REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P Ob-68/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Renati Šrekais, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČE (naknadno promijenila prezime u Č), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Tatjani Barišić Tomše, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barišić i partneri sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulaz A/1/, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 28. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Tamari Barišić, odvjetnici i tuženika osobno, dana 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 277. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-274) garaža G-2043 u podrumskoj etaži -2, podne površine 17,10 m2, u planu posebnih dijelova označeno crvenim vertikalnim linijama i nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 519. Suvlasnički dio: 17/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-516), stan oznake H34 na trećem katu ZGRADE 2C-2D-2E, na adresi [adresa], ukupne podne površine 66,48 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 3,60 m2; u elaboratu označen zelenom bojom, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženog, svakog u ½ dijela.
II. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 277. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-274) garaža G-2043 u podrumskoj etaži -2, podne površine 17,10 m2, u planu posebnih dijelova označeno crvenim vertikalnim linijama, u ½ dijela, i nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 519. Suvlasnički dio: 17/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-516), stan oznake H34 na trećem katu ZGRADE 2C-2D-2E, na adresi [adresa], ukupne podne površine 66,48 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 3,60 m2; u elaboratu označen zelenom bojom, u ½ dijela, pa je ovlaštena u zemljišnoj knjizi, temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti, na istim nekretninama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, a što je tuženik dužan trpjeti.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu u iznosu od 6.650,00 EUR uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 08.03.2023. do isplate, kao i da joj isplati daljnje iznose od po 350,00 EUR mjesečno, počevši od 01. siječnja 2023.g., najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec uvećano za zakonske zatezne kamate koje na neplaćene mjesečne iznose teku od 16. dana u mjesecu pa do konačne isplate, s tim da zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljica ČE (naknadno promijenila prezime u Č), s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu najamnine tj. za razliku od 2.850,00 Eura, kao i preko dosuđenih 350,00 Eura mjesečno počam od 01.01.2023. pa nadalje do zatraženih 500,00 Eura mjesečno tj. za daljnjih 150,00 Eura mjesečno kao neosnovanim.
V. Tuženik NE je dužan tužiteljici ČE (naknadno promijenila prezime u Č) naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.918,42 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi koju je podnijela ovom sudu 08.03.2023. g. navodi da su parnične stranke zaključile su brak 22. prosinca 2001. godine u Lukavcu, a koja bračna zajednica je prestala pravomoćnom presudom Općinskog suda u Tuzli, poslovni broj 32 0 P 401397 21 P, s danom 26. kolovoza 2021. Za vrijeme trajanja bračne zajednice, tužiteljica i tuženik stekli su nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, i to:
- nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 277. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-274) garaža G-2043 u podrumskoj etaži -2, podne površine 17,10 m2, u planu posebnih dijelova označeno crvenim vertikalnim linijama;
- nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 334. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-331), garaža G-2100 u podrumskoj etaži -2, podne površine 16,79 m2, u planu posebnih dijelova označeno zelenim vertikalnim linijama vlasništvo:
- nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 519. Suvlasnički dio: 17/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-516), stan oznake H34 na trećem katu ZGRADE 2C-2D-2E, na adresi [adresa], ukupne podne površine 66,48 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 3,60 m2; u elaboratu označen zelenom bojom;
- nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 761. Suvlasnički dio: 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-758) stan oznake E51 na 5. katu ZGRADE 2A-2B-3-5-7, na adresi [adresa] ukupne podne površine 67,51 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 5,20 m2 i pripadajućim spremištem u podrumskoj etaži -1 oznake SP E51 podne površine 2,02 m2; u elaboratu označen žutom bojom. Nadalje navodi da je tuženik upisan kao samovlasnik sljedećih nekretnina:
- k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 277. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-274) garaža G-2043 u podrumskoj etaži -2, podne površine 17,10 m2, u planu posebnih dijelova označeno crvenim vertikalnim linijama, te - k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 519. Suvlasnički dio: 17/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-516), stan oznake H34 na trećem katu ZGRADE 2C-2D-2E, na adresi [adresa], ukupne podne površine 66,48 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 3,60 m2; u elaboratu označen zelenom bojom.
Međutim, takvo zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju jer su iste nekretnine kupljene za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka tj. zajedničkim sredstvima i zajedničkom odlukom tužiteljice i tuženika, pa su predmetne nekretnine stvarno vlasništvo tužiteljice i tuženika, svakog u ½ suvlasničkog dijela, a sve sukladno odredbi članka 36. st. 1. ObZ-a. Tuženik je spomenute suvlasničke dijelove na predmetnoj nekretnini stekao Ugovorom o kupoprodaji nekretnina br. 051- H34/2019 od dana 03. lipnja 2019.g. od prodavatelja FEAL IN d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 3A, OIB: 3280748964, te je uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama provedena pod brojem Z-13420/2019.
Iako se spomenutim ugovorima kao kupac navodi isključivo tuženik, ista nekretnina predstavlja suvlasništvo bračnih drugova, svakog u 1/2 dijela.
Također, tuženik iznajmljuje predmetni stan i garažu te na osnovu toga ima mjesečnu zaradu u iznosu od 1.000,00 EUR, dok tužiteljica kao suvlasnica od toga nema nikakve prihode. Stoga tužiteljici pripada pravo na pola tog iznosa, za svaki mjesec iznajmljivanja.
U slučaju da sud nađe da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, tužiteljica podredno zahtijeva isplatu polovicu vrijednosti nekretnina iz točke 3. tužbe.
Stoga predlaže sudu donijeti sljedeću presudu:
VI. Utvrđuje se da nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 277. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-274) garaža G-2043 u podrumskoj etaži -2, podne površine 17,10 m2, u planu posebnih dijelova označeno crvenim vertikalnim linijama i nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 519. Suvlasnički dio: 17/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-516), stan oznake H34 na trećem katu ZGRADE 2C-2D-2E, na adresi [adresa], ukupne podne površine 66,48 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 3,60 m2; u elaboratu označen zelenom bojom, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženog, svakog u ½ dijela.
VII. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 277. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-274) garaža G-2043 u podrumskoj etaži -2, podne površine 17,10 m2, u planu posebnih dijelova označeno crvenim vertikalnim linijama, u ½ dijela, i nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 519. Suvlasnički dio: 17/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-516), stan oznake H34 na trećem katu ZGRADE 2C-2D-2E, na adresi [adresa], ukupne podne površine 66,48 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 3,60 m2; u elaboratu označen zelenom bojom, u ½ dijela, pa je ovlaštena u zemljišnoj knjizi, temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti, na istim nekretninama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, a što je tuženik dužan trpjeti.
VIII. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu u iznosu od 9.500,00 EUR, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe pa sve do isplate, kao i da joj isplati daljnje iznose od po 500,00 EUR mjesečno, počevši od 01. siječnja 2023.g., najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na neplaćene mjesečne iznose teku od 16. dana u mjesecu pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.
IX. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Ukoliko sud nađe da nije osnovan gore istaknut tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva, tužiteljica predlaže da sud nakon održane glavne rasprave donese sljedeću presudu:
"I. Nalaže se tuženom isplatiti tužiteljici novčani iznos u visini od 80.000,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana."
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva jer navodi da je predmetne nekretnine stekao vlastitim sredstvima i da predstavljaju njegovu posebnu imovinu. Tvrdi da je on isključivi vlasnik stana oznake H34 na trećem katu zgrade u [adresa] ukupne površine 66,48m2 i garaže G 2043 u podrumskoj etaži -2 površine 17,10 m2. Navedene nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka jer je kupovina stana izvršena isključivo vlastitim sredstvima tuženika koje je stekao prije braka s tuženom i to radom s teretnim vozilom marke "MAN" 26291DF koji je bio u vlasništvu tuženika od 1996. godine, iznajmljivanjem tog teretnog vozila (cca/6 godine puta 12 mjeseci puta 4.500km mjesečno jednako 324.000 KM odnosno 166.153,00 Eura (prodajnom navedenog teretnog vozila za cca 30.000,00 KM odnosno 15.384,00 Eura), povremenim radom u Njemačkoj gdje mu živi brat s obitelji, radom u poduzeću Gradski i prigradski saobraćaj Tuzla i u Ministarstvu trgovine, turizma i saobraćaja Tuzlanskog kantona na radnom mjestu pomoćnika ministra za saobraćaj kao i iz dodatne djelatnosti vještačenja prometnih nezgoda procjene vrijednosti vozila i visine štete na vozilima, radom u raznim povjerenstvima i na projektima sve to prije zaključenja braka s tuženom. Ukupna vrijednost stana oznake H34/III u [adresa] površine 66,48m2 i garaže G- 2043 površine 17,10m2 u vrijeme kupovine iznosila je oko 156.498,60 Eura, računajući popuste radi uplate prijevremene izgradnje stana iznosila je 146.832,58 Eura. Navedena sredstva osobno je osigurao tužitelj iz svoje imovine, a uplate vrši isključivo sa svog računa. Navedeno se može utvrditi na osnovu računa za predujam prema kojem je platio 147.600,00 kn (19.924,29 Eura), 849.930,00 kn (113.353,96 Eura), 123.400,00 kn (16.365,76 Eura) a radi se o računu 88-1-82071 od 28.06.2019. izdanim od firme FEAL IN d.o.o. za prodaju stanova, kao i iz izvoda tekućeg računa tuženika otvorenog kod Privredne banke Zagreb . Tuženi je također isključivi vlasnik nekretnina – stana oznake E51 na V. katu u [adresa] ukupne površine 67,51m2 i garaže G-2100 u podrumskoj etaži -2 površine 16,79m2 koji stan i garaža ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Napominje da je navedene nekretnine također kupio isključivo vlastitim sredstvima stečenim prije braka i to i to radom s teretnim vozilom marke "MAN" 26291DF koji je bio u vlasništvu tuženika od 1996. godine, iznajmljivanjem tog teretnog vozila (cca/6 godine puta 12 mjeseci puta 4.500km mjesečno jednako 324.000 km odnosno 166.153,00 Eura (prodajnom navedenog teretnog vozila za cca 30.000,00 KM odnosno 15.384,00 Eura), povremenim radom u Njemačkoj gdje mu živi brat s obitelji, radom u poduzeću Gradski i prigradski saobraćaj Tuzla i u Ministarstvu trgovine, turizma i saobraćaja Tuzlanskog kantona na radnom mjestu pomoćnika ministra za saobraćaj kao i iz dodatne djelatnosti vještačenja prometnih nezgoda procjene vrijednosti vozila i visine štete na vozilima, radom u raznim povjerenstvima i na projektima sve to prije zaključenja braka s tuženom. Ukupna vrijednost stana oznake E51 na V. katu u [adresa] ukupne površine 72,93m2 i garaže G-2100 površine 16,79m2 u vrijeme kupovine iznosila je cca 163.048,70 Eura, a računajući popuste radi uplate prije vremena izgradnje stana iznosila je 156.831,75 Eura koja sredstva je osobno osiguravao tuženi iz svoje vlastite imovine. Navedeno se može utvrditi na osnovu računa za predujam u iznosima od 1.125.900,00 kn (152.636,70 Eura), 20.000,00 kn (2.697,44 Eura) odnosno računa storno predujma 219-1-82083 od 30.09.2019. izdanim od firme FEAL IN d.o.o. za prodaju stanova, kao i iz izvoda tekućeg računa tuženika otvorenog kod Privredne banke Zagreb. Iz navedenog proizlazi da je iste nekretnine stekao također vlastitom imovinom. Međutim tuženik je s ciljem da mu tadašnja supruga ČE bude primljena u Hrvatsko državljanstvo a na osnovu suvlasništva na nekretninama u zagrebu omogućio je tužiteljici da se samo formalno upiše kao suvlasnica na nekretninama stana oznake E51 na V. katu u [adresa] ukupne površine 67,51m2 i garaže G-2100 u podrumskoj etaži -2 površine 16,79m2, dok je na temelju ranije iznesenog očigledno da tužiteljica nije učestvovala niti jednim dijelom u kupovini navedenih nekretnina već da iste tuženik stekao isključivo na temelju prihoda koje je stekao prije zaključenja braka s tužiteljicom. Tužiteljici je bio onemogućen upis uknjižbe prava vlasništva na ½ dijela navedenih nekretnina, te joj isto omogućeno tek nakon što je uložila žalbu. Tuženik posebno osporava navode iz tužbe da iznajmljuje predmetni stan i garažu i da na osnovu toga ima mjesečnu zaradu od 1.000,00 Eura dok tužiteljica kao suvlasnica od toga nema nikakve prihode te da bi joj pripadalo pravo na pola iznosa za svaki mjesec iznajmljivanja. Isto osporava iz razloga što navedeni stan i garaža ne predstavljaju suvlasništvo bračnih drugova jer nisu bračna stečevina stranaka. Osim toga, netočno je da bi tuženik stan i garažu iznajmljivao za 1.000,00 Eura mjesečno već najam iznosi 700,00 Eura mjesečno. Tužiteljica je bila upoznata s iznajmljivanjem stana i cijenom najma dok su bili u bračnoj zajednici i zajednički trošili navedena financijska sredstva. Osim toga dio tih sredstava od najma tuženik je koristio i još uvijek koristi za plaćanje tekućih režija i svih drugih pripadajućih troškova za drugi stan i garažu (stan oznake E- 51 i garažu G-2100) čija visina mjesečno iznosi između 250,00 i 300,00 Eura.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu za k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o kupoprodaji nekretnina br. 051-H34/2019 od 03.06.2019., u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Tuzli broj P 422421 22 P od 19.12.2023, u pregled uplata kupca NE, izvod iz tekućeg računa tuženika otvoren kod Privredne banke d.d. Zagreb za razdoblje od 29.09.2017. do 12.10.2023., u prometnu dozvolu za teretno vozilo marke MAN, tip 26291 DF, u ugovor o iznajmljivanju istog teretnog vozila, u vještački nalaz sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. JE, u rješenja o imenovanju tuženika za stalnog sudskog vještaka prometne struke, za zamjenika predsjednika komisije i ispitivača iz oblasti sigurnosti prometnih putova u komisiji za polaganje vozačkog ispita za vozača motornih vozila „B“ i „C“ kategorije i za pomoćnika ministra trgovine, turizma i saobraćaja u Vladi Tuzlanskog kantona te u ugovor o najmu stana od 01.01.2020., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OE i saslušanje tužiteljice i tuženika kao stranaka te je razgledana ostala priležeće dokumentacija u spisu.
4. Sud je, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežnom dijelu.
5. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu za k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 277. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-274) garaža G-2043 u podrumskoj etaži -2, podne površine 17,10 m2, u planu posebnih dijelova označeno crvenim vertikalnim linijama i 519. Suvlasnički dio 17/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-516) stan oznake H34 na trećem katu ZGRADE 2C-2D-2E, na adresi [adresa], ukupne podne površine 66,48 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 3,60 m2; u elaboratu označen zelenom bojom utvrđeno je da je kao vlasnik istih u 1/1 dijela upisan NE, ovdje tuženi.
6.Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina br. 051-H34/2019 od 03.06.2019. sklopljen između FEAL IN d.o.o. kao prodavatelja i ovdje tuženka kao kupca utvrđeno je da je istim tuženik kupio nekretnine i to garažu i stan na adresi [adresa] kao što slijedi: - k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 277. Suvlasnički dio: 2/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-274) garaža G-2043 u podrumskoj etaži -2, podne površine 17,10 m2, u planu posebnih dijelova označeno crvenim vertikalnim linijama i 519. Suvlasnički dio 17/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-516) stan oznake H34 na trećem katu ZGRADE 2C-2D-2E, na adresi [adresa], ukupne podne površine 66,48 m2 zatvorenog dijela sa sporednim dijelovima i to: loggiom podne površine 3,60 m2; u elaboratu označen zelenom bojom za kupoprodajnu cijenu od 146.832,58 Eura.
7. Iz pregleda uplata kupca NE za predmetni stan i garažu proizlazi da je za stan platio ukupno 141.963,60 Eura, a za garažu 14.535,00 Eura i to na 3 rate tako da su prva uplata (kapara i dio cijene) u iznosu od 19.924,19 Eura i druga uplata u iznosu od 113.353,96 Eura izvršene do 31.09.2017., a treća uplata od 16.365,76 Eura je uplaćena do 31.12.2017.
8. Iz izvoda iz tekućeg računa tuženika otvorenog kod Privredne banke d.d. Zagreb za razdoblje od 29.09.2017. do 12.10.2023. utvrđeno je da je na isti račun dana 29.09.2017. uplaćeno 849.950,00 kn te je istoga dana 849.930,00 kn uplaćeno za stan po Ugovoru br. 051/2017 (koji je predmet ovoga postupka), kao i da je 09.12.2017. uplaćeno na navedeni račun 123.570,00 kn i potom iznos od 123.400,00 kn uplaćen za taj isti stan. Nadalje se iz navedenog izvoda utvrđuje da je dana 19.06.2018. na račun tuženika uplaćeno 560.000,00 kn te da je istoga dana iznos od 559.900,00 kn uplaćen po predugovoru o kupoprodaji nekretnine br. S238-E51/2018 (za drugi stan na adresi [adresa]) kao i da je 31.07.2018. na račun uplaćeno 20.000,00 kn koji iznos je istoga dana uplaćen po predračunu br. S238-E51/2018.
8.1. Iz spomenutog izvoda iz tekućeg računa tuženika također je utvrđeno da su na isti vršene uplate mjesečne najamnine za stan u [adresa] u iznosu od po 700,00 Eura mjesečno i to za 1. mjesec 2023. dana 16.01.2025. , za 2. mjesec 2023. dana 08.02.2023., za 3. mjesec 2023. dana 08.03.2023., za 4. mjesec 2023. dana 06.04.2023, za 6. mjesec 2023. je dana 07.06.2023. izvršena uplata od 700,00 Eura, za 7. mjesec 2023. izvršena je uplata 04.07.2023., za 8. mjesec 2023. izvršena je uplata 02.08.2023., za 9. mjesec 2023. izvršena je uplata 11.9.2023. i za 10. mjesec 2023. izvršena je uplata 09.10.2023., dok je za 5. mjesec 2023. dana 16.05.2024. izvršena uplata od 654,00 Eura.
9. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Tuzli broj P 422421 22 P od 19.12.2023. proizlazi da se istom utvrđuje da su ovdje tužiteljica i tuženi stekli bračnu stečevinu – trosobni stan u stambenoj zgradi u [adresa] B-13 upisan u zk. ul . 6054 k. o. [katastarska općina] i s te osnove pravo suvlasništva svaki u ½ dijela, montažnu vikendicu postavljenu na zemljište upisano u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i s te osnove pravo suvlasništva, svaki u ½ dijela te ušteđevinu u ukupnom iznosu od 95.884,82 KM uz udio tužiteljice u stjecanju ušteđevine u ½ dijela i obveze od po ½ duga preuzetim kreditima.
10. Iz prometne dozvole za teretno vozilo marke MAN, tip 26291 DF, kiper iz 1986. g. proizlazi da je isti prvi puta registriran na ime tuženika 31.07.1999. dok drugih podataka o daljnjoj registraciji nema.
11. Uvidom u ugovor o iznajmljivanju kamiona marke „MAN“ tip vozila 26291 proizvodnje 1986. sklopljenog 17.09.1998. između tuženika i „Mild“ Tuzla utvrđeno je da je tuženik iznajmio navedeno vozilo za cijenu od 4.500 KM mjesečno, no nije vidljivo u kojem razdoblju. Ujedno iz istoga proizlazi da se tuženik obvezao osigurati vozača, a „Mild“ gorivo i servisiranje kamiona te da plaću i dnevnice prema vozaču snosi „Mild“ Tuzla od 27.07.2005. utvrđeno je da je temeljem istog ovdje tuženik kao kupac kupio od prodavatelja ŽE kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranicu Zarastje površine 1668 m2 u Donjem Dragonošcu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 22.044,00 kn te
12. Iz vještačkog nalaza sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. JE od 05.12.2023. proizlazi da je procijenjena vrijednost TMV marke „Man“ u studenom 2001. g. iznosila 31.309,59 Km.
13. Prema dostavljenim rješenjima (listovi 73 – 79 spisa ) tuženi je imenovan za stalnog sudskog vještaka prometne struke za područje Kantonalnog suda u Tuzli 27.03.1998., dana 14.09.1999 imenovan je za zamjenika predsjednika komisije i ispitivača iz oblasti sigurnosti prometnih putova u komisiji za polaganje vozačkog ispita za vozača motornih vozila „B“ i „C“ kategorije te je ponovno imenovan na isto mjesto rješenjem od 13.03.2000., a rješenjem Vlade Tuzlanskog kantona od 18.04.2001. imenovan je za pomoćnika ministra trgovine, turizma i saobraćaja u Vladi Tuzlanskog kantona.
14. Uvidom u ugovor o najmu stana od 01.01.2020. koji je sklopljen između ovdje tuženika kao najmodavca i KE kao najmoprimca najmodavac je dao u najam stan H34 u stambenoj zgradi na adresi [adresa] koji je predmet ovoga spora najmoprimcu za cijenu od 700,00 Eura mjesečno na određeno tj. od 01.01.2019. do 31.08.2020. s pravo produžetka do 31.08.2021. g.
15. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je s tuženikom negdje 1992. g. počela vezu kao momak i djevojka, a negdje od 1994. na 1995. su zasnovali izvanbračnu zajednicu u kojoj su bili sve dok se nisu oženili 2001. g., a brak je razveden 2020. godine. Između njih dvoje se vodi više postupaka oko podjele bračne imovine te su tako dva postupka u [adresa] od kojih je postupak oko podjele bračne stečevine pravomoćan, a oko razvrgnuća suvlasničke zajednice je još u tijeku. U Zagrebu su stekli u braku dva stana i dvije garaža s time da drugi stan od početka glasi u ½ dijela na nju, a stan koji je predmet postupka glasi u 1/1 dijela na tuženika i to iz razloga što je ona kao strani državljanin trebala ishoditi suglasnost Ministarstva pravosuđa pa kako je to dugo trajalo i bilo komplicirano jer su ju u odnosu na ovaj drugi stan najprije odbili, a onda prihvatili, počela je i korona, sporni stan su upisali na tuženika u 1/1 dijela. Misli da je taj stan kupljen 2019. Poznaje tuženika od 1992. godine kada su oboje bili studenti te ništa nisu imali i sve su zajednički stjecali. Zato tvrdi da su zajedničkim sredstvima stekli sve što je stečeno tijekom trajanja njihove izvanbračne i bračne zajednice te da nisu imali niti jedno od njih neku posebnu imovinu. Kamion na koji se poziva tuženik kao izvor prihoda je kupljen 1995., a prodan 1998., i to od strane njegova oca. Sredstva za kupnju tog kamiona zaradili su tuženi i ona jer su krajem rata iznajmljivali stranim radnicima dio kuće u kojoj su stanovali te su znali zaraditi po 5.000,00 Eura mjesečno. Ona je za te ljude spremala, kuhala i čistila. Te je novce uzeo tuženikov otac i za njih je u Njemačkoj kupio polovni kamion, misli da nikada nije s njim ništa ni radio i onda ga je prodao 1998. za cca 20.000,00 KM tj. 10.000,00 do 12.000,00 Eura. 2008. godine dobili su dvoje djece. U međuvremenu su 2002. kupili jedan stan u [adresa], pa nakon toga još jedan stan i potom su kupili dva stana u [adresa] i dvije garaže za njihovu djecu kada budu išla u Zagreb na studij. Za cijelo vrijeme trajanja njihove zajednice oboje su radili i ne spori da je tuženi radio kao prometni vještak, no smatra da to nije intelektualno vlasništvo na koje bi samo on imao pravo. Tuženikova primanja uvijek su bila manja od njenih i dok je radila u banci i od kada je sudac, no ne može točno reći koliko je tuženi dodatno zarađivao od vještačenja jer ne zna. U početku su živjeli u kući njegovih roditelja i nakon par godina su uspjeli uštedjeti da kupe stan u [adresa] i tamo se presele. Od početka je bio dogovor da će s njenom plaćom podmirivati režije, hranu i tekuće potrebe života, a da će se njegova plaća staviti "sa strane" i od nje će kupovati nekretnine. Napominje da su stanovi plaćani uvijek u ratama odnosno uzimali su nenamjenske kredite za opremanje stanova i to mjesečno otplaćivali. NE oko 10 godina nije uopće dizao svoju plaću s računa jer su živjeli od njene pa bi onda te novce uplatio kao kupoprodajnu cijenu za stan. Jednako tako od novaca koje je ostvario prodajom dionica iz firme u kojoj je radio, a radilo se o cca 60.000,00 Eura također je podmiren dio kupoprodajne cijene stana, no i ona je također davala novce za kupnju tih dionica ali je kao kupac upisan tuženi jer to nije bilo bitno s obzirom da su bili u braku. O djeci se uglavnom brinula ona, kao što se i dalje brine o djeci, kao i o domaćinstvu. Kontakti djece s ocem su loši jer mu djevojčice zamjeraju što im za uzdržavanje doprinosi minimalni iznos i na taj način doživljavaju njegovu ljubav odnosno nedostatak iste. Stan koji je predmet ovoga spora tuženi iznajmljuje i to od početka kad su ga kupili. U početku dok su bili zajedno stan je iznajmljivan za 600,00 Eura plus 100,00 Eura garaža, a u međuvremenu je zakupoprimac tražio od tuženika da sastave ugovor na njegovu firmu te zna da je dignuta cijena najma, pretpostavlja na 700,00 Eura za stan i 200,00 Eura za garažu, ali nije sigurna.
Ovaj drugi stan koji je upisan u ½ dijela na tuženik se ne iznajmljuje jer je tuženik tražio da mu potpiše suglasnost da stan iznajmljuje, što je ona odbila, jer tuženi s njom ne dijeli prihode koje dobiva od najma. Isto tako i stanovi u [adresa] glasili su na tuženika što je bilo svejedno jer su bili u braku. Navodi da se cijelo vrijeme želi s tuženikom dogovoriti, neugodno joj je što te probleme moraju rješavati preko suda, ponudila mu je i da svakom ostane jedan stan u [adresa] ili da stanove prepišu na djecu, no nije prihvatio. Ponavlja da kada su započeli njihovu izvanbračnu zajednicu niti tuženi niti ona nisu imali nikakvu posebnu imovinu te su prvih par godina živjeli kod njegovih roditelja u trošnoj kući dok nisu uspjeli kupiti stan u [adresa]. Netočno je da je ona upisana kao suvlasnica ovog drugog stana iz razloga što je na taj način smatrala da će joj to pomoći oko dobivanja hrvatskog državljanstva jer to s time nema veze i nije uvjet, a nije korektno od tuženika da predaje u spis i koristi njene dokumente koji su ostali u stanu.
16. Saslušan kao stranka tuženik je iskazao da nije postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i njega, već da su se upoznali 1993., a 1994. i 1995. znali su se povremeno viđati. Tada je otišao u Sarajevo na studij i od 1995. do 1997. je u više navrata odlazio na mjesec do tri mjeseca u Njemačku raditi jer je tamo stanovao njegov brat. 1997. je u Njemačkoj radio na građevini kao fizički radnik i znao je zaraditi cca 2.000,00 Eura mjesečno. 1996. godine iznajmljivao je roditeljsku kuću i zarađivao cca 20.000,00 Eura u mjesec dana. Od tih novaca kupljen je kamion za njega i taj kamion je iznajmljivao te je imao još jedan kamion Mercedes. Prvi kamion je registrirao 22.05.1996. U to vrijeme tužiteljica je znala na dan-dva dolaziti povremeno kod njega i prespavati ali nisu živjeli zajedno. Mjesečno je zarađivao s oba kamiona 4.500,00 Eura, a iznajmljivao ih je za prijevoz građevinskog materijala i tereta. Fakultet je završio 1997. godine, a kamioni su bili locirani u Bistaracu kraj Lukavca. Kamione je iznajmljivao ili on ili otac dok je on bio u Njemačkoj i to uglavnom poduzećima koja su se bavila niskogradnjom. Kamione je iznajmljivao od 5. mjeseca 1996. do 2001. kada je jedan kamion dao za plaćanje dijela kupoprodajne cijene prvog stana kojeg je kupio u [adresa]. Taj je kamion tada vrijedio oko 17.500,00 Eura. S drugim kamionom nastavio je raditi i nakon nekog vremena je rashodovan i to 2003. ili 2004. S ta dva kamiona zaradio je oko 500.000,00 KM do 2002/2003. Prije vjenčanja njih dvoje nisu živjeli zajedno nego su tek nakon vjenčanja 2001. počeli zajedno živjeti u jednoj od "trošnih kuća" njegovih roditelja, za koje tvrdi da uopće nisu bile trošne. U tom trenutku imao je vlastite imovine 500.000,00 KM od kojih je kupio prvi stan u [adresa], s time da se tek tada počela graditi zgrada pa su uselili 2004. U vrijeme kupnje tog stana tužiteljica je imala plaću 170.00 KM, a on 160.00 KM pa je logično da su stan kupili od njegove posebne imovine. Od 1997. do 2001. bio je zaposlen u Gradskom saobraćajnom poduzeću, a 2001. su ga imenovali pomoćnikom ministra za saobraćaj i opće poslove na kojem mjestu je i sada. 1999. godine došlo je do privatizacije Gradskog saobraćajnog poduzeća te je podizao i ulagao sredstva za kupnju dionica tako da je 2001. imao 3% dionica i bio jedan od većinskih dioničara odnosno među prvih 5 dioničara, a te dionice vrijedile su 65.000,00 Eura. Te dionice kupio je od novca od iznajmljivanja kamiona i to gotovinom. Tužiteljica i on se nisu ništa dogovorili oko financija u njihovom braku jer se nisu imali šta dogovoriti jer je plaća tužiteljice u početku njihova braka bila loša te s istom nije mogla podmiriti niti osobne potrebe. Tek od 2004./2005. kada se zaposlila u banci dobivala je nešto veću plaću, pa nisu imali nikav dogovor oko financija. Tih 500.000,00 Km nije položio u banku nego ih je držao doma i posuđivao prijateljima ili bratu kada bi im trebalo, a te su mu novce svi vratili. S nekima je imao ugovor, a s nekima ne i tužiteljica nije znala za te posudbe ali je znala gdje stoje novci u kući. U to vrijeme se u [adresa] plaćalo sve u gotovini. Razlog zbog kojeg je 2001. prodao kamion iako je tako dobro s njim zarađivao je taj što nije mogao biti pomoćnik ministra saobraćaja i biti vlasnik kamiona jer bi bio u sukobu interesa. Vlasnik ovog dugog kamiona bio je njegov otac. Prihodi od tog drugog kamiona su bili djelomično očevi, a djelomično njegovi jer je on najviše radio. Stan u [adresa] stečen je od iznajmljivanja tih kamiona, od zarade koju je ostvario kao vještak prometne struke i od zarade koju je ostvario u povjerenstvu za polaganje vozačkih ispita i članstvu u upravnim odborima. Kao vještak je znao zarađivati i po 5.000,00 KM mjesečno od 1998. do danas, a u povjerenstvu je od 1997. znao zaraditi po 500,00 Eura mjesečno, isto tako i u upravnim odborima. S tužiteljicom nije imao dogovor oko te zarade, a nije ni trebalo biti jer tvrdi da je nekretnine koje su predmet ovog spora kao i ostale kupio od zarade koju je stekao do 12. mjeseca 2001. iz svoje vlastite imovine. Stan u [adresa] je kupljen na način da je iz [adresa] donio gotovinu u KM, u mjenjačnici te novce pretvorio u kune, položio na račun u Privrednoj banci i onda s tog računa izvršio uplatu kupovine. Za taj stan predugovor je potpisao 2017., a primopredaja je izvršena 2019., a drugi stan kupljen je 2019. i primopredaja je bila 2020. na kojem su upisani tužiteljica i on kao suvlasnici iz razloga jer joj je trebalo vlasništvo nekretnine u Hrvatskoj kako bi joj pomoglo kod stjecanja državljanstva. Prvi puta su je odbili sa suglasnosti u ministarstvu, ali ne zbog korone nego iz drugih razloga.
Na pitanje je li nekom poznato da je nekretnine kupovao od vlastitih sredstava izjavljuje da su to znali njegovi roditelji, no otac je u međuvremenu umro, a majka je nepokretna. Predmetni stan i garažu počeo je iznajmljivati početkom 2020. za cijenu od 700,00 Eura koja cijena je i dalje aktualna, a drugi stan ne iznajmljuje. Kada mu se predočava ugovor o najmu izjavljuje da je moguće da taj stan iznajmljuje od 01.01.2019, no sredstva od najamnine korištena su za opremanje drugog stana E51, koji je kupljen 2019. i za plaćanje režija za taj drugi stan. Ukupno je od 1996. do 2001. po svim osnovama po kojima je zarađivao zaradio oko 700.000,00 do 800.000,00 KM što je cca 400.000,00 Eura. U Hrvatskoj je jedan stan platio147.000,00Eura, a drugi 156.000,00 Eura i oba su kupljena od sredstva koje je ranije naveo, a u [adresa] je prvi stan koštao oko 100.000,00 Km odnosno 50.000,00 Eura, od čega je dio plaćen kaminom pod račun, a dio sredstvima od iznajmljivanja i objekta i kamiona, a drugi stan je platio najvećim dijelom od dionica koje je stekao 1997. godine. Te dionice najvećim dijelom kupio je od svoje plaće s tim da je odmah imao dobru plaću jer je odmah imenovan za šefa saobraćaja. Taj kamion koji je dao za cijenu stana je ustvari prodan kooperantu prodavatelja stana na temelju ugovora o cesiji kojeg ne posjeduje jer ga je uzela tužiteljica kada je napustila stan. Ti su novci odmah uplaćeni prodavatelju stana. Kamion je iznajmljivao sve od 1996. kada je registriran do 2001. kada je prodan, a drugi je bio na oca s tim da se on brinuo oko najma i uzimao većinu prihoda od toga. Kamione je iznajmljivao za nekoliko pravnih osoba s time da za dio najma ima ugovore, a dio je iznajmljivao bez ugovora. Kada se tuženiku predočava ugovor s pravnom osobom MILD Tuzla i pita zna li tko je zakonski zastupnik te pravne osobe izjavljuje da se ne sjeća i da misli da je čovjek umro, ne može reći koji je pravni oblik tog trgovačkog društva, niti na koje vrijeme je ugovor sklopljen niti kada je to točno bilo. Napominje da je ugovor priložen kako bi se dalo do znanja koliko je to u to vrijeme koštalo iznajmljivanje. Imao je svoj obrt kao auto-prijevoznik, no nije imao niti jednog zaposlenika. Kada mu se predočava čl. 4 tog ugovora izjavljuje da nije trebao osigurati vozača nego samo osigurati vozilo. Za djecu su se brinuli bivša supruga i on kao roditelji, hranu su kupovali zajedno, kao što su zajedno snosili troškove dječje prehrane, odjeće obuće i školskog pribora. Tužiteljica je, od kada se zaposlila u banci i na sudu, ostvarivala veće prihode. Tužiteljica je svoju plaću trošila na opće životne potrebe, no nije mu jasno zašto je dizala kredite posebno zato što je on imao oročena sredstva na računima. Znao je imati 200.000,00 Eura oročeno, nije ju pitao treba li novaca jer nije bilo potrebno pa ne zna zašto je uopće dizala nenamjenske kredite. Stanove u [adresa] kupovao je kako bi osigurao egzistenciju sebi, svojoj obitelji, a posebno djeci. Ako djeca budu korektna i budu znala pokazati ljubav i empatiju ti stanovi bi trebali biti njima jedan stan dok studiraju, a u budućnosti da svaka dobije svoj stan. To je bio prvenstveno njegov plan, a tužena nije niti znala da je prvi stan u [adresa] kupio u trenutku kada je potpisao predugovor. Nije sporno da su sve nekretnine koje su kupljene, kupljene za vrijeme trajanja njihova braka, no sporna su sredstva s kojima su iste kupljene.
17. Iz iskaza svjedoka OE proizlazi da poznaje stranke jer je s njima bio u prijateljskim odnosima s tim da se s tužiteljicom više ne viđa, a s tuženim se i dalje povremeno viđa. Radili su zajedno u Gradskom saobraćajnom poduzeću s time da je tuženika upoznao 1996. nakon rata kada je došao u to poduzeće na praksu i onda su se počeli družiti. Tuženi je tamo radio sve do 2001. godine kada je prešao u ministarstvo. Imao je kamion MAN koji je povremeno koristio za prijevoz pijeska i šljunka i koji je on održavao. Taj kamion je imao od 1996. do 2001. dok nije prešao u ministarstvo. Osim što je taj kamion povremeno održavao, povremeno ga je i vozio. Po struci je saobraćajni tehničar te je u Gradskom saobraćajnom poduzeću zaposlen od 80-tih godina do danas. Ranije je bio dispečer i povremeno vozio autobus kojim je prevozio radnike poduzeća, a uz posao je povremeno prevozio šljunak i pijesak s tim kamionom tuženika. To je mogao jer su radili u smjenama pa je znao po dva dana biti slobodan kada bi vozio ili preko vikenda. Tuženi mu je za to isplatio neku naknadu ali se ne sjeća koliko jer je prošlo dosta vremena. Nije mu poznato koliko je tuženik zarađivao od prijevoza kamiona jer se nije u to petljao, a nitko niti nije njemu plaćao za taj prijevoz već je to naplaćivao tuženi. Osim njega ne zna je li netko treći koristio taj kamion i s njim prevozio. Kamion je bio smješten u Bistarcu pored roditeljske kuće tuženika, a oni su radili u [adresa], što je 4 km udaljenosti.
Kada je tuženi otišao raditi u ministarstvo za taj kamion kupljen je prvi stan odnosno dat je zalog za prvi stan u vidu kamiona. Radi se o stanu u [adresa] u [adresa] koji se nalazi u njegovu susjedstvu. Ne zna koliko je koštao taj stan. Kada je tuženi kamion prodao, odnosno dao u zalog, bio je star 5 godina i u dobrom stanju te ga nije trebao ništa posebno održavati. Kamion je imao zapremninu do 30 tona. Tuženi je bio dioničar u Gradskom saobraćajnom poduzeću te mu je i on prodao svoje dionice, ne sjeća se koliko i koje vrijednosti, a ne zna niti koliko dionica ukupno je imao tuženi. Osim toga tuženi je bio u nadzornom odboru tog poduzeća 3 ili 4 godine, a ujedno je bio i većinski vlasnik dionica, no ne zna koliko posto dionica je imao. Tuženi je bio marljiv i cijelo vrijeme je radio i stvarao. Ne zna koliko je tužiteljica zarađivala, a prvo je radila u banci, ne zna kolike su bile plaće, a nakon toga je radila na sudu u prvom stupnju izvan [adresa] a potom na višem sudu u Tuzli ali mu nisu poznati prihodi tužiteljice. Nije mu poznato koliko bi se s tim kamionom moglo prosječno mjesečno zaraditi. S tim kamionom je prevozio materijal dva puta tjedno, a koji puta samo jednom tjedno, a znao bi i doći pa nije mogao kamion upaliti pa ga je održavao. Poznato mu je da je tuženi bio vještak u raznim povjerenstvima ali ne zna kolike prihode je imao. Stranke su mu znale reći da su kupile stan. Zna da je kamionom plaćen stan jer mu je NE tako rekao, a koliko se sjeća mislim da je cjelokupna kupoprodajna cijena isplaćena s tim kamionom, a radi se o stanu u [adresa]. Nije dobivao nikakve informacije o kupnji vikendica. Ne zna koliko je tuženi ukupno zaradio s tim kamionom niti bi ga to pitao. Nije ga nikada pitao da li netko drugi vozi taj kamion ili samo on. Taj građevni materijal vozio je trećim osobama i to firmama i privatnim osobama. Te treće osobe kontaktirale su samo s NE, a on je samo vozio kamion i kontaktirao s NE ili njegovim tatom. Ne zna kolika je bila nabavna cijena kamiona. Poznato mu je da je bio još jedan kamion MERCEDES BENZ FURGON koji je bio parkiran kraj ovog kamiona na istom placu, no s tim kamionom nije nikada vršio prijevoz već ga je samo znao povremeno upaliti. Taj kamion je vozio tuženikov otac, a ne zna je li ga još netko treći vozio. S tuženikom nije razgovarao o tom drugom kamionu tj. da li s tim kamionom stječe zaradu.
18. Među strankama je nesporno da su zaključili brak 22.12.2001. g. te da je isti razveden 26.08.2021. g. Nadalje je nesporno da su nekretnine koje su predmet ovog postupka, a koje glase isključivo na tuženika (stan broj H34 i garažu G-2043 na adresi [adresa]) stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, kao i da tuženik iznajmljuje predmetni stan i da ne dijeli najamninu s tužiteljicom. Nesporno je da stranke nisu sklopile bračni ugovor niti ugovor o podjeli imovine.
19. Sporno je jesu li stranke prije sklapanja braka živjele u izvanbračnoj zajednici i u kojem razdoblju, jesu li predmetne nekretnine koje glase na ime tuženika vlastita imovina tuženika ili nisu te ako nisu koliko iznosi mjesečna najamnina za koju tuženik iznajmljuje predmetni stan.
20. Odredbom čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je st. 3. istog članka propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.
21. Nadalje, prema odredbi čl. 39. st. 1. istog zakona imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, dok je st. 2. istog članka propisano da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. tog zakona.
22. Pritom se napominje da se sukladno odredbi čl. 11. st. 1. i 2. ObZ-a na izvanbračnu zajednicu stranaka, budući da je nastavljena sklapanjem braka, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ-a o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova.
23. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice u dijelu kojem navodi da su stranke započele vezu negdje 1992., da su krajem 1994./1995. počele živjeti zajedno u kući tuženikovih roditelja u Lukavcu i zasnovali izvanbračnu zajednicu koja je rezultirala brakom 22.12.2001., te da su tijekom trajanja izvanbračne zajednice, nakon rata, iznajmljivali dio kuće u kojoj su stanovali stranim radnicima, da im je tužiteljica kuhala i spremala, od čega su zarađivali oko 5.000,00 Eura mjesečno i tim sredstvima 1996. kupili kamion, da je tuženi povremeno u tom razdoblju odlazio bratu u Njemačku i tamo radio kao građevinski radnik jer je isti iskaz životno logičan i uvjerljiv posebno vodeći računa da i sam tuženi ne spori da su se stranke upoznale 1993., da su se od 1994./1995. znali povremeno viđati, da se tužiteljica 1998. zaposlila u Općini Lukavec, pa bi bilo nelogično da nije tamo i stanovala, kao što je i uobičajeno da prije sklapanja braka partneri neko vrijeme žive zajedno da bi se bolje upoznali i procijenili mogu li zasnovati bračnu zajednicu. Stoga je utvrđeno da su stranke od 1994./1995. živjele u izvanbračnoj zajednici koja je izjednačena s bračnom jer je nastavljena sklapanjem braka te da su već tijekom izvanbračne zajednice, nakon što su završili fakultet, oboje radili i privređivali na poslu i izvan posla.
24. Stoga sud nije mogao prihvatiti kao istinit iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da nije postojala izvanbračna zajednica stranaka već da su se tužiteljica i on upoznali 1993., a 1994. i 1995. povremeno viđali te da je do sklapanja braka on ostvarivao prihode od iznajmljivanja kamiona, povremenog odlaska u Njemačku gdje je radio kao fizički radnik na građevini, da je iznajmljivao kuću roditelja te od rada u raznim povjerenstvima i u Gradskom saobraćajnom poduzeću jer nije životno uvjerljivo i nije moguće da je sve te poslove tuženi mogao obavljati sam. S obzirom na navedeno neuvjerljiv je i njegov iskaz da je u trenutku sklapanja braka imao vlastitu ušteđevinu kojom je kupio nekretnine za vrijeme trajanja braka stranaka tj. stan u [adresa] i 2 stana i 2 garaže u Zagrebu jer se isti iskaz doima nelogičnim i jer je kontradiktoran sam sebi budući da tuženi najprije u svom iskazu navodi da je u trenutku sklapanja braka imao ušteđevinu od 500.000,00 KM, da bi kasnije u iskazu naveo da je imao ušteđevinu od 700.000,00 do 800.000,00 KM od čega je kupio 2 stana i 2 garaže u Zagrebu (od kojih su stan H34 i garaža G-2043 predmet ovoga spora), dok je jedan stan u [adresa] kupio kamionom koji je dao "pod račun", a drugi stan sredstvima koja je stekao prodajom dionica. Istovremeno u odgovoru na tužbu tvrdi da je sporne nekretnine u Zagrebu stekao između ostalog i tako što je za kupoprodajnu cijenu dao kamion "pod račun". Iz navedenog proizlazi da su različiti iznosi ušteđevine za koju tuženi tvrdi da je posjedovao u trenutku sklapanja braka, kao i da tvrdi da je kamion „Man“ dao pod račun kada je kupljen stan u [adresa]. kao i za kupnju nekretnina u Zagrebu, dakle tvrdi da je isti kamion tri puta koristio na način da ga je svaki puta ponovno dao „pod račun“ i njime platio tri stana i dvije garaže, dok iz dostavljenog vještačkog nalaza proizlazi predmetni kamion procijenjen na vrijednost od 31.309,59 KM (oko 16.000,00 Eura), što je daleko niže od kupoprodajne cijene stana u [adresa] (tvrdi da ga je platio 50.000,00 Eura) ili i samo jedno stana u [adresa] (146.000,00 Eura). Nadalje, nelogičan je njegov iskaz i u dijelu u kojem navodi da je od iznajmljivanja 2 kamiona (od kojih je jedan glasio na oca) mjesečno zarađivao po 4.500,00 Eura u razdoblju od 1996. do 2001. te tvrdi da ih je iznajmljivao trgovačkim društvima i fizičkim osobama, a kao dokaz dostavlja ugovor sklopljen 17.09.1998. s trgovačkim društvom "Mild" Tuzla jer iz navedenog ugovora proizlazi da je sklopljen u odnosu na kamion MAN 26-291, a ne i u odnosu na neki drugi kamion, ne navodi se za koje razdoblje se kamion iznajmljuje, istim se obvezuje tuženika da osigura vozača, dok tuženi tvrdi da on nije bio dužan osigurati vozača, te ne dostavlja u spis dokaz koliko novca od najma kamiona je ostvario. Kako je predmetni ugovor sklopljen s obrtom – Autoprevoznik NE, [adresa] valjani dokaz o ostvarenom prihodu od iznajmljivanja predmetnog kamiona po mišljenju suda bi bio izvod s računa predmetnog obrta kojeg tuženi nije dostavio u spis.
25. Istovremeno, kako svjedok OE nema saznanja o prihodima koje je tuženi ostvarivao od najma kamiona kada je on s tim kamionom prevozio građevinski materijal za treće osobe jer su oni direktno plaćali tuženiku, niti se može očitovati o naknadi koju je tuženi njemu za taj rad isplatio, sud nije posebno cijenio njegov iskaz u tom dijelu. U odnosu na dio iskaza svjedoka OE iz kojeg proizlazi da je tuženi taj kamion dao pod račun kada je otišao raditi u ministarstvo i njime kupio prvi stan u [adresa], iako se isti podudara s iskazom tuženika, sud ga nije mogao prihvatiti kao istini jer je neuvjerljiv budući da je procijenjena vrijednost kamiona znatno niža od cijene stana u [adresa], kao što je već ranije obrazloženo. Ujedno, iako je nesporno da je uplata kupoprodajne cijene za nekretnine koje su predmet ovog postupka izvršena s tekućeg računa tuženika otvorenog kod Privredne banke d.d. Zagreb, ista činjenica po mišljenju suda nije dokaz da su predmetna sredstva vlastita ušteđevina tuženika tj. da predstavljaju vlastitu imovinu tuženika već jedino da je uplata izvršena s računa koji glasi na tuženika.
26. Upravo suprotno, sud je prihvatio kao logičan i uvjerljiv iskaz tužiteljice u dijelu kojem je navela da su stranke imale dogovor da ona sa svojim prihodima podmiruje troškove režija, hrane i tekuće potrebe domaćinstva, a da tuženi svoju plaću štedi zbog čega tuženi nije podizao plaću 10-ak godina s računa jer je bio dogovor da će se tim sredstvima kupovati nekretnine, što je i učinio, pa tako svi navedeni prihodi stranaka koji su stečeni radom za vrijeme trajanja bračne odnosno izvanbračne zajednice koja je prethodila bračnoj i s njom je izjednačena, predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.
26. 1. Isto potvrđuje i činjenica da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka podigla nekoliko nenamjenskih kredita koji su služili za podmirenje tekućih potreba domaćinstva, djece i njihovih potreba i uređenje nekretnina koje su stekli, dok su navodi tuženika da mu nije jasno zašto je tužiteljica podizala kredite kada je on u to vrijeme imao oročena sredstva i po 200.000,00 Eura nelogični i upravo potvrđuju istinitost iskaza tužiteljice tj. da je ona svojim prihodima podmirivala potrebe kućanstva, djece i njih dvoje, dok je tuženik, sukladno njihovu međusobnom dogovoru, prihode od svojih primanja oročavao i od toga kupovao nekretnine za njihovu zajednicu odnosno, kako sam tuženi navodi u svom iskazu da je predmetne nekretnine kupovao da osigura egzistenciju svojoj obitelji i sebi.
27. Ujedno, nije uvjerljiv iskaz tuženika niti u dijelu u kojem navodi da je 500.000,00 KM ušteđevine, za koju tvrdi da je sam stekao prije braka s tužiteljicom, držao u kući cijelo vrijeme dok istom nije kupio predmetne nekretnine i da te novce nije položio u banku, već da ih je posuđivao prijateljima i bratu, a da tužiteljica nije znala za te posudbe jer je nelogično da bi netko tako velike iznose novca držao u kući zbog opasnosti da ne budu otuđeni, kao i da bi ih posuđivao trećima bez znanja tužiteljice i bez pisanog dokaza jer bi, u slučaju njegove smrti, postojala mogućnost da te novce onaj tko ih je posudio ne vrati tužiteljici, a ona ih zbog neznanja ne bi mogla potraživati, i da na taj način njegova obitelj bude financijski oštećena.
28. Ističe se da je između stranaka vođeno nekoliko postupaka za nekretnine koje se nalaze u Bosni i Hercegovine te je i pravomoćna presuda Općinskog suda u Tuzli, koja je ranije citirana, a kojom je utvrđeno da su stranke tijekom trajanja izvanbračne zajednice i kasnije bračne zajednice stekle zajedničkim radom ušteđevinu i nekretnine u Bosni i Hercegovini, još jedan dokaz istinitost navoda tužiteljice o zajedničkom stjecanju imovine tijekom trajanja bračne zajednice stranka.
29. Slijedom iznesenog, budući da tuženi, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da su predmetne nekretnine kupljene njegovom ušteđevinom koju tvrdi da je imao u trenutku sklapanja braka, odnosno nije dokazao da se radi o njegovoj vlastitoj imovini, utvrđeno je da su stan H34 u [adresa] i garaža G-2043 na istoj adresi kupljeni novcima koji su stranke stekle tijekom trajanja izvanbračne zajednice i braka i predstavljaju njihovu bračnu stečevinu za koju vrijedi presumpcija suvlasništva bračnih drugova u ½ dijela ako nije drugačije dogovoreno.
30. Naime, kako je brak stranaka prestao 26.08.2021. g., a predmetni stan je kupljen 03.06.2019., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka koja je neprekidno trajala od 2001. ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka te jer je nesporno da stranke nisu sklopile bračni ugovor kojim bi na drugi način uredile svoje imovinskopravne odnose u pogledu vlastitih primanja, vrijedi zakonska presumpcija iz čl. 36. st. 3. ObZ- a da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.
31. Zbog svega navedenog, valjalo je sukladno odredbi čl. 36. st. 3. ObZ-a odlučiti kao pod toč. I i II izreke ove presude i prihvatiti tužbenih zahtjev tužiteljice.
32. Kako je među strankama nesporno da tuženik iznajmljuje stan u [adresa] koji je predmet ovoga postupka od 2019. g. i da tužiteljici ne isplaćuje ½ dijela najamnine, a u ovom postupku je utvrđeno da ista nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stanaka u kojoj su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela, tužiteljica ima pravo na isplatu ½ dijela najamnine predmetne nekretnine.
33. Međutim, budući da tužiteljica postavlja zahtjev za isplatu najamnine od ukupno 9.500,00 Eura (potražuje po 500,00 Eura mjesečno za 19 mjeseci), a uvidom u ugovor o najmu, kao i u izvode PBZ d.d. za tekući račun tuženika je utvrđeno da tuženik za najam spornoga stana mjesečno prima 700,00 Eura, dok tužiteljica nije dokazala da je najamnina viša, djelomično je prihvaćen zahtjev tužiteljice i naloženo je tuženiku da joj na ime najamnine mjesečno isplati naknadu od po 350,00 Eura što za 19 mjeseci ukupno iznosi 6.650,00 Eura, a od 01.01.2023. da joj plaća po 350,00 Eura mjesečno do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec.
34. Pritom se napominje da je uvidom u ugovor o najmu predmetnog stana utvrđeno da ga tuženi iznajmljuje od 01.01.2020., no kako je tužiteljica postavila zahtjev za ukupno 19 mjeseci do 01.01.2023. tj. od 5. mjeseci 2021. g., valjalo je sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučiti unutar granica postavljenog zahtjeva.
35. Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) i to na dosuđenih 6.650,00 Eur počam od 08.03.2023. do isplate, a na pojedinačne mjesečne iznose od po 350,00 Eura počam od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
36. Slijedom iznesenog sud je odbio zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu tj. za razliku od 2.850,00 Eura, kao i preko dosuđenih 350,00 Eura mjesečno počam od 01.01.2023. pa nadalje do zatraženih 500,00 Eura mjesečno tj. za daljnjih 150,00 Eura mjesečno na ime najamnine predmetnog stana kao neosnovan i odlučio kao pod toč. IV izreke ove presude
37. Tužiteljici su dosuđeni troškovi sukladno odredbi čl. 154. st. 3. i 155. ZPP-a vodeći računa da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškove koji se odnose na troškove sastava tužbe po Tbr 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje OT) – 100 bodova, troškove sastava 4 podneska i to podneska od 02.01.2024. po Tbr 8. toč. 1. – 100 bodova, a podneske od 09.03.2023., 30.11.2023. i 07.12.2023. po Tbr. 8. toč. 4. -75 bodova, troškove pristupa na 4 ročišta i to na ročišta 24.09.2020. i 24.05.2021. po Tbr 9. toč. 2 – 100 bodova, a na ročišta 07.12.2023., 12.04.2024., 19.09.2024. i 28.11.2024. po Tbr 9. toč. 1. – 400 bodova ili ukupno 675 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50) iznosi 1.350,00 Eur uz uvećanje za iznos PDV-a od 25 % (Tbr. 42) – 337,50 Eur ili što ukupno iznosi 1.687,50 Eur, uz trošak sudske pristojbe na tužbu od 115,46 Eur i presudu od 115,46 Eur ili sveukupno 1.918,42 Eur kao što je i odlučeno pod toč. V izreke ove presude.
38. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a počam od 10.01. 2025. do isplate.
U Zagrebu, 10. siječnja 2025. godine
Sudac:
Renata Šrekais
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u 5 istovjetnih primjeraka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku
