Poslovni broj: Us I-3624/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad 1 SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2 EČ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3 DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Splitsko- dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata 2, radi poreza na kuće za odmor, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. godine u prisutnosti stranaka, 10. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice EČ kojim se traži poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II-410-06/23-0001/0057, URBROJ: 2181/1-09/04-23-0002 od 22. studenog 2023. godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DČ kojim se traži poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II-410-06/23-0001/0058, URBROJ: 2181/1-09/04-23-0002 od 23. studenog 2023. godine.

r i j e š i o  j e

Obustavlja se upravni spor pokrenut tužbom tužitelja SČ.

Obrazloženje

1. Tužitelj SČ je dana 29.prosinca 2023. godine sudu dostavio tužbu, u svoje ime te u ime svoje odrasle djece, EČ i DČ, dok uz podnijetu tužbu nije priložio punomoć za zastupanje tužitelja EČ i DČ temeljem koje bi bio ovlašten da podnese tužbu za ove tužitelje. Tužbi nije priloženo rješenje tuženika (drugostupanjsko rješenje) koje osporava tužitelj SČ, dok su priložena rješenja tuženika koja se odnose na tužitelje ostale tužitelje. Sud je nakon zaprimanja tužbe tužitelja od tužitelja SČ, pisanim putem zatražio da uredi tužbu, da dostavi punomoć za ostale u tužbi navedene tužitelje, te da za sebe dostavi osporeno rješenje, čemu isti tužitelj nije u potpunosti udovoljio.

Obzirom na navedeno, a kako se radi o upravnoj stvari koja se temelji na istoj činjeničnoj osnovi, odnosno da su navedeni tužitelji obitelj (otac i djeca) te da se radi istoj kući za koju se utvrđuje porez na kuću za odmor, Sud je navedene spise rješenjem spojio. Rješenjem od 17. lipnja 2024. godine odlučeno je da se spajaju se ovosudni spisi poslovni broj Usl-3624/23, UsI-276/24 i Usl-277/24, na način da se ovosudni spisi broj UsI-276/24 i Usl-277/24, pripaja spisu poslovnog broja Usl-3624/23, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, pri čemu će se navedeni spisi nadalje voditi pod poslovnim brojem Usl-3624/23.

U tužbi tužitelja SČ predlaže se saslušanje svjedoka navedenih u tužbi, na okolnosti da isti tužitelj stalno živi u predmetnoj kući u [adresa]. Tužitelji EČ i DČ se u tužbama pozivaju se na tužbu LČ i traže poništenje rješenja tuženika.

2. Tuženik je dostavio odgovore na tužbu za sva tri tužitelja. U odgovoru na tužbu tužitelja SČ se navodi da je neosnovan tužbeni navod da postoji drugostupanjsko rješenje, KLASA:UP/II 410-06/23-0001/0056, URBROJ:2181/1- 09/04-23-0002 od 22. studenog 2023. godine. Ističe da isti tužitelj protiv prvostupanjskog rješenja, KLASA:UP/I 410-15/23-01/727, URBROJ:2181-11- 03/1-23-1 od 05. lipnja 2023. godine nije koristio pravni lijek (žalbu), tako da tuženik kao drugostupanjsko tijelo u predmetnoj upravnoj stvari nije ni moglo odlučivati, Obzirom na navedeno da ne postoje pravne pretpostavke za vođenje upravnog spora po tužbi navedenog tužitelja pa je predložio da se njegova tužba odbaci. U odgovorima na žalbu po tužbi tužitelja EČ i DČ navodi se da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja; da je prvostupanjsko tijelo provelo postupak a da tužitelji EČ i DČ nisu dokazali da predmetnu kuću u [adresa] koriste za stalno stanovanje. U odnosu na tužitelje EČ i DČ tuženik ističe da isti nemaju prebivalište na adresi predmetne nekretnine, a da dostavljeni dokazi (računi) potvrđuju da se u nekretnini ne živi stalno, jer da isto proizlazi iz računa za električnu energiju od 01. kolovoza 2022. do 29. lipnja 2023. godine i račun za vodu za srpanj 2023. godine. Navodi se dalje da s obzirom na navedene dokaze se tuženik protivi prijedlogu za saslušanje predloženih svjedoka, jer da je iz navedenih dokaza nedvojbeno da se nekretnina koristi povremeno i da su navedeni tužitelji obveznici plaćanja navedenog poreza. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-06/23-0001/0057, URBROJ: 2181/1-09/04-23-0002 od 22. studenog 2023. godine odbijena je žalba tužiteljice EČ izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Supetra, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-15/23-01/728, URBROJ: 2181-11-03/1-23-1 od 05. lipnja 2023. godine.

Označenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici EČ je za 2023. godinu razrezan porez na kuću za odmor u [adresa], površine 42,92 m2, u iznosu od 85,41 euro.

4. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-06/23-0001/0058, URBROJ: 2181/1-09/04-23-0002 od 22. studenog 2023. godine odbijena je žalba tužitelja NČ izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Supetra, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-15/23-01/729, URBROJ: 2181-11-03/1-23-1 od 05. lipnja 2023. godine.

Označenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju NČ je za 2023. godinu razrezan porez na kuću za odmor u [adresa], površine 42,92 m2, u iznosu od 85,41 euro.

5. Na ročištu zakazanom za 10. prosinca 2024.godine tužitelj SČ je izjavio da ne posjeduje drugostupanjsko rješenje tuženika kojim mu se određuje porez za kuću za odmor za 2023. godinu radi čega da povlači tužbu. Tužitelji EČ i DČ su istakli da ostaju kod svega iskazanog u tužbi koju su dostavili sudu, dok je tužiteljica EČ iskazala da u predmetnoj kući u [adresa] koja je stečena nasljedstvom od prednika, stalno živi njezin otac SČ. Navele je da je ona suvlasnik iste kuće, te da ona u Splitu posjeduje stan u kojem ona živi. Kao dokaz da u predmetnoj kući stalno stanuje njezin otac priložila je karticu utroška vode izdanu od Vodovod Brač, a da navedeno mogu potvrditi i svjedoci koji su navedeni u tužbi koju je dostavio njezin otac SČ.

Tužitelj DČ je naveo da on stanuje u [adresa], u vlastitom stanu, a da u predmetnoj kući u [adresa] ne stanuje, već da u istoj kući cijelo vrijeme stanuje njegov otac SČ, a da isto mogu potvrditi svjedoci navedeni u tužbi kao i podaci o potrošnji vode predan u spis. Naveo je da je predmetna kuća u [adresa] u suvlasništvu, da u kući nije izvršena dioba tako da on i sestra (EČ) imaju suvlasnički dio u istoj kući ali da ne znaju u kojem dijelu kuće je njihov suvlasnički dio. Naveo je da ranije u postupku nisu isticali činjenicu da u predmetnoj kući nije izvršena dioba (podijeljena) jer nisu znali da je to bitno. Opunomoćenica tuženika je navela da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenih rješenja. Navela da su tužitelji ad 2. i ad 3 u žalbama isticali da su suvlasnici kuće u [adresa], a da da svojim izjavama danim na raspravi isto potvrdili; da ranije tijekom postupka isti nisu prigovarali na svoje utvrđene suvlasničke dijelove, pa da nema mogućnosti da to ni sada čine.

6. Sud je na raspravi odbio prijedlog iznijet u tužbi da se u upravnom sporu saslušaju svjedoci navedeni u tužbi, jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja. Kod navedenog je posebno cijenjeno da su tužitelji ad EČ i DČ, jasno na raspravi iskazali da oni ne žive u predmetnoj kući u [adresa] već da stalno žive u stanu u [adresa], kojeg posjeduju, a da u kući stalno živi njihov otac SČ (tužitelj ad 1), slijedom čega u situaciji kada je tužitelj SČ povukao tužbu, nije bilo razloga za saslušanje svjedoka, jer u odnosu na istog tužitelja u ovoj upravnoj stvari se nema što dokazivati.

7. Kako je tužitelj SČ na raspravi izjavio da povlači tužbu sud je u odnosu na istog na raspravi donio rješenje da se postupak obustavlja.

8. U dokaznom postupku pregledana je tužba, odgovori na tužbu, osporena rješenja, dokaz priložen na raspravi, te je pregledan sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev tužitelja EČ i DČ nisu osnovani.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-06/23-0001/0057, URBROJ: 2181/1-09/04-23-0002 od 22. studenog 2023. godine i KLASA: UP/II-410-06/23-0001/0058, URBROJ: 2181/1- 09/04-23-0002 od 23. studenog 2023. godine odnosno da li je pripadajućim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici EČ za 2023. godinu, za kuću u [adresa], utvrđen porez na kuću za odmor u iznosu od 85,41 euro i da li je prvostupanjskim rješenjem tužitelju DČ za 2023. godinu za predmetnu kuću, utvrđen porez na kuću za odmor u iznosu od 85,41 euro.

11. Temeljem članka 25. stavak 1.Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16,101/17. i 114/22) i člankom 8. Odluke o gradskim porezima Grada Supetra (Službeni glasnik Grada Supetra“, broj: 19/17, dalje: Odluka) obveznici poreza na kuće za odmor su fizičke i pravne osobe koje su vlasnici kuća za odmor na području grada.

Člankom 25. stava 2. Zakona o lokalnim porezima je propisano da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.

12. Za utvrđivanje poreza na kuću za odmor bitno je utvrditi odlučne činjenice i to: - vlasništvo/suvlasništvo kuće za odmor za koju se utvrđuje porez, te način na koji se ta kuća koristi tj. da li se kuća koristi za stalno stanovanje (stalno se živi u kući) ili se kuća koristi povremeno ili sezonski.

13. Visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Člankom 10. stavak 1. Odluke propisano je da se porez na kuće za odmor se plaća u visini od 15,00 kn po m2 korisne površine kuće za odmor godišnje.

14. Prema stanju spisa proizlazi da vlasništvo/suvlasništvo predmetne kuće u [adresa] je nesporno jer tužitelji EČ i DČ suvlasništvo predmetne kuće ne osporavaju, obzirom da su isti su na raspravi jasno iskazali da su suvlasnici predmetne kuće koje suvlasništvo stekli nasljeđivanjem. Isto tako navedeni tužitelji ne osporavaju visinu suvlasničkog dijela kuće budući da je isti dio utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a u vezi sa time isti tužitelji ne osporavaju utvrđenu korisnu površinu kuće. Nadalje prema stanju spisa proizlazi da tužitelji EČ i DČ nemaju prijavljeno prebivalište na adresi predmetne kuće u [adresa], već da oboje tužitelja imaju prebivalište u [adresa] na adresi [adresa], što samo po sebi potvrđuje zaključak prvostupanjskog tijela da navedeni tužitelji ne žive stalno u predmetnoj kući u [adresa].

15.Radi utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja prvostupanjsko tijelo za zaključkom od 22. kolovoza 2023. godine pozvalo tužitelje da dostave dokaze kojima bi dokazali da predmetnu kuću koriste za stalno stanovanje. Od traženih dokaza tužitelji su dostavili preslik računa za električnu energiju za razdoblje od 01. 08. 2022. do 29. 06.2023. godine iz kojeg je razvidno da je u označenom razdoblju potrošeno ukupno 1108,2 kwh. Pored navedenog dostavljen je jedan račun za vodu i to za mjesec srpanj 2023. godine u kojem se navodi potrošnja od 22 m2 vode).

16. Člankom 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16 do 114/22, dalje: OPZ-a) je propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

17. Kako je nesporno da su tužitelji EČ i DČ suvlasnici predmetne kuće u [adresa] budući da su sami tužitelji na raspravi jasno iskazali da oni ne stanuju u kući u [adresa] već da stalno stanuju u [adresa] gdje posjeduju stan i gdje imaju prijavljeno prebivalište ([adresa]), Sud ocjenjuje nespornim da tužitelji isti tužitelji stalno ne stanuju u predmetnoj kući u [adresa]. Obzirom na navedeno nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, dokazi koji su priloženi na raspravi.

Kako je tužitelj SČ povukao tužbu a sud u odnosu na njega obustavio upravni spor, nije bilo potrebe izvoditi dokaze (saslušanje svjedoka), koji su predloženi a radi utvrđenja da li isti tužitelj stalno stanuje u predmetnoj kući u [adresa], kako navode ostala dva tužitelja.

Slijedom navedenog zakonito je tužiteljima EČ i DČ utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2023. godinu za predmetnu kuću u [adresa].

18. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 10. siječnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelj, SČ iz [adresa],

- tužitelj, EČ [adresa],

- tužitelj, DČ [adresa],

- tuženiku Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata 2,

- u spis.