REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3080/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jurica Jelinić, odvjetnik u Osijeku, Trg bana Josipa Jelačića 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/45, URBROJ: 511-01-158-23-4 od 18. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/45, URBROJ: 511-01-158-23-4 od 18. svibnja 2023. djelomično je usvojena žalba tužitelja te poništeno rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Zagrebu, KLASA: NK-UP/I-114-04/22-02/449, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 14. veljače 2023. u dijelu koji se odnosi na pravnu kvalifikaciju terećene službene dužnosti (točka 1. izreke).

1.1. Istim rješenjem po službenoj dužnosti vrši se pravna prekvalifikacija djela činjenično i pravno opisanog u pobijanom rješenju te se isto pravno kvalificira kao teža povreda službene dužnosti iz članka 96. točka 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: ZOP) opisana kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ (točka 2. izreke).

1.2. U preostalom dijelu odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Zagrebu, KLASA: NK-UP/I-114-04/22- 02/449, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 14. veljače 2023., kao neosnovana te je potvrđena odluka o odgovornosti i izrečena disciplinska kazna (točka 3. izreke).

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 14. veljače 2023. tužitelj je utvrđen odgovornim za počinjenje teže povrede službene dužnosti činjenično opisane u izreci, iz članka 96. točke 1. ZOP-a opisanu kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“ te mu je izrečena disciplinska kazna – novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome navodi kako rješenje ne sadrži očitovanje na bitne prigovore iznesene u žalbi. Smatra promašenim izvršenu prekvalifikaciju jer činjenični opis iz zahtjeva za pokretanje postupka u okviru kojega je utvrđeno činjenično stanje ne upućuje na povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 7., ali niti na članak 96. točku 1. ZOP-a. Ističe da, kada se zna da obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. ZOP-a predstavlja zasebnu težu povredu službene dužnosti, onda obavljanje funkcija u neprofitnim lovačkim udrugama bez naknade ne može predstavljati težu povredu službene dužnosti, pri tom navodeći da se opis radnji za povredu koje je oglašen krivim ne može okarakterizirati kao nedolično ponašanje.

3.1. Tužitelj ističe da nije imao svijest o protupravnosti prije upoznavanja s dopisom Ravnateljstva policije od 20. travnja 2022., nakon čega je bez čekanja zatražio i ishodio suglasnost kao i da su svi njegovi rukovoditelji bili upoznati s činjenicom da je obnašao pobrojane funkcije u lovačkim udrugama na što ga nitko nije upozorio.

3.2. Osporava navode tuženika u pobijanom rješenju da nastoji izrelativizirati značaj dopisa Ravnateljstva policije navodeći da je vidljivo kako je isti donesen na osnovu učestalih upita policijskih službenika, posebno upita vezanih za obavljanje funkcija u lovačkim društvima / udrugama te da je stav Ravnateljstva policije kako za obavljanje djelatnosti u udrugama građana, usko povezanih s djelovanjem policije, naročito udruge povezane s Domovinskim ratom, nije potrebno tražiti suglasnost sukladno članku 37. ZOP-a.

3.3. Predlaže provesti dokazni postupak izvođenjem dokaza navedenih u tužbi, a nakon provedene rasprave donijeti presudu kojom se poništava osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno te su na okolnosti djela koje se tužitelju stavljaju na teret izvedeni svi potrebni dokazi te je iz tako izvedenih dokaza izveden ispravan zaključak kada je odlučeno da je imenovani odgovoran za djelo činjenično i pravno opisano u pobijanom rješenju. Detaljno su analizirani izvedeni dokazi pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te je obrazloženo kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonjena odnosno nije poklonjena vjera i utvrđeno činjenično stanje te se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno.

4.1. Smatra da neosnovano prigovora tužitelj kada tvrdi da rješenje ne sadrži odgovore na bitne žalbene navode. Pored navedenog, napominje da prema praksi Ustavnog suda RH obvezu obrazlaganja ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja, imajući u vidu obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (odluka Ustavnog suda RH, broj: U-lll- 1201/2018. od 4. srpnja 2029. godine).

4.2. U odnosu na prigovor netočne prekvalifikacije djela tuženik navodi da za navedeno postoji osnova u članku 106. ZOP-a, a da su detaljni razlozi pravne prekvalifikacije navedeni u pobijanom rješenju (str. 4-6). Ističe da, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZOP-a policijski službenici smiju pružati usluge pravnoj osobi samo u slučaju da su za pružanje tih usluga zatražili i dobili odobrenje glavnog ravnatelja policije ili osobe koju on za to ovlasti, a nesporno je da obavljanje poslova lovnika i predsjednika lovačkog društva „Košuta-Prigorje“ te tajnika u „Lovačkoj udruzi „Kuna- Prigorje“ od strane tužitelja spada u poslove iz navedenog članka, odnosno radi se o obavljanju poslova kod pravne osobe u smislu citirane zakonske odredbe te je iste moguće obavljati izvan redovitog radnog vremena isključivo po prethodno pribavljenom odobrenju glavnog ravnatelja ili osobe koju on za to ovlasti. Nadalje, tuženik navodi kako je nesporno utvrđeno da tužitelj za vremensko razdoblje obavljanja poslova lovnika Lovačkog društva „Košuta-Prigorje“ od 07.04.2019. do 07.03.2021. godine te za obavljanje poslova tajnika Lovačke udruge „Kuna-Prigorje“ od 08.03.2020. godine do 15.12.2022. godine nije tražio, pa tako niti dobio potrebno odobrenje, dok je za obavljanje poslova predsjednika Lovačkog društva „Košuta- Prigorje“ na koje je imenovan na Skupštini dana 07.03.2021. godine ishodio odobrenje tek dana 26.09.2022. godine.

4.3. Tuženik napominje kako odobrenje za obavljanje funkcije lovnika u Lovačkom društvu „Košuta-Prigorje“ i da je zatražio nije mogao dobiti, jer je nespojivo obavljanje poslova policijskog službenika i obnašanje funkcije lovnika u lovačkim društvima (razvidno iz upute Ravnateljstva policije od 20.04.2022. godine) tako da je tužitelj navedene poslove obavljao bez da je za to ispunjavao zakonske uvjete što je nedolično i nepoželjno za jednog policijskog službenika. Postupivši na takav način tužitelj je postupio protivno odredbama ZOP-a, budući nije poštivao važeće pravne norme koje uređuju ponašanje policijskih službenika te je svojim ponašanjem ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 7. opisane kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“.

4.4. U pogledu navoda kako u činjeničnom opisu teže povrede nije opisana šteta koja je navodno nastupila po ugled službe, tuženik se poziva na odredbe članka 10. stavka 1. alineja 4. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj: 141/11, u daljnjem tekstu Pravilnik) kojima je propisano da činjenični opis povrede službene dužnosti sadrži način, vrijeme i mjesto počinjenja povrede te ostale okolnosti iz kojih proizlaze zakonska obilježja povrede koje se policijskom službeniku stavlja na teret. Dakle, navođenje štete nije nužni sastavni dio činjeničnog opisa teže povrede službene dužnosti, odnosno izreke rješenja.

4.5. U odnosu na navod tužitelja da nije imao svijest o protupravnosti djela, tuženik navodi kako je ZOP-om propisano je da je jedini ovlašteni odlučiti o zahtjevu za obavljanje poslova izvan radnog vremena upravo glavni ravnatelj policije ili osoba koju on za to ovlasti, stoga, a u smislu odredbe čl. 37. ZOP-a, svi policijski službenici koji namjeravaju obavljati određene poslove trebaju zatražiti glavnog ravnatelja policije pisano odobrenje, a sve kako bi glavni ravnatelj policije o zahtjevu mogao odlučiti da li obavljanje takvih poslova može utjecati na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova, odnosno dati ili odbiti suglasnost za obavljanje navedenih poslova izvan redovitog radnog vremena. Ističe kako je nesporno da tužitelj dana 07.04.2019., 07.03.2021. i 08.03.2020. (dani početka vršenja funkcija), nije ispunjavao zakonske uvjete, budući nije pribavio pisano odobrenje nadležne osobe za obavljanje poslova lovnika i predsjednika Lovačkog društva „Košuta-Prigorje“ i tajnika u Lovačkoj udruzi ,,Kuna“-Prigorje. Također je nesporno da je tužitelj naknadno, nakon što se upoznao sa predmetnom uputom Ravnateljstva od 20. travnja 2022. tražio odobrenje samo za obavljanje poslova predsjednika u Lovačkom društvu „Košuta Prigorje“, ali ne i za obavljanje poslova tajnika u Lovačkoj udruzi ,,Kuna“-Prigorje, stoga se njegovo opravdanje o neznanju o protupravnosti nalazi promašenim.

4.6. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tuženik ističe kako u predmetnom disciplinskom postupku nije nastupila zastare pokretanja postupka, jer je za početak tijeka zastarnog roka za pokretanje disciplinskog postupka relevantan datum saznanja za povredu i počinitelja od strane ovlaštene osobe za pokretanje konkretnog disciplinskog postupka, a to je načelnik PU bjelovarsko - bilogorske, kao zakonski ovlaštenik za podnošenje zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, te se pri tom poziva na odredbe članka 109. stavka 2. ZOP-a. Obrazlaže se da spisu prileži dopis Službe za unutarnju kontrolu KLASA: 050-01/22¬02/629, URBROJ:511- 01-12-22-25 od 13. listopada 2022.g. naslovljen na načelnika PU bjelovarsko- bilogorske (dostavljeno načelniku PU dana 17.10.2022., prema podacima na prijamnom štambilju), kojim dopisom se načelnik PU obavještava da je: „Prilikom provjera navoda iz pritužbe, utvrđeno kako su policijski službenici Vaše PU: ĆJ, FJ, NJ i JJ, od 2019. do 2022. godine, obnašali funkcije (predsjednika, zamjenika predsjednika, lovnika i člana radnog predsjedništva), u Lovačkom društvu „Košuta-Prigorje“ I Lovačke udruge „Kuna“ Prigorje, suprotno odredbama čl. 37. Zakona o policije, bez odobrenja glavnog ravnatelja policije...“. Dakle, nakon što je načelnik PU bjelovarsko-bilogorske saznao za djelo i počinitelja dana 17.10.2022. godine (kada mu je dostavljen dopis Službe za unutarnju kontrolu od 13.10.2022. i kada je počeo teći relativni rok za zastaru pokretanja postupka), te nakon što su prikupljeni dokazi i kompletiran spis, imenovani je dana 23.12.2022. Prvostupanjskom disciplinskom sudu u Zagrebu predao zahtjev za pokretanje predmetnog disciplinskog postupka broj: 511-02-01-39/8-2022 od 15.12.2022. protiv tužitelja (sukladno članku 104. stavku 2. ZOP-a) iz čega nesporno proizlazi da je postupak pokrenut u zakonom propisanom roku, odnosno prije nastupanja relativne i apsolutne zastare pokretanje postupka (sukladno članku 109. stavku 2. ZOP-a).

4.7. Protivi se provođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložio tužitelj iz razloga što se ispitivanjem tužitelja i svjedoka na predložene okolnosti ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje, a sve obzirom na odredbu članka 37. ZOP-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima ovog upravnog spora.

5.1. U predmetnom sporu provedena je 13. prosinca 2024. usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tuženika, a na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a u odsutnosti tužitelja koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, a svoj je izostanak opravdao nemogućnošću dolaska, uz prijedlog da se rasprava provede u njegovoj odsutnosti.

5.2. Na navedenoj raspravi tuženik u bitnome navodi kao u odgovoru na tužbu, ne predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka, a protivi se prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem zapovjednika i načelnika PP Bjelovar iz razloga navedenih u odgovoru. Poziva se na presudu ovog suda poslovni broj: UsI- 2927/2023-6 od 29. listopada 2024. u činjenično i pravno istovrsnom predmetu, po tužbi UJ, brata tužitelja.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem predloženih svjedoka ŽJ i načelnika PP Bjelovar kao i saslušanjem tužitelja na okolnosti iz tužbe, sud je odbio, uz obrazloženje da izvođenje ovih dokaza u konkretnoj upravnoj stvari, imajući u vidu cjelokupni postupak proveden pred upravnim tijelima, smatra nepotrebnim i neekonomičnim.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj je oglašen odgovornim što je u vremenskom razdoblju od 07. travnja 2019. do 26. rujna 2022. u kontinuitetu, u Lovačkom društvu „Košuta – Prigorje“ Gornja Rijeka, obavljao poslove koje nije smio obavljati bez prethodno pribavljenog pisanog odobrenja glavnog ravnatelja policije ili osobe koju on za to ovlasti i to: od 07. travnja 2019. do 07. ožujka 2021. funkciju lovnika, a od 07. ožujka do 26. rujna 2022. funkciju predsjednika navedenog lovačkog društva, te u Lovačkoj udruzi „Kuna“ – Prigorje, sa sjedištem u [adresa], od 08. ožujka 2020. do 15. prosinca 2022. funkciju tajnika Lovačke udruge, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti za koju mu je izrečena disciplinska kazna.

9. Tuženik je izmijenio pravnu kvalifikaciju terećenog djela, na način kako je u uvodom dijelu obrazloženja ove presude navedeno, te u preostalom dijelu odbio žalbu, iz razloga koji su u bitnome navedeni i u odgovoru na tužbu, obzirom na to da su navodi tužbe ponovljeni navodi žalbe.

10. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj u relevantnom vremenu naznačenom u izreci prvostupanjskog rješenja obavljao funkcije lovnika te predsjednika Lovačkog društva „Košuta – Prigorje“ kao i tajnika Lovačke udruge „Kuna - Prigorje“, bez odobrenja.

10.1. Navedeno odobrenje tužitelj je zatražio i dobio 26. rujna 2022. za obavljanje poslova predsjednika Lovačkog društva „Košuta-Prigorje“ a na koju dužnost je imenovan 07. ožujka 2021.

11. Spornim se ukazuje da li je pravilno izvršena izmjena pravne kvalifikacije terećenog djela, te utvrđena povreda službene dužnosti.

12. Člankom 37. stavkom 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik ne smije obavljati samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost niti obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi.

12.1. Prema stavku 2. članka 38. ZOP-a iznimno, policijski službenik smije, izvan redovitog radnog vremena i po prethodno pribavljenom pisanom odobrenju glavnog ravnatelja ili osobe koju on za to ovlasti, obavljati samostalno ili kod pravne ili fizičke osobe samo poslove koji ne utječu na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova.

13. Imajući u vidu citirane odredbe, prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da je tužitelj obavljajući funkcije lovnika i predsjednika imenovanog lovačkog društva te tajnika imenovane lovačke udruge, a bez prethodno pribavljenog odobrenja glavnog ravnatelja policije ili osobe koju je on za to ovlastio, postupio protivno odredbama članka 37. stavka 2. ZOP-a, pa se ponašanje tužitelja može ocijeniti kao nedolično i nepoželjno za policijskog službenika. Pri tom se ističe da nije od utjecaja na odluku u konkretnoj upravnoj stvari navod tužitelja da ga na navedeno nije nitko upozorio iako su, kako tvrdi, njegovi nadređeni bili upoznati s činjenicom da obavlja funkcije u lovačkom društvu odnosno lovačkoj udruzi, obzirom na izričitu zakonsku odredbu. U tom smislu napominje se da je sud u cijelosti suglasan sa obrazloženjem tuženika u osporenom rješenju kojima se isti ovaj prigovor iznesen u žalbi otklanja kao neosnovan, pozivom na odredbe članka 4. Etičkog kodeksa policijskih službenika („Narodne novine“ broj: 62/12) i daljnje obrazloženje da se prilikom procjene ispravnosti i prihvatljivosti ponašanja policijskih službenika primjenjuju znatno stroži kriteriji u odnosu na kriterije koji se primjenjuju prema građanima i ostalim državnim službenicima te da je važan oblik brige o ugledu službe upravo to da se policijski službenik ponaša sukladno zakonima i drugim pravnim propisima kako tijekom obavljanja službe, tako i u privatnom životu, a time što je tužitelj postupio protivno odredbama članka 37. stavka 2. ZOP-a ponašao se nedolično ponašanju jednog policijskog službenika i na način koji narušava ugled policijske službe.

14. Nadalje, člankom 96. ZOP-a propisane su teže povrede službene dužnosti, pa je tako točkom 7. propisano i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

14.1. Polazeći od činjenično opisanog djela teže povrede službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret i za koju je oglašen odgovornim sud cijeni kako je tuženik imao osnova izvršiti sukladno članku 106. ZOP-a prekvalifikaciju djela u pravnoj oznaci, jer je pravilan njegov zaključak kao je tužitelj obavljanjem navedenih funkcija u lovačkom društvu i udruzi, a bez prethodno pribavljenog odobrenja ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točka 7. ZOP-a, iz razloga koji su detaljno obrazloženi u pobijanom rješenju na str. 4. i 5.

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare napominje se da je navedeni prigovor tužitelj iznosio i u žalbi, te je na isti pravilno tuženik odgovorio i pozivom na odredbe članka 109. stavka 2. ZOP-a naveo okolnosti i razloge iz kojih proizlazi da zastara pokretanja postupka nije nastupila, a ovakvo obrazloženje u cijelosti je prihvatljivo i za Sud.

16. Vezano za prigovor tužitelja da su nadređeni imali saznanja o tome koje funkcije u navedenom lovačkom društvu i udruzi obavlja, a da ga nitko nije upozorio na to da navedeno ne može obavljati bez odobrenja, napominje se da nepoznavanje propisa tužitelja ne ispričava, a imajući u vidu prethodno citirane odredbe članka 37. ZOP-a tužitelj je u slučaju dvojbi imao mogućnost podnijeti zahtjev za odobrenje, u kojem postupku bi njegove dvojbe bile riješene, a što je tek naknadno i učinio. 17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja predmetnog rješenja, utvrđeno je kako navodima tužbe pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu nije dovedena u pitanje, na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

18. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je djelomično uvažio žalbu u dijelu koji se odnosi na pravnu kvalifikaciju terećene povrede, te u preostalom dijelu odbio žalbu, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se detaljno očitovao na sve bitne žalbene prigovore čime je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati, stoga nisu osnovani niti prigovori tužitelja izneseni u tužbi da rješenje ne sadrži obrazloženje bitnih žalbenih prigovora.

19. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i citiranim odredbama ZOP-a na koje se u obrazloženju rješenja poziva tuženik.

20. Kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu činjenično stanje u cijelosti i potpuno, te pravilno utvrđeno nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i svjedoka na način kako je to tužitelj predložio, jer se izvođenjem istih ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje, obzirom na nesporno utvrđeno da je tužitelj naznačene funkcije u lovačkom društvu i udruzi obavljao bez prethodno izdanog odobrenja od strane nadležnih osoba. Stoga je izvođenje daljnjeg dokaznog postupka, rukovodeći se činjenicom da su u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđene sve relevantne činjenice, te načelom učinkovitosti spora iz odredbe članka 8. ZUS-a kojim je propisano da će se upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, raspravnim rješenjem suda odbijeno.

20.1. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe na koje se, na sudu prihvatljiv način, očitovao tuženik u osporenom rješenju.

21. Stoga, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

23. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Jurica Jelinić, Osijek, Trg bana Josipa Jelačića 12

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis