REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1704/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja FHI iz [adresa], House 22, 37 Road, Third Avenue, Gwarinpa, Abuja, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Blažević, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, protiv tuženika Ministarstva vanjskih i europskih poslova, VI. Uprave za konzularne poslove, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, OIB: 43541122224, radi zahtjeva za kratkotrajnu vizu, 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova, VI. Uprave za konzularne poslove, KLASA: UP/II-216-03/24-01/1, URBROJ: 521-VI-02-01/MP-24-04 od 12. veljače 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Veleposlanstava Republike Hrvatske u Pretoriji, KLASA: UP/I-216-03/23- 02/4014, URBROJ: 521-ZAF-02-23-2 od 2. studenoga 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja, državljanina Savezne Republike Nigerije, za vizu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da tuženik kao jedinu relevantnu okolnost za donošenje pobijanog rješenja uzima to što mu je odbijen zahtjev za posjet Republici Litvi od strane Kraljevine Belgije jer je postojala osnovana sumnja u njegovu namjenu da napusti državno područje države članice prije isteka vize i jer nije dostavio dokaz da je u mogućnosti zakonito pribaviti sredstva za uzdržavanje za trajanje planiranog boravka ili za povratak u zemlju podrijetla ili boravišta ili tranzit u treću zemlju u kojoj bi bio siguran da će biti prihvaćen te da kao relevantnim ističe da nikada prije nije putovao niti u jednu drugu državu članicu Europske unije ili Schengenskog područja. Smatra da svaki zahtjev za vizu treba promatrati odvojeno i neovisno od drugih, a naročito u konkretnom slučaju gdje je dostavio svu traženu dokumentaciju i izričito naveo svrhu svog dolaska te je dokazao da ima rezerviran smještaj i osigurana sredstva za traženi boravak u Republici Hrvatskoj. Navodi da je ostvario niz kontakata sa pravnim i privatnim osobama na području Republike Hrvatske, ali za realizaciju poslovnih odnosa je nužno da dobije vizu i dođe u Republiku Hrvatsku. Navodi da on i CHI, vlasnik obrta [obrt], rade na velikom projektu radi uspostavljanja veze s Nigerijskim nogometnim savezom NFF te su imali u planu pokrenuti tečaj nogometne analize i skautiranja mladih ljudi i nogometaša u Nigeriji, a od prije je ostvario pozitivnu suradnju s Veleučilištem Aspira s kojom surađuje na internacionalnim razmjenama studenata iz Republike Hrvatske koji žele studirati u Nigeriji i iz Nigerije koji žele studirati u Republici Hrvatskoj. Stoga navodi da je opravdao i svrhu i uvjet planiranog boravka u Republici Hrvatskoj.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje. Traži trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura te razgledavanje spisa u iznosu od 50,00 eura, ukupno 1.050,00 eura.

4. Tuženik u opširnom odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je postupak proveden sukladno članku 17. Zakona o strancima te da je odluka o odbijanju vize donesena na osnovi negativnog mišljenja Ministarstva unutarnjih poslova koje je obvezujuće i činjenica utvrđenih tijekom postupka izdavanja vize od strane Veleposlanstva Republike Hrvatske u Pretoriji. Navodi da mu je viza odbijena temeljem članka 32. stavka 1. točke e) alineje 2. Zakonika o vizama jer nisu bili opravdani svrha i uvjeti namjeravanog boravka te stavka 1. podstavka 2. istog članka jer postoji osnovana sumnja u pouzdanost izjava danih u pogledu (nije navedeno) i zato jer postoji osnovana sumnja u namjeru tužitelja da napusti državno područje države članice prije isteka vize. Ističe da je pribavio od drugog viznog tijela očitovanje te je Ministarstvo unutarnjih poslova dostavilo negativno mišljenje, a nije imao razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost utvrđenja djelatnika Veleposlanstva Republike Hrvatske u Pretoriji te zabilješkama iz ovog i prethodnih predmeta i utvrđenog od strane policijskih službenika na terenu te je zaključeno kako nisu ispunjeni svrha i uvjeti boravka i kako postoji opravdana sumnja u pogledu izjava tužitelja, kao i sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava. Navodi da je neosporno utvrđeno kako je tužitelj u siječnju 2023., dakle neposredno prije planiranog dolaska u Republiku Hrvatsku, u Veleposlanstvu Kraljevine Belgije (koja zastupa Litvu u Nigeriji) podnio zahtjev za posjet Republici Litvi u svrhu turističkog posjeta. Od strane Kraljevine Belgije je odbijen jer je postojala osnovana sumnja u namjeru žalitelja da napusti državno područje države članice prije isteka vize i jer nije dostavio dokaz da je u mogućnosti zakonito pribaviti sredstva za uzdržavanje za trajanje planiranog boravka ili za povratak u zemlju podrijetla ili boravišta ili tranzit u treću zemlju u kojoj bi bio siguran da će biti prihvaćen. Ističe kako tužitelj prije nikada nije putovao ni u jednu drugu članicu Europske unije ili Schengenskog područja i nije podnio niti jedan dokaz da ima iskustva u putovanjima te je time bilo dodatno upitno kako je za prvi posjet Europi, osoba koja nikada prije nije putovala u druge dijelove Europe, izabrala Litvu i turistički posjet od 13 dana, ne umanjujući značaj Litve kao turističke destinacije. Navodi da se sukladno odredbama članka 24. Pravilnika o vizama (Narodne novine 109/2021) i stavka 7., članka 21. Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) donošenje odluke o zahtjevu temelji na vjerodostojnosti i pouzdanosti priložene dokumentacije te na istinitosti i pouzdanosti izjava podnositelja zahtjeva. Pri tome, ovlašteni službenik odlučuje o zahtjevu na osnovi raspoloživih činjenica i dokaza te vlastite procjene, zajedno i pojedinačno. Navodi da je uvidom u Hrvatski vizni informacijski sustav (HVIS) utvrđeno da je tužitelju ovo treći po redu zahtjev, nakon onih u siječnju i ožujku 2023., koja su negativno riješena te mu viza nije bila izdana. Unatoč tomu što se svaki zahtjev za vizu promatra odvojeno i neovisno od drugih zahtjeva, smatra da nije neopravdano uzeti u obzir okolnosti i činjenice koje su nastale ili su ustanovljene tijekom obrade prethodnih zahtjeva za vizu istoga podnositelja, osobito ako prethodno utvrđene činjenice dodatno rasvjetljavaju i pojašnjavaju okolnosti ne samo vezane uz podnositelja zahtjeva nego i uz jamca-pozivatelja te svrhu i uvjete namjeravanoga boravka. Tužiteljev se zahtjev za vizu nipošto ne može promatrati izolirano od njegovih prethodnih zahtjeva u istu ili drukčiju svrhu: poslovnog posjeta pravnoj osobi Veleučilišta Aspira bez cjelokupne propisane dokumentacije ili turističkom posjetu Republici Litvi. Tijekom obrade tužiteljevog zahtjeva za vizu u ožujku 2023. godine, kada je naveo kako je namjera poslovni posjet pravnoj osobi Veleučilište Aspira, tijekom postupka obrade zahtjeva utvrđeno je kako je dekan Veleučilišta Aspira odbio potpisati jamstveno pismo čime nisu potvrđeni svrha i uvjeti boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj te je njegov zahtjev za vizu odbijen. Isto tako, ni u ovom zahtjevu za vizu Veleučilište Aspira nije dostavila jamstveno pismo, iako je tužitelj naveo kako će se tijekom boravka u Republici Hrvatskoj sastati s predstavnicima Aspire.5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da nije dokazao da je posredovao u dovođenju ijednog državljana Savezne Republike Nigerije na studij u Republiku Hrvatsku, a niti da je netko od hrvatskih državljana otišao na studiju u Saveznu Republiku Nigeriju. Činjenica kako ni pri drugom podnošenju zahtjev za vizu Veleučilište Aspira nije izdalo jamstveno pismo ukazuje na postojanje sumnje u istinitost izjava i vjerodostojnost tužitelja jer je teško razumjeti da Veleučilište koje namjerava ostvariti gospodarski interes i suradnju s osobom koja dolazi iz migracijski vrlo rizične države izbjeglo potpisati takvu ispravu, ako bi bilo uvjereno u vjerodostojnost te osobe. Vezano za navode tužitelja kako je svojim dolaskom namjeravao uspostaviti suradnju na velikom projektu u kojem se uspostavljaju veze s Nigerijskim nogometnim savezom te su imali u planu pokrenuti tečaj nogometne analize i skautiranja mladih ljudi i nogometaša u Nigeriji te bi Nigerijski nogometni savez trebao podržati navedeni projekt, napominje kako se tužitelj ničime nije identificirao kao djelatnik Nigerijskog nogometnog saveza, niti postoji ikakav trag suradnje s Hrvatskim nogometnim savezom, teško je za vjerovati da bi se takva suradnja odvijala mimo ovlaštenih nogometnih institucija, poglavito od osobe za koje nije razvidno u kakvoj je vezi sa sportom. Navodi da se slijedom svega navedenoga, ni u kojem slučaju se ne može tvrditi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Dapače, s obzirom da se radilo o potencijalnom ostvarivanju gospodarskog interesa Republike Hrvatske, samom predmetu je pristupljeno s dužnom pažnjom te su pomno sagledane sve okolnosti zahtjeva od strane svih nadležnih tijela u postupku te je doneseno rješenje kako se zahtjev za vizu odbija. Dodatno, tuženik smatra kako tužitelj, s obzirom na sva saznanja prikupljena u postupku i djelomično prikupljenoj dokumentaciji, nije dokazao namjeru povratka u Saveznu Republiku Nigeriju. Konačno, navodi da se odluka viznoga i žalbenoga tijela temeljila na očitoj nedosljednosti i kontradiktornosti u priloženoj dokumentaciji tužitelja, kako u ovom tako i u prethodnim zahtjevima, i operativne provjere na terenu, a k tomu je na temelju nje Ministarstvo unutarnjih poslova dalo negativno mišljenje, koje je u postupku izdavanja vize obvezujuće za tijela vanjskih poslova. Činjenica da tužitelj nema nikakvu povijest putovanja i da je nedavno namjeravao turistički posjetiti Republiku Litvu u trajanju od 13 dana, da je krajnje upitna njegova moguća uloga u povezivanju hrvatskih i nigerijskih studenata i omogućavanje studiranja na fakultetima u drugim državama, da mu je Veleučilište u dva navrata uskratilo izdati jamstveno pismo iako je produbljivanje suradnje s njima navedeno kao temeljna svrha putovanja, dokazuje kako nije opravdao svrhu i uvjete svojega namjeravanoga boravka u Hrvatskoj što potvrđuje opravdanost i nužnost uskrate vize.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS- a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22) propisano je da prije izdavanja vize za kratkotrajni boravak diplomatska misija odnosno konzularni ured dužan je u slučajevima utvrđenim provedbenim propisima zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove.

10. Prema stavku 2. toga članka Zakona prije davanja suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka ministarstvo nadležno za vanjske poslove dužno je u slučajevima utvrđenim provedbenim propisima zatražiti mišljenja Ministarstva i Sigurnosno- obavještajne agencije koja su obvezujuća.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj 3. studenoga 2023. putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Pretoriji podnio zahtjev za kratkotrajnu vizu ''C'' u svrhu poslovnog posjeta.

12. Kao razlog traženja vize naveo je da je ostvario niz poslovnih kontakata sa privatnim i poslovnim osobama, ali da je za realizaciju potreban osobni dolazak. Naveo je da on i CHI, vlasnik obrta [obrt], rade na velikom projektu radi uspostavljanja veze s Nigerijskim nogometnim savezom NFF te su imali u planu pokrenuti tečaj nogometne analize i skautiranja mladih ljudi i nogometaša u Nigeriji, a od prije je ostvario pozitivnu suradnju s Veleučilištem Aspira s kojom surađuje na internacionalnim razmjenama studenata iz Republike Hrvatske koji žele studirati u Nigeriji i iz Nigerije koji žele studirati u Republici Hrvatskoj.

13. Nakon provedenog postupka tužitelju je odbijena viza iz razloga nedosljednosti i kontradiktornosti priložene dokumentacija i operativnih provjera na terenu, a osim toga je Ministarstvo unutarnjih poslova dalo negativno mišljenje, koje je u postupku izdavanja vize obvezujuće za tijela vanjskih poslova. Utvrđeno je da tužitelj nema nikakvu povijest putovanja i da je nedavno namjeravao turistički posjetiti Republiku Litvu u trajanju od 13 dana, da je krajnje upitna njegova moguća uloga u povezivanju hrvatskih i nigerijskih studenata i omogućavanje studiranja na fakultetima u drugim državama, da mu je Veleučilište u dva navrata uskratilo izdati jamstveno pismo iako je produbljivanje suradnje s njima navedeno kao temeljna svrha putovanja, te da se ničime nije identificirao kao djelatnik Nigerijskog nogometnog saveza, niti postoji ikakav trag suradnje s Hrvatskim nogometnim savezom, a teško je za vjerovati da bi se takva suradnja odvijala mimo ovlaštenih nogometnih institucija, poglavito od osobe za koje nije razvidno u kakvoj je vezi sa sportom.

14. Sve navedeno dokazuje kako tužitelj nije opravdao svrhu i uvjete svojeg namjeravanoga boravka u Hrvatskoj te mu je pravilno viza uskraćena.

15. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti zakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

16. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

17. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Petar Blažević, Split, Mažuranićevo šetalište 14

2. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, VI. Uprava za konzularne poslove, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8

3. U spis