REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-1322/2021-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari mal. tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po z. z. i majci ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po odvjetnicima iz ZOU Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić, Osijek, te pun. Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu i pun. Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad. 1 UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. listopada 2024. godine u nazočnosti pun. mal. tužiteljice, dana 10. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je "Ugovor o darovanju bez pravne predaje posjeda" sklopljen dana 5.2.2021.g. između tuženika ad.1 UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja, s jedne strane i tuženika ad.2 RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja, s druge strane, solemniziran kod javnog bilježnika Vlade Madunića iz Splita dana 5.2.2021.g. pod brojem ovjere OV.433/21, a temeljem kojeg je ugovora tuženik ad.2 RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], izvršio upis uknjižbe prava vlasništva nekretnina označenih kao: 62. suvlasnički dio: 59/2137 etažno vlasništvo (E-62) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom jednog stambenog prostora na III. (trećem) katu, označen kao 3 K-2 M8-3A, u naravi dvosoban stan koji se sastoji od sobe, radne sobe, kupaonice, kuhinje+blagavaonice, dnevnog boravka, hodnika, predprostora i wc-a, ukupne površine 55,38 m2 i pripadajuće lođe (stvarne površine 4,45 m2), obračunske površine 3,33 m2, sveukupne površine 58,71 m2 upisane u ZU 19310, k. o. [katastarska općina] i 6. suvlasnički dio: 14/2137 etažno vlasništvo (E- 6) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog parkirnog mjesta u podrumu, označeno G.P.M.6 M8-3, ukupne površine 13,71 m2 upisane u ZU 19310, k. o. [katastarska općina], na svoje ime, i to za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika ad.1, ništetan i bez pravnog učinka; te se temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti iste, u zemljišnim knjigama ovog suda ima izvršiti brisanje upisa za ½ dijela sa imena tuženika ad.2 izvršenog temeljem ovog ništetnog Ugovora o darovanju te se ima uspostaviti stanje upisa u ZU 19310 k. o. [katastarska općina] kao prije izvršenog upisa na ime tuženika ad.2 (pod brojem Z-4796/21), i to ponovno na ime tuženika ad.1 za ½ dijela i na ime ŽŠ za ½ dijela.
II. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina označenih kao: 62. suvlasnički dio: 59/2137 etažno vlasništvo (E- 62) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom jednog stambenog prostora na III. (trećem) katu, označen kao 3K-2 M8-3A, u naravi dvosoban stan koji se sastoji od sobe, radne sobe, kupaonice, kuhinje+blagavaonice, dnevnog boravka, hodnika, predprostora i wc-a, ukupne površine 55,38 m2 i pripadajuće lođe (stvarne površine 4,45 m2), obračunske površine 3,33 m2, sveukupne površine 58,71 m2 upisane u ZU 19310 k. o. [katastarska općina] i 6. suvlasnički dio: 14/2137 etažno vlasništvo (E-6) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog parkirnog mjesta u podrumu, označeno G.P.M.6 M8-3, ukupne površine 13,71 m2 upisane u ZU 19310, k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, slijedom čega se nalaže tuženicima da u roku od 15 dana izdaju tužiteljici DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ispravu podobnu za upis uknjižbe prava vlasništva (tabularnu izjavu) nekretnina označenih kao: 62. suvlasnički dio: 59/2137 etažno vlasništvo (E-62) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom jednog stambenog prostora na III. (trećem) katu, označen kao 3K-2 M8-3A, u naravi dvosoban stan koji se sastoji od sobe, radne sobe, kupaonice, kuhinje+blagavaonice, dnevnog boravka, hodnika, predprostora i wc-a, ukupne površine 55,38 m2 i pripadajuće lođe (stvarne površine 4,45 m2), obračunske površine 3,33 m2, sveukupne površine 58,71 m2 upisane u ZU 19310 k. o. [katastarska općina] i 6. suvlasnički dio: 14/2137 etažno vlasništvo (E-6) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog parkirnog mjesta u podrumu, označeno G.P.M.6 M8-3, ukupne površine 13,71 m2 upisane u ZU 19310, k. o. [katastarska općina], na ime tužiteljice za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, dok će u suprotnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, pa je tužiteljica DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po proteku navedenog paricijskog roka, ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], upis uknjižbe prava vlasništva nekretnina označenih kao: 62. suvlasnički dio: 59/2137 etažno vlasništvo (E-62) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom jednog stambenog prostora na III. (trećem) katu, označen kao 3K-2 M8-3A, u naravi dvosoban stan koji se sastoji od sobe, radne sobe, kupaonice, kuhinje+blagavaonice, dnevnog boravka, hodnika, predprostora i wc-a, ukupne površine 55,38 m2 i pripadajuće lođe (stvarne površine 4,45 m2), obračunske površine 3,33 m2, sveukupne površine 58,71 m2 upisane u ZU 19310, k. o. [katastarska općina] i 6. suvlasnički dio: 14/2137 etažno vlasništvo (E-6) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog parkirnog mjesta u podrumu, označeno G.P.M.6 M8- 3, ukupne površine 13,71 m2 upisane u ZU 19310, k. o. [katastarska općina] na svoje ime, za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava vlasništva opisanih nekretnina s imena tuženika pod 1./ UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno tuženika pod 2./ RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za ½ dijela, a koju uknjižbu su tuženici dužni trpjeti."
IV. Odbija se u cijelosti podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ad.1 da s osnova naknade štete isplati tužiteljici novčani iznos od 562.500,00 kn (74.656,58 EUR po fiksnom tečaju konverzije) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 7.4.2021.godine pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."
V. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.281,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
VI. Zahtjev majke i z.z.mldb tužiteljice (ranije umješača na strani mldb.tužiteljice) ŽŠ, kao i zahtjev tuženika ad.1 i ad.2 za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
Dana 7.travnja 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je majka i z.z. tužiteljice ŽŠ sa tuženikom pod 1) UŠ ŽŠ zaključila Ugovor o diobi bračne stečevine od dana 4.5.2020.g., a kojim ugovorom je izričito definirano i to čl.2.8. da se stranke obvezuju vlasništvo nekretnina opisanih kao:
62. Suvlasnički dio: 59/2137 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-62) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom jednog stambenog prostora na III. (trećem) katu, označen kao 3K-2 M8-3A, u naravi dvosoban stan koji se sastoji od sobe, radne sobe, kupaonice, kuhinje+blagavaonice, dnevnog boravka, hodnika, predprostora i wc-a, ukupne površine 55,38 m2 i pripadajuće lođe (stvarne površine 4,45 m2), obračunske površine 3,33 m2, sveukupne površine 58,71 m2 upisane u ZU 19310, K. O. [katastarska općina] i
6. Suvlasnički dio: 14/2137 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6)
dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog parkirnog mjesta u podrumu, označeno G.P.M.6 M8-3, ukupne površine 13,71 m2 upisane u ZU 19310, K. O. [katastarska općina] prenijeti na kći DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (tužiteljica), za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava suvlasništva za ½ dijela s UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (tuženik pod 1)“.
Nadalje, istim ugovorom, i to odredbom iz čl. 2.3. Ugovora, tuženik pod 1. UŠ da se obvezao da „neće poduzimati bilo kakve radnje radi iseljenja istih iz navedene nekretnine“. Međutim, tuženik pod 1) da je ubrzo i to dana 5.2.2021. zaključio ugovor o darovanju s tuženikom pod 2), i to upravo u odnosu na predmetne nekretnine, a kojim ugovorom da je prenio pravo vlasništva čitavog svog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina od ½ dijela na tuženika pod 2). Takvim ugovorom tuženik pod 1) da je, ne samo prekršio svoje ugovorne obveze iz ugovora o diobi bračne stečevine od dana 4.5.2020. kojim se ugovorom obvezao pravo vlasništva navedenog suvlasničkog dijela opisanih nekretnina od ½ dijela, prenijeti isključivo svojoj kćeri odnosno tužiteljici, a ne trećim osobama što je učinio spornim ugovorom o darovanju od 5.2.2021.g., već da je postupio protivno moralu društva, prisilnim propisima i Ustavu Republike Hrvatske, radi čega da se sporni ugovor ukazuje kao ništetan. Napominje i da je za navedenu ugovornu obvezu tuženika pod 1) iz predmetnog ugovora o diobi bračne stečevine od 4.5.2020., tuženik pod 2) kao obdarenik, itekako dobro znao, jer su tuženici u bliskim obiteljskim i rodbinskim odnosima. Uostalom, predmetni ugovor o diobi bračne stečevine da je javno prikazan u zemljišnim knjigama, obzirom da je temeljem tog ugovora majka tužiteljice ŽŠ izvršila upis uknjižbe prava vlasništva opisanih nekretnina na svoje ime za ½ dijela. Naime, pobuda za zaključenje konkretnog ugovora o darovanju da je bila nedozvoljena, pobuda kao ona unutarnja sila, unutarnja pokretačka snaga, vezana za predodžbu o nekom cilju koja determinira i usmjerava čovjekovo ponašanje. Pobuda (motiv) da je osobna, subjektivna kategorija i u pravilu da nema značenje za pravnu valjanost i djelovanje ugovora, ali da može poslužiti kao sredstvo tumačenja (interpretacije) volje stranaka. Kod osobe koja djeluje s određenom pobudom da mora postojati svijest i volja da djeluje upravo s tom pobudom. U smislu odredbe čl. 273. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pobude (motivi) iz kojih je ugovor sklopljen, u pravilu, da ne utječu na njegovu valjanost, no nedopuštena pobuda iz st. 2. i 3. čl. 273. ZOO-a po pravnim posljedicama da je izjednačena s nedopuštenom činidbom (čl. 271. u vezi s čl. 270. st. 1. ZOO), što je izričito propisano u st. 4. čl. 273. ZOO-a, što posljedično rezultira ništetnošću takvog ugovora. Među ugovornim stranama ugovora o darovanju da je postojala svijest i volja odnosno znanje osobe koja ima ovlast za postupanje i donošenje odluke o sklapanju pravnog posla da postupa s nedopuštenom pobudom te da je stoga navedeni ugovor ništetan. Naime, prava volja stranaka da nije bila zaključenje ugovora o darovanju kojim bi obdarenik primio dar od darovatelja, već da je prava volja darovatelja bila isključivo da osigura da određena imovina ne prijeđe u vlasništvo tužiteljice - njegove malodobne kćeri, kako se to darovatelj prethodno obvezao predmetnim ugovorom o diobi bračne stečevine, odnosno da se spriječi da tužiteljica kao kćer i zakonski nasljednik tuženika pod 1, stekne ili naslijedi navedenu imovinu, a što da su tuženici u trenutku zaključenja ugovora o darovanju itekako znali. Kako je osnovna pobuda zaključenja spornog ugovora o darovanju između tuženika bila da se onemogući tužiteljicu da stekne 1/2 dijela prava vlasništva opisanih nekretnina od tuženika pod 1) te da zatim tuženik pod 2) u postupku razvrgnuća suvlasništva proda navedenu imovinu te tako dobiveni novac prodajom predmetne imovine podijeli s tuženikom pod 1) kao fiktivnim darovateljem, te na taj način potpuno isključi tužiteljicu u njenim vlasničkim pravima navedene imovine a koje vlasništvo se tuženik pod 1) obvezao prethodno ugovorom o diobi bračne stečevine prenijeti upravo tužiteljici, dakle pobuda za zaključenje ugovora da je zapravo potpuno isključenje tužiteljice, ujedno i kao zakonskog nasljednika prvog nasljednog reda i od mogućnosti nasljeđivanja imovine koja je obuhvaćena navedenim ugovorom, što da je tuženicima bilo dobro poznato, to je navedeni Ugovor o darovanju sklopljen između tuženika ništetan (tako i VS RH Rev-x-121/11 od 5. rujna 2012.). Posljedično utvrđenoj ništetnosti ugovora o darovanju koja djeluje od trenutka sklapanja ugovora (ex tunc) to da navedeni ugovor ne proizvodi pravne posljedice od trenutka njegova sklapanja. Ugovor o darovanju od 5.2.2021. da je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, te da je sukladno odredbi iz čl.322. st.1. Zakona o obveznim odnosima, isti ništetan. Obzirom da je predmetni ugovor o darovanju zaključen između tuženika ništetan, a tuženik pod 1) se ugovorom o diobi bračne stečevine obvezao „prenijeti na kći DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]“ pravo vlasništva predmetnih nekretnina za svojih ½ dijela, „uz istovremeno brisanje tog prava suvlasništva za ½ dijela s UŠ“, to tužiteljica zahtjeva od tuženika pod 1), da joj tuženik pod 1) izda tabularnu izjavu kojom će je ovlastiti da izvrši upravo to, upis uknjižbe prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za ½ dijela, „uz istovremeno brisanje tog prava suvlasništva za ½ dijela s UŠ“. U suprotnom, neka sudska presuda zamijeni navedenu tabularnu izjavu tuženika pod 1. Radi navedenog tužiteljica postavlja glavni tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude. Ukoliko sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev, tužiteljica postavlja podredni tužbeni zahtjev, istim traži od tuženika ad.1 da joj s osnova naknade štete isplati iznos od 562.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 7.travnja 2021.goidne do isplate, te da joj tuženik ad.1 naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U svom odgovoru na tužbu tuženici navode da se protive tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, predlažu isti odbiti, tužbu odbaciti, sve uz osudu tužiteljice na snašanje parničnog troška. Tuženici ističu da je podnesena tužba potpuno promašena i u cijelosti netemeljena, drže da se ovdje radi isključivo o primjeni materijalnog prava te da sud tužbu može odbaciti, podredno odbiti već u ovoj fazi postupka. Za početak da je istaknuti da tužiteljica nema nikakav pravni interes za postavljenje predmetne tužbe pa da istu valja odbaciti. Navode kako je već u ovom stadiju postupka jasno da tužiteljica ne polaže, a niti je ikada polagala bilo kakva prava na nekretnini koja je predmet ovog postupka pa da nema aktivnu legitimaciju za postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva. Navode da nije točna tvrdnja da je ugovor o darovanju od 5.veljače 2021.godine ništetan. Ugovor da nije protivan moralu, niti jednom prisilnom propisu a niti Ustavu Republike Hrvatske, da nije točno da je pobuda za zaključenje ovog ugovora bila sprječavanje tužiteljice da postane vlasnica imovine. Jedino što je u ovom slučaju ništetno, odnosno nema pravno nikakvu obvezujuću snagu da je upravo čl.2.8. Ugovora o diobi bračne stečevine obzirom da je navedena odredba protivna prisilnim propisima, točnije odredbama Zakona o vlasništvu, konkretno odredbi čl.30 stav 2. navedenog Zakona. Tuženik pod 1. da je , dok je bio suvlasnik nekretnine, imao pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojim suvlasničkim dijelom a sporazum temeljem kojeg bi on eventualno u budućnosti svoj dio nekom otuđio njega na bilo koji način da ga ne obvezuje, niti da ga može obvezivati, da nije bilo nikakve zapreke da on svoj suvlasnički dio otuđi kome god hoće. Tuženika pod 2., s druge strane, da štiti povjerenje u zemljišne knjige, te da je isti temeljem valjanog pravnog posla postao suvlasnik navedene nekretnine. U konačnici, uzimajući u obzir da tužiteljica nije uopće bila stranka Ugovora o diobi bračne stečevine da je nevjerojatno da se ista uopće poziva na bilo kakva prava i obveze iz toga Ugovora, navedeno da nema nikakvog smisla niti pravnog uporišta. Tuženici ističu da je i tužbeni zahtjev pod točkom 2. također u cijelosti neosnovan. U našem pravnom sustavu pretpostavke za stjecanje stvarnog prava da su osim odgovarajućeg prava prednika i valjan pravni osnov stjecanja (titulus), te zakonom određeni način stjecanja (modus). U skladu s navedenim način stjecanja stvarnih prava na nekretninama da je upis stvarnog prava u korist stjecatelja u zemljišnu knjigu. Upis stvarnog prava za korist stjecatelja da je konstitutivan za stjecanje stvarnog prava i odgovara predaji u posjed kad se na temelju pravnog posla stječe pokretnina. Ukoliko kod stjecanja stvarnih prava na nekretninama ne dođe do upisa u zemljišne knjige kao valjanog načina stjecanja, stjecatelj da nije postao nositelj stvarnog prava. Navodi da je jasno da tužiteljica nije, niti je ikada polagala bilo kakva prava na nekretninu, a još manje da je bila upisana u zemljišne knjige, da nije jasno temeljem čega to tužiteljica tvrdi da je takvo pravo vlasništva stekla jer da ga temeljem Ugovora o diobi bračne stečevine nije nikako mogla steći. Podredni tužbeni zahtjev da je promašen i neosnovan kao i glavni, a sve poradi istih razloga. Navode da nisu ispunjene osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu, da štete uopće nema.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev mldb.tužiteljice radi utvrđenja ništetnim Ugovora o darovanju bez prave posjeda zaključenog između tuženika dana 5.veljače 2021.godine, te utvrđenje da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina označenih kao : 62. suvlasnički dio: 59/2137 etažno vlasništvo (E-62) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom jednog stambenog prostora na III. (trećem) katu, označen kao 3K-2 M8-3A, u naravi dvosoban stan koji se sastoji od sobe, radne sobe, kupaonice, kuhinje+blagavaonice, dnevnog boravka, hodnika, predprostora i wc-a, ukupne površine 55,38 m2 i pripadajuće lođe (stvarne površine 4,45 m2), obračunske površine 3,33 m2, sveukupne površine 58,71 m2 upisane u ZU 19310 k. o. [katastarska općina] i 6. suvlasnički dio: 14/2137 etažno vlasništvo (E-6) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog parkirnog mjesta u podrumu, označeno G.P.M.6 M8-3, ukupne površine 13,71 m2 upisane u ZU 19310, k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, slijedom čega se nalaže tuženicima da u roku od 15 dana izdaju tužiteljici DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ispravu podobnu za upis uknjižbe prava vlasništva (tabularnu izjavu) nekretnina označenih kao: 62. suvlasnički dio: 59/2137 etažno vlasništvo (E-62) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom jednog stambenog prostora na III. (trećem) katu, označen kao 3K-2 M8- 3A, u naravi dvosoban stan koji se sastoji od sobe, radne sobe, kupaonice, kuhinje+blagavaonice, dnevnog boravka, hodnika, predprostora i wc-a, ukupne površine 55,38 m2 i pripadajuće lođe (stvarne površine 4,45 m2), obračunske površine 3,33 m2, sveukupne površine 58,71 m2 upisane u ZU 19310 k. o. [katastarska općina] i 6. suvlasnički dio: 14/2137 etažno vlasništvo (E-6) dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog parkirnog mjesta u podrumu, označeno G.P.M.6 M8- 3, ukupne površine 13,71 m2 upisane u ZU 19310, k. o. [katastarska općina], na ime tužiteljice za ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o darovanju bez prave predaje u posjed zaključenog dana 5. veljače 2021. godine između tuženika ad. 1 kao darovatelja i tuženika ad. 2 kao daroprimatelja; Aneksa ugovora o diobi bračne stečevine zaključenog između majke i z. z. mldb. tužiteljice ŽŠ i tuženika ad. 1 dana 13. kolovoza 2020. godine; kaznene prijave ŽŠ protiv tuženika od 17. lipnja 2021. godine; rješenja Općinskog suda u Splitu broj Kov-402/22 od 19. rujna 2022. godine; tužbe ŽŠ protiv istih tuženika od 15. lipnja 2021. godine; optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu u predmetu ovog suda K-1375/21; izjava tuženika od 27. kolovoza 2021. godine, 10. ožujka 2022. godine, 29. rujna 2022. godine i 22. ožujka 2023. godine sa karticom prometa po računu tuženika ad. 2 na dan 31. kolovoza 2021. godine; Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa zaključenog između tuženika dana 5. veljače 2021. godine; saslušanjem majke i z. z. mldb. tužiteljice ŽŠ; saslušanjem tuženika u svojstvu parničnih stranaka; pregledom predmeta ovog suda Pob-281/21 i K-1375/21 i pregledom Ugovora o diobi bračne stečevine zaključenog između ŽŠ i tuženika ad. 1 dana 16. ožujka 2020. godine kao i rješenja ovog suda broj R1 Ob-368/20 od 26. kolovoza 2020. godine te povijesnog prikaza za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 19310 k. o. [katastarska općina] (sa web stranice Uređena zemlja na dan 29.studenog 2024.godine).
Stranke su popisale parnični trošak.
Glavni zahtjev mldb.tužiteljice je djelomično osnovan, podredni zahtjev nije osnovan.
Sud je izveo dokaz saslušanjem majke i z.z.mldb.tužiteljice – ŽŠ, kao i tuženika ad.1 (njenog oca) i tuženika ad.2 koji je suprug sestre tuženika ad.1..
Majka i z.z.mldb. tužiteljice – ŽŠ, u svom iskazu navodi da je brak sa tuženikom ad.1 zaključila 14. veljače 2009. godine, tuženik ad.1 da je iz zajedničkog stana otišao u veljači 2020. godine i napustio bračnu zajednicu, nakon toga da je pokrenut postupak za razvod braka i njihov brak da je razveden te 2020. godine. Navodi da je nakon što je UŠ napustio bračnu zajednicu, isti ponovno došao kod nje i kćeri u stan za vrijeme epidemije Covida, da je tu bio mjesec dana, prisilno, do odlaska na brod (isti je pomorac). Nakon toga da se više nikako nije vraćao u stan i da je upravo za vrijeme ovog boravka tuženika ad.1 u stanu u tih mjesec dana baš on zamolio nju da ostane sa zajedničkom kćeri u ovom stanu i on da je potencirao da zaključe ugovor o diobi bračne stečevine i kazao da će joj dati bilo što samo da se razvedu. Navodi da je ovaj stan stečen zajednički za vrijeme trajanja braka, da su ga stekli zajedno i na dva jedna dijela i u konačnici da je to bilo i priznato kod zaključenja ugovora o diobi bračne stečevine, dakle, bez obzira što je tuženik ad.1 bio upisan kao vlasnik tog stana stan je zajednički na dva jednaka dijela jer je tako i stečen, u stvarnosti, s tim da su dogovorili, kako je stan kupljen na kredit, da će on otplatiti prvih 15 godina trajanja kredita, a ona posljednjih 10, kredit da nije otplaćen i da još nije došlo vrijeme da ona počne plaćati svoj dio kredita što da bi uredno radila. Dakle, nakon zaključenja tog sporazuma odnosno ugovora o diobi bračne stečevine da je ona uredno, kao i prije toga, živjela sa zajedničkom kćeri u stanu, da nikakvog govora nije bilo ni o čemu s tim da posebno mora naglasiti da je između njih kod zaključenja ugovora dogovoreno i potpisano da će čitav stan odnosno ovo što je utanačeno pripasti njihovoj zajedničkoj kćeri nakon što se otplati kredit i da tu nije bilo nikakve dileme niti nepoznanica. Svakako, navodi da je nakon nekog vremena od strane Tomislavove odvjetnice nazvana i dobila dopis da preda ključeve stana, da treba plaćati najamninu RŠ (tuženiku ad.2) za dio stana, svakako, da je traženo od nje štošta i ovo da ju je zaista šokiralo jer da je ona u stanu uredno trebala živjeti sama sa svojom kćeri, da je ovakav postupak ukazao na okolnost da u biti tuženik ad.1 ne priznaje onaj ugovor i da je sa tuženikom ad.2 zaključio darovanje bez prave predaje. Navodi da u prvo vrijeme nije uopće shvatila tko je RŠ, da bi kasnije osvijestila da je to Tomislavov šogor RŠ, tuženik ad.2 da je šogor tuženika ad.1, da ona sa njim nema zaista ništa i da je on u čitavoj ovoj priči nebitan pa da sa njim nije pokušala ni komunicirati jer da je bilo jasno što su on i UŠ (tuženik ad.1) napravili. Dana 11. lipnja 2021. godine do stana da je pristupio sudac Šarić sa procjeniteljem, ukupno 6 ljudi, to da ju je šokiralo jer da nije imala nikakvih saznanja o tome, navodi da je tuženik ad.1 fokusiran isključivo na to da njoj stvori probleme na bilo kakav način i da mu pri tome nije bitno što će napraviti zajedničkom djetetu. Mal. DŠ da sada pohađa 8. razred osnovne škole Žnjan-Pazdigrad. Navodi da je zbog ovih šokova sa kćeri privremeno otišla iz predmetnog stana, da se kasnije se u stan vratila jer ima pravo biti u stanu, kako su se problemi nastavili to da je zbog zdravstvenih problema kćeri i svojih morala otići iz ovog stana u podstanare, u podstanarima da je od 2. rujna 2023. godine i da plaća mjesečno 800 eura plus režijske troškove, s tim što za predmetni stan i dalje plaća režije. Od predmetnog stana u kojem sada po njenom saznanju nitko ne živi, da ona ima dva ključa, tuženik ad.1 da ima vjerojatno jedan ključ i da misli da on uopće ne koristi predmetni stan. Navodi da je supruzi tuženika ad.2 bila krizmana kuma, da on sa suprugom i sa djetetom živi u stanu svojih roditelja u [adresa], u roditeljskoj kući i da misli da su mu roditelji dali jedan stan u toj kući, to su to njena saznanja. Tekst predmetno ugovora o diobi bračne stečevine da je pisala odnosno tekst sastavila odvjetnica Marina Krka, da je njoj tuženik ad.1 kazao da ona nađe odvjetnika koji će napraviti tekst tog ugovora, da je ona našla odvjetnika Mislava Balića, na što da tuženik ad.1 nije pristao, i onda da je on taj zadatak povjerio odvjetnici Krka, a taj ured da je i inače tuženiku ad.1 radio neke poslove, kada je preminuo njegov otac. Navodi da su prilikom kontakta sa odvjetnicom Krka vođeni dogovori i da je ona osobno mislila i pitala može li se stan odmah prenijeti u smislu vlasništva na mal. tužiteljicu, da se tuženik ad.1 kolebao po tom pitanju i da je mislio da bi možda bilo bolje da tužiteljica postane vlasnica stana kada postane punoljetna ili kada se otplati kredit, a da je odvjetnica Krka kazala da se pravno ne bi moglo zaštititi mal. tužiteljicu i postići to da odmah postane vlasnica stana nego da je ovo što je utanačeno i ugovoreno najbolji modalitet za rješenje ove situacije, a da je ona nakon ovoga saznala da se to moglo drugačije riješiti i da je ipak mal. kćer mogla postati vlasnica stana odmah.
Tuženik ad.1 u svom iskazu navodi da je otac mal. tužiteljice, brak sa njenom majkom ŽŠ da je zaključio 2009. godine, u tom braku da je rođena mal. tužiteljica i navodi da su kupili stan u [adresa], kredit da je glasio na njegovo ime, da glasi na njegovo ime i da još nije otplaćen, vlasnik stana da je banka. Negdje u 4. mj. 2020. godine da je otišao iz ovog stana u smislu stanovanja, da se vratio u [adresa] kod svoje majke te da je neko vrijeme stanovao u [adresa], a u smislu stanovanja da više u ovaj stan nije dolazio. U pregovorima sa majkom tužiteljice o podjeli imovine, da su zaključili ugovor o diobi bračne stečevine, to da je sastavila odvjetnica Krka i da je on to potpisao, da su ovjereni potpisi na ugovoru, da ne zna posebno detalje tog ugovora, svakako, majka tužiteljice da je tražila da se upiše na polovinu ovog stana kao vlasnica i to da je i postigla, vrlo brzo, da je tražila od njega da svi troškovi i krediti idu na njegov teret, pa da je čak tražila i da plaća režije za ovaj stan, na to da nije pristao. Prije nego što je napustio stan u smislu stanovanja, da je inzistirala da on sredi kupatilo i kuhinju, da je uložio puno u ovaj stan i da su mu ostali veliki troškovi po karticama i kreditima, sve da je to ostalo njemu za plaćanje, a kako je imao velike probleme u smislu troškova, tako da se požalio tuženiku ad. 2, svom šogoru, naveo mu da ima ove probleme i da ima dugovanja, da mu je isti ponudio pomoć, da mu financijski pomaže na način da mu plaća sve ove kredite i troškove, plaća mjesečne rate, da mu je on kazao da mu nema što dati nego ovu polovinu stana, da misli da je ugovor o darovanju sastavila odvjetnica Anamarija Ljubičić, dakle, da je on tuženiku ad. 2 darovao svoju polovinu stana i da njih dvojica nisu pričali o tome što će on sa ovom polovinom, moguće iznajmiti, da realizacija prava suvlasništva tuženika ad.2 na ovom stanu da nije bila predmet njihovog dogovora niti razgovora. Navodi da je stan sada prazan, da on nije u posjedu tog stana i da je tužiteljica zajedno s majkom iz stana odselila, da on ne zna na kojoj su adresi, a da nije ništa poduzimao da bi uzeo ovaj stan za sebe, da misli da je njegova odvjetnica od tužiteljičine majke tražila predaju ključeva stana tako da i on ima ključeve stana, da smatra da i on treba imati ključeve stana, a da je ovo traženje bilo nakon darovanja polovine stana njegovom šogoru. Vezano za zaključeni ugovor o diobi bračne stečevine navodi da on nije razumio taj ugovor na način da bi stan pripao mal. kćeri, o tome da nije bilo nikakve priče i da tako nešto nije ni dogovoreno, koliko se on sjeća. Tužiteljičina majka da je zaista trebala nastaviti plaćanje kredita za ovaj stan kako je to navedeno u tom ugovoru te taj kredit otplatiti. Navodi da je nekretnina na Drveniku stečena od strane njegovo oca, to da je nedovršeni objekt, a kada nije na brodu, da stanuje kod majke u [adresa], navodi da je protiv tužiteljičine majke podnio tužbu pred ovim sudom radi isplate vezano za troškove po kreditima. Navodi da plovi kao pomorac, da je u vrijeme zaključenja ugovora o diobi bračne stečevine bio na poziciji drugog električara na brodu, da se radi o stranoj kompaniji kod koje je i danas, a njegov boravak na brodu da bude 6 tjedana, nakon toga 6 tjedana kući i tako stalno. Navodi da je u vrijeme zaključenja ugovora imao plaću od 4.200,00 eura, da je nakon toga napredovao i da sada ima mjesečnu plaću od 5.200,00 eura, navodi da plaću dobiva i u onim periodima kada je kući. Na posebno pitanje je li tuženiku ad. 1 jasno iz ugovora o diobi bračne stečevine da majka i kćer imaju pravo nastaviti stanovati u predmetnom stanu, tuženik ad. 1 navodi da to nigdje ne piše u tom ugovoru, ponavlja da je on ugovor potpisao, ovjerio potpis kod javnog bilježnika i da tada nije imao drugog izbora nego pristati na zaključenje ovog ugovora. Navodi da je upoznat sa činjenicom da je tuženik ad. 2 tražio diobu predmetnog stana odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice. Navodi da mu tuženik ad.2 nije kazao iz kojeg razlog to radi i zašto se odlučio na pokretanje tog postupka. U vrijeme zaključenja ugovora o darovanju njegova ukupna mjesečna obveza po svim kreditima da je bila 3.500,00 eura mjesečno plus 600,00 eura troška za uzdržavanje mal. tužiteljice. Navodi da je 6.500,00 kn plaćao majci i z.z. mldb tužiteljice kao naknadu za uzdržavanje, 6 mjeseci nakon razvoda braka. Navodi da do tog trenutka majka tužiteljice nije ispunjavala nikakve obveze po kreditima, da su sve ove obveze bile isključivo njegove.
Tuženik ad.2 u svom iskazu navodi da je šogor tuženika ad. 1, brak sa njegovom sestrom zaključio 2021. godine, prije toga da su hodali 10 godina i da se dobro poznaju. U privatne odnose tuženika ad. 1 i njegove bivše supruge ŽŠ da nije nikada ulazio, to da ga nije niti zanimalo i da ne zna kakve su bile okolnosti u pogledu njihovih dogovora i podjele onoga što su stekli, niti prije razvoda braka, niti u trenutku razvoda braka. Navodi da je od tuženika ad.1 saznao da ovaj stan u [adresa] predstavlja njegovo vlasništvo za polovinu, a polovinu njegove bivše supruge, da zna da su u stanu stanovale tužiteljica i njena majka i tuženik ad. 1 da je izišao iz ovog stana i u isti da se nije više vraćao. Tuženik ad. 1 da mu se žalio na novčane probleme nakon razvoda braka, navodio da jedva spaja kraj sa krajem, da zna da je posuđivao novac i pitao ga može li mu pomoći, da mu je on kazao da će mu pomoći koliko može i učiniti uslugu. U to vrijeme, kao i danas, da je tuženik ad.2 bio zaposlenik društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split, sa suprugom i jednim djetetom da čitavo vrijeme živi u stanu obiteljskoj kući u [adresa] i ima riješeno stambeno pitanje. Dakle, tuženiku ad.1 da je kazao da će mu pomoći te da su dogovorili da on umjesto tuženika ad.1 otplaćuje ratu kredita za predmetni stan, da se radi o iznosu od 530 eura mjesečno i da ovo plaća na ime njihovog dogovora, osim ugovora o darovanju koji su zaključili, tuženik ad.1 i on da nisu sastavljali nikakve priznanice ili potvrde. Tuženik ad. 1 da je suvlasnik polovine ovog stana i da mu je kazao da će mu darovati polovinu stana odnosno na taj način mu vratiti ovu uslugu, to da su dogovorili i navodi da je ugovor o darovanju zaključila odvjetnica Anamarija Ljubičić. U vrijeme razvoda braka tuženika ad. 1, da je znao kako u stanu žive tužiteljica i njena majka i da imaju pravo tamo stanovati, a da nije upoznat sa njihovim dogovorom da bi stan u cijelosti pripao mal. tužiteljici, o tome da nema apsolutno nikakvu spoznaju. Nakon što je temeljem ugovora o darovanju stekao polovinu stana, da nije tamo nikada otišao i to da se može utvrditi snimkama sa nadzornih kamera okolnih objekata, da nikada osobno nije sa njima tamo kontaktirao, da je čuo da su iselile iz ovog stana i da je stan prazan, uglavnom, da misli da jest tražio ključeve stana odnosno predaju ključeva preko svoje odvjetnice, navodi da je to smatrao svojim pravom, u svakom slučaju, da se može dogoditi požar ili nešto slično i da je mislio da treba imati te ključeve. Navodi da jest preko odvjetnice tražio diobu ovog stana, da je u tijeku taj postupak, da smatra da mu polovina stana pripada. Navodi da je ove mjesečne rate kredita za stan davao tuženiku ad. 1 na ruke da on to sam plati, da nije odlazio na banku uplaćivati rate kredita sam, da ne zna koliko je ukupno platio svih rata stana, ali da predaje redovno novac tuženiku ad. 1 i da se zbroj može utvrditi jer je počeo otplaćivati umjesto tuženika ovaj kredit negdje od 2020. godine. Navodi da misli da jest tražio da mu majka tužiteljice plaća najamninu, da smatra da ga to pripada po zakonu, da je i ovo tražio preko svoje odvjetnice. Na posebno pitanje navodi da ne zna do koje godine bi on tuženiku ad. 1 trebao predavati mjesečnu ratu kredita, da o tome nema sjećanje ili saznanje, da mu se čini da je to do trenutka do kada tuženik ad. 1 treba plaćati kredit odnosno dok traje njegova obveza.
Među strankama nije sporno da su majka i z. z. mldb. tužiteljice ŽŠ i tuženik ad. 1 UŠ bili bračni drugovi, mldb. tužiteljica njihovo je dijete, pregledom rješenja ovog suda broj R1 Ob-368/20 od 26. kolovoza 2020. godine utvrđeno je da je razveden njihov brak koji je zaključen 14. veljače 2009. godine, a koji je upisan u Maticu vjenčanih, Matičnog područja Split za godinu 2009., pod rednim brojem 115. Odobren je plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su postigli roditelji, a koji glasi da će zajedničko mldb. dijete stranaka, ovdje mldb. tužiteljica koja je rođena **.**.2009. stanovati sa majkom ŽŠ na adresi u [adresa] (adresi predmetnog stana). Roditelji da će zajednički i sporazumno održavati pravo na roditeljsku skrb, određeno je vrijeme koje će mldb. tužiteljica provoditi sa ocem – tuženikom ad. 1, a određeno je da će tuženik ad. 1 kao otac mldb. tužiteljice doprinositi za njeno uzdržavanje iznos od 4.500,00 kn mjesečno počevši od 1. rujna 2020. godine pa ubuduće. Dakle, rješenjem je sporazumno razveden brak tuženika ad. 1 i majke mldb. tužiteljice ŽŠ.
Pregledom Ugovora o diobi bračne stečevine kojeg su zaključili ŽŠ i tuženik ad. 1, bivši supružnici, dana 16. ožujka 2020. godine, utvrđeno je, između ostalog da je tuženik ad. 1 upisan kao vlasnik predmetnog stana u zgradi u [adresa] kao i garaže odnosno parking mjesta; utvrđeno je pravo zaloga u korist Zagrebačke banke d.d. vezano za zaključeni Ugovor o namjenskom kreditu od 11. prosinca 2015. godine. Ugovorne stranke su utanačile odnosno utvrdile da je stan stečen tijekom trajanja bračne zajednice, kao i skuter marke Yamaha, motorno vozilo BMW i motorno vozilo Audi. Čl. 2. tog Ugovora o diobi bračne stečevine su ŽŠ i tuženik ad. 1 ugovorili da su predmetne nekretnine (stan i garažno parking mjesto u podrumu) suvlasništvo stranaka za ½ dijela, dakle, njih dvoje, jer su iste stečene tijekom trajanja braka i predstavljaju bračnu stečevinu; ugovoreno je da ŽŠ i mldb. tužiteljica ostaju stanovati u stanu u [adresa] te da tuženik ad. 1 neće poduzimati bilo kakve radnje radi iseljenja istih iz navedene nekretnine, u isto vrijeme da će ŽŠ snositi sve troškove režija i pričuve za ovaj stan. Ugovoren je način plaćanja mjesečnih rata kredita prema Ugovoru o namjenskom kreditu tako da će tuženik ad. 1 plaćati rate kredita do 1. siječnja 2036. godine, a nakon toga da će tu obvezu preuzeti ŽŠ, od tog datuma pa do konačne otplate kredita. ŽŠ i tuženik ad. 1 su se čl. 2. obvezali i između sebe utanačili da će nakon otplate kredita po Ugovoru o namjenskom kreditu vlasništvo predmetnih nekretnina prenijeti na kći DŠ – mldb. tužiteljicu uz istovremeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela sa tuženika ad. 1 i sa ŽŠ za ½ dijela, dakle roditelji mldb. tužiteljice su suglasno utanačili i način otplate kredita do potpune otplate i okolnost da će nakon otplate kredita njihova zajednička kći – mldb. tužiteljica postati vlasnica predmetnih nekretnina za cijelo.
Pregledom zaključenog Aneksa tog ugovora o diobi bračne stečevine od 13. kolovoza 2020. godine utvrđeno je da su ŽŠ i tuženik ad. 1 ugovorili da ŽŠ može izvršiti upis ½ dijela predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje ½ dijela sa imena tuženika ad. 1; dakle, ŽŠ i tuženik ad. 1 su utvrdili da su predmetne nekretnine njihova bračna stečevina za po ½ dijela, slijedom toga je tuženik ad. 1 ovlastio ŽŠ da može izvršiti upis na svoje ime ½ dijela predmetnih nekretnina koje čine bračnu stečevinu; nesporno je zaključen Ugovor o namjenskom kreditu i reguliran je način otplate tog kredita iz kojeg su stečene predmetne nekretnine na način da tuženik ad. 1 nastavi otplatu do 1. siječnja 2036. godine, a nakon toga ŽŠ do potpune otplate kredita. Dakle, predmetne nekretnine su stečene za vrijeme trajanja braka ŽŠ i tuženika ad. 1, roditelja mldb. tužiteljice, predstavljaju njihovu bračnu stečevinu za ½ dijela i udio u stjecanju kao i obveze plaćanja i otplate kredita je utanačen između bivših supružnika i predstavlja njihovu pravu volju. Ugovor o diobi bračne stečevine i aneks su ovjereni kod javnog bilježnika u potpisima bivših supružnika, roditelja mldb. tužiteljice.
Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je Ugovor o diobi bračne stečevine sa Aneksom, prava volja supružnika ŽŠ, bivših bračnih drugova, oni su tim valjanim pravnim poslom koji kao jedinstven pravni posao proizvodi prava i obveze za njih dvoje, suglasno i svjesno utanačili sve odnose vezano za imovinu odnosno bračnu stečevinu radi razvoda njihovog braka, ovaj ugovor je jasan i sve ugovorne odredbe su jasne i precizno određene, nema nikakve dileme ili nejasnoća po pitanju ugovornih utanačenja. Iz navedenog proizlazi, a to proizlazi i iz iskaza ŽŠ, kojoj sud u cijelosti poklanja vjeru jer je njen iskaz logičan i uvjerljiv i u skladu sa svim izvedenim dokazima, da je prava volja roditelja mldb. tužiteljice, majke i oca, kao suvlasnika predmetnih nekretnina koje su zajedno stekli, bila da: majka i kćer nastave živjeti u predmetnom stanu u [adresa], taj stan je bio njihov dom i trebao je biti njihov dom na koji one imaju puno pravo; sve troškove predmetne nekretnine trebala je plaćati ŽŠ (što je ona očito i radila); roditelji mldb. tužiteljice suglasno voljom vezano za valjani pravni posao su regulirali način otplate namjenskog kredita; upis predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama za ½ dijela na ime majke ŽŠ i ½ dijela na ime oca – tuženika ad. 1; nakon potpune otplate kredita su utanačili da će njih dvoje prenijeti svoj udio u predmetnom stanu odnosno predmetnim nekretninama, svaki od njih za po ½ dijela, upravo na mldb. tužiteljicu i njihovu zajedničku kćer. Ovom sudu su utanačenja iz predmetnog Ugovora o diobi bračne stečevine jasna i nedvojbena, ne ostavljaju nikakvih otvorenih pitanja ili nejasnoća, tuženik ad. 1 je uredno i svjesno preuzeo obvezu nakon cjelokupne otplate namjenskog kredita prenijeti ½ dijela predmetnih nekretnina jedino i isključivo na zajedničku kćer DŠ. Pravo koje je utanačeno, da u stanu u [adresa], mldb. tužiteljica i njena majka nastave živjeti, je ovom sudu logično, kao što je logično i to da oba roditelja žele i u tom pravcu iskažu svoju volju i namjeru, da njihova kćer u budućnosti postane vlasnicom predmetnih nekretnina. Mldb. tužiteljica njihovo je jedino dijete, i ovakav dogovor roditelja u potpunosti je u interesu zajedničkog djeteta stranaka. Tuženik ad. 1 se očito predomislio, očito radi poremećaja odnosa sa svojom bivšom suprugom ŽŠ, ali, to nema utjecaja na valjanost Ugovora o diobi bračne stečevine sa Aneksom i prava i obveza stranaka tog pravnog posla. Tuženik ad. 1 je stranka tog pravnog posla, poslovno sposobna osoba, isti je preuzeo i prava i obveze po istom te ovaj pravni posao proizvodi učinke, za njega obvezu da nakon potpune otplate kredita od strane ŽŠ, svoj udio od ½ dijela predmetnih nekretnina u smislu stjecanja prava vlasništva prenese jedino i isključivo na mldb. tužiteljicu, kao što je i majka tužiteljice preuzela istu obvezu spram tužiteljice, pa na tu okolnost, kada za to dođe vrijeme može uredno paziti otac i tuženik ad.1.. Pasivno legitimiran je tuženik ad. 1, zbog zaključenog Ugovora o darovanju je pasivno legitimiran i tuženik ad. 2, tužiteljica je aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je ugovor o darovanju zaključen između tuženika ništetan pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke, jer pravo na utvrđenje ništetnim bilo kojeg pravnog posla može tražiti bilo tko, ovdje to traži mldb. tužiteljica koja je zastupana po svojoj majci i z. z. ŽŠ, majka i z. z. ovlaštena je štititi prava svoje kćeri, u svakom slučaju, mldb. tužiteljica nije bila ugovorna stranka navedenog Ugovora o diobi bračne stečevine, ali je taj pravni posao za tuženika ad. 1 proizveo i proizvodi obvezu spram mldb. tužiteljice. Ukoliko je pravni posao darovanja ništetan pravni posao, takvo utvrđenje može tražiti bilo tko, a u ovom slučaju svakako mldb. tužiteljica koja je u konačnici i trebala u budućnosti, nakon ispunjenja uvjeta i nakon otplate kredita, postati vlasnicom predmetne nekretnine, a što je njen otac i tuženik ad. 1 pokušao osujetiti. Svakako, tuženik ad. 1 može štititi interese svoje kćeri i od njene majke, kada bi postupanje njene majke nakon otplate kredita u cijelosti bilo takvo kao što je on pokušao predmetnim Ugovorom o darovanju u korist svog šogora – tuženika ad. 2. Takvog postupanja majke i z. z. mldb. tužiteljice nema, kredit još nije otplaćen, svakako, oba roditelja imaju zajednički preuzetu obvezu spram svog djeteta, mldb. tužiteljice i svaki od njih može vršiti nadzor nad ispunjenjem obveze drugog roditelja, a mldb. tužiteljica može sa uspjehom postaviti zahtjev za utvrđenje ništetnim pravnog posla koji bi bio na njenu štetu i suprotan preuzetim obvezama od strane njenih roditelja.
Dakle, nakon zaključenja Ugovora o diobi bračne stečevine i Aneksa, tuženik ad. 1 se predomislio i odlučio jednostrano i na svoju ruku, svojim postupanjem, izmijeniti svoje obveze odnosno odustati od istih, bez uspjeha. Tuženik ad. 1 je dana 5. veljače 2021. godine sa tuženikom ad. 2 koji je suprug njegove sestre, zaključio Ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed njegovih ½ dijela predmetne nekretnine, ova privatna isprava je podnesena na potvrdu javnom bilježniku u Splitu Vladi Maduniću, javni bilježnik je istu ispitao i utvrdio da po svom obliku i sadržaju odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama odnosno javnobilježničkom aktu pod brojem ovjere OV-433/21. Pitanje je valjanosti ovog Ugovora o darovanju, u biti bi se radilo o besplatnom pravnom poslu, iako tuženici naknadno tvrde da se radilo o prepuštanju dijela nekretnine vlasnosti tuženika ad. 1 zbog dogovora sa tuženikom ad. 2 vezano za financijsku pomoć i otplatu – djelomičnu namjenskog kredita. Nisu uvjerljivi tuženici kada navode da je tuženiku ad.1 trebala financijska pomoć tuženika ad.2, s obzirom na posao tuženika ad.1 i zaradu od posla pomorca, međutim, to i nije presudno u ovoj pravnoj stvari i u ovom postupku. Predmetnih ½ dijela nekretnine za tuženika ad. 2 u biti predstavlja neuseljivu nekretninu koja je dom mldb. tužiteljice i njene majke, pa je jasno da bi se time od strane tuženika postupilo na način da se njima uskrati pravo na dom jer tuženik ad. 2 ima namjeru i poduzeo je radnje radi njihovog iseljenja (podnio je tužbu) odnosno razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina, a sve unatoč ugovorenom od strane ŽŠ i tuženika ad. 1 po pravnom poslu Ugovoru o diobi bračne stečevine, da će mldb. tužiteljica i njena majka nastaviti živjeti u predmetnom stanu. Dakle, tuženik ad.1 predmetnim ugovorom o diobi bračne stečevine pristao je i priznao pravo tužiteljici i njenoj majci (suvlasnici stana za ½ dijela) da i dalje nastave živjeti u stanu u kojem je ranije i on živio i koji predstavlja dom tužiteljice i njene majke, on sa uspjehom nije mogao tražiti njihovo iseljenje niti razvrgnuće suvlasničke zajednice jer bi time prekršio obvezu koju je ugovorom o diobi bračne stečevine preuzeo, a to je da neće tražiti iseljenje tužiteljice i njene majke iz ovog stana, radi navedenog je sa tuženikom ad.2, suprugom svoje sestre, zaključio ugovor o darovanju svoje polovine stana pa je time u biti prenio na tuženika ad.2 mogućnost tražiti iseljenje tužiteljice iz stana odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine, držeći da ugovor o diobi bračne stečevine ne proizvodi pravne učinke za tuženika ad.2, pogrešno, jer je ugovor o darovanju ništetan pravni posao i ne proizvodi pravne učinke, uopće i ex tunc.
Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je postupanje tuženika ad. 1 u dogovoru sa tuženikom ad. 2 koji mu je u ovom očito odlučio pomoći, suprotno moralu društva, prisilnim propisima i Ustavu Republike Hrvatske, što ovaj posao – darovanje između tuženika, čini ništetnim pravnim poslom. Pravilno u tužbi tužiteljica navodi da je pobuda za zaključenje konkretnog ugovora o darovanju nedozvoljena te da je između tuženika kao stranaka ugovora o darovanju postojala svijest i volja da postupaju sa nedopuštenom pobudom, tuženik ad.2 je šogor tuženika ad.1, nedvojbeno je i životno, svima jasno, da mu je odlučio pomoći u namjeri da isele mldb tužiteljicu i njenu majku i zz iz njihovog doma, unatoč utanačenju iz ugovora o diobi bračne stečevine da će njih dvije nastaviti živjeti u predmetnom stanu nakon razvoda braka, te da mldb tužiteljica u konačnici ne dobije u vlasništvo ovaj stan nakon otplate kredita, a da tuženik ad.1 u biti razvrgnućem ostvari preko tuženika ad.2 polovinu vrijednosti nekretnine. Ovakav dogovor tuženika u ovom slučaju predstavlja nedopuštenu pobudu i postupanje suprotno moralu društva, prisilnim propisima i Ustavu Republike Hrvatske. Pravilno se tužiteljica poziva na odredbu čl.271. i čl.273. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23, 155/23, dalje: ZOO), prema odredbi čl.271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, što ovdje zaista jest slučaj, prema stavu ovog suda. Odredbom čl.273. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora. Dakle, u ovom slučaju ugovor o darovanju besplatan je pravni posao, zaključen između tuženika, iako sada, bez uspjeha (a to je i irelevantno) tuženici u biti žele prikazati da je tuženik ad.1 tuženiku ad.2 darovao svoju polovinu nekretnine radi financijske pomoći, da mu vrati tu financijsku uslugu, za ponoviti je, bez uspjeha i to je nebitno u ovom slučaju. Dakle, tuženici su zaključili besplatan pravni posao, a sve i da su zaključili i ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine, radi se o eklatantnom primjeru nedopuštene pobude, a tuženik ad.2 je za to znao i morao znati, to je i logično i životno i za ovaj sud nema drugačijeg objašnjenja, od ovog, da je tuženik ad.2 kao šogor tuženika ad.1, sa svime upoznat, zajedno sa tuženikom ad.1 zaključio ovaj ugovor o darovanju da pomogne tuženiku ad.1 sa pobudom da tužiteljica i njena majka isele iz stana i da se stan proda na javnoj dražbi u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, što je tuženik ad.2 kao pravnu radnju i poduzeo. Za zaključiti je ponovno da je ugovor o darovanju predmetne nekretnine zaključen između tuženika ništetan pravni posao i da ne proizvodi učinke, uopće, dakle, temeljem tog pravnog posla tuženik ad.2 upisao je svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, to je razvidno iz povijesnog pregleda iz zemljišnih knjiga sa web stranice "Uređena zemlja", utvrđeno i isprintano od strane sutkinje kod izrade ove odluke, dakle, potrebno je bilo kod odlučivanja o glavnom zahtjevu tužiteljice vezano za ništetnost pravnog posla, odlučiti i da se uspostavi ranije stanje upisa u zemljišnim knjigama jer ugovor o darovanju ne proizvodi pravni učinak te su suvlasnici predmetne nekretnine i dalje majka tužiteljice ŽŠ i tuženik ad.1. Sud drži da je zaista motiv zaključenja Ugovora o darovanju između tuženika bio osujetiti mldb. tužiteljicu da koristi predmetnu nekretninu u smislu stanovanja i da u konačnici ne stekne pravo vlasništva ½ dijela predmetne nekretnine od njenog oca nakon potpune otplate namjenskog kredita. Sud drži da je tuženik ad. 2 bio i jest u cijelosti upoznat sa svim obiteljskim prilikama i neprilikama tuženika ad. 1, da je potpuno svjestan što se u biti darovanjem pokušalo postići, kao krajnji i jedini cilj tuženika ad. 1 i da mu je u tome odlučio pomoći. Prema stavu ovog suda, financijske transakcije tuženika i pozajmljivanje novca kao i svrha eventualnog pozajmljivanja novca, nije od važnosti u ovom slučaju, sud drži da je tuženik ad. 1 odlučio odustati od preuzetih obveza po Ugovoru o diobi bračne stečevine, odlučio je zadržati polovinu predmetnih nekretnina u svom vlasništvu i u tom pravcu je, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina odlučio svojih ½ dijela darovati svom šogoru – tuženiku ad. 2. Temeljem svih izvedenih dokaza, a sud drži da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje, sud drži da je predmetni Ugovor o darovanju bez prave predaje zaključen između tuženika ništetan pravni posao i da ne proizvodi pravne učinke niti između tuženika niti prema bilo kome, posljedica ništetnosti djeluje prema svima i ex tunc, tako da ovo darovanje nema učinke i kao da nije poduzeto. Na snazi ostaje Ugovor o diobi bračne stečevine i sva prava i obveze iz tog ugovora, pa tako i pravo tužiteljice na koje može paziti i otac i majka, dakle, i otac i majka mldb. tužiteljice trebaju u budućnosti postupati sukladno preuzetim obvezama iz tog pravnog posla i pri tom paziti da se ne naruše prava njihove mldb. kćeri koja su u njenu korist njih dvoje zajednički tim pravnim poslom ustanovili. Za navesti je da je pregledom kaznenog predmeta ovog suda broj K-1375/21 utvrđeno da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo ovom sudu optužnicu pod brojem KO-DO- 1270/21 dana 30.studenog 2021.godine protiv tuženika ad.1 i ad.2. radi zaključenja upravo predmetnog ugovora o darovanju nekretnine bez prave predaje u posjed, sa ciljem da osujete pravo na stan – stvar, otuđili stvar na kojoj drugi imaju pravo uživanja, pa da su time počinili kazneno djelo protiv imovine-povredom tuđih prava opisano i kažnjivo po čl.241.st.1. Kaznenog zakona. Optužnica je potvrđena rješenjem ovog suda, ovaj predmet nije još okončan.
Radi navedenog odlučeno je kao u tč.I. izreke ove presude, vezano za dio glavnog zahtjeva tužiteljice. Što se tiče preostalog dijela glavnog zahtjeva tužiteljice, za navesti je da mldb tužiteljica zaista nije aktivno legitimirana tražiti utvrđenje da je vlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela i upis tog dijela na njeno ime u zemljišnim knjigama. Jednostavno rečeno, ne postoji pravni osnov u vrijeme presuđenja temeljem kojeg bi tužiteljica stekla pravo na upis prava vlasništva dijela predmetne nekretnine na svoje ime, jer to nije mogla steći temeljem valjanog pravnog posla niti temeljem zakona. Ugovor o diobi bračne stečevine jasan je u dijelu da će tuženik ad.1 prenijeti na tužiteljicu svoj dio predmetne nekretnine nakon potpune otplate kredita iz kojeg je nekretnina kupljena, dakle, nakon što majka tužiteljice otplati svoje dio, što još nije slučaj i neće biti slučaj još godinama, s obzirom na datum otplate kredita. Dakle, ovaj zahtjev tužiteljice je preuranjen, pa sud o osnovanosti nije ni odlučivao, u ovom trenutku ne postoji pravo, pravni osnov temeljem kojeg bi tužiteljica stekla pravo vlasništva ½ dijela predmetne nekretnine u odnosu na tuženika ad.1, odnosno tuženike, pa je ovaj dio glavnog zahtjeva tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan. Kako je dio glavnog zahtjeva tužiteljice odbijen kao neosnovan, to je valjalo odlučiti o njenom podrednom tužbenom zahtjevu kojim ona potražuje naknadu štete od tuženika ad.1 u iznosu od 562.500,00 kuna, sada 74.656,58 eura po fiksnom tečaju konverzije sa zakonskim zateznim kamatama od 7.travnja 2021.godine do isplate. Ovaj zahtjev tužiteljice spram tuženika ad.1 nije osnovan, naime tužiteljica nije vlasnica niti suvlasnica predmetnog stana, pa joj tuženik ad.1 nije prouzročio štetu radi otuđenja njegove polovine stana tuženiku ad.2, visinu ovog zahtjeva nije ni trebalo utvrđivati, očito se radi o tržišnoj vrijednosti polovine predmetne nekretnine. Kako ugovor o darovanju zaključen između tuženika nije valjan pravni posao, jer je ništetan pravni posao, to se stanje suvlasništva vraća, učinak ex tunc, u vrijeme kada su upisani suvlasnici nekretnine bili majka tužiteljice i tuženik ad.1, njen otac, pa i iz ovog razloga podredni zahtjev nije osnovan, pored okolnosti što tužiteljica nije uopće pretrpjela štetu, ista nije niti aktivno legitimirana, jer u ovom trenutku nije suvlasnica stana, za postavljanje podrednog zahtjeva za naknadu štete spram tuženika ad.1..
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), tužiteljici je obistinjen cjelokupan trošak potreban za vođenje postupka jer ista nije uspjela u razmjerno neznatnom zahtjevu radi čega nisu nastali posebni troškovi, a za dio zahtjeva u kojem tužiteljica nije uspjela nije niti nastao bilo kakav poseban trošak. Dakle, obistinjeni trošak tužiteljici vezano za v.p.s. od 113.017,50 kuna (sada 15.000,00 EUR po fiksnom tečaju konverzije) odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR; pristupa na odgođeno ročište od dana 23.ožujka 2023.godine u iznosu od 125,00 EUR (25%); sastava podneska od 22.svibnja 2024.godine u iznosu od 500,00 EUR; zastupanja na ročištima održanim dana 17.listopada 2023.godine, 29.veljače 2024.godine i 15.listopada 2024.godine u iznosu od po 500,00 EUR; što ukupno zbrojeno daje iznos od 2.625,00 EUR; na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a, što ukupno zbrojeno daje iznos od 3.281,25 EUR, koliko su na ime naknade parničnog troška tuženici solidarno obvezani isplatiti tužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Zahtjev ranijeg umješača (majke i zz mldb.tužiteljice) istoj nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije osnovan, niti u jednom dijelu.
U Splitu, 10. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. mal. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. Peri Toliću, odvj. u Splitu – kao pun.ranijeg umješača na strani tužiteljice
