Posl. broj P-2553/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji ovog suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: SU, iz [adresa]. 16, Halmstadt, Švedska, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak i partneri iz Splita, protiv tuženika: HU iz Kunghojds 61, Goteborg, Švedska, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Zoranu Vuloviću, odvjetniku u Supetru, i Predragu Trutinu, odvjetniku u makrskoj, radi utvrđenja,3. prosinca 2024. godine, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja AU, odvjetničke vježbenice u OD Ljubičić-Vrdoljak i partneri te punomoćnici tuženika odvj. Zoran Vulović i odvj. Predrag Trutin, dana 10. siječnja 2025. godine, donio je i javno objavio

p r e s u d u

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva solemniziranog kod Anamarije Arapović Vranješ, javnog bilježnika u Makarskoj, dana 12.08.2022. godine, br. OV-6573/2022. od 12.08.2022. godine.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Split, Stalna služba u Supetru, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1240 k. o. [katastarska općina], koje stanje je bilo prije provedbe upisa prava vlasništva u predmetu Z-8622/2023, te se nalaže upisati kao suvlasnika nekretnine tužitelja za ½ idealnog dijela, uz istovremeno brisanje ½ idealnog dijela sa imena tuženika.

3. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva solemniziranog kod Anamarije Arapović Vranješ, javnog bilježnika u Makarskoj, dana 12.08.2022. godine, br. OV-6573/2022. od 12.08.2022. godine.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Split, Stalna služba u Supetru, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] ZU

Posl. broj P-2553/2023

1240 k. o. [katastarska općina], koje stanje je bilo prije provedbe upisa prava vlasništva u predmetu Z-8622/2023, te se nalaže upisati kao suvlasnika nekretnine tužitelja za ½ idealnog dijela, uz istovremeno brisanje ½ idealnog dijela sa imena tuženika.

3. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.“

III. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženika, da je dana 21.02.2023.g. pod brojem Z-8622/2023. zaprimljen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva temeljem Sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja prijenosom prava vlasništva na nekretnini, solemniziranog kod Anamarije Arapović Vranješ, javnog bilježnika u Makarskoj, dana 12.08.2022. godine, br. OV-6573/2022. od 12.08.2022. godine, međutim da navedeni sporazum o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva nije valjan pravni posao jer tuženik nije ispoštovao ugovorom preuzete obveze zbog čega da se ugovor smatra raskinutim. Zbog navedenog predlaže se kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi kao i tužbenom zahtjevu, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da su paušali navodi tužitelja da ugovor i sporazum o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva nisu valjani pravni poslovi jer da navedeno negira sama činjenica da je isto u zemljišnim knjigama provedeno u cijelosti. Tužitelj da ne navodi zbog čega traži da je ugovor raskinut kao niti zbog čega bi isti bio ništetan.

3. U dokaznom postupku pregledan je Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja prijenosom prava vlasništva na nekretnini, solemniziran kod Anamarije Arapović Vranješ, javnog bilježnika u Makarskoj, dana 12.08.2022. godine, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Tužitelj je na pripremnom ročištu predložio u dokazne svrhe izvesti dokaz saslušanjem svjedoka čija imena nije dostavio, te očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka, koji dokazni prijedlog je sud odbio kao nepodoban za utvrđenje okolnosti koje bi bile važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Osnovni tužbeni zahtjev kao niti podredni tužbeni zahtjev nisu osnovani.

5. Predmet tužbe je utvrđenje da je raskinut Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja prijenosom prava vlasništva na nekretnini, od 12.08.2022. godine, uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva nekretnine na ime tuženika temeljem Sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja prijenosom prava vlasništva na nekretnini, od 12.08.2022. godine, te podredno utvrđenje ništetnosti Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja prijenosom prava vlasništva na nekretnini, od 12.08.2022. godine.

6. Između stranaka nije sporno da su zaključile Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja prijenosom prava vlasništva na nekretnini, od

Posl. broj P-2553/2023

12.08.2022. godine, i to tužitelj SU kao Zajmoprimac, te tuženik HU, kao Zajmodavac.

7. Između stranaka je sporno je li tuženik kao Zajmodavac ispunio svoju obvezu preuzetu potpisivanjem predmetnog ugovora, kao i to je li predmetni ugovor ništetan pravni posao.

8. Pregledom predmetnog Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja prijenosom prava vlasništva na nekretnini, od 12.08.2022. godine, utvrđeno je člankom 1.1., da su ugovorne stranke suglasne da je Zajmodavac- tuženik, dao, a zajmoprimac-tužitelj primio i potvrdio primitak iznosa od 75.000,00 EUR, na dan potpisivanja ugovora. Člankom 1.2. Ugovora stranke su uglavile da je Zajmodavac – tuženik temeljem Ugovora o zajmu od 25.07.2022.g sklopljenog između njega i UU kao Zajmodavca, ovjeren kod Grada Čapljine , br. Ou- 9455/22, pozajmio iznos od 125.000,00 EUR, sa rokom dospijeća 20.12.2022.g., za koji iznos ugovorne strane konstatiraju da je uložen u dovršetak izgradnje objekta na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Člankom 1.3. Zajmoprimac-tužitelj, obvezao se vratiti cjelokupan iznos zajma od 75.000,00 EUR najkasnije i zaključno sa 20.02.2023.g.. Člankom 2.2. stranke su se usuglasile da se radi osiguranja novčane tražbine Zajmodavca prenese na Predlagatelja osiguranja vlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u vlasništvu Zajmoprimca. Člankom 2.4. Fiducijarni dužnik bezuvjetno i neopozivo prenosi u vlasništvo Fiducijarnom vjerovniku predmetnu nekretninu u vlasništvo u svrhu osiguranja novčane tražbine, te mu dozvoljava da isti odmah i bezuvjetno, bez ikakvih daljnjih suglasnosti ishodi na svoje ime i u svoju korist prijenos prava vlasništva opisane nekretnine. Člankom 3.2. Fiducijarni dužnik izričito i neopozivo izjavljuje da je suglasan s time da Fiducijarni vjerovnik u slučaju postojanja bilo koje svoje dospjele a nenamirene novčane tražbine prema Fiducijarnom dužniku, može protiv Fiducijarnog dužnika provesti neposrednu ovrhu na predmetnoj nekretnini radi naplate cjelokupne tražbine.

8.1. Člankom 9. stranke su ugovorile da sve ono što nije sadržano u odredbama tog ugovora, a relevantno je za međusobne odnose stranaka, ugovorne strane će regulirati u Dodacima tom ugovoru u pisanoj formi, jer usmena utanačenja, koja nisu u suglasnosti sa odredbama tog ugovora ili su u protivnosti s istima, nisu mjerodavna za međusobne odnose, ako nisu prethodno utanačena u pisanoj formi.

9. Člankom 499. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Na primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva. Također, člankom 500. ZOO-a, propisano je da se Zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. Članak 501. propisuje da je Zajmodavac dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži. Pravo zajmoprimca da zahtijeva predaju ugovorenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora.

10. Odredbom čl. 504. ZOO-a propisano je ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti

Posl. broj P-2553/2023

zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva. Članak 505. propisuje ako u zajam nije dan novac, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, zajmoprimac je ipak ovlašten da po svom izboru vrati pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje. Isto vrijedi i u slučaju kad nije moguće vratiti istu količinu stvari, iste vrste i iste kakvoće.

11. Tužitelj je u svom iskazu prvenstveno naglasio da je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu o kojoj do sada nije odlučeno. Upitan u kakvim je odnosima bio sa tuženikom prije zaključenja Sporazuma u kolovozu 2022. godine, navodi da su do toga trenutka odlično surađivali. Radili su neke poslove zajedno u Švedskoj, u tuženika je imao povjerenja. Predmetnu zgradu počeli su graditi 2017. ili 2018. godine a gradnja je trajala do 2020. godine. Zgrada je građena na zemljištu koje su kupili zajedno kao članovi firme Intergradnja d.o.o. [adresa], koja je u međuvremenu pala u stečaj, nakon čega su sa firme prenijeli vlasništvo zemljišta na svakog od njih, po ½ dijela. Navodi da su prilikom gradnje kuće zapali u financijske poteškoće zbog čega nisu mogli nastaviti radove, a tuženik ga je obavijestio da je našao novac koji im je bio potreban za dovršetak radova. Vjerovao je da se radi o kreditu banke, no tuženik je novac posudio od fizičke osobe. Ističe da je u trenutku zaključenja ugovora s tuženikom u njega imao povjerenja i nije vjerovao da će ga htjeti prevariti, a sve obzirom na raniju dugogodišnju suradnju. Između sebe su dogovorili da će tuženik kontaktirati izvođače i plaćati račune, voditi radove i to upravo od novaca koje je priskrbio, tako da on taj iznos od 75.000 eura nije nikada dobio na ruke. Navodi da je tuženik sa zajmodavcem zaključio ugovor o zajmu u kojem je kao iznos posudbe označeno 100.000 eura s time da se iznos od 25.000 eura odnosi na kamatu. Navodi da je u vrijeme gradnje kuće bio u Švedskoj, redovito je kontaktirao tuženika koji ga je trebao obavještavati o radovima, tuženik mu je govorio da radovi napreduju no kada je od njega tražio da mu pošalje račune za građevinski materijal, poslao mu je, ispisane rukom, iznose koje je navodno isplatio, te mu je predočio fiskalni račun trgovine u Mostaru koja prodaje sanitarnu opremu. Kako su se građevinski radovi odužili poslao je svog rođaka da provjeri u kojoj je fazi gradnja kuće, a rođak ga je obavijestio da kuća uopće nije dovršena, o čemu mu je rođak poslao slike i videa 19.2.2023. godine, te je u tom trenutku kontaktirao odvjetnika kojemu je poslao svu dokumentaciju. navodi da je tuženik, prije podnošenja ove tužbe, odugovlačio sa radovima odnosno stalno mu je govorio kako će radovi u kratkom roku biti gotovi a u međuvremenu da se uknjižio. Upitan zbog čega je uopće sa tuženikom zaključio ovaj predmetni ugovor, navodi da je sa tuženikom zaključio još jedan sporazum u kojem se tuženik obvezao za taj isti iznos od 75.000 eura izvršiti sve građevinske radove na kući u suvlasništvu. Upitan jesu li prilikom sastavljanja predmetnog sporazuma angažirali odvjetnika, navodi da je tuženik angažirao odvjetnicu koja je bila već sastavila tekst ugovora. Ističe kako su ovim drugim sporazumom on i tuženik dogovorili da će on tuženiku dopustiti da se uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, ukoliko u ostavljenom roku ne vrati iznos na koji glasio ovaj predmetni sporazum, s time da se tuženik obvezao isplatiti mu u tom trenutku 120.000 eura. Posebno upitan od strane svog pun. u kojoj se fazi nalazi objekt u trenutku kada je sklopljen sporazum navodi da je isti bio izgrađen do 70% a na daljnje pitanje koliko je tuženik od trenutka zaključenja predmetnog sporazuma do veljače uložio u predmetnu nekretninu tužitelj navodi da je uložio 20.000 eura. Na daljnje pitanje navodi kako je plan tužitelja i tuženika bio po dovršetku objekta istoga prodati. Radi se o jednostambenom objektu. Na poseban upit pun. tuženika je li točno da je potpisao predmetni sporazum o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine

Posl. broj P-2553/2023

navodi da je to točno, a na daljnje pitanje istog punomoćnika je li osporavao u fiducijarnom postupku koji se vodio kod javnog bilježnika, navodi da je on imao povjerenja u tuženika a kada je shvatio o čemu se radi protiv njega je podnio kaznenu prijavu. Dodaje kako je tuženik zloupotrijebio ugovor koji su potpisali isključivo s ciljem da se uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, s time da je tuženik istu u međuvremenu prodao trećoj osobi.

12. Tuženik HU, pok. S, istakao je kako je većina navoda iz iskaza tužitelja neistinita. Istina je da su tužitelj i on prije zaključena ugovora surađivali u Švedskoj i to na način da je tužitelju našao velike poslove, kao npr. gradnja stanova, 7-8 vila, međutim da je tužitelj jako loše radio, nije isplaćivao radnike, posuđeni novac nije vraćao, oštetio je investitore. Sa tužiteljem je razgovarao o tome da bi mogli nešto graditi u Hrvatskoj na što je tužitelj pristao tako da su našli ovo zemljište u Sumartinu, za koje je on platio 75.000 eura, a tuženik 40.000 eura, s time da su bili dogovorili, da će razliku u uloženom regulirati kroz financiranje građevinskih radova. S tužiteljem je otvorio firmu sa sjedištem u [adresa] obzirom da je tužitelj već tamo imao neku firmu. Prilikom osnivanja firme tužitelj je od njega tražio da se upiše kao vlasnik iste za 52% što mu je dopustio a to zbog toga kako bi tužitelj mogao plaćati izvedene radove. Dok je s tužiteljem bio u dobrim odnosima, imao je povjerenje u njega. Navodi da je građevinske radove trebao je voditi tužitelj, obzirom da mu je on govorio da ima radnike u svojoj firmi koje je htio poslati na gradilište, no radnike nije plaćao, od tri radnika mu je ostao samo jedan koji je i sagradio pola kuće. Ističe kako tužitelj nije niti dolazio na gradilište niti mu se javljao dok je on na gradilište dolazio jako često. Upitan u kojoj fazi je bila izgradnja kuće u trenutku zaključenja ugovora navodi da je bila u grubim radovima, a upitan kojom dinamikom su napredovali građevinski radovi od početka gradnje 2017. pa do 2022.g., kada je kuća bila još u početnoj fazi, navodi da je to bilo u vrijeme korone. Navodi da tužitelj nije imao volje raditi, imao je financijskih problema, itd. Navodi da je u trenutku kada im je ponestalo novca za gradnju, kod svoga prijatelja iz Mostara posudio iznos novca na koji se odnosi i predmetni ugovor. Ističe da je predmetni Ugovor sastavljen kod odvjetnika te ovjeren kod javnog bilježnika koji je prije potpisivanja upozorio tužitelja na značenje ugovora i kakve posljedice bi mogao snositi u slučaju da ne vrati pozajmljeni novac. Upitan je li tužitelju predao iznos od 75.000 eura, navodi da je taj iznos imao kod sebe, ponudio je tužitelju a on ga je odbio uzeti, s idejom da on ( tuženik ) nastavi financirati građevinske radove, s tim da su na taj način nekako i ujednačili iznose koje su unijeli u kuću, a da je on do tada u izgradnju bio uložio puno više. Navodi kako je istina da tužitelju nije isplatio iznos od 120.000 eura kako je bilo dogovoreno, o čemu da su se dogovorili posebnim ugovorom, i to zbog toga što je tužitelj njemu još ostao dužan određeni iznos novca, a upitan u koje je vrijeme nastao taj dug, navodi da je nastao i prije ove njihove suradnje na Braču, a osim toga tužitelj da je ostao dužan i njegovim prijateljima. Dodaje kako nije točno da tužitelja nije obavještavao o radovima, o svemu tome postoji pisana korespondencija, tužitelja je uporno pokušavao dobiti telefonom, a on ne bi odgovarao. Ističe kako je u predmetnoj kući imao dodatnih troškova i to za ugradnju 150 m2 keramike na terasi, isto tako je umjesto ranije naručenog materijala čija boja mu se nije svidjela kupio mramor i njime obložio stepenište, o čemu je tužitelj bio obaviješten. Dodaje kako je tužitelja sreo u Švedskoj, i to pet dana prije nego što je trebao vratiti ovih 75.000 eura, upozorio ga je na to da je osobi od koje je posudio novac obećao da će ga vratiti u kratkom roku, na što da je tužitelj predložio da osigura polovinu iznosa, međutim on je tom čovjeku obećao da će mu cjelokupni iznos biti vraćen. Nakon toga ga je kontaktirao punomoćnik tužitelja, nakon čega je odmah sjeo na avion, došao u

Posl. broj P-2553/2023

Split kod odvjetnika u kancelariju kojom prigodom je odvjetnik predložio da u narednih 40 dana dovrši radove na terasi i stepeništu, obzirom da je sve drugo bilo dovršeno. Odvjetnik tužitelja je rekao da će kontaktirati njegovu odvjetnicu što on nikada nije napravio. Nakon toga je od nekoga saznao da je tužitelj imao u planu prodati svoj suvlasnički udio. Upitan koliko je novca uloženo u kuću od dana potpisivanja ugovora od veljače 2023. navodi da je uložio 100.000 eura. Na daljnje pitanje tko je kupio građevinski materijal navodi da ga nije kupio tužitelj, te da su na objektu radili uglavnom prijatelji kojima je plaćao na ruke.

13. Iz sadržaja predmetnog ugovora ( čl. 1.2.) kao i iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da je Zajmodavac – tuženik u trenutku zaključenja predmetnog ugovora već pribavio novčana sredstva, na način da je od UU pozajmio iznos od 125.000,00 EUR, ( sa rokom dospijeća 20.12.2022.g. ), za koji iznos su stranke suglasno utvrdile da je uložen za dovršenje izgradnje objekta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u tom trenutku u suvlasništvu svake od stranaka za ½ dijela. Iz navedenog proizlazi da je tuženik svoju ugovornu obvezu ispunio, što je tužitelj- Zajmoprimac i potvrdio potpisivanjem ugovora.

14. Sa druge strane, nije sporno da tužitelj-Zajmoprimac nije ispunio svoju obvezu prema tuženiku-Zajmodavcu, odnosno nije mu vratio iznos od 75.000,00 EUR-a koje se ugovorom obvezao vratiti do najkasnije 2. veljače 2023. godine. Kako tužitelj nije u ugovorenom roku ispunio svoju obvezu, tuženik je postupio na način predviđen člankom 2.4. ugovora kojim je uglavljeno da Fiducijarni dužnik – tužitelj bezuvjetno i neopozivo prenosi u vlasništvo Fiducijarnom vjerovniku predmetnu nekretninu u vlasništvo u svrhu osiguranja novčane tražbine, te mu dozvoljava da isti odmah i bezuvjetno, bez ikakvih daljnjih suglasnosti ishodi na svoje ime i u svoju korist prijenos prava vlasništva opisane nekretnine, što je ovaj i napravio.

15. Tužitelj do dana podnošenja tužbe nije pokušao raskinuti predmetni ugovor zbog neispunjenja. Predmetni Ugovor stranke su zaključile dana 12. kolovoza 2022. godine. Odredbom čl. 501. ZOO-a, propisano je da pravo zajmoprimca da zahtijeva predaju ugovorenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora.

16. Iz svega navedenog proizlazi da su predmetnim ugovorom stranke regulirale, ujednačile iznose uložene u izgradnju kuće na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koju su bili uknjiženi svaki za po ½ dijela, sve do trenutka kada je tuženik, kao suvlasnik koji je većim dijelom financirao izgradnju kuće, aktivirao svoje ovlaštenje iz Sporazuma o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva, te se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo. Svrha zbog koje su stranke zaključile predmetni Ugovor i sporazum o osiguranju tražbine, bila je ta da iznosi novaca kojim je svaka od stranaka financirala kupnju zemljišta i izgradnju kuće, odgovaraju suvlasničkim udjelima na predmetnoj nekretnini na koje su bili uknjiženi. U trenutku kada je tužitelj odbio sudjelovati u financiranju izgradnje kuće, iako je bio uknjižen kao njen suvlasnik za 1/2 dijela, tuženik je poduzeo raspoložive mjere ( na koje je tužitelj potpisivanjem predmetnog ugovora i pristao ) kako bi zaštitio svoju investiciju. Zbog navedenog odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Odredbom čl. 299. Zakona o parničnom postupku popisno je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve

Posl. broj P-2553/2023

činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane. Tužitelj nije niti u tužbi a ni do zaključenja prethodnog postupka, izložio činjenice, niti predložio dokaze na okolnost utvrđenja činjenica na kojima bi temeljio svoj zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora, zbog čega je i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

18. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a, propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, pa je tuženiku odobren parnični trošak kako slijedi: sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta 27.2.2024.g., 21.5.2024.g., 12.7.2024., sastav podneska od 9.7.2024.g.,18.11.2024.g., sve po 250 bodova, ukupno 1250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 2.500,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III. U Supetru, dana 10. siječnja 2025. godine

S U D A C

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti

1. OD H A, [adresa]

2. odvj. Zoran Vulović, Supetar