Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1155/2021-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Ivšić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŽF iz [adresa], 2 Adelphi Quay, Co. Waterford, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dušku Vučevcu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2661/2018-42 od 24. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2661/2018-42 od 24. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju sklopljen između KF i Ć (Franjice) Belinić, oboje iz [adresa], darodavatelja, i tuženika ŽF iz [adresa], daroprimatelja, sklopljen dana 31. ožujka 2003. ovjeren po Javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba, M. Matošeca 3, broj ovjere: OV-6574/03 od 3. travnja 2003. kojim su darodavatelji darovali tuženiku stan na tavanu (potkrovlju), površine 60 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade izgrađenoj na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] PL broj 2657.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodne banka, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 28.125,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom tužitelj pobija presudu u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim ugovor o darovanju, sklopljen između roditelja stranaka kao darovatelja i tuženika kao daroprimca, kojim je tuženiku darovan stan u potkrovlju sa okućnicom i zajedničkim dijelovima zgrade, a zbog nedostatka propisane forme i činjenice da darovatelji nisu bili vlasnici darovane nekretnine.

6. Po provedenom postupku i ocjenom dokaza sud prvog stupnja je utvrdio:

- da činjenica da je darovana tuđa stvar ne čini ništetnim ugovor o darovanju, već da takav ugovor o darovanju za vlasnika ne proizvodi pravni učinak te da se među strankama vodi zaseban parnični postupak u kojem će se riješiti sporni vlasnički odnosi,

- da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen u pisanom obliku, ali ne u obliku javnobilježničkog akta pa da je odlučno pitanje je li došlo do prave predaje nekretnine prilikom sklapanja darovnog ugovora,

- ocjenom svih provedenih dokaza da je tuženik u trenutku darovanja već stanovao u predmetnom stanu u potkrovlju, koji čini zasebnu stambenu cjelinu i kojeg je isključivo i samostalno koristio tuženik za stanovanje, a nakon vjenčanja zajedno sa suprugom, i u kojem je živio sve do 2004. te ga nitko drugi nije mogao koristiti niti ga suposjedovati bez njegovog dopuštenja.

6.1. Temeljem prednje utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen u propisanom obliku te da nije bila nužna forma javnobilježničkog akta u smislu odredbe članka 53. stavak 1. točka 2. Zakona o javnom bilježništvu (NN 16/07) obzirom da je izvršena stvarna predaja nekretnine tuženiku radi čega predmetni ugovor o darovanju nije ništetan u smislu odredbe članka 103. Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO/91) te odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika obvezuje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje tužitelj s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

7.1. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima se osporava pravo vlasništva predmeta darovanja darovatelja, sada pok. roditelja stranaka, valja reći da je ispravno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da vlasništvo darovatelja predmetnog stana u potkrovlju sa zajedničkim dijelovima zgrade i pripadajuće okućnice, nije relevantan razlog za ništetnost ugovora već da u tom slučaju taj ugovor u odnosu na stvarnog vlasnika ne proizvodi pravne učinke. Naime, izraženo pravno shvaćanje po kojem okolnost da darodavac eventualno nije vlasnik darovane stvari nije razlog za ništavost darovnog ugovora, odnosno da otuđenje tuđe nekretnine nije razlog ništetnosti tog pravnog posla, općepoznata je, dugogodišnja, priznata i ustaljena sudska praksa. Navedenom u prilog govori i činjenica da se među strankama vodi i parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom stanu, pored okolnosti da tuženik u ovom postupku svoje navodno vlasništvo predmeta darovanja ne dokazuje odgovarajućom javnom ispravom što zamjećuje i prvostupanjski sud. Posljedično navedenom neosnovano žalitelj navodi da bi odluka u tom parničnom postupku (koji se vodio pod poslovnim brojem P-665/2019 pred Općinskim sudom u Sesvetama) predstavljala prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a obzirom na prednje izneseno pravno shvaćanje. U kontekstu navedenoga i svi daljnji žalbeni razlozi koje tužitelj iznosi u svezi vlasništva darovane nekretnine su irelevantni.

9. Također su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud pogrešno i protivno odredbi članka 8. ZPP-a cijenio provedene dokaze, napose iskaze svjedoka (ne navodeći kojih) koji da su proturječni njihovim iskazima danim u postupku pod poslovnim brojem P-665/2019, a radi čega da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, suprotno navodima žalbe tužitelja, sud prvog stupnja je sukladno načelu neposrednog izvođenja dokaza proveo sve dokaze te temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju analize rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice u vezi prijeporne okolnosti je li izvršena prava predaja darovane nekretnine tuženiku obzirom da osporeni darovni ugovor, iako sklopljen u pisanom obliku, nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta u smislu odredbe članka 53. stavak 1. točka 2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93. i 29/94.), a u svezi članka 70. stavak 1. i članka 103. stavak 1. ZOO/91. Stoga darovni ugovor koji nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta bio bi ništav bez prave predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

9.1. Sud prvog stupnja analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka te dovodeći ih u vezu sa darovnim ugovorom i danom njegove ovjere kao i potvrde o prebivalištu tuženika, temeljem iskaza sestara stranaka OF i RF kao i iskaza svjedoka Ž i UF i tuženika, pravilno zaključuje da je sporni darovni ugovor sklopljen u propisanom obliku jer da se tuženik već nalazio u posjedu darovanog stana u vrijeme njegovog zaključenja pa da stoga nije bila nužna forma javnobilježničkog akta za njegovu valjanost. Naime, pored istovjetnih iskaza sestara stranaka da je tuženik živio u stanu u potkrovlju od njegove izgradnje te da je dogovor sa roditeljima bio da tuženiku isti i pripadne, činjenicu da je tuženik živio u predmetnom stanu koristeći ga za stanovanje sa suprugom potvrđuju i svjedoci BF, susjed stranaka kao i svjedoci K i UF, svekar i svekrva tuženika. Također i iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik uređivao stan u potkrovlju te u njemu nastavio živjeti i nakon što se oženio, a istovjetno potvrđuje i supruga tužitelja TF. Pored navedenoga i u članku 5. darovnog ugovora, ovjerenog kod javnog bilježnika 3.4.2003., ugovorne strane konstatiraju da se daroprimatelj već nalazi u posjedu predmetne nekretnine, koja činjenica proizlazi i iz potvrde o prebivalištu tuženika. Stoga neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je sud propustio pravilno i potpuno utvrditi odlučne činjenice glede valjanosti oblika predmetnog darovnog ugovora jer je zaključak o valjanosti oblika predmetnog darovnog ugovora pravilno utemeljio na utvrđenju da se u vrijeme sklapanja predmetnog darovnog ugovora tuženik nalazio u posjedu predmetnog stana čime je prava predaja darovane nekretnine bila izvršena kako je konstatirano i samim ugovorom. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnim sudskim odlukama, npr. odluci VSRH Rev – x 1145/2016-2, dok se odluka Ustavnog suda na koju se žalitelj poziva odnosi na situacije u kojima je utvrđeno da daroprimatelj nije faktično stupio u posjed darovanih mu nekretnina pa se stoga ista ne može primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je sud propustio utvrditi predstavlja li predmet darovanja, stan u potkrovlju stambene obiteljske zgrade, zasebnu stambenu cjelinu, teret dokazivanja koje da je bio na tuženiku i koja se mogla dokazati samo po sudskom vještaku. Naime, pravilno tuženik u odgovoru na žalbu ukazuje da tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da se predmetna obiteljska zgrada sastoji od tri samostalne uporabne cjeline, prizemlja, stana na prvom katu i stana u potkrovlju zgrade, a koje činjenice tužitelj iznosi i u historijatu tužbe te je na tu okolnost predložio provođenje građevinskog vještačenja od kojeg je dokaznog prijedloga tužitelj odustao upravo iz razloga jer nesporne činjenice nije potrebno dokazivati. Također su od neodlučnog značaja za odluku u predmetnoj pravnoj stvari žalbeni navodi da obiteljska zgrada kao takva nije upisana u zemljišne knjige obzirom da je neprijeporno da ista egzistira te je upisana u posjedovni list ureda za katastar. 11. Slijedom navedenog sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i zaključio da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen u propisanom obliku te da nisu ostvareni razlozi za njegovu ništetnost pa je stoga odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Glede troškova postupka iz točke II. izreke pobijane presude, kojom je tužitelju naloženo da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn, pravilno je sud primijenio odredbu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

13. Slijedom izloženog žalbu tužitelja je trebalo kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 20. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić