REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir
P-334/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Kuduz, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], OIB: 87939104217, ( ranije Nova hrvatska banka d.d. Zagreb i Sberbank d.d. Zagreb), zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, po odvjetniku Ratku Žurić iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26.11.2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 10.1.2025.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuju se ništetnima odredbe t. 1., t. 2., t. 4. i t. 8. Ugovora o kreditu broj 737166 od 14. veljače 2007. god. potvrđenog po j.b. Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka dana 15. veljače 2007. god. pod posl. br. Ou-158/07 sklopljenoga između tužitelja kao korisnika kredita i tuženikovog prednika kao banke za kojeg tuženik odgovora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II/ Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. (OIB 87939104217, MBS [matični broj subjekta]) sa sjedištem u [adresa] da tužitelju DK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime povrata stečenog bez osnove isplati ukupni iznos od 6.710,32 EUR-a ( slovima: šest tisuća sedamsto deset eura i trideset dva centa) uvećano za zak. zatezne kamate tekuće na dan dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:
- 2,oo EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2007. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. srpnja 2007. god.,
- 7,98 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2008. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2008. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. svibnja 2008. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2008. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. srpnja 2008. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. kolovoza 2008. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2008. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2008. god.,
- 25,89 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2008. god.,
- 4,oo EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2008. god.,
- 17,27 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2009. god.,
- 38,5o EUR-a s danom dospijeća 01. veljače 2009. god.,
- 39,83 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2009. god.,
- 39,83 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2009. god.,
- 39,83 EUR-a s danom dospijeća 01. svibnja 2009. god.,
- 43,81 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2009. god.,
- 33,19 EUR-a s danom dospijeća 01. srpnja 2009. god.,
- 30,54 EUR-a s danom dospijeća 01. kolovoza 2009. god.,
- 21,25 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2009. god.,
- 34,52 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2009. god.,
- 38,5o EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2009. god.,
- 39,83 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2009. god.,
- 45,8o EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2010. god.,
- 50,45 EUR-a s danom dospijeća 01. veljače 2010. god.,
- 49,12 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2010. god.,
- 58,95 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2010. god.,
- 65,o5 EUR-a s danom dospijeća 01. svibnja 2010. god.,
- 70,36 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2010. god.,
- 79,25 EUR-a s danom dospijeća 01. srpnja 2010. god.,
- 73,67 EUR-a s danom dospijeća 01. kolovoza 2010. god.,
- 94,25 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2010. god.,
- 86,55 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2010. god.,
- 78,98 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2010. god.,
- 106,32 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2010. god.,
- 122,12 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2011. god.,
- 539,8o EUR-a s danom dospijeća 01. veljače 2011. god.,
- 110,17 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2011. god.,
- 106,19 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2011. god.,
- 139,37 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2011. god.,
- 131,41 EUR-a s danom dospijeća 01. srpnja 2011. god.,
- 164,59 EUR-a s danom dospijeća 01. kolovoza 2011. god.,
- 165,25 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2011. god.,
- 139,37 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2011. god.,
- 138,71 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2011. god.,
- 137,38 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2011. god.,
- 148,66 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2012. god.,
- 145,oo EUR-a s danom dospijeća 01. veljače 2012. god.,
- 148,93 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2012. god.,
- 145,oo EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2012. god.,
- 151,98 EUR-a s danom dospijeća 01. svibnja 2012. god.,
- 155,3o EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2012. god.,
- 151,32 EUR-a s danom dospijeća 01. srpnja 2012. god.,
- 151,98 EUR-a s danom dospijeća 01. kolovoza 2012. god.,
- 146,67 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2012. god.,
- 144,95 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2012. god.,
- 150,12 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2012. god.,
- 152,78 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2012. god.,
- 151,98 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2013. god.,
- 140,7o EUR-a s danom dospijeća 01. veljače 2013. god.,
- 143,35 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2013. god.,
- 157,95 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2013. god.,
- 148,66 EUR-a s danom dospijeća 01. svibnja 2013. god.,
- 139,11 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2013. god.,
- 134,46 EUR-a s danom dospijeća 01. srpnja 2013. god.,
- 139,37 EUR-a s danom dospijeća 01. kolovoza 2013. god.,
- 143,62 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2013. god.,
- 148,66 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2013. god.,
- 146,o1 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2013. god.,
- 147,73 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2013. god.,
- 149,33 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2014. god.,
- 156,63 EUR-a s danom dospijeća 01. veljače 2014. god. pa do isplate, a obračunatoj prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2007. god., a od 01. siječnja 2008. god. po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena te daljnjim odlukama HNB o izmjeni odluke o kamatnim stopama a od 01. kolovoza 2015. god. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na svaki pojedinačni iznos do 31. prosinca 2022. god., a od 01. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. (OIB 87939104217, MBS [matični broj subjekta]) sa sjedištem u [adresa] naknaditi tužitelju DK (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.056,78 EUR ( slovima: dvije tisuće pedeset šest eura i sedamdeset osam centi ) uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata tekućih od dana 10.1.2025. pa sve do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je tužitelj dana 14.2.2007. kao korisnik kredita s tuženikovim prednikom kao bankom sklopio Ugovor o kreditu broj 737166, potvrđen po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka dana 15.2.2007. pod posl.br. OU-158/07, a prema kojem Ugovor je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 36.792,00 CHF, po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, a koji iznos se tužitelj obvezao uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu vratiti tuženiku u otplatnom razdoblju od 84 mjeseca i to u 84 jednaka mjesečna anuiteta, s prvim anuitetom od 540,13 CHF. Pored iznosa glavnice, tužitelj je sukladno čl. 2. Ugovora bio dužan tuženiku platiti redovnu kamatu koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na štetu tužitelja te je na dan zaključenja Ugovora iznosila 6,15 % godišnje. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan s obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Nadalje, tuženik prilikom zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kredita ugovaranjem valutne klauzule CHF. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. godine u točki I/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu točke VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, VIII tuženik Sberbank d.d. ( ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je time ništetna. Također je utvrđeno da je pravni prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. PŽ-7129/13-4 od 13.6.2014. S obzirom na navedene pravomoćne presude VTS-a, kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valuti obveze, tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih ugovornih odredbi, sve to u svezi s člankom 502.c ZPP-a, te čl. 323., 1111., 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku-CHF te da naloži tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos od 50.558,92 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana.
2. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu sukladno odredbi članka 11.3. predmetnog Ugovora o kreditu. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja te smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet te da nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Tuženik ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Upravo suprotno, tuženik tvrdi da se o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli prethodno pregovaralo te da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu između njega i tužitelja. Punomoćnik tuženika ističe da osporava osnovu tužbenog zahtjevu, ali samu visinu tužbenog zahtjeva ne osporava. Predlaže da se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije te da mu sud naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 737166, sklopljen između stranaka dana 14.2.2007. godine te ovjeren po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka 15.2.2007.,pod brojem OU-158/07 ( list 8-13 spisa), uvidom u financijsko- knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 14-69 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 8.2.2023. ( list 93-94 spisa), uvidom u pravomoćno rješenje ovog suda od 9.5.2024. ( list 108-110 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 3.9.2024. sa iskazom tužitelja ( list 112-113 spisa).
4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 737166, sklopljen između stranaka dana 14.2.2007. godine te ovjeren po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka 15.2.2007.,pod brojem OU-158/07 ( list 8-13 spisa) sud je utvrdio da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 36.792,00 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Odredbom Ugovora pod brojem 2.4. korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu koja je promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te se ista obračunava i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate. Točkom 2.1. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je redovna kamata od 6,15 % godišnja, promjenjiva, u skladu sa odlukom o kamatama i naknadama kreditora.
5. Uvidom u pravomoćno rješenje ovog suda od 9.5.2024. ( list 108-110 spisa) utvrđeno je da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan. 6. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-22/18434-2 od 14.4.2022. utvrđeno je da se u sudski registar suda upisuje promjena tvrtke Sberbank d.d. i promjena odredbi statuta, u dioničkom društvu pod nazivom Nova hrvatska banka dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa]. Uvidom u rješenje istog suda broj Tt-23/25802-2 od 3.7.2023. utvrđeno je da se u sudski registar upisuje pripajanje društva Nova hrvatska banka d.d. [adresa], dioničkom društvu pod nazivom Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa].
7. Podneskom od 25.11.2024. godine punomoćnik tužitelja uredio je tužbeni zahtjev sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te sukladno izmjenama kamatne stope u Zakonu o obveznim odnosima pa je postavio restitucijski tužbeni zahtjev na iznos od 6.710,32 EUR.
