REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-13209/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Šurjak, uz sudjelovanje Ane Pavlek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ĆP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. vezano uz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/124), pokrenutog povodom optužnog prijedloga RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/23906, Ur.br.: 511-19-28-24-1 od 2. rujna 2024., nakon provedene glavne rasprave u nazočnosti okrivljenice, a bez nazočnosti uredno pozvanog predstavnika tužitelja, 10. siječnja 2025., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

Okrivljenica: ĆP, kći Ć i Š, rođena **.**.1959. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, ekonomski tehničar, invalidska umirovljenica, slabog imovnog stanja, udana, majka dvoje djece, prekršajno nekažnjavana, s trenutnim boravkom na adresi [adresa], stan 1, prijavljena na adresi [adresa],

k r i v a j e

što je:

20. lipnja 2024. u 15:30 sati u Zagrebu, počinila psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje kćeri ĆPV, na način da je na ulici ispred zgrade, na adresi u [adresa], oštećenoj kćeri ŠPV prilikom rasprave i nesuglasica rekla: "Ako mi ne budete dovodile unuku na viđanje, dolazit ću ti pred zgradu i presretat ću roditelje i govoriti im da ti i ŠP maltretirate i svoje i njihovu djecu. Znaš li da mogu tebi i ŠP namjestiti da vam U završi u domu, naći ću 10 svjedoka da ju zlostavljate", a što je kod oštećene kćeri ĆPV izazvalo uznemirenost i prouzročilo povredu dostojanstva,

dakle, što je počinila psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje kćeri,

čime je počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. vezano uz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa se na temelju citiranih propisa okrivljenici ĆP izriče

NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 eura (tristoeura)

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun broj naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Ukoliko okrivljenica u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena temeljem čl. 183. st. 2. u vezi s čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

II) te se okrivljenici ĆP radi počinjenog prekršaja, temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

izriče

zaštitna mjera zabrane približavanja na udaljenosti od 100 (sto) metara ispod koje se okrivljenica ne smije približiti kćeri ŠPV, rođena **.**.1984., OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], te zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, kćeri ĆPV, rođene **.**.1984., OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], sve u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Zaštitna mjera stupa na snagu po pravomoćnosti ove presude, a povjerava se na provedbu Policijskoj upravi zagrebačkoj, II policijskoj postaji Zagreb, na čijem području žrtva prebiva. Nadležna policijska postaja će sukladno članku 10. do 15. Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera ("Narodne novine", broj 28/19), koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije provoditi zaštitnu mjeru.

Temeljem članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenica je dužna postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, te ukoliko ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 390,00 eura ili kaznom zatvora od najmanje 10 (deset) dana.

III) Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenica se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. st. 2. točke 3. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. RH, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, II policijska postaja Zagreb, pod brojem: Klasa: 211-07/24-5/23906, Ur.br.: 511-19-28-24-1 od 2. rujna 2024., podnijela je 24. listopada 2024. optužni prijedlog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, te je provedena glavna rasprava u nazočnosti okrivljenice, a bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja.

2. Okrivljenica je iznoseći obranu pisanim putem i potom i usmeno na raspravi u svojoj obrani izjavila da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. U pisanoj obrani u bitnome izjavljuje da nije bilo nasilja s njezine strane, te pobija sve što joj se stavlja na teret. Izjavljuje da njezina kćer laže po svim točkama optužbe i to nije prvi put. 2015. zajedno sa svojom partnericom ŠP s kojom je sklopila te godine istospolnu zajednicu, isto su prijavile nasilje, u istoj PP i spor se vodio u istom sudu, gdje su uz lažne svjedoke okrivljenicu prikazivale homofobom. U sudskom procesu je oslobođena optužbe. One kao da su preplaćene u toj PP jer obadvije su mnoge osobe iz svog susjedstva prijavljivale za djela koja nisu postojala, kako u Hrvatskoj tako i u Njemačkoj gdje su boravile 6 godina. Njezina kćerka je jako pod utjecajem ŠP i ova prijava je nastala po nagovoru nje, mada okrivljenica i ŠP nemaju nikakav konflikt, ne zna zbog čega je takva. Zato moli sud da odbaci optužbu i da se prekine ovaj spor koji nema smisla.

3. Potom je okrivljenica u obrani usmeno na raspravi izjavila da ovaj cijeli proces je kćer iscenirala jer je to pred vlastitom sestrom rekla kako će pozvati policiju ako joj oni ikad dođu na vrata. Na poseban upit suda da li je okrivljenica došla tog dana i rekla svojoj kćeri riječi navedene u optužbi , okrivljenica je izjavila da je doista tog dana 20. lipnja 2024. došla vidjeti svoju unuku jer je tog dana išla s mužem na imunoterapiju, te je prvo pozvonila, a radi se o stanu u kojem kćer ima vrtić. U stanu joj je otvorila vrata kćer i isti tren joj je zalupila vrata pred nosom da bi tada ponovno otvorila i pitala "što hoćeš?". Okrivljenica joj je rekla: "5 minuta razgovora" i kćer joj je otvorila vrata i pustila je u hodnik. Vidjela je u ćošku 2 - 3 djece, a iz druge prostorije je išla jedna curica koja je njezina unuka, i rekla joj je: "gle kako si narasla", iza djeteta je naišla partnerica od njezine kćeri, okrivljenica je pružila ruku partnerici, a ona je reagirala tako što joj je rekla: "marš van, ovo je moj stan, ja ću zvati policiju", a okrivljenica joj je rekla: "pa zovi policiju". Dijete, njezina unuka, se tada rasplakala i primila se toj partnerici ŠP za nogu, a njezina kćer je rekla: "pa ne pozna ju ", pa su se se onda Š, njezina kćer, dogovorile da izađu van, te joj je i rekla: "Ajde povedi U, moju unuku, da ju i otac vidi", međutim ŠP je odvukla dijete i nije dala da izađe. Ispred zgrade pitala je kćer i rekla joj "Došla sam prvenstveno vidjeti u što si se ti pretvorila, kako ti možeš biti u Zagrebu da mu nećeš ni vode donijeti", misleći na oca njezine kćeri, njezinog muža, koji je ležao u bolnici. Dalje je rekla kćeri: "Tebe će ŠP koštati za tvoje dijete, ona tebi ustvari brani i ispire ti mozak". Potom je okrivljenica rekla kćeri da ona ima zakonsko pravo da vidi svoju unuku i nju su savjetovali da pokuša s njom na miran način razgovarati i zato je i došla, a na to joj je kćer rekla: "Nećeš moje dijete viđati", a okrivljenica je potom rekla: "a onda ću ići službenim putem", te je to i tražila u Centru za socijalnu skrb. Na poseban upit suda da li je prijetila kćeri i govorila joj rečenice za koje se tereti, okrivljenica je izjavila da to nije rekla, da je to čista laž. Nadalje, zadnje što je kćeri rekla tom prilikom jest: "Ako ja nisam tvoja majka donesi mi službeni papir, onda ja nemam ni unuke".

4. U dokaznom postupku sud je pročitao službenu bilješku od 30. kolovoza 2024. str. 8 spisa, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, str. 12 - 13 spisa, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, str. 14 - 15 spisa, obrazac o provedenom postupku pojedinačne potreba žrtve za zaštitom, str. 16 - 18 spisa, a potom je ispitao svjedokinju oštećenu ŠPV, kćer okrivljenice, te je provedeno i suočenje između okrivljenice i oštećene kćeri ĆPV.

5. ŠPV, u svojstvu oštećene i žrtve nasilja u obitelji je, nakon što je odbila blagodat nesvjedočenja u ovom postupku, na ispitivanju izjavila da je tog dana, 20. lipnja 2024., u popodnevnim satima majka pozvonila na vrata, nije ju očekivala, otvorila je vrata, skamenila se jer u stanu u [adresa], na adresi UP ima prijavljen vrtić koji uredno posluje zadnje dvije godine u Gradu Zagrebu. Prvo je zatvorila vrata jer nije očekivala da joj mama bane na vrata, a s obzirom da su odnosi s mamom nikakvi, jer se niti čuju, niti vide već zadnjih desetak godina i imaju vrlo loše odnose, te se uglavnom uopće ne vide, a bilo je u nekoliko navrata par situacija da su se vidjele. Nadalje, svjedokinja ĆPV je izjavila da je bila u Njemačkoj 6 godina i koliko se sjeća dovela je kćer mami da je vidi kad je kćer imala oko godinu i pol. S mamom je godinama u lošim odnosima jer mama jednostavno ne može prihvatiti da je ona u istospolnoj životnoj zajednici, te od kada je u istospolnoj zajednici doživljava od nje vrijeđanja. Otvorila je ponovno vrata nakon što je shvatila da neće otići, te je mama samo ušla u stan, a to joj je bila vrlo neugodna situacija jer se radi o prostoru koji je vrtić i u koji joj dolaze roditelji. Majka je ušla i rekla da želi vidjeti unuku i pustila ju je da prođe i u tom trenu je u stanu bilo osmero djece, a kćer je bila u drugoj sobici. Kako je mldb. kćer U naišla, njezina majka - ovdje okrivljenica joj je prišla i podragala je po glavi, U se odmah rasplakala jer je u stvari i ne poznaje. U tom trenu izašla je i njezina partnerica ŠP iz kuhinje i pitala je majku - okrivljenicu šta tu radi, a svjedokinja ĆPV, je samo gestikulacijom pokazala da je majka ušla da ni sama ne zna kako i zašto. Svjedokinja ĆPV je potom izjavila da je ŠP nekoliko puta zamolila mamu - okrivljenicu da izađe van, a majka - okrivljenica je na to rekla neka zovu policiju i podigla je štap koji je držala u ruci. Na to je svjedokinja ĆPV mami rekla: "ajde molim te da izađemo van", samo da izađemo van iz te situacije gdje su djeca. Potom su izašli zajedno ispred zgrade i tada joj je majka - okrivljenica govorila da ako ne budemo dovodili unuku na viđanje da će joj stalno dolaziti ispred zgrade i da će presretati roditelje i govoriti im da ona i ŠP maltretiraju djecu i to i svoju i njihovu, odnosno djecu koja tamo pohađaju vrtić, čak joj je tom prilikom i prijetila da joj može namjestiti da im U završi u domu, naime unijela joj se u lice i govorila joj da joj U može završiti u domu i da će naći 10 svjedoka da zlostavljaju svoje dijete, odnosno U.

6. Na poseban upit suda svjedokinja ĆPV je izjavila da ju je to izuzetno uznemirilo, prestrašilo, te ju izuzetno povrijedilo. Nakon toga danima je gledala kroz špijunku vrata i provjeravala da joj ponovno ne bi mama došla na vrata. Svjedokinja ĆPV je izjavila da, s obzirom da je ovo bio događaj nakon kojega je bila izuzetno uznemirena i prestrašena za svoje dijete, nakon radnog vremena vrtića odmah je otišla na policiju. Na poseban upit suda svjedokinja ŠPV je iskazala da nikoga nije bilo u blizini kada su mama i ona bile ispred zgrade.

7. Na poseban upit okrivljenice da li je točno da nisu imale nikakav odnos, svjedokinja ĆPV je izjavila: "Nismo imali nikakav odnos". Okrivljenica je potom pitala kćer svjedokinju ŠPV da li je točno da se s 19 godina odala kockanju, na što je svjedokinja ĆPV izjavila: "To je točno i ja to nikada nisam krila, ja sam se s 19 godina odala kockanju, te sam u tome bila 3 - 4 mjeseca, javila sam se i psihijatru, prošla terapiju koja je kratko trajala i bila je uspješna, te se to više nikada nije ponovilo. Potom je napomenula da je taj obrazac ponašanja, odnosno kockanja, nažalost upravo naučila od mame - okrivljenice koja je također dok je ona bila dijete, išla u kladionicu." Okrivljenica je na to izjavila da je to laž, te prigovorila iskazu svjedokinje.

8. Potom je sud suočio okrivljenicu i svjedokinju ŠPV, kćer okrivljenice koje su nakon što su propisno upozorene, sjele jedna nasuprot drugoj, gledajući se međusobno, te su upućene da međusobno rasprave pitanja vezana za okolnosti predmetnog događaja.

9. Tijekom suočenja svjedokinja ŠPV je gledajući u oči mamu-okrivljenicu izjavila: "Pa ti si osim mene povrijedila i sestru Ivanu", na što je okrivljenica mašući rukama prema svjedokinji izjavila: "Pa to nije domena ovog suda, neću više iznositi prljavi veš", a nakon čega su okrivljenica i svjedokinja upozorene da rasprave što su govorile jedna drugoj ispred zgrade, okrivljenica je mašući rukama vrlo glasno izjavila: "Ništa nije bilo ispred zgrade", na što je svjedokinja ŠPV izjavila: "Meni je već stvarno užasno zbog mamine agresivnosti, ja kao roditelj imam pravo zaštiti svoje dijete, a ti mi prijetiš da ćeš me lažno prijaviti, zašto nas jednostavno ne ostaviš na miru, pa ja sam jedino i pokrenula i zvala policiju isključivo iz razloga da me ostaviš na miru i mene i moje dijete i moju partnericu." Svjedokinja ŠPV se potom ponovno obratila okrivljenici govoreći joj: "Mama ti trebaš pomoć, znaš i sama da tata ima razne dijagnoze dok smo bili djeca rezao si je vrat, dok smo bili djeca vodio me da baci pištolj s mosta i u mojoj nazočnosti je bacao pištolj s mosta."

10. Svjedokinja ŠPV se ponovno obratila okrivljenici - mami govoreći joj: "Mama pa mogla si samo nazvati i reći oprosti želim samo vidjeti dijete, a ti agresivno napadaš, prijetiš lažnim prijavama".

11. Okrivljenica je tijekom suočenja mašući rukama glasno izjavila: "Ja nisam s tobom u zavadi", na što je svjedokinja ŠPV izjavila: "Pa zašto si mi onda prijetila ispred zgrade da ćeš presretati roditelje i govoriti im da maltretiramo djecu"., na što je okrivljenica izjavila: "To je notorna laž", a na što je svjedokinja ŠPV izjavila:" to nažalost nije laž, to je samo jedna od prijetnji i agresija usmjerenih prema meni, a ja samo želim da me pusti na miru".

12. Potom je sud utvrdio da se okrivljenica agresivno ponaša, odnosno viče da će ići do ministra, jer II policijska postaja drugi puta nju procesuira, nakon čega je okrivljenica upozorena od strane suda da se smiri i prestane s vikanjem, na što se ista prvo oglušila, a potom nakon drugog upozorenja se smirila i prestala vikati. Na kraju suočenja okrivljenica je izjavila da ostaje kod svoje obrane, a prijava je čista laž i izmišljotina, te nema ništa drugo za dodati.

13. Iz prekršajne evidencije okrivljenice Sud je utvrdio da ista nije prethodno prekršajno kažnjavana.

14. Okrivljenica pozvana na završnu riječ je izjavila da nema ništa posebno za izjaviti.

15. Nakon provedene glavne rasprave, na temelju obrane okrivljenice, analizom provedenih dokaza, pojedinačno i u ukupnoj povezanosti, sud je u ponašanju okrivljenice utvrdio sva bitna obilježja predmetnog prekršaja budući da se okrivljenica predmetne prilike nasilnički ponašala prema svojoj kćeri i to čineći prema njoj psihičko nasilje, odnosno govoreći joj "Ako mi ne budete dovodile unuku na viđanje, dolazit ću ti pred zgradu i presretat ću roditelje i govoriti im da ti i ŠP maltretirate i svoje i njihovu djecu. Znaš li da mogu tebi i ŠP namjestiti da vam U završi u domu, naći ću 10 svjedoka da ju zlostavljate", a što je kod oštećene kćeri ĆPV izazvalo uznemirenost i prouzročilo povredu dostojanstva.

16. Sud je slobodnom ocjenom dokaza u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedokinje, žrtve nasilja ĆPV, jer je svjedokinja po ocjeni Suda iskazivala okolnosno, uvjerljivo, jasno i detaljno, njezin iskaz bio je suglasan iskazu kojeg je ranije dala pred policijom, te u njezinom iskazi nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Naime, svjedokinja, žrtva nasilja ŠPV je sigurno i jasno u iskazu prepričala riječi koje joj je mama - okrivljenica uputila predmetne prilike, navodeći pri tome da su je te riječi toliko prestrašile i uznemirile, te povrijedile da je istoga dana otišla na policiju isključivo iz razloga da je mama - okrivljenica ostavi na miru i nju i njezino dijete i njezinu partnericu.

17. Tijekom suočenja Sud je potvrdio vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve, ĆPV, obzirom da je svjedokinja na siguran način, gledajući u oči okrivljenicu ponovila odlučne činjenice i okolnosti, govoreći istoj tijekom suočenja kako joj je stvarno užasno zbog mamine agresivnosti, te da kao roditelj ima pravo zaštiti svoje dijete, a mama joj prijeti da će je lažno prijaviti, pitajući između ostaloga direktno okrivljenicu: "zašto nas jednostavno ne ostaviš na miru". Tijekom suočenja, okrivljenica je poricala navode svjedokinje ĆPV u bitnome govoreći da je prijava laž, pri tome govoreći vrlo glasno i mašući rukama, a nakon što je počela vikati, ista je u dva navrata upozorena na ponašanje. Tijekom suočenja, okrivljenica i svjedokinja iznosile su međusobno ranije životne okolnosti, a ukupnost iznesenih činjenica i okolnosti, te opisani način na koji su se ponašale tijekom suočenja okrivljenica i svjedokinja ŠPV dodatno su učvrstile uvjerenje Suda da je okrivljenica počinila prekršaj upravo na način opisan u izreci presude.

18. Sud nije prihvatio obranu okrivljenice vjerodostojnom u dijelu u kojem poriče da bi uputila riječi navedene u optužbi prema svojoj kćeri, smatrajući takvu obranu neuvjerljivom, danom s ciljem izbjegavanja odgovornosti. Naime, okrivljenica u obrani potvrđuje da je predmetne prilike došla nepozvano na vrata stana svoje kćeri ĆPV u kojem ista obavlja djelatnost vođenja dječjeg vrtića, djelomično u obrani potkrjepljuje i iskaz svoje kćeri ĆPV, odnosno da je došla vidjeti unuku U, te da je na nagovor kćeri ĆPV izašla s njom ispred zgrade da bi razgovarale, nakon kraćeg razgovora unutar stana. Međutim, okrivljenica je uporno poricala da bi kćeri ŠPV uputila riječi iz optužbe, navodeći kako je kćeri uputila neke druge rečenice. Takvu obranu Sud nije prihvatio jer je suprotna vjerodostojnom iskazu svjedokinje žrtve obiteljskog nasilja ĆPV, a u obrani nije iznesena niti jedna okolnost ili činjenica koje bi dovele u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje.

19. Utvrđene rečenice koje je okrivljenica predmetne prilike uputila svojoj kćeri, žrtvi obiteljskog nasilja ŠPV: "Ako mi ne budete dovodile unuku na viđanje, dolazit ću ti pred zgradu i presretat ću roditelje i govoriti im da ti i ŠP maltretirate i svoje i njihovu djecu. Znaš li da mogu tebi i ŠP namjestiti da vam U završi u domu, naći ću 10 svjedoka da ju zlostavljate", sud je ocijenio upravo psihičkim nasiljem usmjerenim prema svojoj kćeri, kojima je okrivljenica imala cilj kod svoje kćeri prouzročiti osjećaj povrijeđenosti, strah, nelagodu, nesigurnost i uznemirenost vezanu za kćer, mldb. U, unuku okrivljenice, a sve s krajnjim ciljem uspostave kontrole nad kćeri, žrtvi obiteljskog nasilja ŠPV.

20. Naime, čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji, te je u smislu t. 3. navedenog članka nasilje u obitelji „psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost“. U smislu navedene zakonske odredbe psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom.

21. Cijeneći iskaz svjedokinje, žrtve obiteljskog nasilja ĆPV povezan s obranom okrivljenice, te njihovim suočenjem i materijalnim dokazima izvedenim u postupku, sud smatra utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenice ĆP stekla bitna obilježja prekršaja koji joj se optužbom stavljaju na teret.

22. Slijedom navedenog, sud je okrivljenicu proglasio krivom te joj izrekao minimalnu novčanu kaznu propisanu Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, od olakotnih okolnosti sud je kod donošenja odluke imao u vidu okolnost da okrivljenica nije prethodno prekršajno kažnjavana, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao. Sud je prilikom odluke o visini kazne posebno imao u vidu i slabo imovno stanje okrivljenice, koja je umirovljenica s minimalnom mirovinom.

23. Sud je okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, kćeri ĆPV, budući je u tijeku postupka ocijenjeno da postoji opasnost da bi počinitelj prema istoj mogao ponoviti nasilje u obitelji. Zaštitna mjera izrečena je u trajanju od šest mjeseci, te je povjerena na provedbu policijskoj postaji nadležnoj po mjestu stanovanja koja će sukladno Pravilniku o načinu provedbe zaštitnih mjera nadzirati provedbu izrečene zaštitne mjere.

24. Temeljem u izreci citiranih propisa okrivljenica se oslobađa snošenja troškova prekršajnog postupka u cijelosti, s obzirom da sud isto smatra opravdanim, imajući u vidu konkretne okolnosti vođenja prekršajnog postupka i slabo imovno stanje okrivljenice, a kako ne bi bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ana Pavlek

Ivana Šurjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude okrivljenica, tužitelj, te osobe navedene u čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljenica: ĆP, [adresa], stan 1, Petrinja

2. tužitelj: RH, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka,

II policijska postaja Zagreb, Ilica 245, [adresa] Zagreb

3. žrtvi – ŠPV, [adresa]

4. pismohrana-ovdje.