REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4365/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. studenoga 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Kristine Starčević Pavelka, odvjetnice, te punomoćnice tuženika TD, zaposlenice tuženika, dana 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GD u cijelosti koji glasi: "I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, Zagreb, koji je pokrenut Zahtjevom tuženika za izravnu naplatu od 30. kolovoza 2019. temeljem Izjave o zapljeni računa od 20. prosinca 2007. na kojoj je potpis tužitelja ovjeren od strane javne bilježnice Anice Hukelj pod brojem OV-2279/07.
II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik dana 30.8.2019. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne isprave – Izjave o zapljeni računa od 20.12.2007. na kojoj je potpis tužitelja ovjeren od strane javne bilježnice Anice Hukelj pod brojem OV-2279/07, a da je tužitelj zaključkom ovoga suda u predmetu poslovni broj Ovr-3146/2019 od 7.10.2019. upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom. Naime, tužitelj smatra da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom jer je ovršna isprava – Izjava o zapljeni računa stekla to svojstvo 20.12.2007. tj. danom izdavanja pa je protekao rok od 10 godina u kojem se može tražiti ovrha zbog nastupanja zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izreci te potražuje naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ovakve tvrdnje tužitelja smatra neosnovanim bez obzira što je zapljena računa na temelju zadužnice i bianco zadužnice regulirana odredbama Ovršnog zakona prema kojima je zadužnica doista ovršna isprava i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja, a to iz razloga što se je potpis na zadužnici do donošenja novog Ovršnog zakona 2010. samo ovjeravao pa ista nije imala svojstvo javnobilježničkog akta radi čega se u konkretnom slučaju primjenjuju opći zastarni rokovi sukladno Zakonu o obveznim odnosima, a ne odredba čl. 233. Zakona o obveznim odnosima s time da na temelju odredbe čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, dok je st. 2. istog članka propisano da isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate pa u konkretnom slučaju zastarni rokovi počinju teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze tj. od dospijeća svakog anuiteta s obzirom da predmetni kredit nije otkazan, a navedena zadužnica je izdana prije roka dospijeća. Slijedom navedenoga, tuženik smatra da je predmetna zadužnica, kao instrument osiguranja, aktivirana u roku pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti s time da je na ročištu 13.10.2023. naveo da je od 16.10.2020. osnova broj Ov-22779/09, koja se odnosi na tužitelja, opozvana u Financijskoj agenciji jer se kredit broj 9910539576 uredno otplaćuje od 30.11.2021.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u zaključak ovoga suda poslovni broj Ovr- 3146/19-2 od 7.10.2019. (stranica 3) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 12-29).
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, dana 30.8.2019. Financijskoj agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu na temelju Izjave o zapljeni računa od 20.12.2007. (stranica 24), a nije sporno niti to da je tužitelj navedenu Izjavu o zapljeni računa potpisao te da je na istoj od strane javne bilježnice Anice Hukelj samo ovjerena istinitost njegovog potpisa odnosno nesporno je da se u konkretnom slučaju ne radi o solemniziranoj zadužnici, a radi čega ista nema snagu javnobilježničkog akta.
6. Sporno je, je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno navedenom zadužnicom.
7. Kako je odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da za deset godina zastarijevaju samo one tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, a u konkretnom slučaju se ne radi o takvoj tražbini jer predmetna zadužnica predstavlja privatnu ispravu na kojoj je potpis tužitelja, kao dužnika, samo ovjeren kod javnog bilježnika, a što je učinjeno sukladno tada važećim propisima tj. odredbi čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96), što znači da ista nije izjednačena s javnobilježničkim aktom temeljem odredbe čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22) jer je tek odredbom čl. 126. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 139/10) propisano da ovakva privatna isprava treba biti potvrđena (solemnizirana) kod javnog bilježnika čime je tek tada po pravnoj snazi izjednačena s javnobilježničkim aktom pa su tek tada ispunjene pretpostavke iz čl. 233. st. 1. ZOO- a, to se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, a kako je odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, to zastara u ovom slučaju počinje teći od trenutka dospjelosti svakog pojedinog neplaćenog mjesečnog anuiteta sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2260/2017 od 14.11.2017., a ne prvi dan nakon izdavanja navedene zadužnice tj. od 21.12.2007.
8. Imajući u vidu da je među strankama nesporno da je tuženik, kao vjerovnik, podnio Zahtjev za izravnu naplatu na temelju Izjave o zapljeni računa od 20.12.2007. (stranica 24) dana 30.8.2019., a da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio Pregled dospijeća po navedenom kreditu (stranica 12) iz kojeg proizlazi da neplaćeni anuiteti dospijevaju u razdoblju od 1.5.2019. do 1.10.2019., što znači da je dospijeće 1. neplaćenog anuiteta prije podnošenja predmetnog Zahtjeva za izravnu naplatu na temelju Izjave o zapljeni računa od 20.12.2007. – 1.5.2019., to je jasno da od 1.5.2019. do 30.8.2019. nije protekao navedeni petogodišnji zastarni rok radi čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u kojem tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom koji je pokrenut Zahtjevom tuženika za izravnu naplatu od 30.8.2019. temeljem Izjave o zapljeni računa od 20.12.2007., a sve iz razloga što tužitelj traži ovu pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim samo zato što smatra da je nastupila zastara tražbine tuženika radi čije naplate mu je tužitelj i izdao predmetnu Izjavu o zapljeni računa od 20.12.2007., a iz kojeg razloga je tužitelj zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-3146/19-2 od 7.10.2019. (stranica 3) jedino i upućen pokrenuti ovu parnicu.
9. Pri tome se napominje da je tuženik na ročištu 13.10.2023. (stranica 75) naveo da je od 16.10.2020. osnova broj Ov-22779/09, koja se odnosi na tužitelja, opozvana u Financijskoj agenciji jer se kredit broj 9910539576 uredno otplaćuje od 30.11.2021., ali kako tuženik navedeno ni sa čime nije dokazao, a tužitelj se o tome nije očitovao, sud ovakav navod nije smatrao relevantnim u ovome postupku.
10. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- punomoćnici tužitelja
- tuženiku
