Poslovni broj: P-635/2024-75

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Bošković-Slivonji, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisustvu punomoćnika stranaka, 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženica ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja BP, 450 [adresa]. 12, Los Angeles, CA, 90020 SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 5.529,34 EUR sa zateznom kamatom na iznos 4.015,76 EUR tekućom od 8. ožujka 2016. do isplate po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženice 54. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54) dijela zk.č.br. 500/12, u naravi STAMBENA ZGRADA RADNE OZNAKE O- 604/3, POPISNI BROJ 19011, BABURIČINA ULICA BROJ 1-9, površine 1017 m2, a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s pravom vlasništva na stanu br. 3- dvosobnom stanu s nusprostorijama u VIII (osmom) katu, površine 56,13 čm, drugi ulaz [adresa], a koji stan je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i namirenjem tužitelja iz ostvarene kupoprodajne cijene.

II. Odbija se tužbeni zahtjev na trpljenje sudske prodaje nekretnine iz stavka I. i namirenja iz kupoprodajne cijene te nekretnine, a radi namirenja tražbine tužitelja preko iznosa navedenog u stavku I. s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 5.143,10 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 10. ožujka 2016. protiv tuženice tvrdi da je s tuženicom sklopio Ugovor o zajmu broj 120403HKik od 3. travnja 2012. koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Lade Draškić pod poslovnim brojem OV- 1808/12. Tražbina iz predmetnog Ugovora je osigurana hipotekom koja je upisana na nekretnini tuženice opisane u izreci presude. Tražbina za koju je upisana hipoteka iznosi 21.229,74 EUR s godišnjom kamatom od 6,96% u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dana plaćanja s rokom otplate 3. svibnja 2016. te s eventualnim ovršnim troškom. Tuženica je do dana podnošenja ove tužbe uplatila samo iznos od 3.749,00 kuna. Obzirom da je tuženica samo djelomično vratila zajam, a cijela tražbina je dospjela na isplatu, to predlaže usvojiti hipotekarnu tužbu namirenjem tražbine u iznosu od 256.266,14 kuna sa zateznim kamatama sudskom prodajom nekretnine tuženice i namirenjem iz kupoprodajne cijene. Potražuje parnični trošak.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedopuštenosti tužbe iz razloga što tužitelj raspolaže solemniziranom ispravom (Ugovorom o zajmu) koji ima snagu ovršne isprave temeljem kojeg se može pokrenuti ovrha. Iz tog razloga tužitelj nema pravni interes tražiti namirenje tražbine iz Ugovora o zajmu hipotekarnom tužbom. Ističe da nije sporno da je između tužitelja, kao zajmodavca i tuženice, kao zajmoprimca i založnog dužnika i njenog sina VP, kao solidarnog jamca sklopljen Ugovor o zajmu i da je temeljem tog Ugovora osnovana i upisana hipoteka na nekretnini tuženice u korist tužitelja. Osporava visinu tražbine jer je solidarni jamac VP uplaćivao rate na sudski polog što nije uzeto u obzir kod obračuna duga. Ističe prigovor ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu, o čemu se vodi parnica kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu između tuženice, VP kao tužitelja i ovdje tužitelja kao tuženika. Predlaže prekid ovog postupka do okončanja tog postupka. Smatra da nisu ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za hipotekarnu tužbu jer tuženica nije mogla izvršavati obveze iz ugovora o zajmu budući da je kreditni ured zatvoren i protiv odgovornih osoba su pokrenuti kazneni postupci zbog sumnje u sklapanje zelenaških ugovora i zločinačko udruživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je rješenjem od 9. ožujka 2017. prekinuo ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4401/12.

4. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4401/2012 od 1. srpnja 2020. utvrđeno je da je Ugovor o zajmu broj 120403HKiK sklopljen između tužiteljice ČP iz [adresa] i VP iz [adresa] i tuženika RP iz [adresa], 450 [adresa]. apt. 12, [adresa], CA 90020 od 3. travnja 2012. solemniziran kod javnog bilježnika Lade Draškić pod brojem OV-1808/2012 ništetan u dijelu kojim je ugovoreno da su tužitelji, osim glavnice od 70.000,00 kuna i propisanih kamata, dužni tuženiku vratiti i preostali dio glavnice od 89.500,00 kuna s ugovorenim kamatama i troškovima zajma od 24.201,49 kuna (stavak I). Odbijen je tužbeni zahtjev za poništaj predmetnog ugovora (stavak II). Naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 40.625,00 kuna sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2020. do isplate (stavak III.). Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2260/20 od 24. siječnja 2021.

5. Nakon donošenja gore navedene presude tuženik je ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu te je dodatno istaknuo da je založno pravo akcesorne naravi, što znači da ukoliko se tražbina tužitelja temelji na ništetnom ugovoru, pa makar ta ništetnost bila i djelomična, tada se tražbina tužitelja ne može ostvariti na nekretnini tužene na kojoj je upisano založno pravo. U tom smislu se pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-13/95 od 10. rujna 1998. No, ukoliko sud zauzme suprotno stajalište ističe da bi, prema pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tuženica bila u obvezi vratiti tužitelju zajam u iznos od 70.000,00 kuna, uvećano za zatezne kamate, a ne iznos tražbine za koji je upisana hipoteka, a u kojem dijelu je Ugovor o zajmu utvrđen ništetnim. Budući da je nesporno da je tužena vratila zajam u iznosu od 3.749,00 kuna, za taj iznos valja umanjiti preostali dug tužene. Ističe prijeboj za tražbinu tuženika prema tužitelju s osnova parničnih troškova sukladno presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4401/12 od 1. srpnja 2012. u iznosu od 40.625,00 kuna sa zateznim kamatama.

6. Tužitelj je podneskom od 28. rujna 2023., nakon izvršenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženici trpjeti namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 5.592,34 EUR sa zateznom kamatom od 8. ožujka 2016. do isplate sudskom prodajom nekretnine opisane u izreci presude i namirenja tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene. Potražuje parnični trošak.

7.Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Obzirom da je u ovoj fazi postupka za povlačenje tužbe potreban pristanak tuženika (čl. 193. st. 2. ZPP-a), a tuženik je uskratio pristanak, to je sud zanemario dispoziciju tužitelja i meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu.

8. Rješenjem ovog suda od 29. travnja 2024. je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari jer je sud zauzeo stav da tužitelj nema pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe jer raspolaže ovršnom ispravom – Ugovorom o zajmu u formi javnobilježničkog akta temeljem kojeg može provesti ovrhu.

9. Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž-937/2024 od 9. srpnja 2024. ukinuo rješenje ovog suda i vratio predmet na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu jer je zanemario činjenicu da tužitelj nije stranka u postupku solemnizacije javnobilježničkog akta pa kao takav nema aktivnu legitimaciju za ishođenje potvrde ovršnosti na Ugovoru o zajmu pa time niti za pokretanje ovršnog postupka. Stoga tužitelj ima pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe.

10. Tijekom postupka sud je pročitao dijelove spisa P-4401/2012, Ugovor o zajmu (list 5-12), izvadak iz zemljišne knjige (list 13), otvorene stavke dužnika (list 13-14) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po Lobaš d.o.o. (list 217-231).

11. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za namirenjem tražbine iz Ugovora o zajmu sudskom prodajom nekretnine tuženice na kojoj je osnovano i upisano založno pravo u korist tužitelja.

13. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao zajmodavca, i tuženice i VP, kao založnog dužnika, sklopljen Ugovor o zajmu od 3. travnja 2012. koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Lade Draškić pod poslovnim brojem OV-1808/2012. Nije sporno da je u korist tužitelja upisana hipoteka na nekretnini tuženice opisane u izreci presude radi osiguranja tražbine iz Ugovora o zajmu. Također, nije sporno da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4401/2012 od 1. srpnja 2020. u postupku koji se vodio po tužbi ovdje tuženice i VP protiv ovdje tuženika odlučeno da je Ugovor o zajmu od 3. travnja 2012. ništetan u dijelu kojim je ugovoreno da su tužitelji, osim glavnice od 70.000,00 kuna i propisanih kamata, dužni vratiti i preostali dio glavnice od 89.500,00 kuna s ugovorenim kamatama i troškovima zajma od 24.201,49 kuna. Konačno, nije sporno da je tuženica vratila tužitelju dio zajma u iznosu od 3.749,00 kuna te da je tužitelj po gore navedenoj presudi dužan naknaditi parnični trošak tuženici i VP u iznosu od 40.625,00 kuna sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2020. do isplate.

14. Sporno je da li su ispunjene pretpostavke za hipotekarnu tužbu obzirom na tvrdnju tuženice da ispunjenje ugovora nije bilo moguće zbog okolnost na strani tužitelja. Također, sporna je preostala tražbina iz Ugovora o zajmu obzirom na tvrdnju tuženice da je ista vraćala zajam uplatama na sudski polog. Sporno je i da li tužitelj ima pravo namirenje svoje tražbine ostvarivati hipotekarnom tužbom kad je Ugovor o zajmu iz kojeg proistječe tražbina djelomično utvrđen ništetnim.

15. Na prvom mjestu se ističe da je pravno pitanje dopuštenosti tužbe zbog nedostatka pravnog interesa riješeno odlukom Županijskog suda u Osijeku koji je izrazio svoj pravni stav da tužitelj ima pravni interes podnijeti hipotekarnu tužbu.

16. Što se tiče drugog pravnog pitanja i to da li djelomična ništetnost Ugovora o zajmu utječe na opstojnost založnog pravo kojim se osigurava tražbina iz tog ugovora valja reći da sud ne prihvaća pravni stav tuženika. Naime, tuženik smatra da se tužitelj nema pravo namiriti iz vrijednosti zaloga iz razloga jer tražbina koja se osigurava zalogom djelomično ne postoji zbog ništetnosti. Ovaj sud je stava da se ovdje ima primijeniti članak 301. stavak 5. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) koja odredba propisuje da založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine kao cjeline, pa se opterećenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem tražbine, ako nije što drugo zakonom određeno. Očito je intencija zakonodavca da se smanjenjem tražbine ne dira u založno pravo. Shodno tome ovaj sud je stava da ni činjenica ne opstojnosti čitave tražbine osigurane zalogom ne utječe na založno pravo i iz njega izvedeno pravo na namirenje.

17. Što se tiče tvrdnje tuženice da ispunjenje obveze vraćanja zajma nije bilo moguće jer je vjerovnik bio nepoznat valja ukazati na članak 186. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. - dalje: ZOO) koja predviđa mogućnost za dužnika da svoju obvezu isplate izvršava na sudski polog ili kod treće ovlaštene osobe. Pritom valja reći da tuženica ničime nije dokazala svoju tvrdnju da je svoju obvezu djelomično ispunila uplatom na sudski polog pa su takvi navodi ocijenjeni paušalnim, a tvrdnje tuženice o nemogućnosti ispunjenja neutemeljene jer je mogla nastaviti plaćati rate na polog kod suda.

18. Iz navedenog proizlazi da tužitelj ima pravo na namirenje tražbine iz vrijednosti založene nekretnine. Visinu tražbine sud je utvrdio vještačenjem uvažavajući činjenicu da tužitelj ima prema tuženiku tražbinu s osnova zajma i nespornu činjenicu da tuženik ima tražbinu prema tužitelju s osnova parničnog troška dosuđenog u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Stranke su učinile nespornim da je došlo do prijeboja međusobnih potraživanja (podnesak tuženice list 234 i tužitelja list 241) pa time da su se ispunili učinci prijeboja (članak 196. ZOO-a)

19. Na okolnost visine duga sud je izveo vještačenje po Lobaš d.o.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da dug tuženika prema tužitelju na dan 29. veljače 2016. iznosi 11.887,35 EUR (uračunavajući i nespornu uplatu tuženice u iznosu od 3.749,00 kuna), a dug tužitelja prema tuženiku iznosi 6.295,01 EUR. Sud je prihvatio vještačenje jer je isto napravljeno po pravilima struke te je obrazloženo jasnim razlozima koji su utemeljeni na podacima iz dokumentacije u spisu pri čemu je sud uzeo u obzir da stranke nemaju primjedbe na vještačenje i da prihvaćaju obračun vještaka.

20. Iz nalaza i miljenja vještaka sud je utvrdio da nakon prijeboja preostaje tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.592,34 EUR (u što je uračunata zatezna kamata u iznosu od 1.576,58 EUR na dan 29. veljače 2016.). Na iznos glavnice duga od 4.015,76 EUR teče daljnja kamata od 1. ožujka 2016. do isplate. No, kako tužitelj potražuje zateznu kamatu od kasnijeg datuma (8. ožujka 2016) to je tražbina utvrđena u skladu s njegovim zahtjevom (članak 2. stavak 1. ZPP-a).

21. Stoga je, temeljem članka 336. ZVDSP, valjalo naložiti tuženici trpljenje namirenja tražbine iz vrijednosti nekretnine sudskom prodajom iste.

22. Tužitelj je inicijalno tužbom tražio da se namiri tražbina u iznosu od 34.012,36 EUR. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za namirenjem tražbine preko iznosa 4.015,76 EUR s pripadajućom zateznom kamatom kako je to obrazloženo u prethodnom odlomku ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR. Vrijednost predmeta spora je određena prema visini tražbine radi koje je podnesena hipotekarna tužba. U tužbi je kao visina tražbine naznačen iznos od 256.266,14 kuna/34.012,36 EUR, koja je samo djelomično ocijenjena osnovanom. Tužitelj je u osnovi i visini uspio u omjeru od 11% jer je inicijalno tražio prodaju nekretnine za iznos od 34.012,36 EUR, a uspio je s prodajom nekretnine za iznos tražbine od 4.015,76 EUR. Stoga je tuženik uspio u pretežitom dijelu od 89%. Tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova u omjeru od 78%.

24. Tuženici je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 5.143,10 EUR koji se odnosi na trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2016., 14. veljače 2017., 20. siječnja 2022., 30. kolovoza 2023. u iznosu od 500 bodova za svaki (Trb. 8/1), zastupanja na ročištima 9. ožujka 2017., 16. studenog 2021., 11. svibnja 2022., 13. veljače 2023., 15. siječnja 2024., 21. ožujka 2024. i 3. prosinca 2024. u iznosu od 500 bodova za svako (Tbr. 9/1), podneska od 28. listopada 2021., 2. listopada 2023. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8/3), uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 387,55 EUR za svaku.

25. Tuženici nije priznat sastav podneska od 19. prosinca 2022. jer isti nije bio potreban. Nije joj priznat sastav podneska od 13. veljače 2023. jer je navode iz istog mogla iznijeti na ročištu.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjeraka županijskom sudu putem ovoga suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice