Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-17282/2021-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da tužiteljici AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.183,81 eura te zakonske zatezne kamate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekuće na iznos od:

24,23 eura od 16.07.2018. godine do isplate,

7,71 eura od 16.08.2018. godine do isplate,

36,88 eura od 16.09.2018. godine do isplate,

73,59 eura od 16.10.2018. godine do isplate,

38,07 eura od 16.11.2018. godine do isplate,

61,68 eura od 16.12.2018. godine do isplate,

96,93 eura od 16.01.2019. godine do isplate,

75,96 eura od 16.02.2019. godine do isplate,

174,72 eura od 16.03.2019. godine do isplate,

199,68 eura od 16.04.2019. godine do isplate,

143,66 eura od 16.05.2019. godine do isplate,

166,95 eura od 16.06.2019. godine do isplate,

208,50 eura od 16.07.2019. godine do isplate,

137,42 eura od 16.08.2019. godine do isplate,

173,48 eura od 16.09.2019. godine do isplate,

127,92 eura od 16.10.2019. godine do isplate,

194,66 eura od 16.11.2019. godine do isplate,

199,88 eura od 16.12.2019. godine do isplate,

190,78 eura od 16.01.2020. godine do isplate,

150,16 eura od 16.02.2020. godine do isplate,

81,35 eura od 16.03.2020. godine do isplate,

260,78 eura od 16.04.2020. godine do isplate,

992,14 eura od 16.05.2020. godine do isplate,

105,90 eura od 16.06.2020. godine do isplate,

226,47 eura od 16.07.2020. godine do isplate,

34,31 eura od 16.10.2020. godine do isplate.

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.430,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate, sve po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju koje je predmet ove tužbe, znači od veljače 2018. godine pa zaključno s plaćom, odnosno naknadom plaće za kolovoz 2020. godine, radila kod tuženika na radnim mjestima kakva su pobliže označena u obračunskim ispravama za isplatu plaće. Ona je liječnik specijalizant. Tuženi je sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20 – dalje u tekstu: ZOZ) obvezan neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu, a to je tuženi i činio. Prema odredbi čl. 193. st. 1. ZOZ: Zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu djelatnost u mreži javne zdravstvene službe obvezne su neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu, radom u jednoj, dvije ili više smjena, pomakom radnog vremena, pripravnošću ili dežurstvom u skladu s potrebama stanovništva i oblicima pružanja zdravstvenih usluga. Zbog takve organizacije rada, tužitelj je u utuženom razdoblju ostvarivao velik broj prekovremenih sati. Sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Prema odredbi čl. 53. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, dalje u tekstu: KU 88/13), čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 143/13, dalje u tekstu: KU 143/13) te čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje KU/18 – primjenjuje se od 01. ožujka 2018. – sukladno prijelaznim i završnim odredbama) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta definiran je Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a naveden je na platnim listama. Osnovica za izračun plaće bila je određena: Odlukom o isplati materijalnih prava i drugih naknada i o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 118/2017): u visini od 5.421,54 kuna bruto i primjenjuje se od 1. studenoga 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec studeni 2017. godine, a temeljem Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama NN 2/19 osnovica za izračun plaće za državne službenike i namještenike u 2019. godini iznosi kako slijedi: od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019. - 5.584,19 kuna bruto (počevši s plaćom za mjesec siječanj 2019. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2019. - od 1. rujna 2019.– 5.695,87 kuna bruto (počevši s plaćom za mjesec rujan 2019. koja je isplaćena u mjesecu listopadu 2019. godine). Dana 29. studenog 2019. godine sklopljen je Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (NN 119/19) kojim je utvrđena visina osnovice za izračun plaća državnih službenika i namještenika za 2020. godinu, a koja za utuženi period iznosi kako slijedi; - od 1.2020. do 31.5.2020. godine 5.809,79 kuna, koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za siječanj 2020., a koja se isplaćuje u veljači 2020. godine. Navedena osnovica je također iskazana na tužiteljevim platnim listama. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 52. st. 1. i 2. KU 88/13, čl. 47. st. 2. i 3. KU 143/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18). Sukladno članku 94. ZR-Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Prema odredbi čl. 58. st. 1. KU 88/13, čl. 51. st. 1. KU 143/13 i čl. 49. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Člankom čl. 58. st. 9. i 10. KU 88/13, čl. 51. st. 9. i 10. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18, jasno je određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa osam sati. Sukladno odredbi čl. 66. KU 88/13 i čl. 59. KU 143/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću od 10% od osnovne plaće, od 01. listopada 2015. prema Dodatku KU 143/13 (NN 96/15) i čl. 57. KU/18 taj dodatak iznosi 12%., dok prema II. dodatku KU/18 koji se u odnosu na predmetni dodatak primjenjuje od 01. rujna 2019. godine taj dodatak iznosi 16 %. Prema odredbi čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja. Člankom čl. 49. KU/18, jasno je određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa osam sati. Tuženik je u utuženom periodu tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate iako je tužitelj svaki sat rada radio na poslovima doktora medicine i neprekidno imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te je na tom radnom mjestu radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Također, tuženik je pogrešno koristio dodatak za posebne uvjete rada. Na pravno pitanje ostvaruje li tužitelj pravo na dodatke i uvećanja koja ostvaruju u redovnom radu također i u prekovremenom radu, jasno i nedvojbeno je odgovor dao Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održanoj 09. prosinca 2019. godine. Kako je tužitelj neosporno radio prekovremeno, to je tuženik kao poslodavac dužan mu isplatiti sve što mu je dosada uskratio neadekvatnim izračunima, odnosno obračunima plaće, a protivno kogentnim normama. Kad je riječ o liječničkom zanimanju, naročito mjesta te uvjeta rada o kojima je riječ u konkretnom slučaju, riječ je o poslu u kojem nema mjesta greškama ni lošoj procjeni, jer svaka greška može biti preskupo plaćena. Navedeno je i rezon postojanja materijalnih odredbi koje reguliraju pitanje dodataka plaće u odnosu na plaće radnih mjesta koje nemaju takav vid odgovornosti. Svako drugo tumačenje u kojem bi liječnik u redovnom radnom vremenu imao jednu satnicu, a da mu se u prekovremenim satima uvećanje od 50 posto čini na satnicu koja je niža od satnice u redovnom radnom vremenu, bi bilo apsurdno, ali i suprotno relevantnom materijalnom pravu. ZR u čl. 76. navodi: “ Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu. Nadalje, prema odredbi čl. 81. ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Člankom 36. KU/13 određeno je: st. 1. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. St. 2. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, dok je prema II. dodatku KU/18 koji se u odnosu na predmetni dodatak primjenjuje od 01. rujna 2019. godine određeno: Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika. Budući je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenoj osnovi pogrešno je obračunata i isplaćena naknada koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, odnosno naknada za vrijeme korištenja godišnjih odmora. Člankom 95. st. 3. ZR-a –ropisano je sljedeće: Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Naime, tijekom travnja 2020. godine, poslodavac tj. tuženik je u skladu s uputom Ministarstva zdravstva o organizaciji rada u zdravstvenim ustanovama od dana 25.03.2020. godine, odredio da tužitelj nekoliko radnih dana u mjesecu travnju ne dolazi na posao te su se ti dani bilježili kao IO dani (opravdani izostanak). Unatoč daljnjoj uputi Ministra zdravstva od 02.04.2020. s jasnim i nedvojbenim zahtjevom upravama zdravstvenih ustanova o načinu evidencije radnih sati, te o načinu obračunavanja plaće za razdoblje opravdanog izostanka zdravstvenog djelatnika voljom poslodavca, neke ustanove (uključujući tuženika) i nisu postupile po navedenoj uputi, a kojom uputom se jedino afirmiraju važeći propisi, nego je medicinskim djelatnicima za travanj stigla znatno umanjena plaća. Na takvo postupanje pojedinih ustanova očitovala se priopćenjem Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL), kao krovna udruga bolničkih liječnika, čiji se dijelovi ovdje citiraju: … "Naime, niti jedan zdravstveni djelatnik nije se samovoljno rasporedio na boravak kod kuće nego je to učinio poslodavac, kako bi bolesni djelatnici ili oni u samoizolaciji mogli odmah biti zamijenjeni zdravima, sa svrhom osiguravanja kontinuiteta dostupnosti zdravstvene skrbi. Liječnicima se pljeskalo, svi su hvalili njihove napore i hrabrost, jer su na svom radnom mjestu na kojemu postoji veliki rizik zaraze, u početku s iznimno oskudnom i nedostatnom zaštitnom opremom, predano radili svoj posao, zbrinjavali pacijente, liječili COVID pozitivne i pri tom, sukladno statističkim podacima, za vrijeme epidemije imali deset puta veći rizik od zaraze novim koronavirusom u odnosu na sve ostale ljude, istovremeno ugrožavajući time i članove svoje obitelji za koje su čitavo vrijeme strahovali. No, kad je te iste liječnike trebalo platiti, onda su pojedine uprave bolnica u Hrvatskoj odlučile drugačije ih „nagraditi“: uskratom dijela plaće! Ne, nismo očekivali, a još manje tražili, od naše države nagradu za rad u doba epidemije, nego samo pravilno obračunatu plaću (obzirom da, na sramotu, nedavno obećani Zakon o plaćama liječnika još uvijek nemamo). "… Stoga tužitelj u odnosu na plaću za mjesec travanj 2020. godine, utužuje razliku koja je trebala biti isplaćena da je tuženik prilikom izračuna plaće pravilno primijenio čl. 95. st. 3. ZR-a, te druge materijalne propise. Također, uslijed neadekvatnog obračuna plaće u odnosu na 3 mjeseca koja su prethodila plaći za travanj 2020. godine neadekvatno je izvršena isplata naknade za IO dane. Članak 92. (1) Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada. (2) Plaća i naknada plaće isplaćuju se u novcu. (3) Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. (4) Plaća i naknada plaće su, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/17 regulira: Isplata plaće - Članak 51. st. 1. Plaća se isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, najkasnije do petnaestog u idućem mjesecu, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana. Tužitelj potražuje zatezne kamate dan nakon petnaestog u idućem mjesecu za razlike iz prethodnog mjeseca.Tužitelj ne potražuje zatezne kamate na iznos poreza na dohodaka i prireza porezu na dohodak sadržanog u utuženom bruto iznosu, budući navedeno potraživanje dospijeva u trenutku isplate plaće prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19). Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim podneskom od 10.2.2023. zahtjeva da mu tuženik isplati ukupan iznos od 4.183,81 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015) (u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi: Članak 47. „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl.19 st. 6. KU: „Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“ Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a kao primjer citiramo Zaključak 106: Pitanje:

Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora uređeno je povećanje plaće. Koja je osnovica za izračun redovnih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Koja je osnovica za izračun prekovremenih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Je li to osnovna plaća ili je to osnovna plaća sa svim dodacima na plaću? Zaključak broj 106:

Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunati su propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama. Slijedom navedenoga, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća. Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisani je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“ Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen: - Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09, 116/09., 4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/11. i 87/11), u primjeni do 19.04.2014. Članak 83. (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na čiji teret se isplaćuje ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. (2) Pod prosječnim iznosom plaće iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. - Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51,14, 11/15, 17/15 i 123/16) u primjeni nakon 19.04.2014. Članak 73. (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. (2) Pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Iz navedenog nedvosmisleno proizlazi da je osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužiteljici za sva tužena razdoblja. Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuju se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je izračun prosjeka utvrđen kao što je gore navedeno, da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Prema citiranom članku 47. KU, prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Sporni dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunavaju na prekovremene sate. Slijedom navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u platne liste, Uputu Ministarstva zdarvstva od 2.4.2020., Žalbu tužitelja i satnica za travanj 2020., izračun visine potraživanja iz drugog sudskog postupka, sudsku praksu, provedeno vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o., izvršen je uvid u očitovanje i dopunski nalaz vještaka, izračun tužiteljice, Evidenciju radnog vremena u COP-u, te u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 27.11.2024. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za sve efektivno odrađene sate rada,, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora, za utuženo razdoblje, kao i naknada plaće tijekom prekida rada u travnju 2020.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist, kao što nije sporno da su joj naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18) se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18, Dakle, u utuženom razdoblju od veljače 2014. do 28. veljače 2018. primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. primjenjuju se odredbe KU/18 9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Prema čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz obračuna plaća tužitelja za utuženi period i provedenog financijskog vještačenja taj dodatak iznosi 16% uvećanja osnovne plaće za razdoblje do kolovoza 2019., te 19% od rujna 2019. do ožujka 2020. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak za posebne uvjete rada, a koji dodatak mu je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća i financijskog vještačenja, no nije mu plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

11. Nadalje, prema čl. 59. KU/13 doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 10% od osnovne plaće, a Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. (Narodne novine 96/15, dalje Dodatak I. KU) koji se primjenjuje od 1. listopada 2015., taj dodatak je povišen na 12%, a što je ostalo i u čl. 57. KU/18, odnosno 16% od rujna 2019.. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak mu je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća i financijskog vještačenja, no nije mu plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

12. Valja istaknuti da niti jedan članak citiranih kolektivnih ugovora ne određuje da se dodaci iz čl. 57. i 59. KU/13 (55. i 57. KU/18) isključuju.

13. Slijedom navedenog, tijekom postupka je utvrđeno da:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika kao doktor medicine, liječnik specijalista,

- da tužiteljici pripada dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18), dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18) i Dodatka I. KU,

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužiteljici nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- da je tužiteljica prekovremene sate rada odradila na istom radnom mjestu na kojem joj je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

14. Tuženik je kao poslodavac dužan tužitelju isplatiti plažu za obavljeni rad, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tužene vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću. Stoga je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

15. Nadalje prema čl. 81. ZR (a koju odredbu je sadržavao i čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

16. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju navela da na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja je da neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor, u razdoblju od veljače 2018. do rujna 2020. godine, iznose ukupno 21.905,96 kn bruto i to: 10.955,69 kn na ime dodatka za posebne uvjete rada, 8.670,90 kn na ime dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi i 2.279,37 kn na ime naknade plaće za godišnji odmor.

17. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorila je tužiteljica i to u odnosu izračun za razdoblje od travnja 2020. do rujna 2020. iz razloga što vještak nije uključio dane opravdanog izostanka u travnju 2020. u radne sate pa kako je vještak izvršio pogrešan izračuna za travanj 2020., to je isti pogrešan i za daljnje mjesece nakon toga pa je predložila da vještak sačini dopunski nalaz i mišljenje.

18. Vještak je sačinio dopunski nalaz i mišljenje u kojem navodi (list 129-133 spisa) da je nalaz od 01.09.2022. izrađen u potpunosti u skladu sa zadatkom vještaku, pa se prema tome, prigovor tužiteljice ne može odnositi na nalaz, već eventualno na zadatak vještaku. Ako je sate evidentirane u evidenciji rada pod oznakom „io“ za travanj 2020. godine trebalo evidentirati kao prekid rada koji je nastao krivnjom poslodavca, tada ukupno potraživanje tužiteljice na ime dodataka na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost, zajedno sa razlikom naknade plaće za sate prekida rada u travnju 2020. godine, te naknade plaće za godišnji odmor, u razdoblju od veljače 2018. do rujna 2020. godine, iznose ukupno 4.183,83 EUR (31.523,04 kn) bruto i to:

- 2.604,90 EUR (19.626,59 kn) na ime dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- 992,14 EUR (7.475,28 kn) na ime naknade plaće za prekid rada u travnju 2020. godine i

- 586,79 EUR (4.421,17 kn) na ime naknade plaće za godišnji odmor.

19. Sud je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru. Naime, tuženik je naveo da su izneseni prigovori isključivo prigovori pravne prirode o kojima odlučuje sud pa nije potrebno daljnje dopunsko očitovanje vještaka.

20. Naime, iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da prema evidenciji rada za travanj 2020. koja je dostavljena uz tužbu, naznačeno je 48 sati pod oznakom „io“ što znači opravdani izostanak, a koje vještak nije uzeo u obzir u osnovnom nalazu i mišljenju. Kako tužiteljica tužbenim zahtjevom traži i naknadu plaće tijekom prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca u travnju 2020., te imajući u vidu da je uputama Ministarstva zdravstva o organizaciji rada u zdravstvenim ustanovama od dana 25.03.2020. i 02.04.2020. zdravstvenim ustanovama dana jasna uputa o načinu evidencije radnih sati, te o načinu obračunavanja plaće za razdoblje opravdanog izostanka tj. prekida rada, a kojima je ukazano i na odredbu čl. 95. st. 3. ZR kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, to je tužiteljici valjalo dosuditi razliku naknade plaće tijekom travnja 2020. za dana za koje je tuženik odredio da tužitelj ne dolazi na posao, a koji su se bilježili kao IO (opravdani izostanak), kako je to utvrđeno u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka. Tome valja dodati da je tužitelj u tužbi jasno obrazložio svoje navode vezane za zahtjev za isplatu naknade plaće tijekom prekida rada u travnju 2020. te je na te okolnosti dostavio dokaze uz tužbu, a tuženik niti u odgovoru na tužbu niti na pripremnom ročištu iste nije osporio, a niti je predložio niti dostavio druge dokaze kojima dokazuje suprotno, već je tuženik tek nakon zaprimanja dopunskog nalaza i mišljenja vještaka kojim je utvrđena visina neisplaćene naknade plaće za travanj 2020. osporio pravo tužitelja na isplatu iste. Međutim, kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu navedene naknade plaće za travanj 2020., a tuženik nije dokazao suprotno, to su izneseni prigovori tuženika paušalni i nedokazani, te kao takvi neosnovani.

21. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u skladu s izračunom iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka pa je valjalo naložiti tuženiku isplatu neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, te naknadu plaće za travanj 2020. u ukupnom iznosu od bruto 4.183,83 eura, kao u izreci presude.

22. Ovo stajalište je u skladu sa zauzetim Pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV- 56/19-18.

23. Najstarije potraživanja tužitelja odnosi se na lipanj 2018. koje je dospjelo 16. srpnja 2018. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR/14. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 30.12.2021., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

24. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11., 78/15. p 155/23 - dalje ZOO) te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), kao pod točkom I. izreke presude, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 30.6.2022. i 27.11.2024. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 5.10.2022. po Tbr. 8/1 - 100 bodova i podnesak od 10.2.2023. po Tbr. 8/4 - 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 900,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.125,00 eura, Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja (osnovnog i dopunskog) u iznosu od 305,26 eura pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.430,26 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska od 19.3.2024. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte