Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Psp-17/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović iz Varaždina, protiv tuženice KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne javne rasprave 27. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnice tužiteljice, te objave rješenja 10. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tuženica KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u njegovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za korist nekretnina čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], i čkbr. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], i to preko dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenog na dopunjenoj skici izmjere vještaka Dražena Pintarića iz lipnja 2024. godine točkama A-1-2-3-G-4-5-6-7-C-B-A, na način da je na početku služnog puta i to duž linije koja je na dopunjenoj skici izmjere vještaka Dražena Pintarića iz lipnja 2024. godine označena točkama F-K gledajući s javnog puta, postavila plastičnu vrpcu i natpis "PRIVATAN POSJED", na koji je način ista tužitelju onemogućila kolni prolaz i kolni pristup na njegove nekretnine čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], i čkbr. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva da se tuženici naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljenu plastičnu vrpcu i natpis s pravca služnosti puta.

III/ Nalaže se tuženici KB da tužitelju HB u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 2.165,79 EUR (dvije tisuće sto šezdeset pet eura i sedamdeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj UB podnio je 26. travnja 2021. kod ovoga suda tužbu protiv tuženice KB u kojoj navodi kako je on izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnina čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište pod Belom od 435 m2 i čkbr. [katastarska čestica] dvorište pod Belom od 130 m2, upisanih u pl.199 k. o. [katastarska općina], te čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište pod Belom od 527 m2 i čkbr. [katastarska čestica] dvorište pod Belom od 34 m2, upisanih u p.l. 260 k. o. [katastarska općina]. U zemljišnim knjigama predmetne nekretnine nisu usklađene sa stvarnim stanjem odnosno sa stanjem u katastarskom operatu, te su upisane na treće osobe. Tužitelj je posjed predmetnih nekretnina stekao kupnjom od BB i to glede čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] temeljem Kupoprodajnog ugovora od 12. ožujka 2021., te glede čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] temeljem Kupoprodajnog ugovora od 12. ožujka 2021., a u njihov posjed ušao je odmah po sklapanju spomenutih ugovora. U katastarskom operatu još se uvijek kao posjednik navodi OB u pogledu čkbr. [katastarska čestica], dok u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] kao posjednik dolazi upisana VB, a radi se o pokojnoj strini BB od koje je ona već ranije stekla posjed spomenutih nekretnina. Tuženica je posjednica susjedne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište Gruntište od 608 m2, upisane u p.l. 211 k. o. [katastarska općina], iako u katastarskom operatu i u zemljišnim knjigama dolazi upisan njen pokojni djed IB. Svim spomenutim nekretninama koje je tužitelj stekao od BB s javnog puta pristupa se preko dijela čkbr. [katastarska čestica] u posjedu tuženice, i to koristeći služnost puta odnosno pravo prolaza i provoza na dijelu čkbr. [katastarska čestica] gledajući s javnog puta odnosno ceste označene kao čkbr. [katastarska čestica]. Naime, čkbr. [katastarska čestica] u tom dijelu i jest u obliku puta odnosno prolaza za motorno vozilo, automobil odnosno traktor, te se tim dijelom čestice pristupa svim česticama koje je tužitelj stekao, ali i drugim česticama koje se nalaze dublje u terenu, jer cijeli taj predio nema druge veze s javnim putom. Prednica tužitelja te potom i sam tužitelj nalazili su se u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko čkbr. [katastarska čestica] u dijelu koji počinje na međi čkbr. [katastarska čestica] i javnog puta čkbr. [katastarska čestica] u širini od 4 m, a u duljini do prilaza na svaku od spomenutih nekretnina tužitelja iz ove tužbe. Nakon što je stupio u posjed predmetnih nekretnina tužitelj je 30. ožujka 2021. započeo s radovima na iskopu svojih nekretnina radi premještanja vodovodne cijevi, kada je tuženica iz tužitelju nepoznatih razloga te radove prijavila policiji. Sljedećeg dana, 31. ožujka 2021. tužitelj nije mogao pristupiti svojim nekretninama jer je tuženica taj dan ili dan ranije, nakon što su se stranke razišle, na početku svoje čkbr. [katastarska čestica] gledano s ceste razapela plastičnu vrpcu kojom je tužitelju prepriječila prolaz odnosno pristup njegovim nekretninama, a čime ga je smetala u njegovom posljednjem mirom posjedu prava stvarne služnosti. Dana 1. travnja 2021. tuženica je na spomenutoj vrpci istakla i pisanu oznaku „PRIVATAN POSJED“, čime je tužitelju dala do znanja da mu ne dozvoljava daljnji prolaz preko spomenute čestice. Međutim, tužitelj nema drugog pristupa nekretninama koje je stekao od BB, osim preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica], budući se na između tužiteljeve čestice čkbr. [katastarska čestica] i javnog puta čkbr. [katastarska čestica] nalazi kanal preko kojeg nije moguć prolaz, dok ostale čestice uopće ne graniče s javnim putom. Postavljanjem predmetne plastične vrpce i natpisa "PRIVATAN POSJED" tuženica je zatvorila služni put preko svoje nekretnine tj. onemogućila tužitelju prolaz odnosno pristup njegovim nekretninama, na koji je način smetala tužitelja u njegovu posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza. Stoga tužitelj ovom tužbom traži zaštitu svojeg posljednjeg mirnog posjeda prava stvarne služnosti, time da je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog mjerničkog vještačenja podneskom od 17. lipnja 2024. tako da isti glasi kako je to navedeno u točki I/ i točki II/ izreke rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je o kupnji nekretnina doznala tek nakon primitka predmetne tužbe te opreza radi poriče navode tužbe koji se odnose na pristup nekretninama tužitelja preko dijela nekretnine u posjedu tuženice te o tužiteljevom posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine u posjedu tuženice navodeći da su nekretnine koje je tužitelj kupio od BB dugi niz godina bile napuštene odnosno zapuštene te se u njihovu korist nije prolazilo niti provozilo preko nekretnine tuženice. Upravo zbog činjenice da tuženica nije bila upoznata s tužiteljevom kupnjom zapuštenih nekretnina u korist kojih se dugi niz godina nije provozilo niti su vršeni pješački prolazi, a i zbog određenih građevinskih radova koje je poduzeo tužitelj, tuženica je reagirala na način kako je to opisano u tužbi. Stoga se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U podnesku dostavljenom 14. lipnja 2021. tužitelj se protivi navodima tuženice da se radilo o zapuštenim nekretninama jer je OB (prednica tužitelja) povremeno odnosno nekoliko puta godišnje istima pristupala radi održavanja, košnje i sl., i to osobno te zajedno sa svojim sinom RB. Također navodi da je tuženica u svakom slučaju barem dana 30. ožujka 2021. saznala da je tužitelj novi vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina kojima se pristupa preko nekretnine tuženice, što proizlazi iz službenog izvješća MUP od 26. travnja 2021. o događaju od 30. ožujka 2021. budući da je tuženica tada pred službenicima policije izvještena o toj činjenici, zbog čega nije trebala nakon tog događaja postavljati zapreku tužitelju kojom ga smeta u ostvarivanju prava stvarne služnosti prolaza i provoza.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, saslušao svjedoke RB, ŠB, JB i MB te parnične stranke, proveo je očevid na licu mjesta i mjerničko vještačenje, pročitao je nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Dražena Pintarića od 15. travnja 2024. te dopunu nalaza od 11. lipnja 2024. kao i očitovanje vještaka od 18. rujna 2024. , te je usmeno saslušao mjerničkog vještaka. Kao nepotreban odbijen je dokazni prijedlog tuženice za pribavu snimki Državne geodetske uprave iz zraka te za provođenje novog mjerničkog vještačenja budući da su sve relevantne činjenice utvrđene provedenim vještačenjem, što će niže biti obrazloženo.

5. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje zaštite njegovog posljednjeg mirnog posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine u posjedu tuženice čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist nekretnina tužitelja čkbr. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], koji mu je smetan od strane tuženice postavljanjem plastične vrpce i natpisa "PRIVATAN POSJED".

7.1. Prema odredbi čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Sukladno čl. 16. st. 3. ZV kad posjednik jedne nekretnine po sporazumu s posjednikom druge nekretnine učini glede te druge nekretnine nešto što njezin posjednik inače ne bi trebao trpjeti, pa to taj otrpi, posjed prava stvarne služnosti činiti to glede druge nekretnine, kao poslužne, nastao je u korist prve nekretnine, kao povlasne, a sukladno st. 6. istog članka posjed prava stvarnih služnosti uspostavljen u korist određene nekretnine kao povlasne prelazi zajedno s posjedom te povlasne nekretnine na stjecatelja kad ona bude predana drugome u posjed.

7.2. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZV osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a sukladno čl. 10. st. 5. ZV s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema odredbi čl. 21. st. 3. ZV pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema čl. 22. st. 2. ZV sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7.3. Slijedom navedenog, aktivno legitimiran za traženje posjedovne zaštite jest posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti i to protiv pasivno legitimirane osobe koja je počinila čin smetanja (oduzela tužitelju posjed prava ili ga na drugi način smetala u posjedovanju), odnosno osobe koja je dala nalog za smetanje ili u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije ogradio. Na tužitelju je teret dokaza činjenice da je bio posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti (time da posjed postaje miran protekom rokova propisanih u čl. 21. st. 3. ZV za zaštitu posjeda) te čina smetanja.

8.1. Prema navodima tužbe i odgovora na tužbu nije sporno da su predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina] u (izvanknjižnom) vlasništvu i posjedu tužitelja (iako tuženica navodi da je o tome doznala tek primitkom tužbe), a čkbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] u posjedu tuženice te da se radi o međusobno susjednim nekretninama, kao što nisu sporne niti radnje postavljanja plastične vrpce i natpisa "PRIVATAN POSJED" koje je poduzela tuženica.

8.2. Sporno je ima li tužitelj posjed prava stvarne služnosti puta odnosno prava prolaza i provoza na dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist svojih nekretnina budući da se, po tvrdnjama tuženice, radi o nekretninama koje su dugi niz godina zapuštene te se u njihovu korist nije prolazilo ni provozilo, zbog čega tuženica smatra kako je zastarom prestalo i samo pravo služnosti neizvršavanjem služnosti sukladno čl. 241. ZV (kako to ističe na ročištu 27. studenoga 2024.), te je sporno i je li tuženica opisanim radnjama počinila smetanje posjeda prava stvarne služnosti tužitelja.

9.1. Na ove sporne okolnosti provedeno je saslušanje svjedoka i parničnih stranaka.

9.2. Svjedok RB iskazuje da je ovdje predmetne nekretnine tužitelju prodala njegova majka OB koja je iste naslijedila od svoje majke LB koja je umrla prije otprilike 5 godina, a ona ih je naslijedila iza svjedokog djeda SB koji je bio vlasnik i posjednik tih nekretnina od kad svjedok zna za sebe, a rođen je 1971. U pogledu ovdje spornog služnog puta svjedok iskazuje da se radi o prolazu za koji su se još davnih dana njegov djed i njegova braća dogovorili da se radi o zajedničkom putu za njihove nekretnine te su se svi oni oduvijek koristili tim putem, pa tako i njegov djed, a kasnije i njegova majka te svjedok za potrebe ovdje predmetnih nekretnina koje je njegova majka prodala tužitelju. Oni su taj prolaz koristili za prijevoz, prolazili su, vozili kolima i kasnije traktorima sve što je bilo potrebno, te su u vrijeme kad su još njegovi djed i baka bili živi, a koji su živjeli na predmetnim nekretninama, takoreći svakodnevno prolazili tim prolazom, a to su činili majka i on i nakon njihove smrti, u vrijeme kada u predmetnim nekretninama više nije nitko stanovao, te su oni nekretnine održavali da ne raste korov i čistili su ih tako da su otprilike tri do četiri puta godišnje tamo dolazili radi održavanja i u tu svrhu su koristili upravo ovdje predmetni prolaz. Nikada nitko nije sprječavao ili zabranjivao ovakav način korištenja ovog prolaza, kako svjedoku i njegovoj majci, tako niti baki i djedu i to niti od strane tuženice, a niti njezinih prednika pri čemu napominje da je prije nego što je KB ovdje počela dolaziti kao vlasnica nekretnina, prije otprilike šest do sedam godina, vlasnik istih bio PB, njezin ujak, pa tako sve do trenutka prodaje nekretnina tužitelju nikada nisu imali problema. U daljnjem iskazu navodi i da je prije prodaje nekretnina mjesečno tamo odlazio dva do tri puta, a iako je iskazivao da su nakon smrti bake tri do četiri puta godišnje odlazili radi održavanja nekretnine, ovaj dio iskaza da je mjesečno odlazio dva do tri puta prije kupoprodaje objašnjava na način da je odlazio na tu nekretninu usput i kada bi išao nešto drugo raditi. Iskazuje i da je predmetne nekretnine održavao zajedno s majkom kao vlasnicom nekretnine te da je, osim njega, i ona znala povremeno otići na nekretninu.

9.3. Svjedokinja OB također iskazuje kako je predmetne nekretnine, koje je prodala tužitelju, naslijedila iza svoje majke LB koja je umrla prije šest godina, a ona ih je naslijedila iza svog supruga, oca svjedokinje SB koji je umro prije otprilike 16,17 godina te je njezin otac ovdje živio od svojeg rođenja od 1918. Iskazuje i da su se njezin otac i njegova tri brata dogovorila već odavno prije da će predmetni prolaz s čije se desne strane, gledano od glavne ceste, nalazila kuća s dvorištem, a s lijeve strane vrt, dakle nekretnine koje je prodala tužitelju, sva braća koristiti kao prolaz za svoje nekretnine te se to tako desetljećima i koristilo nesmetano od bilo koga. Dakle i njezini otac i majka, a kasnije i ona, koristili su taj prolaz tako da su prolazili i pješice i vozilima, za sve potrebe ovdje predmetnih čestica budući da drugog prolaza s glavne ceste do tih čestica nema. U tome ih nitko nikada nije sprječavao niti im je to zabranjivao, uključujući i ovdje tuženicu, iako im je ona znala reći da ne mogu tuda prolaziti na oranicu koju su imali gore iznad njezine kuće, na drugu nekretninu koja nema veze s ovdje predmetnima, a za ovdje predmetne nekretnine nikada im nije zabranjivala ni sprječavala prolaz. Svjedokinja iskazuje i da je, nakon što je nekretninu naslijedila njezina majka koju je uzela da živi s njom, a i nakon njezine smrti, dolazila održavati nekretnine i to otprilike tri puta godišnje kositi i špricati protiv korova, a i više puta je znala obići kuću te je dolazila i obrađivati vrt koji se nalazio na čkbr. [katastarska čestica] desno od puta, tako da je na vrt dolazila svaki drugi, treći dan i tako sve do prodaje nekretnina tužitelju. U spomenutom održavanju nekretnine košnjom i sl. pomagao joj je i sin RB, tako da su to zajedno radili, a najviše puta odlazila je na nekretninu sama. Prije kupoprodaje nekretnine tužitelju tamo je bila svako malo, budući da u blizini ima i svoju oranicu, pa je i prije kupoprodaje došla da bi očistila nekretninu.

9.4. Svjedok ŽB, tužiteljev otac, iskazuje da je u kući na predmetnoj nekretnini tužitelja živjela prodavateljica OB odnosno njezina obitelj te su oni desetljećima i koristili prolaz upravo za ove nekretnine jer drugi prolaz do tih nekretnina niti ne postoji, te im to nitko nije niti zabranjivao. Poznato mu je i da su OB i njezin sin RB održavali i čistili i ove nekretnine uključujući i spomenuti prolaz jer im je i komunalni redar naredio da to moraju činiti. Zna da su imali tamo i voćnjak, pa su dolazili po potrebi i radi voćnjaka i vrta te radi košnje i održavanja nekretnine.

9.5. Iskaze svjedoka BB i RB Slunjski sud smatra vjerodostojnima budući da su iskazivali o činjenicama koje su im neposredno osobno poznate (kao ranijoj vlasnici odnosno članovima obitelji ranijih vlasnika) te su isti međusobno u cijelosti suglasni, a u bitnome istovjetno iskazuje i svjedok ŽB. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su prednici BB, kao (izvanknjižni) vlasnici predmetnih nekretnina prije više desetljeća suglasno dogovorili da se ovdje predmetni pravac koristi kao služni pravac za prolaz i provoz u korist nekretnina koje je OB prodala tužitelju, te se isti na taj način desetljećima nesmetano od bilo koga i koristio od strane BB i njezinih prednika sve do prodaje nekretnina tužitelju. I u razdoblju koje je prethodilo spomenutoj prodaji nekretnina tužitelju (pri čemu se napominje da su ugovori o kupoprodaji predmetnih nekretnina zaključeni 12. ožujka 2021., kako to proizlazi iz samih priloženih ugovora) OB izvršavala je na isti način ovo pravo služnosti te je u tome nitko nije sprječavao.

10.1. Tužitelj u svom iskazu navodi kako ga je prodavateljica AB uvela u posjed i rekla mu da se ovdje sporni put od nekada koristi za prolaz za potrebe čestica koje je kupio od nje, a to mu je i osobno poznato budući da već 46 godina živi u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina, poznavao je i oca AB koji je tamo prije živio te mu je poznato da su oni svi uvijek prolazili ovim putem na svoje parcele budući da drugog prikladnog puta do njih niti nema jer uz glavnu cestu prolazi odvodni kanal za oborinske vode. Koliko je tužitelju poznato, nikada nitko AB ni njezinim prednicima nije zabranjivao da se služe i prolaze ovim putem, misli da nije niti tuženica, a prije tuženice tamo je živio njezin ujak PB i njezina baka te mu nije poznato da bi oni zabranjivali ikome prolaz ovim putem, a on je i osobno vidio i da se tim putem normalno prolazilo i provozilo.

10.2. Tuženica u svom iskazu iskazuje da se doista po njezinoj nekretnini pruža prolaz po kojem se i ranije prolazilo i provozilo te da uopće nije sporno da je to zajednički put s čije se desne strane, gledano od glavne ceste, nalazi kuća BB s dvorištem, a s lijeve strane još dvije manje čestice. Na nekretnini koje je ona u posjedu rodila se još njezina majka te je tamo zadnji živio i njezin ujak ĆB koji je umro prije petnaest godina, 2003. godine, te od tada u toj kući nitko ne živi, a istu su naslijedili njih četiri nasljednika s time da se ona brine o toj nekretnini tako da tamo povremeno dolazi, čisti, kosi, uključujući i ovdje predmetni put. Ponovo iskazuje da uopće nije sporno da se predmetni put koristi za potrebe nekretnina BB, te da se oduvijek tako koristio te to nitko nije zabranjivao, no taj se put nije koristio za potrebe ovih nekretnina još od 2000. godine kada je umrla majka BB te od tada u njezinim nekretninama nitko nije živio niti dolazio. Dolazili su jedino povremeno, i to ne zna točno tko, počistiti ove nekretnine s desne strane, a tada su se i koristili ovim putem te im to nitko nije branio.

10.3. Iz iskaza parničnih stranaka također proizlazi, kao što je to utvrđeno i na temelju iskaza svjedoka, da se preko nekretnine u čijem je posjedu tuženica (koja je tu nekretninu dijelom i naslijedila) pruža služni put kojim se prolazilo i provozilo i za korist nekretnina ranije u vlasništvu BB, dakle ovdje predmetnih nekretnina tužitelja, te da ovo izvršavanje prava služnosti nitko od prednika tuženice niti sama tuženica nisu zabranjivali. U tom je dijelu iskaz tuženice u potpunosti sukladan iskazu svjedoka RB i BB, a od istih se razlikuje u dijelu koji se odnosi na razdoblje kada se ovo pravo stvarne služnosti izvršavalo, naime tuženica iskazuje da se taj put nije koristio za potrebe nekretnina BB još od 2000. godine od kada u tim nekretninama nitko nije živio niti dolazio. Međutim, ovaj dio iskaza sud ne smatra vjerodostojnim budući da nema uporište niti u jednom drugom dokazu odnosno iskazu niti jedne od saslušanih osoba, osobito je u tom dijelu suprotan iskazima RB i BB koji iskazuju o izvršavanju prava stvarne služnosti prolaza i provoza za sve potrebe nekretnina BB sve do trenutka prodaje nekretnina tužitelju, a koje je iskaze sud ocijenio vjerodostojnima. Činjenica da se ovo pravo služnosti rjeđe izvršavalo nakon što u predmetnoj nekretnini (kući) više nitko nije živio, ne znači da je to pravo služnosti, a time i posjed tog prava prestao postojati, kako to smatra tuženica. Naime, prema čl. 29. st. 2. ZV posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi, međutim prestaje kad posjednik poslužne nekretnine prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda. Isto tako, sukladno čl. 241. st. 1. ZV, na koji se poziva tuženica, pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz 20 godina. Međutim, i sama tuženica navodi kako se ovaj služni put, i nakon spomenute 2000. od kada u predmetnim nekretninama nitko nije živio, povremeno koristio kada bi netko došao počistiti nekretnine te im tada to nitko ne bi branio. Slijedom navedenog, sud utvrđuje kako nisu osnovani navodi tuženice da je neizvršavanjem prestalo pravo te posjed prava stvarne služnosti puta preko nekretnine u njezinom posjedu, a u korist nekretnina BB. Stoga je sukladno ranije citiranom čl. 16. st. 6. ZV posjed prava stvarne služnosti uspostavljene u korist nekretnina BB kao povlasnih nekretnina prešao zajedno s posjedom tih povlasnih nekretnina na tužitelja kao njihovog stjecatelja na temelju ugovora o kupoprodaji nakon što je isti ušao u njihov posjed, slijedom čega sud utvrđuje da je tužitelj posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist svojih nekretnina kao povlasnih, a na teret nekretnine u posjedu tuženice kao poslužne nekretnine.

11.1. Što se tiče čina smetanja tužiteljevog posjeda prava stvarne služnosti, tuženica ne osporava, štoviše u svom iskazu potvrđuje da je upravo ona postavila trake i natpis "PRIVATNI POSJED", kako je to vidljivo na fotografijama priloženim uz tužbu, no navedeno obrazlaže time da je 30. ožujka 2021. dolaskom na svoju nekretninu zatekla bagera zbog kojeg nije mogla proći te nije znala što se događa niti ju je o tome tko obavijestio, a niti je tada imala ikakvo saznanje da je OB prodala svoje čestice. Stoga je doista stavila trake s natpisom "PRIVATAN POSJED" kako bi zaštitila svoju nekretninu te nekretninu BB. Pri tome ponovo u nekoliko navrata ponavlja da predmetni put na njezinoj nekretnini postoji već niz godina te nitko nije branio da se isti koristi za potrebe svih predmetnih nekretnina, ali ona se protivila izvođenju radova za koje smatra da se ne izvode kako bi trebalo, te se protivila tome da bager stoji na putu tako da ona ne može prolaziti, a niti je znala da je tužitelj kupio nekretninu od BB. Potvrđuje i da je istoga dana zvala policiju iako osporava da bi tom prilikom saznala da je tužitelj kupio nekretninu, već je za to saznala kada je podnesena tužba. Iskazuje da je na njezino pitanje bageristu što tu radi, isti odgovorio da kopa za kanalizaciju i da će tuda ići cijevi za gospodina JB i gospodina H za kuću preko puta, pri čemu kontekst u kojem je bagerist spomenuo gospodina JB pojašnjava tako da je na njezino pitanje kako to da tu kopaju bagerist rekao da je čovjek kupio na što se ona začudila da joj to nitko nije rekao. Iskazuje i da je toga dana, vraćajući se kući, stala kod BB i obavijestila ju o događaju na što joj je ona rekla da su nekretnine prodali, nakon čega je slijedećeg dana otišla provjeriti stanje u gruntovnicu te je vidjela da vlasnik nije ŽB, nego OB te je toga dana onda i postavila trake i natpis "PRIVATNI POSJED".

11.2. Iz navedenog dijela iskaza tuženice proizlazi nespornim da je upravo ona poduzela radnje koje tužitelj u tužbi opisuje kao čin smetanja (postavljanje traka i natpisa "PRIVATNI POSJED"), a iako ove radnje tuženica opravdava svojim pokušajem da zaštiti svoju nekretninu i nekretninu BB jer nije imala saznanja o prodaji nekretnina, ovakve navode sud ne smatra osnovanima budući da iz izvješća o štetnom događaju MUP, PP Novi Marof od 26. travnja 2021. proizlazi da je tužitelj tom prilikom izjavio da je kupio staru kuću od susjede BB, a osim toga na isto je tuženici, po njezinom vlastitom iskazu, ukazao bagerist koji je izvodio radove, a potvrdila je istoga dana i sama OB. Slijedom navedenog, iako tuženica navodi da prema zemljišnoknjižnom stanju tužitelj nije bio uknjižen kao vlasnik nekretnina, nego OB, tuženica je znala da zemljišnoknjižno stanje kakvo je tada bilo upisano ne odražava stvarno stanje, pa njezine tvrdnje da je postavljanjem traka i natpisa pokušala zaštiti nekretninu BB nisu vjerodostojne. Što se pak tiče njezine tvrdnje da je time pokušala zaštiti svoju nekretninu jer joj je bager zapriječio prolaz tim putem, valja reći da zaštitu svojih prava tuženica ne može ostvariti na način da tužitelju u potpunosti onemogući izvršavanje posjeda prava služnosti puta, a što je učinila postavljanjem traka i natpisa iz čega nedvojbeno proizlazi da ne dozvoljava prolaženje predmetnim služnim pravcem. Stoga je sud utvrdio kako je na taj način tuženica počinila čin smetanja posjeda prava tužitelja predmetne stvarne služnosti prolaza i provoza.

12. Kako bi se točno identificirale nekretnine stranaka te pravac služnog puta odnosno mjesto prijepora, a to kako bi se u izreci potpuno odredilo pravo služnosti odnosno obveza tuženice na kojem dijelu nekretnine ne smije sprječavati i ometati tužitelja u prolazu i provozu, sud je prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje mjerničkog vještačenja i očevida na licu mjesta. Tako je na očevidu 20. ožujka 2024. neposrednim opažanjem utvrđeno da predmetne nekretnine tužitelja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju kuću i gospodarsku zgradu s okućnicom u vidu travnate površine, a čkbr. [katastarska čestica] travnatu površinu, dok je nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi u prednjem dijelu gledano s glavne ceste travnata površina, a u produžetku kuća i gospodarska zgrada. Na navedenom prednjem dijelu travnate površine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bili su vidljivi tragovi korištenja dijela te travnate površine na kojem su stranke suglasno pokazale pravac kojim se koristilo za prolaz i provoz. Na navedenom pravcu bilo je vidljivo da isti nije košen neko vrijeme, dok je ostala travnata površina i s lijeve i desne strane košena. Gledajući s glavne ceste desno od navedenog pravca uočen je otkopani kanal koji se pruža uzduž spomenutog pravca puta, a lijevo od spomenutog puta nalazile su se ukopane tri betonske cijevi za odvod. Također, stranke su suglasno pokazale gdje je bila razapeta traka na početku navedenog puta gledajući od strane glavne ceste i to između željeznog stupa koji je i tada bio prisutan na licu mjesta te na kojem su i tada bili vidljivi tragovi plastične vrpce te drugog stupa kojeg u trenutku očevida nije bilo na licu mjesta, ali su stranke suglasno pokazale gdje se isti nalazio.

13.1. U vještačkom nalazu od 15. travnja 2024. mjernički vještak Dražen Pintarić u skici je prikazao predmetne nekretnine stranaka kao i sporni služni put navodeći da su stranke na terenu pokazale smjer pružanja tog puta širine cca 3,00 m i površine 138 m2, koji je služni put na skici označio slovima A-B-C-D-F-G-H-I-J, te je na skici prikazao i mjesto gdje se nalazila razapeta plastična vrpca prema pokazivanju stranaka koje je označio slovima F-K. Pri tome je vještak naveo da stanje katastarskog plana u pogledu stvarnog oblika i položaja katastarskih čestica nije usklađeno sa stanjem u naravi zbog neodržavanja i nehomogenosti starog katastarskog plana.

13.2. Podneskom od 10. svibnja 2024. tužitelj navodi da je zbog neusklađenosti katastarskog plana sa stanjem u naravi, kako to navodi vještak, iz skice vidljivo da se predmetni služni put ne proteže samo duž čkbr. [katastarska čestica] u posjedu tuženice, već djelomično i preko čkbr. [katastarska čestica] u posjedu tužitelja, pa stoga predlaže da vještak izradi dopunski nalaz na kojem bi dodatno označio površinu koja se nalazi samo na čkbr. [katastarska čestica] kako bi tužitelj mogao specificirati smetanje posjeda samo na tom dijelu u posjedu tuženice.

13.3. U dopuni vještačkog nalaza od 11. lipnja 2024. vještak je stoga označio dio spornog puta površine 78 m2 koji se nalazi unutar granica čkbr. [katastarska čestica] nakon što se geodetski snimak stvarnog stanja preklopi na katastarski plan (koji ne prikazuje stvarni oblik i položaj katastarskih čestica) te je isti označio točkama A-1-2-3-G-4-5-6-7-C-B- A.

13.4. Tužitelj nije imao prigovore na dopunu nalaza mjerničkog vještaka, već je podneskom od 17. lipnja 2024. svoj tužbeni zahtjev precizirao sukladno dopuni nalaza, dok je tuženica predložila da vještak usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

13.5. Na ročištu za glavnu raspravu 19. srpnja 2024. vještak je ostao kod svojeg nalaza i dopune nalaza koji je i usmeno obrazložio jednako kao i u pisanom obliku, navodeći da katastarski plan u pogledu čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] nije usklađen sa stanjem na terenu, a razlog je stari grafički plan kao i neprijavljivanje promjena na terenu od strane stranaka putem geodetskog elaborata. Valja reći da je na tom ročištu punomoćnica tuženice postavljala pitanja vještaku koja se tiču korištenja podataka dostupnih u Državnoj geodetskoj upravi u vidu snimki iz zraka radi izrade nalaza i mišljenja, pri čemu je vještak obrazložio na koji se način koristio službenim ortofoto kartama i zbog čega iste nisu priložene nalazu i mišljenju budući da nisu relevantne za ovaj slučaj, naime navodi da se vještački nalazi za potrebe suda ne izrađuju na način da se konačni grafički prikaz predaje sa preklopljenim ortofoto koji služi kao pozadina prilikom obrade podataka i izrade grafičkih priloga te nije sastavni dio službenih geodetskih elaborata. Na pitanja u pogledu namjene predmetne nekretnine u nalazu označene točkama od A do J vještak je iskazao da su taj dio nekretnine stranke na očevidu označile i pokazale kao sporni služni put pa iz tog konteksta proizlazi da je to namjena te nekretnine, a što se tiče snimki iz zraka u pogledu namjene nekretnine jednostavnim opažanjem može se vidjeti radi li se o oranici, livadi, dvorištu i sl. te je uvidom u ortofoto vidljivo da je u tom dijelu nekretnine različito korištenje od južnog dijela nekretnine. Nakon saslušanja vještaka tuženica je stavila prigovor na njegov nalaz smatrajući da nije sačinjen u skladu s pravilima struke te da vještak svoj navod da je koristio službene snimke DGU iz zraka koje mogu govoriti o načinu korištenja spornog dijela nekretnine nije potkrijepio vjerodostojnom ispravom DGU, navodi da je njegov nalaz sačinjen 2024., kronološki odmaknuto od navodnog čina smetanja posjeda, a vještak nema neposrednih saznanja na koji se način nekretnina označena slovima od A do J koristila do tog spornog čina te u spisu ne postoji vjerodostojna dokumentacija, osim pretpostavke vještaka, da je sporna čestica korištena kao put iako ne fotografijama koje je sačinio vještak uz svoju skicu ne postoje jasni tragovi utabanog puta o kojima vještak usmeno iskazuje. Stoga je tuženica predložila da sud službenim putem od DGU zatraži snimke iz zraka koje će pokazati činjenično stanje drugačije od stanja koje tužitelj navodi u tužbi, a koje vještak nije koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja jer je ta nekretnina bila zapuštena te nije predstavljala nikakav put. Valja, međutim, reći da sud ne smatra relevantnim pitanja tuženice postavljena vještaku koja se tiču namjene nekretnine, a niti u tom smislu istaknute prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, budući da je dokaz mjerničkim vještačenjem sukladno prijedlogu tužitelja određen na okolnosti navedene u rješenju broj Psp-17/2021-21 od 6. veljače 2024., kako je to navedeno u točki 12. obrazloženja, dakle radi identifikacije nekretnina stranaka te pravca služnog puta odnosno prikaza mjesta prijepora, a ne radi utvrđenja namjene nekretnine tj. je li se predmetna nekretnina koristila kao služni put, jer je na tu okolnost provedeno saslušanje svjedoka i stranaka, iz kojih su dokaza utvrđene relevantne činjenice kako je to naprijed obrazloženo. Pri tome valja naglasiti i da su same stranke u svojim iskazima potvrdile da se predmetni služni put pružao preko nekretnine u posjedu tuženice, te su suglasno na licu mjesta na održanom očevidu pokazivale pravac njegovog pružanja, zbog čega su potpuno promašeni prigovori koji se odnose na utvrđivanje namjene predmetne nekretnine tuženice od strane vještaka jer to niti je bio zadatak vještaku određen od strane suda (koji rukovodi vještačenjem), niti je to bila činjenica sporna tijekom postupka. Okolnost razdoblja u kojem je izvršavano pravo stvarne služnosti kao sporna činjenica dokazivana je, sukladno prijedlozima stranaka, putem iskaza svjedoka i stranaka, kako je naprijed obrazloženo. Stoga sud smatra da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u potpunosti u skladu sa zadatkom suda te u skladu sa pravilima struke, dok ranije navedene prigovore tuženice smatra irelevantnim, a iz istih razloga tj. kao nepotrebne sud je odbio dokazne prijedloge tuženice za pribavu snimki iz zraka DGU te za provođenje novog mjerničkog vještačenja. Iz istih razloga sud ne smatra relevantnom dokumentaciju koju je tuženica dostavila uz podnesak od 31. srpnja 2024. (kopije snimaka iz zraka) pa stoga te dokaze niti ne treba posebno analizirati. Također, u navedenom podnesku tuženica ukazuje i na iskopani jarak okomit na javnu cestu koji, po njezinom mišljenju, isključuje mogućnost prelaska tužitelja preko predmetne nekretnine do svoje nekretnine jer bi za to trebao imati most kojega nema, za koji i sama navodi da se radi o jarku koji je iskopao sam tužitelj, pri čemu valja ukazati na iskaz tužitelja u kojem on navodi kako je na svojim nekretninama izvodio radove premještanja cijevi zbog čega su započeli s kopanjem kanala uzduž spornog puta, pa su u tom smislu promašeni i navodi tuženice kako navedena činjenica upućuje da nekretnina tuženice u trenutku smetanja posjeda nije mogla predstavljati pristupni put za dolazak do nekretnina tužitelja, a niti su točni njezini prigovori da ovaj jarak nije ucrtan u nalazu i mišljenju, jer je isti, kako to navodi i sam vještak u očitovanju od 18. rujna 2024. u nalazu označen kao "kanal" i iscrtan plavim linijama.

14. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da ga je tuženica smetala u njegovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu te nekretnine označenom sukladno mjerničkom nalazu, radnjama koje je sud ocijenio kao čin smetanja posjeda – postavljanjem plastične vrpce i natpisa "PRIVATAN POSJED" kao i u dijelu u kojem se tuženici zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužitelja u posjedu tog prava, sve sukladno čl. 22. st. 1. ZV. Iako je tom odredbom propisano da se posjedovna zaštita pruža i naredbom tuženiku da se uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja, sud je taj dio tužbenog zahtjeva odbio budući da je tijekom postupka temeljem iskaza saslušanih osoba i neposrednim opažanjem na očevidu nedvojbeno utvrđeno da je postavljena plastična vrpca i natpis uklonjen s pravca služnosti puta, pa nije bilo osnova da se tuženici naloži tražena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja.

15.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. U ovom postupku tužitelj nije uspio samo s dijelom tužbenog zahtjeva radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, pa sud utvrđuje da nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

15.2. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tužitelju priznao jednokratnu nagradu za zastupanje koja obuhvaća četiri radnje (i to prve četiri radnje u postupku: tužbu, podnesak od 14. lipnja 2021., ročišta od 23. ožujka 2023. i 8. studenoga 2023.) u iznosu od 500,00 EUR sukladno tbr. 7. st. 1. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa), dok je nagrada za daljnje radnje, koje je sud ocijenio potrebnima za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelju dosuđena temeljem tbr. 2. st. 2. Tarife u visini od 50 bodova odnosno 100,00 EUR za svaku od radnji i to za: zastupanje na ročištima 10. siječnja 2024., 19. srpnja 2024. i 27. studenoga 2024., na očevidu 20. ožujka 2024., podnesak od 10. svibnja 2024. (očitovanje na nalaz vještaka), podnesak od 17. lipnja 2024. (sređenje tužbenog zahtjeva po dopuni nalaza) i podnesak od 15. listopada 2024. (očitovanje na odgovor vještaka na prigovore te na podnesak tuženice). Priznat je i zatraženi trošak izbivanja punomoćnika tužitelja iz pisarnice za vrijeme putovanja na očevid u trajanju od 1 sat sukladno tbr. 39. Tarife u iznosu od 50,00 EUR. Tako su tužitelju priznati troškovi za odvjetničke radnje u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR te je na to priznat PDV u iznosu od 312,50 EUR. Priznat je i zatraženi putni trošak punomoćnika tužitelja na relaciji [adresa] (40 km) u zatraženom iznosu od 14,00 EUR sukladno tbr. 50. st. 3. Tarife, na koji nije dosuđen PDV budući da se sukladno tbr. 46. Tarife isti obračunava na sve obavljene radnje, a ne i na troškove prijevoza. Nadalje, priznat je i trošak predujma za vještačenje i očevid u iznosu od 549,48 EUR te sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR i na rješenje u iznosu od 26,54 EUR, sukladno Tarifi sudskih pristojbi. Na taj način tužitelju su priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 2.165,79 EUR koje mu je dužna naknaditi tuženica i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP.

U Varaždinu 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović iz Varaždina 2. Tuženica po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba