Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-592/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Varga odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay&Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 28. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni EŽ odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu punomoćnika tužitelja Damira Varge odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 198-50-3693444, od 26. 09. 2006. ovjerenog istoga dana 26. 09. 2006. po javnom bilježniku Bori Arambašiću iz Vukovara, I. G. Kovačića 2, pod brojem: OU-798/06 sklopljenog između tužitelja ĐŽ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (OIB: 53056966535), Magazinska cesta 69, i to u čl. 1.: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“; u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: „.. .promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7.:„...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF,..... a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (OIB: 53056966535), Magazinska 69, da tužitelju ĐŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.197,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-2,93 EUR od 31.10.2008. do isplate

-4,32 EUR od 31.12.2008. do isplate

-5,32 EUR od 31.01.2009. do isplate

-5,77 EUR od 28.02.2009. do isplate

-4,53 EUR od 31.03.2009. do isplate

-4,76 EUR od 30.04.2009. do isplate

-2,86 EUR od 31.05.2009. do isplate

-1,46 EUR od 30.06.2009. do isplate

-1,83 EUR od 31.07.2009. do isplate

-2,57 EUR od 31.08.2009. do isplate

-2,51 EUR od 30.09.2009. do isplate

-1,76 EUR od 31.10.2009. do isplate

-3,16 EUR od 30.11.2009. do isplate

-4,28 EUR od 31.12.2009. do isplate

-5,88 EUR od 31.01.2010. do isplate

-5,52 EUR od 28.02.2010. do isplate

-7,68 EUR od 31.03.2010. do isplate

-7,27 EUR od 30.04.2010. do isplate

-8,08 EUR od 31.05.2010. do isplate

-15,02 EUR od 30.06.2010. do isplate

-13,59 EUR od 31.07.2010. do isplate

-17,95 EUR od 31.08.2010. do isplate

-16,44 EUR od 30.09.2010. do isplate

-14,02 EUR od 31.10.2010. do isplate

-19,14 EUR od 30.11.2010. do isplate

-5,38 EUR od 31.12.2010. do isplate

-4,41 EUR od 31.01.2011. do isplate

-4,29 EUR od 28.02.2011. do isplate

-4,32 EUR od 31.03.2011. do isplate

-4,25 EUR od 30.04.2011. do isplate

-6,22 EUR od 31.05.2011. do isplate

-30,55 EUR od 30.06.2011. do isplate

-37,84 EUR od 31.07.2011. do isplate

-34,10 EUR od 31.08.2011. do isplate

-29,99 EUR od 30.09.2011. do isplate

-29,55 EUR od 31.10.2011. do isplate

-29,24 EUR od 30.11.2011. do isplate

-31,19 EUR od 31.12.2011. do isplate

-32,90 EUR od 31.01.2012. do isplate

-4,41 EUR od 29.02.2012. do isplate

-4,55 EUR od 31.03.2012. do isplate

-4,52 EUR od 30.04.2012. do isplate

-4,74 EUR od 31.05.2012. do isplate

-4,45 EUR od 30.06.2012. do isplate

-4,65 EUR od 31.07.2012. do isplate

-31,93 EUR od 31.08.2012. do isplate

-30,44 EUR od 30.09.2012. do isplate

-32,03 EUR od 31.10.2012. do isplate

-32,79 EUR od 30.11.2012. do isplate

-32,25 EUR od 31.12.2012. do isplate

-29,27 EUR od 31.01.2013. do isplate

-31,80 EUR od 28.02.2013. do isplate

-32,02 EUR od 31.03.2013. do isplate

-31,03 EUR od 30.04.2013. do isplate

-27,94 EUR od 31.05.2013. do isplate

-27,86 EUR od 30.06.2013. do isplate

-28,62 EUR od 31.07.2013. do isplate

-29,84 EUR od 31.08.2013. do isplate

-31,52 EUR od 30.09.2013. do isplate

-30,65 EUR od 31.10.2013. do isplate

-31,27 EUR od 30.11.2013. do isplate

-31,97 EUR od 31.12.2013. do isplate

-32,40 EUR od 31.01.2014. do isplate

-33,32 EUR od 28.02.2014. do isplate

-33,02 EUR od 31.03.2014. do isplate

-32,00 EUR od 30.04.2014. do isplate

-31,68 EUR od 31.05.2014. do isplate

-21,88 EUR od 30.06.2014. do isplate

sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 01. studenog 2008. g., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.1.2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (OIB: 53056966535), Magazinska 59, da tužitelju ĐŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime povrata preplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 294,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-1,97 EUR od 30.11.2007. do isplate

-1,96 EUR od 31.12.2007. do isplate

-2,00 EUR od 31.01.2008. do isplate

-2,02 EUR od 29.02.2008. do isplate

-2,05 EUR od 31.03.2008. do isplate

-2,00 EUR od 30.04.2008. do isplate

-2,72 EUR od 31.05.2008. do isplate

-2,75 EUR od 30.06.2008. do isplate

-2,70 EUR od 31.07.2008. do isplate

-2,71 EUR od 31.08.2008. do isplate

-2,74 EUR od 30.09.2008. do isplate

-2,96 EUR od 31.10.2008. do isplate

-2,81 EUR od 30.11.2008. do isplate

-3,00 EUR od 31.12.2008. do isplate

-3,03 EUR od 31.01.2009. do isplate

-3,04 EUR od 28.02.2009. do isplate

-4,76 EUR od 31.03.2009. do isplate

-4,77 EUR od 30.04.2009. do isplate

-4,68 EUR od 31.05.2009. do isplate

-4,62 EUR od 30.06.2009. do isplate

-4,64 EUR od 31.07.2009. do isplate

-4,67 EUR od 31.08.2009. do isplate

-4,67 EUR od 30.09.2009. do isplate

-4,63 EUR od 31.10.2009. do isplate

-4,70 EUR od 30.11.2009. do isplate

-4,75 EUR od 31.12.2009. do isplate

-4,82 EUR od 31.01.2010. do isplate

-4,81 EUR od 28.02.2010. do isplate

-4,91 EUR od 31.03.2010. do isplate

-4,89 EUR od 30.04.2010. do isplate

-4,93 EUR od 31.05.2010. do isplate

-5,25 EUR od 30.06.2010. do isplate

-5,18 EUR od 31.07.2010. do isplate

-5,38 EUR od 31.08.2010. do isplate

-5,31 EUR od 30.09.2010. do isplate

-5,20 EUR od 31.10.2010. do isplate

-5,44 EUR od 30.11.2010. do isplate

-5,96 EUR od 30.06.2011. do isplate

-5,81 EUR od 31.07.2011. do isplate

-5,65 EUR od 31.08.2011. do isplate

-5,47 EUR od 30.09.2011. do isplate

-4,21 EUR od 31.10.2011. do isplate

-4,20 EUR od 30.11.2011. do isplate

-4,27 EUR od 31.12.2011. do isplate

-4,32 EUR od 31.01.2012. do isplate

-4,29 EUR od 31.08.2012. do isplate

-4,24 EUR od 30.09.2012. do isplate

-4,29 EUR od 31.10.2012. do isplate

-4,32 EUR od 30.11.2012. do isplate

-4,30 EUR od 31.12.2012. do isplate

-4,20 EUR od 31.01.2013. do isplate

-4,29 EUR od 28.02.2013. do isplate

-4,29 EUR od 31.03.2013. do isplate

-4,26 EUR od 30.04.2013. do isplate

-4,16 EUR od 31.05.2013. do isplate

-4,16 EUR od 30.06.2013. do isplate

-4,18 EUR od 31.07.2013. do isplate

-4,22 EUR od 31.08.2013. do isplate

-4,28 EUR od 30.09.2013. do isplate

-4,25 EUR od 31.10.2013. do isplate

-4,27 EUR od 30.11.2013. do isplate

-4,29 EUR od 31.12.2013. do isplate

-4,31 EUR od 31.01.2014. do isplate

-4,34 EUR od 28.02.2014. do isplate

-4,33 EUR od 31.03.2014. do isplate

-4,29 EUR od 30.04.2014. do isplate

-4,28 EUR od 31.05.2014. do isplate

-4,29 EUR od 30.06.2014. do isplate

-4,33 EUR od 31.07.2014. do isplate

-4,36 EUR od 31.08.2014. do isplate

-4,35 EUR od 30.09.2014. do isplate

sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 01. studenog 2008. g., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.1.2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (OIB: 53056966535), Magazinska 69, da tužitelju ĐŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.959,51 euro, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 26. rujna 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 198-50-3693444, ovjeren kod javnog bilježnika Bore Arambašića iz Vukovara pod brojem OU-798/06, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 10.815,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz odgovoren rok otplate od 84 mjeseca. Tijekom razdoblja otplate kredita i to kako radi podizanja kamatne stope, a isto tako i radi povišenja tečaja CHF u odnosu na HRK, povećavao se mjesečni iznos anuiteta.

2. Nadalje, navodi da je u točki 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,95% godišnje, a koja kamata se mijenjala u skladu sa jednostranim odlukama tuženika. Tužitelj se nadalje u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., kojom je između ostalih utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna, te da je ista presuda potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, od 9. travnja 2015. Tužitelj također u tužbi navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula, te da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

3. S obzirom na tako utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope, kao i odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula, tužitelj smatra da mu je tuženik sukladno odredbi čl. 323. a u svezi s čl. 1111., 1115. i 1046. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Osim toga, tužitelj se poziva i na odredbu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku i odredbi čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, a prema kojim odredbama odluka suda koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene. Po tužitelju je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, to da iste anuliraju izmjene anuiteta bilo po osnovi povišenja kamata, bilo po osnovi povišenja tečaja, odnosno da se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračun u kunama nepromjenjiva stavka otplatnog plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju CHF na dan korištenja kredita pomnožen zbrojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata koju mu je banka dužna vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Kraj svega naprijed navedenog, tužitelj najprije zahtijeva po deklaratornom zahtjevu da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu i to u dijelu kojim se regulira plaćanje kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora, te kojim se regulira način promjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Po podnesenoj tužbi tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 17.000,00 kn, a budući da tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom i Odlukama tuženika o promjenama kamatne stope, to predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kako bi se utvrdila visina dugovanja tuženika prema tužitelju, a po provedenom vještačenju tužitelj se obvezuje specificirati tužbeni zahtjev u skladu sa čl. 186.b st. 3 Zakona o parničnom postupku.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog Ugovora. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

6. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 26. srpnja 2024. na način da je zahtijevao da mu tuženik isplati novčani iznos od ukupno 1.492,26 eura od čega se iznos od 294,53 eura odnosi na preplaćene anuitete zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a iznos od 1.197,73 eura na preplaćene iznose zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos počev od zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve do konačne otplate kredita.

7. Obzirom da je tužitelj u podnesenoj tužbi i inicijalno označenoj VPS potraživao iznos od 17.000,00 kuna, sada izraženo u službenoj novčanoj jedinici eura iznos od 2.256,28 eura, to proizlazi da je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva koje po svom procesnom značaju predstavlja povlačenje tužbe. Tuženik se nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, međutim u odnosu na smanjeni, odnosno povučeni dio zahtjeva, tuženik je potraživao prouzročeni parnični trošak. U odnosu na povučeni dio zahtjeva u visini od 764,02 eura rješenjem suda od 28. studenoga 2024. riješeno je da se tužba u odnosu na navedeni iznos smatra povučenom, sukladno članku 193. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP).

8. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. Tužitelj se također protivi zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka u odnosu na smanjeni dio zahtjeva, jer smatra da ovo smanjenje predstavlja usklađenje s nalazom vještaka nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, te je isto dopušteno i svrsishodno, obzirom i na činjenicu da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu, sukladno odredbi članka 186.b stavak 3. ZPP-a.

9. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: P-592/2021-11 od 6. srpnja 2022. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Vukovaru svojom odlukom broj: Gž- 693/2022-2 od 10. siječnja 2024. potvrdio.

10. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u priloženu presliku ugovora o kreditu broj 198-50-3693444 od 26. rujna 2006., uvid u prvi otplatni plan po istom ugovoru o kreditu, uvid u knjigovodstvenu karticu kao i uvid u pregled uplata po predmetnom ugovoru o kreditu, također je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću dipl. oec. iz [adresa], te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.

11. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-3693444 od 26. rujna 2006. nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 10.815,51 CHF, s tim da se isti kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom srednjem tečaju važećem za valutu ugovora, te da je kredit zaključen na rok otplate od 84 mjeseca, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora iznosila 5,95%, s tim da je člankom 2. točka 1. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je nadalje, i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključenom Ugovoru o kreditu da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

12. Uvidom u knjigovodstvenu karticu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,95% godišnje, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet za otplatu predmetnog kredita iznosio 165,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da se zbog mijenjanja stope ugovorene kamate i visine tečaja tijekom vremena mijenjao iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi plaćati.

13. Nadalje, nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

13.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13.2. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž 6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj: Rev 2221/18, od 3. rujna 2019.

14. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to konkretno dio točaka 1., 2. i 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u dijelu da se na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći akti kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

14.1. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 18. srpnja 2007. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14.2. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

14.3. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 2. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

14.4. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

14.5. Ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 1., 2. i 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

15. Upravo zbog toga razloga stajalište suda je da je ista odredba članaka1., 2. i 7. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.

16. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

16.1. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj: P-141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

17. Kraj navedenog nedvojbeno je da su ništetne odredbe i to članka. 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 10.815,51 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.

18. Nesporno je da prema odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, ali je isto tako i odredbom čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da su ništetne odredbe Općih uvjeta ugovora koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. S obzirom na vrijeme i datum sastavljanja istih Općih uvjeta poslovanja i Pravilnika o kamatama i naknadama nesporno je da su isti bili predmet razmatranja i u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, te da postojanje istih Općih uvjeta nije utjecalo na donošenje odluke u odnosu na tuženika kada je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne odredbe u pogledu načina mijenjanja ugovorene kamate.

19. Nadalje, u odnosu na dio ugovora o kreditu a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga, kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

20. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

20.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku saslušava tužitelj kao stranka, te djelatnik banke i javni bilježnik.

21. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,95% te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope, koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, zbog čega tužitelj ima pravo na povrat neosnovano naplaćenih iznosa zbog takvog načina jednostrane promjene kamatne stope. Naime, nesporno je da je redovna kamatna stopa jedan od bitnih elemenata ugovora o kreditu, te da ista predstavlja objekt ugovorne obveze. Po ocjeni suda, način promjene ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđen je ništetnim, te je stav suda da je za utvrđivanje visine naknade koja pripada tužitelju nužno primijeniti jedinu kamatnu stopu koja je ugovorom o kreditu određena, a to je ugovorena kamatna stopa od 5,95%.

22. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl. oec. iz [adresa]. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do konačne otplate kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope i to na način da je sa početno ugovorene kamatne stope od 5,95% godišnje u jednom razdoblju kamatna stopa povišena na čak 7,75% godišnje, te da se isto tako značajno mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu i to sa početnih 4,636848 kn u odnosu na 1 CHF do čak 6,316795 u odnosu na kunu. Zaključno je mišljenje vještaka da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 198- 50-3693444 utvrđen u visini od 294,53 eura, protuvrijednosti 2.219,13 kn svakomjesečnih utvrđenih razlika.

22.1. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan početka korištenja - odobrenja po predmetnom ugovoru o kreditu 27.09.2006. za 1 CHF = 4,704790 kn, utvrđen je u visini od 1.308,36 eura, protuvrijednosti 9.857,86 kn, što je pojedinačno prikazano za svaki mjesec utuženog potraživanja. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan početka korištenja - odobrenja po predmetnom ugovoru o kreditu 27.09.2006. za 1 CHF = 4,704790 kn, utvrđen je u visini od – 110,63 eura, protuvrijednosti - 833,54 kn također pojedinačno prikazana razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja. Razlika anuiteta nastala uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu utvrđena je u visini od 1.197,73 eura, protuvrijednosti 9.024,32 kn, što je sve tabelarno prikazano po pojedinim mjesecima utuženog razdoblja.

22.2. Vještak je iskazao sve preplaćene iznose u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450) sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj počev od 1. siječnja 2023. (Narodne novine broj:57/22 i 88/22).

23. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno istome nalazu potražujući po konačno uređenom tužbenom zahtjevu preplaćene svakomjesečne iznose po osnovi jednostrane promjene kamatne stope, kao i promjene tečaja, uz zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća izvršenog plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate.

24. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, međutim prigovara nalazu iz razloga što je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka sud smatra paušalnim, bez davanja pravno valjanog obrazloženja za svoj prigovor.

25. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,95%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, to tužitelju pripada pravo na isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbi članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

26. Po mišljenju ovoga suda bez obzira na činjenicu što je ništetnost odredbi u pogledu jednostrane promjene kamatne stope utvrđena već u postupku koji se vodio radi kolektivne zaštite potrošača, tužitelj ima pravni interes u individualno podnesenoj tužbi isticati deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Ovo iz razloga što je tuženik već u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka osporavao osnovanost deklaratornog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti. Stoga je sud usvojio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope.

27. Međutim, za potraživanje tužitelja na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi u visini od 294,53 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama nastupila je zastara potraživanja. Naime, tužitelj je podnio tužbu ovome sudu dana 30. prosinca 2021., a za preplaćene kamate rok za podnošenje tužbe sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18) bio je 13. lipnja 2014., te je za ovaj dio potraživanja sud usvojio prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. određeno je da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi članka 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 30. prosinca 2021. to je očigledno da je istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a. Ovo stajalište o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva na potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF iznijeto je u objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijetom 31. siječnja 2022.

28. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno iznijetom shvaćanju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Pojednostavljeno, to znači da su se sve tužbe na temelju kolektivne presude "u slučaju franak" za potraživanje na ime preplaćenih kamata trebale podnijeti najkasnije do 13. lipnja 2019. Kako je tužitelj svoju tužbu podnio izvan ovoga roka dana 27. listopada 2021. to je očigledno da je za potraživanje preplaćenih kamata protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

29. Kako je prigovor zastare prigovor materijalno-pravne prirode o kojem se odlučuje meritornom odlukom, to je sud odbio tužitelja za iznos od 294,53 eura koliko je to tužitelj potraživao na ime preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope.

30. Nesporno je nadalje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 141/12 od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a obzirom na pravomoćno utvrđenje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule te petogodišnji zastarni rok, to je evidentno da taj rok nije protekao za podnošenje tužbe i potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, tako da se tužba i restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj i pripadajuće zakonske zatezne kamate mogla podnijeti sve do 14. lipnja 2023., a tužitelj je svoju tužbu podnio dana 30. prosinca 2021.

31. Iz zaključenog ugovora o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit za kupnju novog vozila, a uvidom u podatke o zaposlenju tužitelja nesporno je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bio zaposlen kao stolar kod "Zelac" građevinsko-stolarski obrt vlasnika JŽ iz [adresa], tako da je po ocjeni suda nedvojbeno svojstvo tužitelja kao potrošača. Naime, prema odredbi članka 5. stavak 1 toč. 15 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 97/03) i prema svim kasnijim izmjenama istoga Zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je ugovor o kreditu s tuženom bankom sklopio radi kupovine osobnog vozila u auto kući "Citroen" u Ceriću. Izričito je iskazao da ga nitko od djelatnika banke nije upozorio na nekakvu mogućnost promjene rate kredita zbog valutne klauzule u CHF.

32. Na ove okolnosti sud je odbio da se saslušava kao svjedok javni bilježnik Boro Arambašić, koji je ovjerio predmetni ugovor o kreditu, a sve iz razloga jer javni bilježnik pri ovjeri ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike promjene tečaja CHF, koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, niti je on imao takve zakonske ovlasti sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu.

33. Obzirom da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj sveukupno preplatio zbog promjene tečaja iznos od 1.197,73 eura koliko to tužitelj i potražuje u podnesku od 26. srpnja 2024., to je ovaj iznos sud tužitelju dosudio, zajedno sa kamatama kako je to tužitelj i potraživao tekućim od konca mjeseca u odnosu na mjesec u kojem je pretplaćen određeni iznos, po stopi kamate propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a, a temeljem odredbe članak 1115. ZOOa.

34. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.). Tužitelj je po konačnom tužbenom zahtjevu potraživao ukupan iznos od 1.492,26 eura, a ovom presudom mu je dosuđen iznos od 1.197,73 eura i to na ime preplaćenoga iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, dok je tužitelj odbijen za isplatu iznosa od 294,53 eura na ime preplaćenoga iznosa zbog promjene kamatne stope i to zbog zastare potraživanja. Tužitelj je u cijelosti uspio sa deklaratornim dijelom tužbenoga zahtjeva, a također je u cijelosti uspio i sa kondemnatornim dijelom zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF, tako da po ocjeni suda u odnosu na cjelokupan tužbeni zahtjev proizlazi da tužitelj nije uspio u razmjeno manjem dijelu zahtjeva i to za isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope, odnosno tužitelj je sa svojim kondemnatornim zahtjevom uspio sa cca 80% zahtjeva. Stoga je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u odnosu na deklaratorni i kondemnatorni dio zahtjeva. Sud je pri tome imao u vidu činjenicu da odbijanje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu preplaćenih kamata nije bilo od utjecaja na visinu bodova za poduzete radnje zastupanja punomoćnika odvjetnika obzirom da je visina ostala nepromijenjena tj. 100 bodova za svaku poduzetu radnju, tako da punomoćniku tuženika nisu nastali posebni troškovi uslijed odbijanja dijela zahtjeva koji se odnosio na preplaćene kamate, te po ocjeni suda tuženik nema pravo potraživati parnični trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva. Stoga je sud odbio tuženika s njegovim zahtjevom za naknadu troškova ovoga postupka, kako je to odlučeno u točki V. izreke presude.

36. Tužitelju je priznat sveukupan parnični trošak u iznosu od 1.959,51 euro. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), trošak zastupanja na dva ročišta = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastav tri obrazložena podneska = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3. OT), koje radnje ukupno nose 650 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 1.625,00 eura.

36.1. Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,51 euro, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.959,51 euro.

37. Sud nije priznao tužitelju kao opravdan trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 34,51 eura, i to iz razloga jer je člankom 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., prije donošenja prvostupanjske presude propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.

38. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 10. siječnja 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Damir Varga, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetničko društvo Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1A/III – punomoćnik tuženika