REPUBLIKA HRVATSKA

P-2788/2023-19

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja JN, vl. AUTOLIMARSKOG I AUTOLAKIRERSKOG OBRTA " [obrt]", [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 366,17 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, platiti tužitelju JN, vl. AUTOLIMARSKOG I AUTOLAKIRERSKOG OBRTA [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 366,17 eura (slovima: tristo šezdeset šest eura i sedamnaest lipa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. srpnja 2023. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima po istoj stopi od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju JN, vl. AUTOLIMARSKOG I AUTOLAKIRERSKOG OBRTA " [obrt]", [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku EUROHERC osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, troškove parničnog postupka u iznosu od 437,50 eura (slovima: četiristo trideset jedan euro i pedeset centi), u roku od 15 dana, dok se odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura (slovima: šezdeset dva eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. rujna 2023. navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. lipnja 2023. nastala šteta na vozilu marke FIAT 500, reg. Oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika CN, s time da je vozilo štetnika bilo osigurano po polici osiguranja kod tuženika. Navodi da je oštećenik CN prijavila tuženiku štetni događaj i da su tuženikovi djelatnici 27. lipnja 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj 231110510908/3, te je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i isplatio je po obrazloženoj ponudi u kojoj navodi da je priznata manja satnica pa je u skladu s tim djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dalje navodi da je oštećenica CN nakon štetnog događaja svoje vozilo popravila kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila limarija i lakiranje. Navodi i da je tužitelj za popravak predmetnog vozila ispostavio račun u iznosu od 2.717,99 eura s PDV-om, a da je tuženik ovjerio i likvidirao račun samo na iznos od 2.351,82 eura, pa je tuženik dužan platiti još i razliku po računu u iznosu od 366,17 eura. Također, tužitelj navodi da je službena cijena sata rada njegove radionice 34,29 eura/sat, uvećano za PDV. Ističe da je smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske od 20. veljače 2020. određeno da cijenu radnog sata za izvođenje limarskih, lakirerskih i drugih radova u slučaju štetnog događaja na vozilu treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila odnosno auto servisne radionice koje su registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila na određenom području, prema cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnom prostoru. Navodi i da je oštećenica CN, kao vlasnica popravljenog vozila svoju tražbinu prema tuženiku, na temelju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. rujna 2023., ustupila tužitelju, o čemu je tuženik obaviješten. Dakle, tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 366,17 eura na ime neisplaćene razlike po tužiteljevom računu izdanom u iznosu od 2.717,99 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na ročištu od 26. ožujka 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu u cijelosti.

4. Na ročištu 13. lipnja 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu, te su saslušani svjedok CN i tužitelj JN. Na ročištu od 3. prosinca 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik podneskom od 2. prosinca 2024. ispričao svoj nedolazak na to ročište u kojem je ostao kod svih navoda iznesenih tijekom postupka.

5. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u dopis HANFA od 3. srpnja 2015. (list 21 do 22 spisa), u mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 23 do 24 spisa), u račun A155/1/1 od 29. srpnja 2023. (list 34 spisa), u ispis prometne stavke-uplata od 23. kolovoza 2023. (list 35 spisa), u izvid štete od 27. lipnja 2023. (list 36 spisa), u obrazloženu ponudu od 16. kolovoza 2023. (list 37 do 38 spisa), u cjenik rada (list 39 spisa), u email dopis od 29. srpnja 2023. (list 40 spisa), u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 41 do 42 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. rujna 2023. (list 43 do 44 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine od 7. rujna 2023. (list 45 spisa), u email dopis od 14. rujna 2023. (list 46 spisa), u dokumentaciju računa ostalih autoservisa (list 62 do 71 spisa), u dokumentaciju račune i detaljne prikaze transakcija različitih autoservisa te izvida štete (list 75 do 110 spisa), a proveo je i dokaz saslušanjem svjedoka CN te tužitelja JN.

7. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 366,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. srpnja 2023. do isplate, dok tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, aktivnu i pasivnu legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika.

8. Neprijeporno je sud utvrdio da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan u cijelosti, jer iz stanja spisa proizlazi da je oštećenica CN prijavila štetu tuženiku, te je tuženik po prijavljenoj šteti za nezgodu od 21. lipnja 2023. napravio izvid štete broj 231110510908/3 27. lipnja 2023., a na temelju pregleda izvršenog u Rijeci 21. lipnja 2023. na vozilu oštećenice CN, i to vozilu registarske oznake [registarska oznaka], marke FIAT 500, te je u tom izvidu štete tuženik jasno pobrojao oštećenja na vozilu, i to dijelove za zamjenu, dijelove za popravak, te radno vrijeme popravka limara i lakirera (list 36 spisa). Pasivna legitimacija, nedvojbeno proizlazi iz tuženikove obrazložene ponude od 16. kolovoza 2023. (list 37 spisa) iz kojeg dokumenta jasno proizlazi da tuženik u njemu odgovara na odštetni zahtjev radi naknade štete na vozilu po odštetnom zahtjevu broj 231110510908 od 23. lipnja 2023., a za prometnu nezgodu od 21. lipnja 2023. navodeći da je zahtjev pravno osnovan.

9. U cijelosti je neosnovan i tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je oštećenica CN, kao ustupitelj, s tužiteljem, kao primateljem, sklopila Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. rujna 2023. (list 41 i 42 spisa), kojim Ugovorom je ustupitelj radi ispunjenja svoje obveze prema primatelju u iznosu od 366,17 eura po računu broj A 155/1/1 izdanog za popravak za štetu na vozilu, ustupio primatelju – tužitelju predmetni iznos, a koji iznos predstavlja novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku na temelju auto osiguranja. Notifikacijom o ustupu tražbine – zajednički podnesak ustupitelja i primatelja od 5. rujna 2023., o tome je obaviješten tuženik EUROHERC osiguranje d.d. kako to proizlazi i iz e-mail dopisa koji je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 7. rujna 2023. (list 45 i 46 spisa).

10. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, neprijeporno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

11. Uvidom u tužiteljev račun broj A 155/1/1 od 29. srpnja 2023. (list 34 spisa) sud je utvrdio da je oštećenica CN izvršila popravak svog vozila za koji je tužitelj ispostavio račun u iznosu od 2.717,99 eura, dok iz izvatka iz Erste & Steiermärkische bank d.d. od 23. kolovoza 2023. (list 35 spisa) proizlazi da je oštećenica CN platila tužitelju iznos od 2.351,82 eura. Dakle, po predmetnom računu ostao je neplaćen utuženi iznos od 366,17 eura.

12. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj:151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.; dalje: ZOOP) u članku 2. stavku 1. propisano je, između ostalog, da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

13. Odredbom članka 11. stavak 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a odredbom članka 12. stavka 1. određeno je, između ostalog, da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu.

14. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka propisano je da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

15. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Kad vlasnici motornih vozila sami sebi, svojom krivnjom, prouzroče štetu, na tu štetu ne primjenjuju se stroža pravila objektivne odgovornosti, već se međusobna odgovornost vlasnika motornih vozila prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti.

16. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika da naknadi štetu tužitelju, jer je za štetni događaj od 21. lipnja 2023. isključivo odgovorna CN.

17. Naime, svjedok CN na ročištu od 13. lipnja 2024. iskazala je da se prometna nezgoda dogodila na parkiralištu dok je izlazila s parkirališnog mjesta, krečući se unatrag brzinom od 10 ili 20 km/h, kojom prilikom je udarila u nezgodno parkiran kamion u kojem nije bilo nikoga. Iskazala je da je mislila da će uspjeti izaći s parkirališnog mjesta iako je kamion bio nezgodno parkiran, ali nije uspjela nego je udarila u kamion i čula je udarac. Također je iskazala da je kad je izašla van iz vozila vidjela da je oštećenje na njenom vozilu veliko, dok na kamionu nije bilo štete. Navela je da je u međuvremenu došao vlasnik kamiona i da su zajedno otišli na procjenu kod tuženika te da joj je vlasnik kamiona dao svoju policu osiguranja, a i da nisu zvali policiju. Nakon štetnog događaja odvezla je svoj auto kod tužitelja na popravak. Sud je prihvatio iskaz svjedoka CN jer nalazi da je uvjerljiv i logičan.

18. Prema tome, putem iskaza svjedoka CN sud je nedvojbeno utvrdio da je do štetnog događaja došlo na način da je CN svojim vozilom izlazeći s parkirališnog mjesta, vozeći unatrag, udarila u kamion (koji je na dan štetnog događaja bio osiguran policom obveznog osiguranja kod tuženika), a koji je bio parkiran iza nje i koji, u trenutku sudara, nije bio niti upaljen, niti je vozač kamiona bio za volanom. Dakle, kamion tuženikovog osiguranika u trenutku sudara nije se kretao, već je bio u mirovanju odnosno bio je parkiran, te je CN, vozeći unatrag udarila u parkirani kamion.

19. Stoga je sud utvrdio da je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo kriva, odnosno odgovorna CN, koja je svojom štetnom radnjom izazvala sudar i sama sebi prouzročila štetu na vlastitom vozilu. Sud dodatno napominje da eventualna okolnost da je kamion tuženikovog osiguranika bio nepropisno parkiran ni u kom slučaju ne znači da je zbog toga kriv za prometnu nezgodu, već isti može eventualno biti prekršajno odgovoran zbog nepropisnog parkiranja ukoliko bi tu okolnost utvrdila nadležna prekršajna tijela.

20. Isto tako, dodatno se ističe da činjenica da je tuženik u svojoj obrazloženoj ponudi od 16. kolovoza 2023. kojom je odgovorio na odštetni zahtjev CN, naveo da "naša odgovornost za naknadu štete – po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna" nije od utjecaja na utvrđenje suda da ne postoji krivnja tuženikovog osiguranika – vozača kamiona za prometnu nezgodu od 21. lipnja 2023., a budući da je u ovoj parnici tuženik tijekom čitavog postupka izričito osporavao odgovornost svojeg osiguranika za predmetni štetni događaj, te je tuženik izričito podneskom od 2. prosinca 2024. ispravno ukazao da je za predmetni štetni događaj odgovoran ustupitelj predmetne tražbine, odnosno CN.

21. Činjenica da je tuženik prije sudskog postupka dobrovoljno platio CN iznos od 2.351,82 eura po njezinom odštetnom zahtjevu, bez utjecaja je na odluku suda da tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Pritom sud skreće pozornost na odredbu članka 1112. ZOO-a koja propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Dakle, činjenica da je tuženik dobrovoljno naknadio dio štete CN na njezinom vozilu, sama po sebi ne znači da je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos iz istog štetnog događaja tužitelju, jer je tijekom ovog sudskog postupka tuženik izričito osporio svoju odgovornost odnosno odgovornost svojeg osiguranika za predmetnu prometnu nezgodu, a iz provedenih dokaza neprijeporno proizlazi da ta odgovornost tuženikovog osiguranika doista i ne postoji već da je za štetu isključivo kriva CN (koja je utuženi iznos ustupila tužitelju).

23. Slijedom navedenog, valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i odlučeno je kao u točki I. izreke.

24. Dodatno se navodi da sud nije odredio provođenje prometno-tehničkog vještačenja ni saslušanje svjedoka MN, jer je sud na temelju drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te bi provođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, sve uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

25. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora od 366,17 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.), i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 2. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.7.1.) za zastupanje na ročištu 26. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.9.2.) jer se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima, za zastupanje na ročištu 13. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 eura, što iznosi 350,00 eura uvećano za PDV od 87,50 eura. Dakle, tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 437,50 eura. Istovremeno neosnovan je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 62,50 eura, s obzirom na to da tuženiku ne pripada trošak zastupanja na ročištu od 26. ožujka 2024. u zatraženom iznosu. O troškovima postupka odlučeno je u točki II. izreke presude.

Karlovac, 10. siječnja 2025.

Sudac:

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A

2. Tuženiku po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282