REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-193/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Aldo Commerce d.o.o., Poreč, Molindrio 11A, OIB: 48533304236, zastupanog po opunomoćenici Tihani Slivar Curilović, odvjetnici u Poreču, Vukovarska 19, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi obračuna trošarine, 10. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21-01/11, URBROJ: 513-04- 23-2 od 21. studenog 2023. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula, KLASA: UP/I-471-01/16- 18/728, URBROJ: 513-02-6025/17-20-60 od 15. listopada 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 € (tisuću eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula, KLASA: UP/I-471-01/16-18/728, URBROJ: 513-02-6025/17-20-60 od 15. listopada 2020., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarine u iznosu od 4.114,25 kn zbog nezakonitog posjedovanja 9.725,365 litara lož ulja.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi, i tijekom spora, izlaže kao i u žalbi. U bitnom, osporava visinu trošarine obračunatu na utvrđeni višak lož ulja u spremnicima navodeći da je ista utemeljena na pogrešno izvršenom mjerenju. Smatra da prvostupanjsko tijelo nije na zakonit, istinit i vjerodostojan način utvrdilo navedene razlike u količini goriva (naftni derivati) koje je zatečeno u podzemnim spremnicima i količine istog goriva koje da su se u času mjerenja vodile u poslovnim knjigama. Nastavno na prethodno navodi kako je temeljno nakon utvrđivanja količine naftnih derivata u podzemnim spremnicima izvršiti obračun te količine sukladno posebnim zakonskim i pod zakonskim aktima, uračunavajući (najmanje) temperaturu zraka i tlak zraka u času mjerenja. U ovom slučaju da temperatura zraka uopće nije utvrđivana, a isto tako niti tlak zraka što da je razvidno iz Zapisnika od 10. lipnja 2020. temeljem kojeg da su donijeta pobijana rješenja. Ističe da je uračunavanje talaka i temperature propisano Odlukom o dopuštenoj visini tehnoloških manjkova u procesima proizvodnje, prerade, manipulacije, skladištenja i transporta nafte, prirodnog plina, proizvoda prerade nafte i plina, plinskog kondenzata, sirovina za proizvodnju maziva i naftnih derivata i distribuciju prirodnog plina, koju je donio Upravni odbor Hrvatske gospodarske komore 22. ožujka 2016. Sumnja u istinitost primjene Tablica obujma koja pretpostavlja utvrđivanje temperature i tlaka zraka na mikro lokaciji, a za primjenu kojih je saznao tek u prvostupanjskim rješenjem te naglašava da je u Zapisniku o izvršenom nadzoru izrijekom navedeno da je količina utvrđena mjernom letvom.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Prema čl. 12. Zakona o trošarinama (NN br. 106/18, 121/19, dalje: ZOT) obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja (st. 1. tč. 1.).
8. Prema odredbi čl. 96. st. 2. ZOT-a energentima se u smislu ovoga Zakona smatraju energenti određeni prema tarifnim oznakama KN, zamjenski energenti, aditivi i punila.
9. Sukladno odredbi čl. 119. st. 3. tč. 5. ZOT-a smatra se da su energenti iz čl. 96. st. 2. ZOT-a predmet nezakonitog postupanja ako se u provedbi nadzora ili provjere utvrdi da su namijenjeni za uporabu kao pogonsko gorivo suprotno odredbama ovoga Zakona, a osobito ako osoba koja postupa s energentima ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s energentima nezakonito postupano. U st. 4. istog čl. stoji da ako se u provedbi nadzora ili provjere, temeljem knjigovodstvenih, prijevoznih, komercijalnih i drugih isprava te evidencija, uzimanjem uzoraka za analizu i ispitivanje ili na drugi način, utvrdi nezakonito postupanje s energentima, nastaje obveza obračuna i plaćanja trošarine na količine za koje se utvrdi da su bile predmet nezakonitog postupanja. Carinska uprava će procjenom utvrditi količinu koja je bila predmet nezakonitog postupanja ako se ta količina ne može utvrditi na temelju knjigovodstvenih, prijevoznih, komercijalnih i drugih isprava te evidencija. St. 6. propisano je da se u slučaju iz st. 3. ovoga čl. trošarina plaća prema iznosu propisanom za jednakovrijedno pogonsko gorivo, ovisno o vrsti energenta koji je bio predmet nezakonitog postupanja, dok je st. 7. određeno da je obveznik plaćanja trošarine svaka osoba koja je nezakonito postupala s energentima.
10. Odredbom članka 1. Odluke o dopuštenom manjku s naslova kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini ("Narodne novine" broj: 129/07, dalje: Odluka), propisano je da se ovom Odlukom utvrđuje, na temelju iskustva struke, dopuštena visina manjka u trgovini, koji prema odredbi članka 25. stavak 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ne podliježe oporezivanju.
11. Odredbom članka 2. Odluke, propisano je da se pod manjkom proizvoda u trgovini, smatra manjak na proizvodima nastao kao posljedica prirodnih utjecaja ili svojstava proizvoda odnosno kao posljedica radnji koje se neophodno poduzimaju u trgovini na veliko i malo.
12. Odredbom članka 3. Odluke, propisano je da se pod kalom proizvoda podrazumijeva gubitak na težini ili količini određenog proizvoda koji nastaje zbog prirodnih procesa isušivanja, hlapljenja, smrzavanja, topljenja i kvarenja robe. Rastep nastaje zbog manipulacije, pretovara, prijevoza, premještanja proizvoda te drugih postupaka zbog kojih se gubi (rasipa, razlijeva) određena količina proizvoda. Kvar proizvoda u trgovini nastaje zbog djelovanja mikroorganizama i drugih prirodnih procesa (truljenje, klijanje, užegnuće), zbog čega proizvodi gube svojstva koja su prihvatljiva za upotrebu. Lom (kao oštećenje) nastaje u postupcima manipulacije određenim proizvodima koji se u tom procesu mogu polomiti.
13. Odredbom članka 4. Odluke, propisano je da se dopuštena visina manjka u trgovini na malo i veliko izražava u postocima koji se primjenjuju od količine proizvoda prodanih u obračunskom razdoblju. Za trgovinu na veliko, najviši dopušteni normativ manjka utvrđuje se u iznosu od 50% propisanog normativa za utvrđivanje manjka u trgovini na malo.
14. Dopuštena visina manjka u trgovini na malo može iznositi do 1,0 % za naftu, prirodni plin te proizvode prerade nafte i plina, sukladno čl. 5. tč. II, redni broj 6. Odluke.
15. Odredbom čl. 1. Odluke o dopuštenoj visini tehnoloških manjkova u procesima proizvodnje, prerade, manipulacije, skladištenja i transporta nafte, prirodnog plina, proizvoda prerade nafte i plina, plinskog kondenzata, sirovina za proizvodnju maziva i naftnih derivata i distribuciju prirodnog plina (NN br. 28/16, dalje: Odluka II), propisano je da se tom odlukom utvrđuje dopuštena visina manjka koji prema članku 25. stavak 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ne podliježe oporezivanju.
16. Odredbom čl. 2. st. 1. Odluke II, propisano je da se pod dopuštenim tehnološkim manjkovima u smislu ove Odluke, ovisno o vrsti procesa u kojem se isti javlja, podrazumijevaju se tehnološki gubici i manjkovi, nastali u procesima proizvodnje, prerade, manipulacije, skladištenja i transporta nafte, prirodnog plina, proizvoda prerade nafte i plina, plinskog kondenzata, sirovina za proizvodnju maziva i naftnih derivata, distribucije prirodnog plina, kao posljedica procesa i dopuštene greške mjerila, svojstava proizvoda, i prirodnih utjecaja.
17. Odredbom članka 3. Odluke II. propisano je da se tehnološki manjak izražava u % mase (% m/m), % obujma (% v/v na +15 °C), % energije (E/E) ili % komada (% kom/kom) ovisno o obračunskoj jedinici, u odnosu na osnovicu za obračun propisanu člankom 4. ove Odluke. Obujmi koji ulaze u obračun svode se na istu temperaturu i isti tlak.
18. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora, da je poreznim nadzorom, koji je nad tužiteljem proveden u svezi pravilne primjene trošarinskih propisa, na benzinskoj postaji tužitelja u Taru, Brajde 9b, utvrđeno postojanje viška trošarinskog proizvoda – lož ulja u količini od 9.726,365 litara. Višak je utvrđen usporedbom zatečenog stanja zalihe robe u spremniku (br. 4) s knjigovodstvenim stanjem evidentiranim u PDV analitičkim karticama. Provjerom mjernom baždarenom letvom utvrđeno je da se u spremniku nalazi 10.757,00 litara ulja, dok je provjerenom knjigovodstvenih isprava utvrđeno je istakan manjak robe – lož ulja u količini od 1.030,635 litara.
19. Tužitelj prigovara izvršenom mjerenju količine energenata, smatrajući da je pogrešno izvršeno.
Iz stanja spisa slijedi da je na benzinskoj postaji u Taru mjerenje goriva u spremnicima izvršeno umjerenom mjernom letvom šifre 0110, serijskog broja [serijski broj], ovjerene žigom oznake HR 27-02/-15-1V.
20. Međutim, način obračuna količine naftnih derivata je propisan naprijed navedenom Odlukom II, prema kojoj je prilikom utvrđenja količine naftnih derivata potrebno uračunati tlak i temperaturu, odnosno utvrđeni obujam nije sveden na temperaturu +15 stupnjeva (dodati kružić gore iza broja) C, sukladno čl. 3. Odluke II. Navedeno proizlazi i iz presuda ovog Suda posl. br. Us I-318/2024 od 26. lipnja 2024., Us I-320/2024 od 3. lipnja 2024., Us I-587/2024 od 11. srpnja 2024, rješenja Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: PPž-13566/2021 od 11. siječnja 2023. te rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, broj P:332/22 i broj P: 278/22, oba od 22. travnja 2024.
21. Slijedom obrazloženog, Sud utvrđuje da je pobijanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a u vezi čl. 119. st. 4. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u tč. I. izreke.
22. Odluka Suda o troškovima spora ( tč. II. izreke) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to sastav tužbe u zatraženom iznosu od 500,00 € (Tbr. 27. tč. 1. Tarife) te pristup na ročište u zatraženom iznosu od 500,00 € (Tbr. 27. tč. 2. Tarife) što ukupno iznosi 1.000,00 €.
U Rijeci 10. siječnja 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv odluke u tč. I. žalba nije dopuštena.
Protiv odluke u tč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS- a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja Tihani Slivar Curilović, odvjetnici u Poreču, Vukovarska 19
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5