Poslovni broj: P-3217/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista ĆC, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, kojeg zastupa punomoćnica FC, dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica PC, zaposlenica tuženika, dipl. iur.,, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja FC, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 10. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862,, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, iznos od 12.461,54 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 20.05.2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 22.05.2024.g. navodi da je osiguranica HZMO JC za vrijeme radnog vremena zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 30.08.1991.g. koju je prouzročio osiguranik tuženika, te joj je po toj osnovi priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad rješenjem tužitelja od 20.03.2000.g. Nezgodu je skrivio osiguranik tuženika ZC koji je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ks-369/92 te je u istom postupku utvrđen sudoprinos osiguranice tužitelja od 20%. Tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine osiguranici JC za razdoblje od 01.07.2021.g. do 30.04.2024.g. u iznosu od 15.576,93 eura, što umanjeno za 20% sudoprinosa iznosi 12.461,54 eura, slijedom čega tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe da se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.01.2022., Rev-5292/2019-2 od 16.06.2020., Rev-x-288/2018 od 25.08.2020. Tuženik osobito upućuje na odluku Rev-12/2022-2 od 12.01.2022. Nadalje, što se tiče pitanja prava na naknadu štete tužitelju, tuženik upire na mjerodavnu odredbu članka 27. ZOOP-a. Što se tiče pitanja osnove tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i ispravama u spisu, mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, to ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju sukladno odredaba čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a. Smatra da je navedeno također općeprihvaćeno pravo shvaćanje VSRH i županijskih sudova, a čiju praksu tuženik dostavlja u privitku. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na pripremno ročište održano dana 09. prosinca 2024.g., niti je ispričao svoj nedolazak, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 ZPP-a na prijedlog punomoćnika tužitelja održao pripremno ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.
4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u prijavu o povredi na radu i kaznenu presudu povodom štetnog događaja (list 5-18 spisa), rješenje tužitelja, Područna služba Zagreb broj IN-681185 od 23.04.1993.g. (list 19-21 spisa), presliku rješenja tužitelja od 20.03.2000.g. (list 23-26 spisa), presliku nalaza i mišljenja HZMO o radnoj sposobnosti osiguranika tužitelja (list 27-34 spisa), presliku zapisnika o uviđaju povodom štetnog događaja (list 9-17 spisa), obračun isplaćenih mirovina (list 85-108 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je osiguranici tužitelja JC rješenjem tužitelja od 20.03.2000.g., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od dana 01.01.1999. godine.
6. Prema pravnom shvaćanju VSRH sadržanom u brojnim odlukama, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.
7. Odredbom čl. 27. ZOOP propisuje u st. 1 da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2 određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a st. 3 da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4 određuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a stavak 5 da obvezu iz stavka 1. istog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
8. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
9. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti zbog ozljede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO zbog profesionalne nesposobnosti za rad i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti zbog ozljede na radu i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. – rješenje VSRH broj Rev 12/2022 od 12.01.2022.g., rješenje VSRH- broj Rev 850/22 od 25.10.2022.g., rješenje VSRH broj Rev-68/2019- 2 od 1.03.2022.g.
10. Kako je prethodno navedeno, obzirom da je tužiteljevoj osiguranici JC, prema samim tužiteljevim navodima i njegovim ispravama u spisu, mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, rješenjem tužitelja od 20.03.2000. godine te joj je stoga i u utuženom razdoblju isplaćivao invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed povrede (ozljede) na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije dokazao da trpi štetu, kako je to pravilno i ukazivao tuženik pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan (tako i u presudama Visokog Trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž- 183/2020-2 od 11. svibnja 2022.g., poslovni broj Pž-1848/22 od 08. srpnja 2022.g. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.).
11. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu te kako je tužitelj isplaćivao osiguranici invalidsku mirovinu na temelju ozljede na radu to niti ne postoji razlika koju bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju s osnova naknade štete, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev kao pod točkom I izreke presude.
U Zagrebu, 10. siječnja 2025. godine
Sutkinja:
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA: 1. tužitelju
2. tuženiku
U Zagrebu, 10. siječnja 2025. godine