8. Saslušanjem tužitelja KK na ročištu od 3.9.2024. ( list 112-113 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tijekom 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu sa tadašnjom Volksbankom u svrhu kupovine osobnog automobila marke Mercedes, na rok otplate od 7 godina. Auto je kupio u auto kući u [adresa], ali se više ne sjeća u kojoj auto kući pa mu je tamo rečeno da oni surađuju sa Volksbankom te su ga i uputili u tu banku. Tamo ga je primio osobni bankar koji mu je ponudio kredit u eurima i u CHF valuti. Međutim, kredit u CHF valuti je bio povoljniji od kredita u eurima pa je stoga tužitelj i prihvatio takav kredit. Kamatna stopa u eurima je bila znatno viša nego u CHF valuti. Pitao je bankara što znači da je promjenjiva kamatna stopa te mu je on na to odgovorio da će se ista mijenjati, ali neznatno. Također je pitao da li može biti manja kamatna stopa u CHF valuti, ali su mu rekli da ne može zato što je tada to bila neka akcijska ponuda. Sjeća se da mu je prva rata kredita bila oko 2.100,00 kuna. U to vrijeme imao je otvoren OPG, a i dan danas ga ima. Auto je kupio za vlastite potrebe te je Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i auto nema veze sa OPG-om. Tada nije bio zaposlen u firmi već je isključivo imao primanja preko OPG-a, te je OPG bio garancija da može otplaćivati kredit. U to vrijeme imao je obitelj i to suprugu i mlt. sina te im je bio potreban osobni automobil. Prije ovog automobila također je imao osobni automobil, ali stari, i to 1984. godište marke Golf II. U banci su mu rekli da je kredit u CHF valuti najpovoljniji, da je to stabilna valuta i da ne bi trebalo biti nikakvih problema. Nakon nepunih godinu dana rate kredita su se počele naglo povećavati te se sjeća da mu je najveća rata kredita u kunama iznosila oko 3.800,00 ili 3.900,00 kuna. Ugovor o kreditu je ovjerio kod javnog bilježnika u Osijeku. Javni bilježnik mu nije tumačio ugovorne odredbe. Tužitelj izjavljuje da on sigurno ne bi sklopio takav Ugovor da je znao da će mu se rate kredita znatno povećavati. U auto kući je pronašao auto koji mu je odgovarao te je samo bilo pitanje sa kojom bankom će sklopiti Ugovor o kreditu pa kako mu je auto kuća predložila Volksbank odmah se i odlučio za ugovor sa tom bankom. Ne sjeća se da li je primao obavijesti banke o promjeni kamatne stope. Sjeća se da je jednom išao u banku da se interesira zašto se povećavaju rate kredita pa su mu rekli da je potpisao promjenjivu kamatnu stopu i da se to ne može mijenjati. Tužitelj je kredit u roku uredno otplatio.
9. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji i drugim provedenim dokazima. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on u svojstvu potrošača sklopio Ugovor o kreditu sa pravnim prednikom tuženika. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom. Činjenica da je tužitelj u Ugovoru naveden i kao vlasnik OPG-a potvrđuje njegov iskaz da je OPG samo bio garancija da će on uredno i redovito otplaćivati rate kredita, a s obzirom da nije bio u radnom odnosu. Iz Ugovora je razvidno da je tužitelj Ugovor potpisao kao korisnik kredita te kao vlasnik OPG-a koji je bio jamac-platac.
10. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. godine u točki I potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine u dijelu točke VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, VIII tužena Sberbank d.d. – ranije Volksbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju
- ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
11. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
13. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Za Sberbank ( sada Nova hrvatska banka, odnosno Hrvatska poštanska banka, a ranije Volksbank ) nisu u zastari niti kamate, niti tečaj jer je po oba pitanja kolektivna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4.7.2013. postala za tu banku pravomoćna 14.6.2018. godine, kako u odnosu na utvrđenja o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli tako i u odnosu na utvrđenja o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa stoga zastara nastupa tek po isteku petogodišnjeg zastarnog roka i to 14.6.2023. godine. Tužba u ovom predmetu podnesena je 8.8.2022. godine, dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći u ovom predmetu 14.06.2018. godine pravomoćnošću odluke za pravnog prednika tuženika u predmetu Franak jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o nišetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.
14. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 8.8.2022. godine u cijelosti se ukazuje neosnovanim prigovor zastare tuženika.
15. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.
16. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.
17. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
19. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
20. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezanje cijene kredita uz promjenu valute CHF u odnosu na HRK i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
21. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjene kamatne stope tijekom otplate kredita i ugovaranje valutne klauzule, ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud odlučio kao u točki I/,II/ izreke ove presude.
22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ). U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povreda načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115.ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog aniteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.
23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23– dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao sa PDV-om od 25% trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 11.10.2022., 8.2.2023., 22.1.2024. i 25.11.2024. u pojedinačnom iznosu od 250,00 eura, kao i troškove zastupanja na ročištima od 8.2.2023., 3.9.2024. i 26.11.2024., u pojedinačnom iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,78 eura ili ukupno 2.056,78 EUR. Temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23 ) tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.
Beli Manastir, 10.1.2025.
S u d a c :
Suzana Nađ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.
Dostaviti:
Tužitelju putem punomoćnika
Tuženiku putem punomoćnika
