Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-37/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Zoranu Mandiću, u pravnoj stvari prvotužitelja ŠKČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], drugotužitelja ŠK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trećetužitelja PK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], četvrtotužitelja mldb. TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], petotužitelja mldb. FK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika EK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne, javne rasprave dana 26. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja i njihovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a), 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], Š, [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplatiti PKČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 43.798,53 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja presude 10. siječnja 2025. pa do isplate.

II. Nalaže se EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], Š, [adresa], na ime naknade imovinske štete isplatiti PKČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 995,95 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 06.11.2020. pa do isplate.

III. Nalaže se EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], Š, [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplatiti ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.931,32 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja presude 10. siječnja 2025. pa do isplate.

IV. Nalaže se EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], Š, [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplatiti PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.931,32 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja presude 10. siječnja 2025. pa do isplate.

V. Nalaže se EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplatiti mlljt. TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.931,32 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja presude 10. siječnja 2025. pa do isplate.

VI. Nalaže se EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplatiti mlljt. MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.931,32 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja presude 10. siječnja 2025. pa do isplate.

VII. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi u dijelu koji se odnosi na isplatu kamate za neimovinsku štetu u razlici od dosuđene kamate počevši od dana donošenja presude (10. siječanj 2025.), do zatražene kamate od dana podnošenja tužbe (13. ožujak 2024.)

VIII. Nalaže se tuženiku podmiriti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 5.734,44 €, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji ŠKČ, ŠK, PK te mljt. TK i FK, svi iz [adresa], zastupani po Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, podnijeli su 13. ožujka 2024. protiv EK iz [adresa], radi naknade štete.

2. U tužbi i tijekom postupka tužitelji navode da je tuženik presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. K-6/2021-63 od 24. ožujka 2022. a koja je presuda djelomično preinačena presudom Visokog Kaznenog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž 247/2022-4 od 8. studenog 2022. proglašen krivim što je dana 25. listopada 2020. oko 00,25 sati u Virovitici, na Trgu dr. Franje Tuđmana bb, nakon kraćeg verbalnog sukoba udario šakom u glavu IK, sina prvotužiteljice, unuka drugo tužiteljice, posinka treće tužitelja, te brata četvrto i peto tužitelja , koji je uslijed udarca pao na tlo i glavom udario u tvrdu podlogu nogostupa, te unatoč poslije poduzetom intenzivnom liječenju, preminuo **.**.2020. Tužitelji navode da je pokojni živio u domaćinstvu s majkom TKČ, očuhom PK i braćom TK i SK, dok drugo tužiteljica ŠK njegova baka, živi odmah u blizini, te je IK svakodnevno kod nje boravio s braćom i hranio se ovisno o školskim obvezama i radnim obvezama očuha i majke. Obzirom da je tuženik pravomoćnom presudom oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela, tužitelji potražuju naknadu neimovinske štete uslijed smrti bliskog srodnika a prvo tužiteljica i imovinsku štetu uslijed troškova pogreba u iznosu od 995,95 €.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu, niti je pristupao ročištima.

4. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je izvršio uvid u uvjerenja o prebivalištu ( str. 7-10), preslik osobne iskaznice ( str. 11), preslike Rodnih listova ( str. 12-14), računi za pogrebne usluge ( str. 15-16), presuda Visokog Kaznenog suda Kž-247/2022-4 od 8. studenog 2022. ( str. 17-23), presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj K-6/2021-63 od 24. ožujka 2022. ( str. 24-48), saslušani su prvo tužiteljica ŠKČ, drugo tužiteljica ŠK, te treće tužitelj PK ( str. 72-74), te je izvršen uvid u priloženi spis Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. K-6/2021.

5. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem članka 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjevi su gotovo u cijelosti osnovani.

7. Tijekom postupka relevantno je bilo utvrditi postoji li obveza tuženika naknaditi štetu, visina štete, a radi pravilne i potpune primjene materijalnog prava, nužno je bilo utvrditi postoji li doprinos prednika tužitelja nastanku štete.

8. Uvidom u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj K-6/2021-63 od 24. ožujka 2022. ( str. 24-48), kao i priloženi spis K-6/2021 utvrđeno je, da je tuženik oglašen krivim što je dana 25. listopada 2020. oko 00,25 h u Virovitici, na Trgu dr. Franje Tuđmana, nakon kraćeg verbalnog sukoba sa IK, istog udario šakom u glavu, uslijed čega je IK pao na tlo, glavom udario u tvrdu podlogu , zadobio ozljede između ostalog i prijelom baze lubanje, zatiljno- slijepoočno desno do desnog mastoidnog nastavka, krv u desnim mastoidnim selulama, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice desno, slijepoočno – tjemeno desno, s mjehurićima plina, krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica na bazi mozga, u području između prednje i srednje lubanjske jame, te mjestimice u žljebovima desne moždane polutke, difuzni jako izraženi edem velikog i malog mozga s pomakom središnjih struktura u desno i pritiska moždanih kora, pritisak i pomak moždanih komora ulijevo sa hernijacijom ispod falksa, razmekšanje mozga u cijelosti, moždanu komu, te etelektazu donjih režnjeva pluća obostrano i upalu pluća obostrano, uslijed čega je unatoč poduzetom intenzivnom liječenju preminuo **.**.2020.u Općoj bolnici u Virovitici, a čime je tuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela-prouzročenje smrti iz nehaja, opisano i kažnjivo po čl. 113.Kaznenog zakona , te osuđen na kaznu zatvora od 3 godine i 6 mjeseci, a koja kazna mu je presudom Visokog Kaznenog suda Republike Hrvatske, smanjena na 3 godine zatvora.

8. 1. Iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Bjelovaru i Visokog kaznenog suda vidljivo je, kako je tijekom kaznenog postupka na osnovu iskaza svjedoka i snimke nadzorne kamere utvrđeno, da između oštećenog IK i tuženika nije prije štetnog događaja postojao niti verbalni niti fizički sukob, već je tuženik bio u konfliktu s ĐK i HK, a neposredno prije štetnog događaja trčao je za HK u namjeri da se fizički obračuna s njim, dok je IK sa još dvije osobe u namjeri da spriječe sukob, da bi tuženik u jednom trenutku zastao, okrenuo se i napravio par koraka prema oštećenom i udario ga šakom u glavu iako je iz položaja tijela i ruku oštećenog bilo vidljivo da nema namjeru napasti tuženika, slijedom čega nije niti prihvaćena obrana tuženika kao okrivljenika u kaznenom postupku da se radio o nužnoj obrani, odnosno njenom prekoračenju.

8. 2. Uvidom u račune [obrt]" (str 15-16) utvrđeno je kako su ispostavljeni za uobičajene usluge i opremu koja se koristi prilikom sahrana u skladu s lokalnim običajima.

9. Dokumentaciju koja se nalazi u spisu, našao vjerodostojnom, a vjerodostojnost dokumentacije nije niti osporavana, osim toga radi se o dokumentaciji suda, MUP-a, te matičnog ureda, dakle o javnim ispravama u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a i računima za pogrebne usluge koje je sud razmatrao.

10. Ocjenjujući iskaze saslušanih tužitelja, sud je ove iskaze našao životnim, logičnim pa stoga i vjerodostojnim u cijelosti.

10. 1. Tako iz iskaza prvo tužiteljice ŠKČ, proizlazi da su ona i IK od njegova rođenja pa do osme ili devete godine života živjeli u domaćinstvu s njim roditeljima ŠK i KK, koji su im pomagali od prvog dana rođenja djeteta, čime se stvorila duboka povezanost djeteta sa djedom i bakom. Kada je IK išao u treći ili četvrti razred Osnovne škole, udala se, te se s djetetom preselila u novo domaćinstvo sa trećetužiteljem PK, no novo mjesto stanovanja bilo je udaljena svega 500 m od njenih roditelja. IK je završio Srednju školu za kuhara, no i nakon završetka školovanja ostao je živjeti u domaćinstvu sa njom, suprugom i sinovima TK i FK koji su rođeni 2010. Situaciju u obitelji opisuje kao normalnu, te da se IK koji nije bio konfliktan, dobro slagao i s braćom, a i nakon tragičnog događaja, obitelj pokušava živjeti normalno.

10. 2. Što se tiče troškova vezanih uz sahranu, podmireni su kako je to navedeno u računima, a sahrana je izvršena u skladu s lokalnim običajima. Njen suprug PK koji nije bio biološki otac IK, prihvatio je dijete kao svoje i nikada nije pravio razliku između braće, a IK ga je poštovao i uvažavao njegovo mišljenje.

10. 3. Sud je našao vjerodostojnim i iskaz drugo tužiteljice ŠK, koja navodi da joj je IK bio prvo unuče i kako su živjeli u istom domaćinstvu, brinula se o njemu od prvog dana i pomagala kćerki, te se između nje i IK razvila posebna veza. IK nije išao u vrtić, te je brinula o njemu dok je kćer radila ili kad je odlazila na rad u sezonu, tako da je dijete vodila i u školu. I nakon preseljenja bliskost je očuvana, obzirom da su živjeli u blizini, često je dolazio kod nje, koliko god je to bilo moguće od školskih obveza. Dolazio je pitati treba li joj nešto pomoći ili bi došao jesti. Nakon smrti supruga P, koji je umro 2015., IK bi je često obilazio. Navodi da su blisko povezani svi u obitelji i da je blisko povezana i s drugim unucima, no posebna veza je bila s IK, obzirom da je živio s njom od prvog dana, te da ga je odgajala zajedno s majkom i skrbila o njemu kod svih dječjih bolesti. Ovakav iskaz sud nalazi životnim i logičnim, naime normalno je da bake i djedovi vole sve svoje unuke, no sa unucima o kojima više brinu od prvoga dana i s kojima žive u domaćinstvu razvije poseban odnos ljubavi i uzajamne privrženosti, tako da je logično kako je i nakon što je sa majkom odselio u novo domaćinstvo koje je u istom selu, takav odnos sačuvan do tragičnog događaja.

10. 4. PK u svom iskazu, za odnose u obitelji navodi da su od početka bili normalni, te da nije bilo nikakvih problema niti prije a niti poslije rođenja blizanaca, te je IK prihvatio kao svoje dijete. Među njima je vladao odnos ljubavi i povjerenja, te mu se IK obraćao za pomoć ili savjet kada ga je trebao. što se tiče odnosa među braćom, djeca su bila povezana među sobom, a zbog velike razlike u dobi, IK se prema njima odnosio kao stariji brat, te su tragediju djeca teško podnijela. Samu tragediju cijela obitelj je teško podnijela. I ovaj iskaz sud nalazi životnim i logičnim, naime normalno je da se između članova domaćinstva razvija odnos ljubavi i povjerenja kao što navodi trećetužitelj, te sama činjenica da nije bio biološki otac pokojnog nije ključna za stvaranje normalnih odnosa između roditelja i djece, te između braće. Osim toga tužitelji žive u izuzetno maloj sredini gdje su rodbinske veze važne i ljudi upućeni jedni na druge u svakodnevnom životu, pa tako IK nije išao u vrtić već su ulogu roditelja preuzeli djed i baka koja ga je vodila i u školu obzirom da je majka morala raditi u sezoni kako bi priskrbila dovoljno sredstava. Dakle, radi se o rodbinski povezanim ljudima koji su zbog mjesta i načina života u malom selu od stotinjak stanovnika, međusobno blisko povezani i uzajamno si pomažu.

11. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće relevantne činjenice:

- da je IK sin prvo tužiteljice ŠKČ, unuk drugo tužiteljice ŠK, posinak treće tužitelja PK, te brat mlljt. tužitelja TK i FK,

- da je IK do devete ili desete godine života živio u domaćinstvu sa majkom, te djedom i bakom,

- da je nakon toga živio u domaćinstvu sa majkom i PK, a 2010., su rođena braća TK i FK,

- da je i nakon preseljenja u novo domaćinstvo koje se nalazi svega petstotinjak metara od domaćinstva bake istu gotovo redovno posjećivao, te su zadržani prisni odnosi,

- da kritične večeri između tuženika i IK do samog štetnog događaja nije postojao verbalni niti fizički sukob,

- da je tuženik kritične večeri bio u sukobu sa ĐK i HK,

- da je tuženik trčao za HK u namjeri da se fizički obračuna s njim,

- da je IK trčao za tuženikom sa još dvije osobe u namjeri da spriječi fizički sukob,

- da je tuženik u jednom trenutku prestao trčati za HK, okrenuo se i napravio par koraka prema IK te ga udario šakom u glavu iako je iz položaja ruku i tijela IK bilo vidljivo da nema namjeru napasti tuženika,

- da je udarac tuženika šakom u glavu prednika tužitelja, prouzročio smrt IK,

- da je tuženik EK u kaznenom postupku oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – prouzročenje smrti iz nehaja,

- da je počinjenjem kaznenog djela nastala neimovinska šteta tužiteljima,

- da je prvo tužiteljica snosila troškove sahrane u iznosu od 995,95 €.

12. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) i Zakona o parničnom postupku.

12. 1. Čl. 1086. ZOO-a određuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

12. 2. Čl. 1092. regulira doprinos oštećenika vlastitoj šteti i glasi: "Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

Kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja."

12. 3. Odredba čl. 1093. st. 1. ZOO-a glasi:

" Tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. "

12. 4. Čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO-a glase:

" 1.U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji ( bračni drug, djeca i roditelji).

2. Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. "

12. 5. Čl. 12. st. 3. ZPP-a određuje, da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kazne odgovornosti učinioca, vezan za pravomoćnu presudu Kaznenog suda, kojom se optuženik oglašava krivim.

13. Stavljajući u odnos utvrđene činjenice sa citiranim odredbama Zakona, sud je našao tužbene zahtjeve za naknadu imovinske i neimovinske štete osnovanim.

14. Prvotužiteljici PKČ majci pok. IK, te PK očuhu, kao i maloljetnoj braći TK i MK, koji su živjeli u istom domaćinstvu sa IK, temeljem odredbe čl. 1101. ZOO-a, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika, obzirom da je postojanje trajne zajednice života između njih i pokojnog sa sigurnošću utvrđena.

15. Sud je razmatrao pripada li to pravo i ŠK, baki pokojnog IK, koja je s njim živjela u zajedničkom domaćinstvu, do njegova preseljenja u novo domaćinstvo desetak godina prije štetnog događaja.

15. 1. Sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, a osobito činjenicu da je tužiteljica ŠK o svom unuku IK brinula od prvoga dana zajedno s majkom, te je istu i zamjenjivala kada je odlazila na rad u sezonu, te da je i nakon preseljenja IK u novo domaćinstvo (udaljeno nekoliko stotina metara dalje) između nje i unuka očuvana duboka uzajamna povezanost, koja se manifestirala u čestim, gotovo svakodnevnim posjetama unuka drugotužiteljici.

15. 2. Trajniju zajednicu života iz čl. 1101. ZOO-a, po shvaćanju ovoga suda, ne treba tumačiti samo u smislu prijavljenog boravišta i mjesta noćenja, već kroz kvalitetu i učestalost susreta i druženja kao i namjeru da se bliski odnosi i dalje njeguju. U ovome je slučaju dokazano da su ti susreti bake i unuka bili gotovo svakodnevni, te da je postojala duboka povezanost između drugotužiteljice ŠK i njenog unuka, a takvi odnosi bi se po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, nastavili i u buduće obzirom da je i nakon dovršenog školovanja IK ostao živjeti u istom selu.

15. 3. Dakle udaljenost od nekoliko stotina metara između prebivališta drugotužiteljice i oštećenika nije prekinula trajnu zajednicu života, niti umanjila kvalitetu odnosa bake i unuka.

15. 4. Obzirom na sve okolnosti slučaja, sud nalazi da su svi tužitelji trpe duševne boli zbog smrti djeteta, unuka i brata, koja je izazvana ne samo saznanjem za njegovu smrt već i zbog uskraćene im ljubavi i pažnje djeteta, unuka i brata koja permanentno traje iako obitelj „pokušava dalje nastaviti normalo živjeti“ kako to u svom iskazu navodi prvotužiteljica.

16. Visina tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete postavljena je u skladu s okvirnim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i u skladu je sa sudskom praksom o iznosima pravične novčane naknade koja se dosuđuje zbog smrti bliskog srodnika, ovisno o stupnju srodstva i zajednici života, slijedom čega je sud tužbene zahtjeve za naknadu neimovinske štete našao osnovanima.

17. Sud je našao osnovanim i zahtjev za naknadu imovinske štete. Obzirom da je tuženik prouzročio smrt, dužan je naknaditi i uobičajene troškove pogreba, a da su troškovi bili uobičajeni proizlazi iz računa za pogrebne usluge i iskaza prvotužiteljice i trećetužitelja.

18. Radi pravilne i potpune primjene materijalnog prava, sud je razmatrao i postojanje eventualnog doprinosa prednika tužitelja nastanku štete ili njenom povećanju.

18. 1. Obzirom da stranke, osim uvida u kazneni spis, nisu predložile niti jedan drugi dokaz, sud o postojanju doprinosa odlučio temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u kaznenom postupku.

18. 2. Iz presude Županijskog suda u Bjelovaru K- 6/2021-63 od 24. ožujka 2022. i presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, proizlazi da između tuženika i oštećenog IK kritične večeri nije postojao verbalni niti fizički sukob sve do tragičnog događaja. Tuženik je bio u sukobu s ĐK i HK za kojim je trčao u namjeri da se sukobi s njim, dok je za njim trčao oštećeni sa namjerom da sukob spriječi. Tuženik je u jednom trenu prestao trčati, okrenuo se i prišao oštećenom te ga udario šakom u glavu iako oštećeni svojim položajem tijela nije pokazivao namjeru napasti tuženika.

18. 3. Obzirom na ovako utvrđenu dinamiku nastanka štete, sud nije našao da bi postojao doprinos prednika tužitelja njenom nastanku.

18. 4. Kako nije utvrđen doprinos oštećenika nastanku štete, sud utvrđene iznose pravične novčane naknade nije niti umanjivao.

19. Na imovinsku novčanu štetu tuženik je dužan platiti kamatu od njena nastanka, a na neimovinsku štetu koja se određuje sukladno mjerilima koja se primjenjuju u vrijeme donošenja odluke, od dana donošenja odluke, slijedom čega je sud tužbene zahtjeve u dijelu kojim se traži kamata na neimovinsku štetu od dana utuženja, odbio kao neosnovane.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

20.1. Kako tužitelji samo u razmjerno neznatnom dijelu nisu uspjeli u sporu, sud je riješio da je tuženik dužan naknaditi troškove postupka tužitelja koji su opravdani i nužni za vođenje ovoga spora.

20.2. Obzirom na vrijednost predmeta spora od 43.798,54 €, punomoćniku tužitelja za sastav tužbe sukladno tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( u daljnjem tekstu; Tarifa) pripada nagrada od 500 bodova odnosno 1.000,00 €, koja se nagrada zbog zastupanja pet osoba uvećava za 40%, te temeljem tbr. 40. Tarife, odvjetniku pripada 1.400,00 €.

20.3. Za zastupanje na ročištu održanom 26. rujna 2024. punomoćniku tužitelja pripada temeljem tbr. 9. Tarife naknada od 1.400,00 €, a ista nagrada pripada mu i za zastupanje na ročištu od 24. studeni 2024., tako da odvjetniku ukupno sukladno Odvjetničkoj tarifi pripada nagrada od 4.200,00 € što sa PDV-om iznosi 5.250,00 €.

20. 4. Kao opravdane i nužne troškove sud je našao troškove sudskih pristojbi i to pristojbe na tužbu u iznosu od 484,44 €, te na presudu u iznosu od 484,44 €, no kako na ime sudskih pristojbe tužitelji potražuju samo iznos od 484,44 €, sud nije išao iznad zahtjeva stranaka, tako da je tužiteljima ukupno na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 5.734,44 €.

21. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 10. siječnja 2025.

Sudac:

Zoran Mandić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom višem sudu.

Dostaviti:

1. Za tužitelje - punomoćnik Željko Palatinuš, odvjetnik iz Virovitice,

2. EK, [adresa],