Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1012/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Klarendiću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed i uklanjanja, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, te odsutnosti uredno pozvanih tuženika i punomoćnika tuženika, dana 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku predati tužitelju te JL u suposjed odnosno posjed zauzeti dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Zaton, te sa ovog dijela ukloniti izgrađeni objekt pa i u dijelu u kojem prelazi zračni prostor, a koji dio je u skici vještaka mjernika Frane Vlatkovića od dana 29. travnja 2024. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, označen likom i slovima A-B-C-D-A površine 5 m2, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.706,18 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zajedno sa JL, suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] dok je tuženik vlasnik susjedne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], za cijelo. Vlasništvo, pa i posjed nad opisanim nekretninama, da nije bio sporan sve do prije nekoliko godina, točnije 2017., kada je tuženik, bez suglasnosti njega, kao i njegove supruge JL, porušio ogradni zidić položen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], te na svojoj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] započeo sa izgradnjom objekta s kojim je, dijelom, ušao u nekretninu u vlasništvu tužitelja i njegove supruge JL, te iznad zračnog prostora na ovoj nekretnini izgradio krovište koje dodatno zadire u tu nekretninu. Nadalje, da je, što osobno, što preko Državnog inspektorata, pokušao s tuženikom nastali problem riješiti i mimo suda, međutim tuženik da za takvo nešto ne želi čuti, te odbija bilo kakvu mogućnost da oduzeti dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] vrati u njegov posjed i njegovoj supruzi odnosno nema namjeru ukloniti izgrađeni dio objekta koji prelazi na ovu nekretninu.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i neutemeljenom u cijelosti, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Ističe prije svega, kako je tužba u procesnopravnom smislu podnesena izvan prekluzivnog roka koji je zakonom propisan i u okviru kojega je moguće tražiti zaštitu posjeda sudskim putem. Tako, poziva se na odredbu čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Tako, da iz dostavljene tužbe, a koja je putem e- komunikacije predana na sud dana 25. lipnja 2020. da je razvidno da je ista predana gotovo 3 godine od dana saznanja za „navodno" smetanje posjeda, čime da je protekao ne samo subjektivan rok od 30 dana od dana saznanja za čin "smetanja“, već je protekao i objektivni rok od godinu dana od dana „nastalog" smetanja. Naime, iz prijave Upravi za inspekcijske poslove koju je tužitelj podnio u srpnju 2017. da proizlazi da je tuženik prijavio izvođenje radova u siječnju 2017. na međi nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] u njegovom vlasništvu i nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja. Kako je, dakle, tužitelj već u srpnju 2017., najkasnije (ako ne i ranije) saznao za nekakve radove koji bi po njegovoj procjeni predstavljao čin smetanja posjeda, da je izvjesno da tužitelj više nije legitimiran za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda jer je protekao ne samo subjektivni, već i objektivni rok za podnošenje takve tužbe pa se predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Međutim i neovisno o navedenom, on da nije počinio nikakav čin smetanja posjeda, jer sve intervencije koje je radio u prostoru, radio je na svojoj parceli, na kojoj je dovršavao svoju obiteljsku kuću, a za koju ima pravomoćnu i izvršnu građevinsku dozvolu. Slijedom navedenog, predlaže odbaciti podredno odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom te obvezati istog na snošenje parničnog troška.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz BZP zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa] sa stanjem na dan 1.6.2020. (l.s. 5), izvadak iz BZP zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa] sa stanjem na dan 1.6.2020. (l.s. 6), izvadak iz katastarskog plana DGU, PUK Zadar od 19.9.2016. (l.s. 7), prijavu FL Državnom inspektoratu, Ispostavi Zadar od 9.6.2020. (l.s. 7), prijavu FL Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, Upravi za inspekcijske poslove, Područnoj jedinici Zadar od 6.7.2017. (l.s. 8), pravomoćnu građevinsku dozvolu Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Sjedišta [adresa], Klasa: UP/I-361-03/15-01/000197, Urbroj: 2198/1-11/10-17-13 od 8.5.2017. (l.s. 24- 29), skicu sudskog očevida s prilozima stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 29.4.2024. (l.s. 63-68), te je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.

4. Na temelju tako provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), ovaj Sud je tužbeni zahtjev tužitelja cijenio osnovanim u cijelosti.

5. Naime, odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

5.1. Tako, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koje posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, sve u skladu s odredbom čl. 162. st. 1. i 2. ZV. 5.2. Nadalje, ističe se kako je odredbom čl. 163. st. 1. ZV propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Tuženikove materijalnopravne prigovore valja svrstati u tri skupine: one koji zahtjev tužitelja negiraju – tužitelj nije vlasnik stvari; one koji zahtjev tužitelja ukidaju – tuženik je stekao pravo vlasništva stvari; te one koji zahtjev tužitelja odgađaju.

6. Naime, prvenstveno se ističe kako je radi identifikacije predmeta spora održan očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama, na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Isti u svom nalazu i mišljenju označava predmet spora kao dio čest. zem. [katastarska čestica], površine 5 m2, k. o. [katastarska općina]- [adresa], te ga označava na skici slovima A-B-C-D-A i žutom bojom, a opisuje ga kao dio kojim je tuženik gradnjom nadzemno ušao na navedenu čest. zem. [katastarska čestica], kao i da linija A-D predstavlja liniju oluka.

6.1. Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda od 1. lipnja 2020. i to zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], utvrđeno je da su na kat. čest. [katastarska čestica], stambena zgrada i dvorište, ukupne površine 1273 m2, kao vlasnici upisani ovdje tužitelj FL za 1/2 dijela i JL za 1/2 dijela. Slijedom navedenog, prvenstveno se ističe kako je odredbom čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. broj 63/19 – dalje ZZK), propisano da su izvaci, ispisi i prijepisi zemljišne knjige javne isprave, te da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Stoga, činjenica da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni suvlasnik predmetne nekretnine, znači da se ovdje radi o pravoj reivindikacijskoj tužbi iz navedene odredbe čl. 161. st. 1. ZV, te da navedeni dokaz oslobađa tužitelja tereta dokazivanja stjecanja prava vlasništva predmeta tužbe.

7. Također, ovdje se podredno ističe kako je odredbom čl. 46. st. 2. ZV, propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

8. Slijedom navedenog, a obzirom da se tuženik protivi tužbi isključivo iz razloga jer drži kako je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka s pozivom na odredbu čl. 21. st. 3. ZV, te jer on nije počinio nikakav čin smetanja posjeda već je sve građevinske intervencije izvršio u prostoru svoje nekretnine na kojoj je dovršavao obiteljsku kuću, to ovaj Sud njegove navode otklanja kao neosnovane, te utvrđuje kako tuženik ne raspolaže niti jednim od mogućih prigovora propisanih ranije citiranom odredbom čl. 163. st. 1. ZV, kojim bi imao pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku.

9. Slijedom izloženog, a obzirom da je tužitelj dokazao sve pretpostavke propisane navedenom odredbom čl. 162. ZV, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 161. ZV, usvojen kao osnovan njegov tužbeni zahtjev, to je odlučeno kao u izreci ove presude.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe – 100 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 24.1.2023., 4.1.2024. i 3.6.2024. – svaki po 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima dana 28.2.2022., 5.4.2022., 29.4.2024. i 4.12.2024. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, trošak predujma za provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještak geodetske struke u iznosu od 600,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, sveukupno iznosi 2.706,18 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 10. siječnja 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženiku po pun.