodima u kojima je ugovoreni tečaj bio manji od primijenjenog od strane banke utvrđen je u iznosu od 27.475,77 kuna. Ukupan iznos više plaćenih redovnih kamata, razlike glavnice i tečajnih razlika uslijed primjene valutne klauzule utvrđen je u iznosu od 36.789,92 kuna, rekaputulirano prema mjesečnim iznosima preplate utvrđenim u Tablici 2.kolona 8. Razlike više plaćenih iznosa s temelja promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule su izračunate do dana 30.09.2015. Korisnik kredita je 30.09.2015. izvršio konverziju na slijedeći način:stanje na dan 30.09.2015. – iznos glavnice kredita u CHF – 26.061,62 CHF, u EUR – 17.315,92 EUR.
16.Iz Općih uvjeta poslovanja tuženika s građanima proizlazi da su informacije o uvjetima i potrebnoj dokumentaciji za odobrenje kredita dostupne tražiteljima kredita u poslovnoj mreži i drugim distribucijskim kanalima banke, zatim da bi ostvario pravo na kredit tražitelj kredita treba prikupiti dokumentaciju kojom se utvrđuje njegov bonitet i kreditna sposobnost odnosno ostalu dokumentaciju ovisno o vrsti i namjeni kredita propisano u važećim aktima banke. Člankom 3.4. Općih uvjeta propisano je da visina kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate su određeni odlukom Banke o uvjetima kreditiranja građana i ostalim važećim aktima Banke kojima se regulira kreditiranje građana. Visina redovne kamatne stope ugovara se kao godišnja kamatna stopa. Važeće kamatne stope iskazane su u pisanom obliku i dostupne su klijentima banke u poslovnoj mreži i drugim distribucijskim kanalima banke. Ovisno o vrsti i namjeni kredita te važećim aktima banke kamata na kredite obračunava se dekurzivno proporcionalnom metodom, dekurzivno konfornom metodom ili nekom drugom zakonom propisanom metodom.
17.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke Marijane Matijević od 07.07.2020. proizlazi da u razdoblju od lipnja 2006. do rujna 2015. ukupna razlika zbog promijenjene kamatne sope iznosi 14.534,87 kn, ukupna razlika zbog tečaja iznosi 24.461,71 kn, što zajedno daje iznos od 38.996,58 kn. U nalazu su izvršena prebijanja negativnih razlika posebno za tečaj sa pozitivnim razlikama tečaja i posebo za negativne razlike kamate sa pozitivnim razlikama kamata. Ukoliko se gledaju isključivo pozitivne razlike tada razlika zbog promjene kamatne stope iznosi 17.161,25 kn razlika zbog promjene kamatne stope iznosi 25.698,94 kn što zajedno daje iznos od 42.860,19 kn.
18.Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, dok je tužitelj podneskom od 06.10.2020. uskladio svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka na način da potražuje od tuženika iznos od 17.161,25 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, zatim iznos od 25.698,94 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose. Nadalje punomoćnik tužitelja je podneskom od 01.06.2023.istaknuo kako uz prethodno navedene iznose potražuje od tuženika i tzv. Razliku glavnice jer je prilikom konverzije tuženik tužitelju odredio veću glavnicu od one koja bi bila na dan 30.09.2015. da se između stranaka primjenjivao prvi otplatni plan i početni tečaj odnosno kakva bi bila da tijekom ugovornog odnosa nije dolazilo do povećanja tečaja i promjene kamatne stope, te ističe kako priliko izražavanja glavnice u valutu EUR tuženik nije primjenjivao tečaj CHF, a kakav je bio u trenutku odobrenja kredita tužitelju te postavlja tužbeni zahtjev na isplatu razlike glavnice u iznosu od 1.746,24 EUR, te ujedno predlaže da se od vještaka zatraži dopuna nalaza i mišljenja na način da isti izrazi razliku između glavnice koja bi bila dospjela na dan konverzije da se na ugovor o kreditu nisu primjenjivale ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope odnosno da se primjenjivao početni otplatni plan te glavnice koju je kao nedospjela utvrdila banka u postupku konverzije.
19.Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Marijane Matijević – stalni sudski vještak knjigovodstveno – financijske struke od 25.06.2024. proizlazi da je na dan 30.09.2015. iznos glavnice kredita u EUR po konverziji tuženika bio 17.315,92 EUR, što preračunato prema srednjem tečaju daje preostali iznos glavnice od 132.250,38 kn. Iznos preostale glavnice po otplatnom planu u CHF je 25.409,23 CHF, što preračunato po početnom srednjem tečaju na dan isplate kredita daje iznos od 118.913,82 kn te je razlika glavnice utvrđena u iznosu od 13.336,56 – 1.770,07 EUR
20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu 19.05.2006., da je to bio stambeni kredit koji je njima trebao za kupnju kuće, da su oni došli u PBZ gdje su potencirali sklapanje ugovora o kreditu u CHF, te da je za CHF bila najniža kamatna stopa i kredit bi mogao biti realiziran u roku od mjesec dana a da je uzela valutu EUR kredit bi mogao biti realiziran u roku od 6 mjeseci uz višu kamatnu stopu tako da su uzeli kredit u CHF i to 40000 na rok od 20 godina, te da njih nisu posebno upozoravali na rizike sklapanja ugovora sa promjenjivom kamatnom stopom i sa valutnom klauzulom, te da zna da je početna rata bila 1.150,00 kn, a na kraju je ta rata narasla i na 1.900,00 kn. Nadalje tužiteljica je navela kako je isključiva namjena tog kredita bila kupnja kuće i u toj kući i danas živi njezina svekrva, a da ona još uvijek otplaćuje taj kredit, do 31.05.2026., da je ona kredit konvertirala u EUR misli da 2015. te da joj sada rata iznosi 172,00 EUR te da su išli u banku i kod javnog bilježnika vezano za sklapanje aneksa ugovora, da je ugovor pročitala ali da ih nitko tada nije upozoravao da eventualno kasnije oni ne bi imali pravo kasnije potraživati iz prvotnog ugovora u CHF, te da su oni kredit konvertirali iz razloga jer je mjesečna rata silovito rasla i da nisu znali do kuda to ide, te da poznaje ljude koji su imali kredit u CHF i napravili su istu stvar. Nadalje navodi kako je ona otplaćivala ovaj kredit, da prije njega nije imala nikakav kredit, niti kod tuženika niti kod druge banke, napominje da razumije pojam promjenjive kamatne stope ali u njenom ugovoru je pisalo da se ugovor sklapa sa kamatom od 4,2% te da ona nije se kod drugih banaka raspitivala o kreditnim proizvodima već kod tuženika jer je bila njihov klijent, te da nije rekla u banci prilikom sklapanja ugovora da bi joj iz istoga bilo išta nejasno, te da nije tražila kod javnog bilježnika nikakva dodatna pojašnjenja, te da je ona ugovor pročitala, ali da joj nitko iz banke nije objašnjavao ugovor stavku po stavku, te da njoj banka nije obajašnjavala nikakve rizike sklapanja ugovora odnosno nije bilo nikakvih upozorenja od strane banke, te da ono što ona zna o valutnoj klauzuli je da je kredit vezan za valutnu klauzulu a da ona nije ekonomski stručnjak te da ne zna zbog čega je došlo do takvog rasta CHF odnosno u početku nije rastao a onda je do rasta došlo naglo ali ne zna zbog čega se to dogodilo, te napominje da je njoj tada trebao kredit. I da je ugovor potpisala pod uvjetima koji su njoj odgovarali i da nije očekivala da će tako završiti tj. da će rata sa 1.100,00 kn porasti na 1.900,00 kn, te da njoj nitko ništa nije pričao o tečaju valute u PBZ, da se ona susrela sa mijenjanjem odnosno promjenom tečaja u mjenjačnicama ako je išla mijenjati EUR-e te da se vrijednost neke strane valute može provjeriti u bankama i mijenjačnicama.
21.Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, te dopunu nalaza i mišljenja vještaka Marijane Matijević jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, je jasno i nedvosmisleno, te su isti u skladu sa pravilima struke, a u dopunskom nalazu i mišljenju je vještak i postupio sukladno rješenju suda dopunio svoj nalaz sukladno zadanom zadatku. Nadalje tuženik je osporavao predmetni nalaz i mišljenje vještaka međutim samo paušalno, bez konkretnih daljnjih pitanja za vještaka ili dokaznih prijedloga.
22.Sud je prihvatio iskaz tužiteljice jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, i u skladu s materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.
23.Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom se utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10.9.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII- tuženika kao neosnovane.
Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
24.Sukladno odredbi čl.81. st.1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl.81. st.2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
25.Sukladno odredbi čl.269. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl.272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl.270. st.1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. 26.Sukladno odredbi čl.323. st.1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.
27.Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka od 08. prosinca 2015. nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 29. siječnja 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom od 08. prosinca 2015. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, a što osim toga proizlazi iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja i dopune istoga koje je provedeno tijekom postupka.
28.Sud je na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale tijekom otplate za cijeli vremenski period otplate kredita, i rast valutne klauzule, kao i na okolnost tvrdnje da je Dodatkom utvrđena ravnoteža između stranaka proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno financijske struke Marijani Matijević.
29.Tuženikovo protivljenje preinaci tužbe nije osnovano, obzirom da je sukladno čl. 190.st.3.ZPP-a propisano da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Obzirom na činjenicu kako bi tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka za razliku iznosa, kao I za razliku glavnice mogao podnijeti novu tužbu, sud je radi ekonomičnosti postupaka i ne stvaranja novih dodatnih troškova dopustio preinaku tužbe, obzirom da je tužitelj samo uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka.
30.Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos od 2.279,19 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojedinog iznosa.
31.Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 12.06.2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina. Nadalje tuženik je isticao prigovor zastare i u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva, kada je tužitelj podneskom uskladio svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te takav prigovor zastare također nije osnovan, sve sukladno stavu VSRH zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Su-IV-123/2024-5 od 27.05.2024., odnosno obzirom da je riječ o preinaci isticanja novog zahtjeva uz postojeći ali iz iste činjenične osnove zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe, pa slijedom navedenog prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjec također nije osnovan.
32.U smislu odredbe članka 502c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u bitnom je izrazio stajalište da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
33.Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, Ugovorom o kreditu broj: 9011343432 koji je zaključio sa tužiteljem dana 19.05.2006. godine, povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje : ZZP). Nadalje je utvrđeno da je u tom Ugovoru tuženik ugovorio sa tužiteljem redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (tuženika) i internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača (tužitelja), a što je također protivno ranije navedenim odredbama ZZP-a. Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se samo na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tuženiku postupak formiranja kamatne stope, odnosno tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, razumljiva pa time ni poštena. Isto se odnosi i na valutu u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, odnosno njegov tečaj tijekom trajanja otplate kredita. Tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vrati tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.
34.Zbog navedenoga sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i presudio je kao u izreci.
35. Presudom suda EU C118/17 (slučaj LU) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja i dopune financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer Dodatkom - Aneksom od 08. prosinca 2015. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama, i valutnom klauzulom, te razlikom glavnice tužitelj je preplatio iznos od sveukupno 7.434,77 EUR, a što nije otklonjeno predmetnim Dodatkom Ugovora, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. 36.Dakle, sklapanjem Aneksa od 08. prosinca 2015. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata, valutne klauzule te razlike glavnice.
37.O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. i 155. ZPP-a jer je u sporu u cijelosti uspio tužitelj.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22, 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 30.10.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 29.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč.1. Tarife, trošak sastava podneska od 23.08.2020. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1 Tarife, trošak sastava podneska od 06.10.2020. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1 Tarife, trošak sastava podneska od 06.10.2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1 Tarife, trošak sastava podneska od 30.11.2021. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak sastava podneska od 01.06.2023. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak sastava podneska od 08.04.2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 27.05.2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 10.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 28.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč.1. Tarife, uvećano za pripadajući PDV na navedene iznose u iznosu od 525,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,80 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 120,80 EUR sukladno Tar. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), te pristojbe na presudu 120,80 EUR, odnosno u sveukupnom iznosu od 3.198,40 EUR, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja odnosno od 10.01.2025. pa do isplate, sve sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). Tužitelju nije priznat zatraženi trošak kopiranja i dokumentacije jer isti nije obrazložen i dokumentiran.
Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
U Križevcima, 10. siječnja 2025.
S U D A C:
Jasimina Drageljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može Županijskom sudu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno u tri istovjetna primjerka.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda odnosno rješenje objavljuje sud neće dostavljati presudu odnosno rješenje, prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena.
