REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1455/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Gracin i Vatroslav Šego, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, Andrije Kačića Miošića 12, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz, Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. studenoga 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja II, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika, JI, zaposlenice, Su- 198/23, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), dana 10. siječnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom Električnom Tramvaju d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju OI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 3.725,10 eura bruto uvećano za zakonske zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, koje kamate teku:

- za rujan 2018. na iznos od 111,21 eura od 11. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018. na iznos od 128,06 eura od 11. studenog 2018. do isplate - za studeni 2018. na iznos od 133,43 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. na iznos od 124,93 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos od 119,02 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos od 106,62 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- za ožujak 2019. na iznos od 125,49 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- za travanj 2019. na iznos od 129,64 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos od 124,22 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos od 117,18 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 117,47 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 121,50 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 105,44 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 130,82 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- za studeni 2019. na iznos od 120,51 eura od 11. prosinca 2019., do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 118,93 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 135,03 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 116,83 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 112,57 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 94,31 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 126,43 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 116,57 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 118,71 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 139,78 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 117,10 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 122,35 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 125,30 eura od 11. prosinca 2020., do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 129,34 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 105,49 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 103,17 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 127,66 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom Električnom Tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju OI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj OI (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 9. listopada 2023. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik). Tužitelj je od 27. listopada 2017. zaposlenik društva Zagrebački holding d.o.o., podružnica Zagrebački električni tramvaj. Novim ugovorom o radu od 1. siječnja 2018. tužitelj postaje zaposlenik tuženika, odnosno novoosnovanog društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Tužitelj je 27. listopada 2017. s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'', nakon čega je s tuženikom sklopio još dva ugovora o radu za isto radno mjesto, i to 23. listopada 2018. na određeno vrijeme i 23. listopada 2019. na neodređeno vrijeme. Tužitelj je 15. travnja 2021. sklopio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "vozač autobusa III", te ističe da se u naravi radi o istom radnom mjestu, da od sklapanja prvog ugovora o radu s tuženikom do danas radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima, a vidljivo je i iz retroaktivne primjene zadnjeg ugovora čl. 3. st. 2. kojim je definirano kako će radnik na temelju istoga započeti s radom dana 1. travnja 2021. bez obzira što je isti sklopljen 15. travnja 2021. U čl. 6. i 7. Ugovora o radu određeno je da će se tužitelju obračunavati i isplaćivati plaća prema Kolektivnom ugovoru te da će mu se plaća isplaćivati prema koeficijentu složenosti 2,20. Sukladno odredbi čl. 67 Kolektivnog ugovora za radnike tuženika određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća, u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Tužitelj dalje navodi da od trenutka zasnivanja radnog odnosa s tuženikom prometuje redovnim autobusnim linijama tuženika organizacijski raspoređenim u Autobusni promet Dubrava, te da je obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2.20 u razdoblju od sklapanja ugovora o radu s tuženikom diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao, a čija se mjesečna plaća obračunava primjenom koeficijenta 2.40, čime ostvaruju bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminirajući učinak je time veći ako se uzme u obzir da je konkretno radno mjesto organizirano kao rad u smjenama, te se nerijetko događa da nakon završene radne smjene tužitelja, njega zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus, na istoj relaciji do kraja svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pri tom prima veću plaću od vozača kojega je prethodno zamijenio, jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20 kao tužitelju. Tužitelj dalje navodi da je iz putnih naloga tuženika jasno vidljivo koji od vozača je upravljao kojim autobusom u određenom vremenu, te uz tužbu dostavlja dio putnih naloga tuženika iz kojih su vidljiva imena drugih vozača tuženika s kojima se on osobno smjenjivao nakon završetka smjene na istom radnom mjestu. Tužitelj dalje ističe da je iz same platne liste tuženika vidljivo da se za radno mjesto vozača autobusa koje obavlja tužitelj ima primjenjivati koeficijent 2,40, Naime tuženik na svakoj tužiteljevoj platnoj listi naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač autobusa AP Dubrava 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20. Tužitelj dalje navodi da je poslodavac prema čl. 90. i 91. Zakona o radu dužan isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, ističući da se ove odredbe ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. Tužitelj naglašava da ostali vozači autobusa tuženika kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete rada, te bi svi navedeni vozači mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Tužitelj iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava prema koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema koeficijentu 2,40 sukladno odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu. Tužitelj je podneskom od 28. lipnja 2024. specificirao svoj tužbeni zahtjev u skladu sa tuženikovim izračunom potraživanja tužitelja, tako da, za razdoblje od rujna 2018. pa do ožujka 2021., na ime razlike u bruto plaći koju bi primao da je obračunata po koeficijentu 2,40 umjesto 2,20, od tuženika potražuje iznos od 3.725,10 eura bruto, uvećan za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 13. studenoga 2023. navodi da nije sporno da je tužitelj zaposlenik kod tuženika, odnosno da nije sporno da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik dalje navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2015. godine u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Tuženik zaključuje da je plaća tužitelja određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac, prvenstveno Kolektivnom ugovoru, te da je tužitelj mogao odbiti ponudu ugovora o radu ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom od 2,20 za radno mjesto ''Vozač autobusa I''. Tuženik dalje navodi da su neistiniti navodi tužitelja da tuženik na platnim listama neosnovano vrši korekciju koeficijenta za -0,20 jer da tužitelj prima plaću prema koeficijentu radnog mjesta na kojem je zaposlen, a da je navedena korekcija posljedica automatskog prijenosa podataka iz Evidencije radnika u platne liste. Tuženik naglašava da nije točno da drugi vozači autobusa kod tuženika, kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju iste poslove kao i tužitelj, upravo suprotno postoje razlike između svih vozača zaposlenih kod tuženika prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju obzirom da voze različite autobusne linije, iz kojeg razloga je tuženik razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II, i vozač III) te utvrdio da im pripada različiti koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Tuženik se stoga protivi zahtjevu tužitelja za naknadom razlike u bruto plaći za utuženo razdoblje, kao i isplatom zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez kao sastavni dio bruto plaće, te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Podneskom od 15. svibnja 2024. tuženik u spis dostavlja obračun utuženog potraživanja. Na ročištu 8. studenoga 2024. tuženik ističe da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 28. lipnja 2024. nije sporna niti tijek zatezne kamate u istome, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos prireza i poreza na dohodak, te predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu od 27. listopada 2017. (str. 10-12 spisa), u ugovor o radu od 23. listopada 2018. (str. 13-14 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. listopada 2019. (str. 15-17 spisa), u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2021. (str. 18-20 spisa), u obavijest poslodavca svim radnicima, odn. prenošenje Ugovora o radu na novog poslodavca (str. 22-25 spisa), u Temeljni kolektivni ugovor iz veljače 2002. (str. 26-29 spisa), u Pravilnik o radu od studenog 2016. (str. 30-40 spisa), u Kolektivni ugovor iz prosinca 2019. (str. 41-81 spisa), u obračunske liste plaće tužitelja kod tuženika (str. 82-91 spisa), u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj (str. 114-130 spisa), u Kolektivni ugovor iz veljače 2023. (str. 131-171 spisa), u podatke poslodavca za radno mjesto "vozač autobusa I i III" (str. 172-173 spisa), u platnu listu jednog od vozača III (str. 181 spisa), u obračun tuženika za utuženo razdoblje potraživanja (str. 207 spisa), Na ročištu 8. studenoga 2024. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 236 spisa) i svjedoci ĐI (str. 235 spisa) i KI (str. 235-236 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. U postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od rujna 2018. pa do ožujka 2021. zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'', te da mu je za obračun plaće u cijelom utuženom razdoblju primijenjen koeficijent 2,20. Sporno je jesu li navedeni poslovi jednaki poslovima koje obavljaju drugi djelatnici tuženika, zaposleni na radnom mjestu ''Vozač autobusa II'', odnosno ''Vozač autobusa III'', u odnosu na koje djelatnike se primjenjuje koeficijent složenosti poslova 2,40.

6. Iz platnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju u utuženom razdoblju vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je kao radno mjesto navedeno 03670 Vozač autobusa u AP Dubrava s koeficijentom 2,40, a zatim je navedena korekcija koeficijenta -0,20.

7. Iz karte radnog mjesta za "vozač autobusa I'' i ''vozač autobusa III" kod tuženika, koja prileži spisu (str. 172-173 spisa), proizlazi da su u popisu poslova oba radna mjesta iste stavke, uz jednu iznimku, a to je da ''vozač autobusa III'' uz sve poslove u popisu poslova radnog mjesta ''vozača autobusa I'', obavlja i poslove mentorstva u okviru svog radnog mjesta'', a druga razlika između dva radna mjesta su potrebne godine radnog iskustva, dok je za radno mjesto ''vozač autobusa I'' potrebno radno iskustvo od 1 godinu na poslovima vozača C i D kategorije, za radno mjesto ''vozač autobusa III'' potrebno je radno iskustvo od 2 godine na poslovima vozača C i D kategorije.

8. Na ročištu 8. studenoga 2024. saslušan je tužitelj OI, u svojstvu parnične stranke, koji u svom iskazu (str. 236 spisa) u bitnome navodi da je zaposlen kod tuženika od 27. listopada 2017., kada je sklopio prvi ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa I. sa srednjom stručnom spremom, te mu je koeficijent za obračun plaće od toga dana pa sve do svibnja ili lipnja 2021. bio 2,20, a tada je promijenjen na 2,40, te je naknadno do 2024. godine povišen na 2,60. i to sve na istom radnom mjestu vozača autobusa sa srednjom stručnom spremom. Tužitelj navodi da nema razlike između poslova koje je kao vozač autobusa obavljao sa koeficijentom 2,20 i sa koeficijentom 2,40.

9. Svjedok ĐI u svom iskazu (str. 235 spisa) na ročištu 8. studenoga 2024. u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa kontinuirano od 3. rujna 2007. i to sa srednjom stručnom spremom, te da mu je koeficijent za obračun plaće od samog zapošljavanja pa do prije godinu dana bio 2,40, a sada je to nešto malo više. Svjedok navodi da tužitelja poznaje iz viđenja kao radnoga kolegu, koji također radi na radnom mjestu vozača autobusa, te da prema njegovom saznanju tužitelj obavlja iste poslove vozača autobusa kao i svjedok, i nema razlike između poslova koje obavljaju, a često se događa da svjedok i tužitelj voze istu autobusnu liniju te preuzimaju smjenu jedan od drugoga.

10. Svjedok KI u svom iskazu (str. 235-236 spisa) na ročištu 8. studenoga 2024. u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa kontinuirano od 2012. godine, te da se zaposlio sa srednjom stručnom spremom, a sada ima visoku stručnu spremu, ali radi na radnom mjestu sa potrebnom srednjom stručnom spremom . Svjedok navodi da mu je koeficijent za obračun plaće od kada se zaposlio kod tuženika 2012. godine pa sve do ožujka 2024. bio 2,40 a zatim je povišen na 2,60. Svjedok također navodi da tužitelja poznaje kao radnoga kolegu koji je kod tuženika zaposlen na istom radnom mjestu vozača autobusa, te da prema njegovom saznanju tužitelj obavlja iste poslove vozača autobusa kao i svjedok, te da nema razlike u poslovima koje njih dvojica obavljaju, a često se događa da preuzimaju smjenu jedan od drugoga i voze istu autobusnu liniju.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka ĐI i KI kao i iskaz tužitelja kao parnične stranke prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci ĐI i KI kao i tužitelj, u utuženom razdoblju zaposlenici tuženika, koji rade na radnom mjestu vozača autobusa kao i tužitelj, sa istom stručnom spremom, i sa višegodišnjim radnim iskustvom na istim poslovima, no dok svjedoci ĐI i KI prema svom iskazu, u utuženom razdoblju, kod tuženika primaju plaću prema koeficijentu 2,40, tužitelj iskazuje da je njegov koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju 2,20 sve do svibnja 2021. nakon čega mu poslodavac isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40, iako radi iste poslove kao i u razdoblju kada je primao plaću prema koeficijentu 2,20. Sud je iz iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio da su u utuženom razdoblju navedeni obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača autobusa kod tuženika, te su često preuzimali smjenu ili predavali smjenu jedan od drugoga na istoj autobusnoj liniji. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u sadržaju poslova na radnim mjestima vozača autobusa I i vozača autobusa III, ne postoji niti razlika u vještinama niti u stručnoj spremi, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa. Također iz same Karte radnog mjesta ''vozač autobusa I'' i ''vozač autobusa III'' proizlazi da je jedina razlika u opisu ovih radnih mjesta u tome što vozač autobusa III obavlja poslove mentorstva, a u postupku nije sporno da se za poslove mentorstva isplaćuje poseban dodatak na plaću, a dodatna razlika je radno iskustvo, odnosno za radno mjesto ''vozač autobusa I'' potrebna je jedna godina radnog iskustva, a za ''vozač autobusa III'' dvije godine radnog iskustva, a utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju imao višegodišnje radno iskustva na istim poslovima.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

13. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

14. Slijedom navedenoga, a s obzirom da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, odnosno da visina tužbenog zahtjeva nije sporna kao niti tijek zatezne kamate, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje od rujna 2018. pa do ožujka 2021., a koju bi tužitelj ostvario po koeficijentu 2,40, u ukupnoj visini od 3.725,10 eura bruto.

15. S obzirom da prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće u visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja određeno je sukladno odredbi čl. 87. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.

16. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

17. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojemu sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve parnične troškove protivne stranke koja nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, stoga je sud tuženiku naložio isplatu parničnih troškova tužitelju, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev tužitelja u najvećem dijelu usvojen, osim u neznatnom dijelu zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza sadržanih u bruto plaći. Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

18. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu određena između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 100 bodova. S obzirom da je vrijednost jednog boda, prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 23. travnja 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. lipnja 2024. kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), te za zastupanje na ročištima 6. svibnja 2024. i 8. studenoga 2024. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT).

19. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.000,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura, koji je trošak tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

21. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku