REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3592/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa skrbnica ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a nju punomoćnica Ivana Lukšić Šimić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović u Splitu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tužene VB, odvjetničke vježbenice, na ročištu radi objave dana 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dužna je tužena, Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 531,41 eur uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi u visini utvrđenoj sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od dospijeća pa do isplate kako slijedi:

- 1,34 eur od 27. kolovoza 2007.

- 1,34 eur od 18. rujna 2007.

- 1,31 eur od 22. listopada 2007.

- 1,34 eur od 27. studenog 2007.

- 1,31 eur od 27. prosinca 2007.

- 1,34 eur od 30. siječnja 2008.

- 2,56 eur od 25. veljače 2008.

- 2,62 eur od 20. ožujka 2008.

- 2,54 eur od 25. travnja 2008.

- 2,54 eur od 26. svibnja 2008.

- 2,53 eur od 26. lipnja 2008.

- 2,51 eur od 30. srpnja 2008.

- 2,51 eur od 22. kolovoza 2008.

- 2,54 eur od 30. rujna 2008.

- 3,38 eur od 13. listopada 2008.

- 2,61 eur od 27. studenog 2008.

- 3,23 eur od 23. prosinca 2008.

- 6,06 eur od 19. siječnja 2009.

- 6,51 eur od 3. ožujka 2009.

- 4,84 eur od 24. ožujka 2009.

- 5,48 eur od 27. travnja 2009.

- 4,45 eur od 28. svibnja 2009.

- 3,86 eur od 1. srpnja 2009.

- 4,51 eur od 21. srpnja 2009.

- 4,34 eur od 28. kolovoza 2009.

- 4,16 eur od 2. listopada 2009.

- 4,00 eur od 22. listopada 2009.

- 4,76 eur od 27. studenog 2009.

- 5,05 eur od 22. prosinca 2009.

- 5,46 eur od 4. siječnja 2010.

- 6,15 eur od 18. veljače 2010.

- 7,53 eur od 25. ožujka 2010.

- 7,18 eur od 21. travnja 2010.

- 7,19 eur od 25. svibnja 2010.

- 8,51 eur od 17. lipnja 2010.

- 10,59 eur od 26. srpnja 2010.

- 12,31 eur od 25. kolovoza 2010.

- 11,55 eur od 20. rujna 2010.

- 11,87 eur od 20. listopada 2010.

- 11,42 eur od 22. studenog 2010.

- 336,08 eur od 3. prosinca 2010.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.542,62 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. zaprimljena je preporučeno putem pošte tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene zahtjevom postavljenim radi utvrđenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 9011312122 od 11. svibnja 2006. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ante Barbića iz Makarske pod brojem OU-225/06 i to odredbi kojima je ugovoreno odobravanje i raspolaganje kreditnim sredstvima u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju te valute važećem na dan korištenja kredita, kao i odredbi kojima se tužitelj obvezuje platiti tuženoj kamatu po stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila. U bitnom navodi kako mu je tužena predmetnim ugovorom, namijenjenim za kupnju motornog vozila, odobrila kredit u iznosu od 5.578,73 CHF po svom srednjem tečaju te valute važećem na dan korištenja kredita uz kamatnu stopu od 5,50% godišnje, a promjenjivu prema jednostranoj odluci kreditora. Dodaje kako u vrijeme sklapanja ugovora nije znao za rizik vezan uz valutnu klauzulu u švicarskim francima, kako mu tužena nije objasnila pravo značenje i značaj te valute kao sigurnog utočišta i kako nisu razumljive odredbe kojima se glavnica veže za ovu valutu. Također navodi kako mu prilikom sklapanja ugovora nije pojašnjeno po kojim se kriterijima, odnosno točnim parametrima i metodama izračuna, mijenja kamatna stopa, budući je njezina promjena ugovorom ovisila isključivo o odluci tužene. Ističe kako su zbog svega ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nerazumljive, a time nepoštene i ništetne, jer su u suprotnosti s načelima savjesnosti i poštenja i uzrokuju značajnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. S tim u vezi dodaje kako je zbog ovakvog postupanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak po kolektivnoj tužbi potrošača protiv i ovdje tužene u kojem je utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne. Na kraju navodi kako je zbog ništetnosti ugovornih odredbi preplatio tuženoj novčani iznos koji nije točno odredio, ali je odrediv i kojeg će označiti po provedenom vještačenju financijsko- knjigovodstvene struke, jer ne raspolaže svom potrebnom dokumentacijom i podacima. Podneskom od 7. kolovoza 2019. tužitelj je zatražio od tužene isplatu iznosa od 4.338,23 kn, dok je podneskom od 14. rujna 2022. konačno postavio točku III tužbenog zahtjeva i zatražio isplatu iznosa od 4.003,56 kn/ 531,41 eur sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine tražbine, a sve na način sadržajno istovjetan točki III izreke presude.

2. U svom odgovoru od 9. studenog 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva uz prigovor zastare novčanog potraživanja. U bitnom ističe kako je predmetni ugovor prestao isplatom kredita 29. ožujka 2012., stoga u ovom slučaju nema mjesta pozivanju na spor vođen radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te se poziva odbiti tužbeni zahtjev pozivom na prekluziju. Nadalje navodi kako je predmetni ugovor sklopljen u skladu sa važećim zakonskim odredbama, kako je Zakonom o obveznim odnosima izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kako kamatnu stopu nije mijenjao proizvoljno, već na temelju primjene točno utvrđenih i definiranih kriterija te predviđenih metodologija, kako je o tome obavještavao tužitelja u skladu s preuzetim obvezama, a tome dodaje kako valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima pravnog posla, stoga ugovorne strane nisu u nejednakom položaju.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Rješenja CZSS Makarska od 22. svibnja 2019., Ugovora o kreditu broj 9011312122 od 11. svibnja 2006., knjigovodstvene kartice tužene, početnog otplatnog plana i pregleda uplata po kreditu od 18. srpnja 2019., naloga klijenta od 24. srpnja 2019., otplatne tablice tužene sa prikazom efektivne kamatne stope od 12. svibnja 2006., Općih uvjeta poslovanja tužene iz listopada 2004., priloga u podnesku tužene od 4. siječnja 2022. i podnesku tužitelja od 6. siječnja 2022., pregledom financijskog vještačenja sudske vještakinje Ines Lozić iz Centra za vještačenja d.o.o. Split od 11. veljače 2022. i njezinog očitovanja na primjedbe tužitelja od 13. lipnja 2022. Ostali pravodobni dokazni prijedlozi nisu prihvaćeni jer ih sud smatra suvišnim, a oni neopravdano priloženi nakon zaključenja prethodnog postupka nisu uzeti u obzir.

4. Presudom broj P-4262/2019 od 25. studenog 2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnih predmetnih ugovornih odredbi, a tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 531,41 eur sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine u vremenu od 27. kolovoza 2007. do 3. prosinca 2010., kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.099,94 eura sa zateznom kamatom od presuđenja.

5. Postupajući po žalbi, Županijski sud u Šibeniku presudom je i rješenjem broj Gž-113/2023-4 od 10. rujna 2024. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su utvrđene ništetnim ugovorne odredbe, a ukinuo odluku u odnosu na isplatu novčanog iznosa i naknadu parničnog troška te predmet vratio na ponovno suđenje.

6. Kako u nastavku postupka stranke nisu imale dodatnih dokaza i dokaznih prijedloga, pregledana je prethodno nabrojana raspoloživa dokazna građa i zaključeno raspravljanje.

7. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Uzimajući u obzir odluku drugostupanjskog suda, među strankama je kao preostalo sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti visine tužbenog zahtjeva i prigovora zastare potraživanja.

10. Pregledom Ugovora o kreditu broj 9011312122 od 11. svibnja 2006. (dalje Ugovor) razvidno je kako je tužitelj ČB, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom Privrednom bankom Zagreb d.d., kao kreditorom, kredit za kupnju vozila kojim mu je u skladu s člankom 1. odobren i stavljen na raspolaganje iznos od 5.578,73 CHF i to u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, uz kamatu od 5,50% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, kako je ugovoreno člankom 4. U člancima 5. i 6. kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, dok je člankom 7.2. ugovoreno kako se iznos kredita otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, a u slučaju promjene kamatne stope ugovoreno je kako korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete, dok se banka obvezuje izvijestiti korisnika o tim izmjenama.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke propisane odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., koja je unesena u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP), a ostvarile su se i pretpostavke Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), stoga je ovaj sud presudom broj P-4262/2019 od 25. studenog 2022. pravomoćno utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i odredbe o promjenjivoj kamati na temelju jednostrane odluke kreditora.

12. Na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio po osnovi ništetnih odredbi Ugovora u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po njegovim početnim odredbama, proveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji financijsko-knjigovodstvene struke Ines Lozić iz Centra za vještačenja u Splitu, koja je imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.

13. U svom vještvu od 11. veljače 2022. vještakinja je utvrdila kako je predmetnim ugovorom od 11. svibnja 2006. tužena odobrila tužitelju kredit u iznosu od 5.578,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kreditnih sredstava koji je iznosio 4,658763, kako se otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, kako je prilikom ugovaranja anuitet iznosio 80,17 CHF, odnosno 373,49 kn na dan isplate kredita, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,50% godišnje i kako je tužitelj 6. prosinca 2010. prijevremeno otplatio kredit. Nadalje utvrđuje kako je u promatranom razdoblju tužena mijenjala kamatnu stopu u odnosu na početno ugovorenu, tako da je iznosila 5,50% godišnje do 31. srpnja 2007., 6,50% godišnje iznosila do 31. siječnja 2008., a 7,45% godišnje iznosila do prijevremene otplate kredita, tako da se posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja mijenjao od početnih 80,17 CHF do 84,43 CHF kao najvećeg iznosa. Slijedom iznijetog, vještakinja zaključuje kako je tužitelj otplatom kredita po osnovi promjenjivih kamata preplatio razliku u iznosu od 1.121,84 kn, a osnovom promjene tečaja valute CHF iznos od 2.881,90 kn, što znači pretplatu u ukupnom iznosu od 4.003,74 kn. U svom očitovanju na primjedbe tužitelja, vještakinja je korigirala nalaz, uz obrazloženje kako je greškom primijenila izračun temeljem mjeseca od 30 dana te utvrdila da bi kamata iznosila 2,86 CHF po stvarno primijenjenom otplatnom planu, dok je stvarno primijenjen obračun na mjesec koji ima 31 dan, tako da bi kamata iznosila 2,77 CHF, zbog čega je na kraju nastala razlika od 0,18 kn u odnosu na prethodno provedeno vještačenje. S tim u vezi, utvrdila je ukupnu pretplatu u iznosu od 4.003,56 kn, od čega je više plaćen iznos od 1.121,73 kn zbog promjene kamatne stope, dok je zbog većeg tečaja više plaćen iznos od 2.881,83 kn, a tome je priložila cjeloviti tabelarni pregled u kojem je usporedila otplatni plan kredita s iznosima preplate zbog promjene kamatne stope i tečaja. Ustrajala je u točnosti matematičkog pristupa i izračuna, a nakon njezinog očitovanja stranke nisu iznijele primjedbe ili dokaze koji bi ukazivali na pogrešan pristup, nestručnost ili neobjektivnost vještakinje prilikom izrade vještva, odnosno kakvu drugu grešku prilikom izračuna, uz napomenu kako je postupila u skladu s nalogom suda, stoga se nalaz i mišljenje prihvaćaju u cijelosti.

14. Podneskom od 14. rujna 2022. tužitelj je zahtjev uskladio s nalazom vještakinje, kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na tijek i pojedine iznose kamate, a konačno ga je postavio podneskom od 18. studenog 2024. radi isplate preplate u ukupnom iznosu od 531,43 eur s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od svakog pojedinog preplaćenog iznosa.

15. Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja, za navesti je kako je prema čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P- 1401/2012 pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. presudom broj Pž-6632/2017-10 u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih dana. Kako je u ovom slučaju predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. preporučeno putem pošte, nije nastupila zastara potraživanja, stoga je ovaj prigovor tužene neosnovan.

16. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), stoga je osnovan i zahtjev tužitelja postavljen radi vraćanja preplaćenih novčanih sredstava, odnosno isplate gore utvrđenog iznosa od 531,41 euro sa zateznom kamatom koja mu pripada od trenutka svake pojedine preplate, u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici i to sastava tužbe i četiri obrazložena podneska od 7. kolovoza 2019., 6. siječnja, 9. svibnja i 14. rujna 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim 14. siječnja i 29. rujna 2022. te 27. studenog 2024. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje OT). Pored toga, priznat mu je trošak sastava podnesaka od 2. siječnja 2023. i 18. studenog 2024., kao i zastupanja na ročištu održanom 25. studenog 2022. te pristupa ročištu radi objave presude 10. siječnja 2025. u vrijednosti od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 eur za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 3.,Tbr. 9. toč. 2. i 3. i Tbr. 54. OT), dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim. Priznati zbroj od 525 bodova, odnosno iznos od 1.050,00 eur uvećan je za trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 106,18 eur (53,09 +53,09), pristojbe odgovora na žalbu u iznosu od 13,27 eur i vještačenja u iznosu od 398,18 eur.

18. U skladu s iznesenim, tuženoj je naloženo naknaditi parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.542,62 eur sa zatraženom zateznom kamatom koja teče od donošenja odluke do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 10. siječnja 2025.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana zaprimanja njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene